Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž Ovr 469/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, o ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja 1. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa]., zastupane po punomoćniku Marijanu Betlach odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv protivnika osiguranja HZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prijedloga za određivanje privremene mjere, odlučujući po žalbi 1. i 2. predlagateljica osiguranja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr 943/2025 od 2. listopada 2025., 5.veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagateljica osiguranja 1. RZ i 2. OZ, ukida se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr 943/2025 od 2. listopada 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem, odbijen je prijedlog 1. i 2. predlagateljica osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine prava osiguranja prava nužnog prolaza kao prava stvarne služnosti puta i to prava staze, prolaza pješice i prava kolnika u širini od 3 m u korist nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kčbr. [katastarska čestica]- RZŠ dvorište ukupne površine 300 m2. u vlasništvu predlagateljica osiguranja kao povlasne preko nekretnina upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenim kao kč. br. [katastarska čestica]- zgrada i dvorište površine 1441 m2 kao poslužnih- koja je u vlasništvu protivnika osiguranja, kojim su predlagateljice osiguranja tražile da se naloži protivniku osiguranja da predlagateljicama osiguranja odmah preda ključeve rampe postavljene na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i omogući im nesmetani pristup automobilom do njihovih nekretnina, a preko svojih nekretnina upisanim u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenim kao kč. br. [katastarska čestica]- zgrada i dvorište površine 1441m2; kao i s prijedlogom da se naloži protivniku osiguranja da po ovom rješenju postupi u roku od 3 dana po prijemu rješenja, uz prijetnju novčanom kaznom u visini od 663,61 eur; te da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu vodi pod brojem R1-94/2024.

2.Protiv citiranog rješenja, žalbu podnose 1. i 2. predlagateljice osiguranja iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba predlagateljica osiguranja je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje, u granicama žalbenih razloga 1. i 2. predlagateljica osiguranja, prema prosudbi ovog suda, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP- a u svezi čl. 21. st.1. OZ-a, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.Osnovano 1. i 2. predlagateljice osiguranja pobijaju pravilnost odluke suda prvog stupnja iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Naime iz stanja iz spisa u bitnome proizlazi:

-da je pod poslovnim brojem R1 94/2024 između istih stranaka u istim procesnim ulogama, pokrenut postupak radi utvrđenja nužnog prolaza na uvodno opisanim nekretninama,

-da su 1. i 2. predlagateljice suvlasnice u ukupno 20/40 idealnih dijela nekretnine u čiju korist traže osnivanje nužnog prolaza, koji postupak je u toku

-da iz historijata ovog prijedloga proizlazi i to da se do nekretnine čije su suvlasnice 1. i 2. predlagateljice osiguranja, dolazi iz [adresa] IV. kroz haustor ispod zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji haustor dovodi do nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] čiji je vlasnik protivnik osiguranja; da je isti na ulaz u svoju nekretninu stavio rampu s lokotom, primjerak kojeg su dobile pored ostalih i 1. i 2. predlagateljice osiguranja, no da se vremenom zbog potrebe zamjene lokota kojeg su treće osobe oštećivale mijenjao, te odbijao 1. i 2. predlagateljicama osiguranja odbio davati ključeve, a 11. svibnja 2024. odbio više bilo kome predati primjerak spomenutog lokota; da nekretnina čije su 1. i 2. predlagateljice osiguranja suvlasnice sada nema izlaza na javnu površinu, a da je nekretnina čiji je vlasnik protivnik osiguranja preko stoljeća služila za pristp objektima koji se nalaze oko te čestice,

-da postoji Ugovor o osnivanju stvarne služnosti sklopljen 15. rujna 2003. između JZ i ĐZ kao suvlasnika poslužne nekretnine (kč. br. [katastarska čestica]), te ZZ, GZ, ŠZ, IZ i ČZ kao suvlasnika poslužne nekretnine (kč. br. [katastarska čestica]), kojim je utvrđeno pravo služnosti (pravo prolaza pješice i automobilom) na poslužnoj nekretnini u korist povlasne nekretnine.

8.1.Polazeći od prednje navedenog, te uvažavajući i opširne iskaze 1. predlagateljice osiguranja te protivnika osiguranja, a napose sadržaj čl. 347. st.1. OZ- a koji propisuje pretpostavke koje su potrebne za određivanje privremene mjere kad se radi o nenovčanoj tražbini, zaključuje da prijedlog 1. i 2. predlagateljica osiguranja nije osnovan.

