Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-15/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Dijane Jakoliš, kao predsjednice vijeća, suca za mladež Nives Nikolac i suca Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. EMŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj KOz- DO-20/2022 od 1. ožujka 2023., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: Kzd-88/2022 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-88/2022 od 9. veljače 2023. optužena EMŠ oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava Općinskog suda u Splitu.

2. Protiv presude žalbu je izjavilo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da prvostupanjsku presudu preinači i optuženu proglasi krivom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ustvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u žalbi samo ta žalbena osnova obrazlaže, državni odvjetnik navodi kako je prvostupanjski sud bez ikakve provjere navoda obrane optužene kako je ona zbog slabijeg znanja hrvatskog jezika, brigu o "administrativnim poslovima" pod koji naziv je optužena podvela i brigu o zdravlju djeteta ŠMŠ u smislu njegovog odvođenja na liječničke preglede, prepustila ocu djeteta, sada pokojnom suprugu EM, državljaninu RH, rođenom u [adresa], koji je također prvotno, dok nije preminuo dana **.**.2022., bio terećen predmetnom optužnicom zajedno s optuženom EMŠ i na taj način prebacila krivnju na pokojnog supruga, a optužena i njen sada pokojni suprug da su već osuđivani prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-7/20 od 11. svibnja 2020. zbog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11, te da je optužena, sve i da je istina da njezin suprug nije htio odvesti dijete kod liječnika, to ona kao majka morala napraviti, a to što se situacija nakon smrti supruga optužene promijenila i optužena počela voditi brigu i o djetetovom zdravlju, optuženu da ne ekskulpira od odgovornosti za predmetno kazneno djelo.

6.1. Suprotno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da kod optužene nije postojala namjera za počinjenje predmetnog kaznenog djela, odnosno za nepostupanje po upozorenju Centra za socijalnu skrb Makarska ..., ... od 7. listopada 2021, po kojem su ona i suprug njihovo dijete ŠMŠ trebali dovesti na pregled kod školske liječnice dr. ŠM.

6.2. Naime, da se optužena, kako je ona to sama slikovito navela, "bori s hrvatskim jezikom" nije sporno jer se radi o osobi rođenoj u gradu ..., na ..., gdje je ista i živjela glavninu svog života. Pa kod činjenice da optužena nije znala hrvatski jezik sasvim je životno i logično da se o "administrativnim poslovima", kako to naziva optužena, dakle o poslovima obavljanje kojih je uključivalo uporabu hrvatskog jezika, pa i o odvođenju njihovog djeteta liječniku po upozorenju Centra za socijalnu skrb, koje je također pisano na hrvatskom jeziku koji optužena nije razumjela ili ga je slabo razumjela, bavio njezin suprug, dok je optužena obavljala kućanske poslove i na taj način vodila brigu o djetetu, kako je to sama u svojoj obrani navela.

6.3. Nadalje, obrana optužene da njezin suprug, koji da je bio razočaran zdravljem njihovog djeteta, nije bio za to da se dijete odvodi kod liječnika, proizlazi i iz podneska Centra za socijalnu skrb Makarska, ..., ... od 7. veljače 2023. upućenog Općinskom sudu u Splitu u kojem stoji kako sve do smrti supruga optužene, dakle i u vrijeme podnošenja kaznene prijave 15. listopada 2021. u predmetnom postupku, nikad nisu dobili mogućnost razgovarati sa optuženom, jer da to nije dozvoljavao njezin suprug, a prava volja optužene cijelo vrijeme da je bila u suprotnosti s onim što je iskazivao njezin suprug, a što jasno da proizlazi iz činjenice što optužena nakon smrti njenog supruga provodi i omogućava provođenje svih odluka donesenih za zaštitu dobrobiti njezinog maloljetnog sina ŠMŠ, a što je razvidno kako to opravdano ističe i prvostupanjski sud, iz svih mjesečnih izvješća voditeljice donesenih mjera za period od rujna 2022. do siječnja 2023., uz napomenu da je suprug optužene preminuo **.**.2022.

6.4. Dakle iz iznijetog proizlazi da optužena, ne samo da nije poznavala hrvatski jezik, već da je od strane svog supruga bila onemogućena da na bilo koji način kontaktira i komunicira s djelatnicima Centra.

7. Slijedom svega naprijed iznijetog, sasvim osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da kod optužene nije postojala namjera postupanja protivno upozorenju Centra za socijalnu skrb ..., ... od 7. listopada 2021., da svoga maloljetnog sina odvede na pregled kod školske liječnice, iz kojega razloga je opravdano temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 optuženu oslobodio od optužbe za kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11.

8. Što se tiče ranije osuđivanosti optužene za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11 na koju se u žalbi poziva državni odvjetnik, ista ne može biti temelj za utvrđivanje krivnje optužene u predmetnom postupku.

9. Prema tome, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda državnog odvjetnika, a niti su ispitivanjem pobijane presude sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 482. ZKP/08 žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Šibenik, 5. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Dijana Jakoliš