To iz razloga jer smatra da za razliku od ostalih služnosti puta koje je moguće utvrđivati prema čl. 224. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/1996 i dr., dalje: ZV-a), da se nužni prolaz preko neke nekretnine ne utvrđuje već osniva, slijedom čega da isti uopće ne postoji faktično, sve do odluke suda, koja je konstitutivne naravi.

Shodno tome, prvostupanjski je sud uvjerenja da 1. i 2. predlagateljice osiguranja ni nisu u mogućnosti učiniti vjerojatnim svoju tražbinu, neovisno o postupku kojeg su pokrenule, a obzirom na nužnost postojanja svih kumulativno propisanih uvjeta.

8.2.U odnosu na iznos naknade kojeg 1. i 2. predlagateljice osiguranja traže, stav je prvostupanjskog suda da će prema članku 224. st. 4 ZV sud svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslužne nekretnine plati punu novčanu naknadu za sve što će on trpjeti i biti oštećen, koja ne može biti manja od one na koju bi on imao pravo da se u interesu Republike Hrvatske provodi izvlaštenje, dok da se prema čl. 51. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, za ustanovljenje služnosti naknada određuje u iznosu za koji je zbog ustanovljenja služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine. Shodno tome, sud smatra da će naknada za eventualno osnivanje nužnog prolaza preko predložene nekretnine biti neusporedivo veća od iznosa kojima sada prigovaraju predlagateljice.

Slijedom tih razloga odlučeno kao u točki I. izreke, dok odluku o trošku temelji na čl. 14. st.5. OZ-a u svezi čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.

9.1.U kontekstu prethodno navedenog, ne mogu se za sada prihvatiti kao pravno utemelji razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje predložene privremene mjere.

9.2. Ponajprije valja ukazati sudu prvog stupnja na to da su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisano čl. 346. OZ-a, a ne čl. 347. istog Zakona, na koju se odredbu sud pozvao u obrazloženju pobijane odluke. No, neovisno o tome, pogrešnim smatra ovaj sud stajalište prvostupanjskog suda da zbog toga što se nužni prolaz osniva odlukom suda, da stranka nema mogućnost učiniti vjerojatnim svoju tražbinu. Ovo stoga, što se i u prijedlogu kojim se traži zasnivanje nužnog prolaza iznose određene tvrdnje temeljem kojih, a nakon provođenja predloženih odkaza, sud u izvanparničnom postupku prosuđuje da li su ispunjene pretpostavke iz odgovarajućih odredaba ZV-a za zasnivanje nužnog prolaza.

9.3. Isto tako, ovaj sud drži da je i u konkretnom slučaju, sud obzirom na određene tvrdnje 1. i 2. predlagateljica osiguranja na kojima su utemeljile svoj prijedlog za određivanje privremene mjere, te dokaze koje je proveo u tijeku ovog postupka, trebao zaključiti da li su iste do stupnja vjerojatnosti učinile vjerojatnom svoju tražbinu

– pravo na zasnivanje nužnog prolaza u korist nekretnine čije su suvlasnice, a na teret nekretnine u vlasništvu protivnika osiguranja.

10.1.No, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, razvidno je da sud prvog stupnja, zbog pogrešnog pravnog pristupa iz gore navedenih razloga, ponajprije nije utvrdio prvu pretpostavku propisanu čl. 346. st.1. OZ-a.

Nastavno tome, pogrešno sud uopće nije razmatrao postojanje ostalih kumulativno potrebnih pretpostavki sadržanih u čl. 346. st.1. OZ-a.

10.2.Pored toga, svakako valja primijetiti da u konkretnoj pravnoj situaciji, a kao posljedica pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir mogućnost primjene čl. 346. st.2. OZ-a. Naime, primjenom te odredbe, postoji mogućnost određivanja privremene mjere pozivom na čl. 344. st.2. OZ-a, kojim je propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz st.1. tog članka (da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati) ako učini vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

10.3. Dakle ako predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi protivnik osiguranja određivanjem privremene mjere pretrpio smao neznatnu štetu, bio bi dužan dokazati opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu takve tražbine. U svezi s time valja dodati da opasnost u smislu čl. 344. OZ-a, znači poduzimanje konkretnih radnji ili propuštanja, svjesno poduzimanje radi ugrožavanja namirenja predlageteljeve tražbine, a sud treba utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema njemu.

11.Slijedom svega prednje rečenog, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku nije sagledao sve pravno relevantne činjenice, zbog čega se nije mogla ispitati pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava.

12.Stoga je zbog iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu 1. i 2. predlagateljica, te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, primjenom čl. 380. t.3. u svezi čl. 21. st.1. OZ-a.

U Rijeci, 5.veljače 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić