REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-373/2025-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika EASY ASSET MANAGEMENT d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 77, OIB: 69737008965, zastupanog po punomoćniku Domagoju Greguriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Habusa, odvjetnika i punomoćnika tuženika, 5. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja AN koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme (Otkaz skrivljenim ponašanjem radnika) od dana 10.01.2025.god. nezakonita i nedopuštena te da radni odnos tužitelja zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od dana 03.01.2023. godine nije prestao.
2. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme (Otkaz skrivljenim ponašanjem radnika) od dana 10.01.2025.god. nezakonita i nedopuštena te da radni odnos tužitelja zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.12.2023. godine nije prestao.
3. Nalaže se tuženiku EASY ASSET MANAGEMENT d.o.o. iz Zagreba, Ulica Charlesa Darwina 6C, OIB: 69737008965 da vrati tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad na poslove radnog mjesta Posrednik za kredite / kreditni agent u roku od osam dana.
4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju ĐN naknaditi tuženiku EASY ASSET MANAGEMENT d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR.
III. Odbija se zahtjev tuženika EASY ASSET MANAGEMENT d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 606,18 EUR.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja AN za naknadu troška postupka u iznosu od 1.026,54 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom od 26. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu posrednik za kredite/kreditni agent na temelju Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2023. Tuženik je Odlukom od 10. siječnja 2025. otkazao Ugovor o radu na neodređeno od 3. siječnja 2023. Tužitelj je protiv predmetne Odluke podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika od 21. siječnja 2025. koji je tuženik zaprimio 24. siječnja 2025., a tužitelj je na predmetni zahtjev zaprimio odgovor tuženika dana 12. veljače 2025. Tužitelj ističe da tuženik predmetnom Odlukom o otkazu nije otkazao tužiteljev Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Naime, tužitelj je sklopio Ugovor o radu na neodređeno 29. prosinca 2023. dok tuženik pobijanom Odlukom o otkazu otkazuje Ugovor o radu na neodređeno od 3. siječnja 2023. Dakle, tužitelj smatra da je nedopuštena predmetna Odluka o otkazu budući da istom nije mogao prestati tužiteljev radni odnos jer tužiteljev radni odnos nije ni nastao ugovorom o radu koji se otkazuje pobijanom Odlukom. Tužitelj, prije svega, ističe kako tuženik potpuno neosnovano otkazuje Ugovor o radu tužitelja, koji kao poslodavac obrazlaže dopuštenost otkaza Ugovora o radu razlozima koji nisu prikladan temelj otkazivanju Ugovora o radu te ujedno tako postavlja temelje dalje argumentirajući navodima koji su prije svega neistiniti, a sve i da jesu istiniti, ne bi opravdavali dopuštenost razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju. Ističe kako je Otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Skrivljeno ponašanje koje se stavlja na teret tužitelju i zbog kojeg je izgubio posao podvedeno je pod kategoriju neprimjerena komunikacija. Dakle, tuženik otkazuje ugovor o radu tužitelju zbog neprimjerenosti njegove komunikacije. Budući da (ne)primjerenost komunikacije nije obveza koja za tužitelja proizlazi iz Ugovora o radu, to ista nikako ne može biti razlog otkazivanju Ugovora o radu zbog povrede radne obveze na što se u svojoj odluci o otkazu poziva tuženik, sve i da je tužitelj neprimjereno komunicirao, a nije. Pored nedopuštenosti odluke o otkazu iz razloge neosnovanosti, tužitelj ovim putem ističe kako postoje nedostatci i u pogledu procedure otkazivanja Ugovora o radu zbog kojih je predmetna odluka nezakonita. Člankom 119. stavkom 1. Zakona o radu propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2. istog članka propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Člankom 132. stavkom 1. Zakona o radu propisano je da dostava odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovog Zakona te dostava potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku može se urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Stavkom 3. istog članka propisano je da dostavu potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku, ako nije uređena na način iz stavka 1. ovog članka, poslodavac može izvršiti u pisanom obliku, odnosno u elektroničkom obliku, pod uvjetom da su dostupni radniku, da se mogu ispisati i pohraniti te da poslodavac zadrži dokaz da ih je radniku dostavio odnosno da ih je radnik primio. Tužitelj ističe kako nikad nije upozoren od strane tuženika na povredu svoje obveze iz radnog odnosa te nikad nije zaprimio upozorenje poslodavca o mogućnosti otkaza. Neistine tuženika iz Odluke o otkazu – da bi o istima bio pisanim putem obaviješten na propisan način, bivaju najobičnijim konstrukcijama iznesenima s ciljem opravdanja otkaza Ugovora o radu. Tužitelj spomenuta pisana upozorenja nije nikad zaprimio te je za predmetna upozorenja prvi put saznao upravo u Odluci o otkazu. Budući da je tuženik poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika, to je sukladno odredbama Zakona o radu dužan donijeti Pravilnik o radu. Također, Zakonom je predviđena dužnost tuženika da omogući tužitelju iznošenje obrane prije otkazivanja uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Tužitelju iznošenje obrane nije bilo omogućeno, a takvo propuštanje tuženik nikad nije opravdao, tj. nije naveo opravdan razlog i obrazloženje u pozadini istog. Razvidno je da tuženik nije poštivao odredbe o zakonom propisanoj proceduri prilikom otkazivanja Ugovora o radu zbog čega je isto otkazivanje nedopušteno. Također, tužitelj ističe kako kod tuženika nije osnovano radničko vijeće, iako tuženik zapošljava više od 20 radnika. Budući da radničko vijeće u takvim okolnostima nije osnovano, to ulogu i ovlasti radničkog vijeća preuzima sindikalni povjerenik. Tuženik se prije otkazivanja ugovora o radu nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom o predmetnom otkazivanju, a sve protivno čl. 150. Zakona o radu, što predmetnu odluku o otkazu također čini nezakonitom. Podneskom od 26. veljače 2025. tužitelj je preinačio tužbu na način da je istaknuo novi zahtjev u kojem predlaže utvrditi Odluku o otkazu nezakonitom i nedopuštenom te utvrditi da radni odnos tužitelja zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 3. siječnja 2023. nije prestao.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se prije svega protivi proširenjima tužbenog zahtjeva odnosno nastojanju tužitelja da proširi raspravljanje u odnosu na navode i traženja iz zahtjeva za zaštitu prava radnika. Tužba, osim toga, nije podnesena pravovremeno jer tužitelj sam navodi da je 24. siječnja 2025. tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava radnika, radi čega je rok od 15 dana istekao 9. veljače 2025., a tužba je podnesena 25. ili 26. veljače 2025., dok je rok za podnošenje istekao 24. veljače 2025. Nadalje, tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva, obzirom da u tužbi tužitelj netočno navodi određene činjenice koje navodno oduzimaju zakonitost otkaza ugovora o radu radnika, pri čemu tužitelj oduzima značaj svojim bezobraznim i omalovažavajućim izjavama, kao i izjavama s fašističkim aluzijama, koje su potpuno neprihvatljive u modernom društvu. Kako je već navedeno u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava radnika - radnik je svojim neprimjerenim ponašanjem i komunikacijom negativno utjecao na radnu atmosferu i vlastite kolege i nadređene zaposlenike Poslodavca. Iako je radnik bio neredovit i u izvršavanju radnih obveza, o čemu se također prilažu dokazi - precizni razlozi za otkaz ugovora o radu nalaze se u odluci otkazu. Suprotno mišljenju tužitelja, neprimjereno ponašanje i komunikacija na radnom mjestu, koje je dugotrajno i izuzetno neprimjereno, a unatoč opomenama Poslodavca, kod radnika nije došlo do poboljšanja njegovog ponašanja i komunikacije, ispunjeni su uvjeti za otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem radnika prema Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23). Radniku nisu povrijeđena prava te mu primjerice nije izvanredno otkazan ugovor o radu iako je i za navedeno bilo temelja (pogotovo zbog izjave s fašističkom konotacijom, sugerirajući da je njegov nadređeni/poslodavac „Führer“ – što potencijalno ima i kaznenopravne elemente). Radnik je pisano upozoravan radi svog ponašanja te mu je omogućeno da iznese svoju obranu, ali se on na upozorenja oglušio i ukazao je da neće ispraviti svoje ponašanje, odnosno, sugerirao je da će isto dodatno pogoršati. Radi navedenog nije opravdano očekivati od Poslodavca da pruža radniku dodatnu priliku da se izjasni, odnosno da dodatno iznosi obranu, ili da ga dodatno pisano upozorava na mogućnost otkaza. Radniku je omogućeno da iznese obranu pred Poslodavcem te je više puta pozvan da objasni svoje neprimjereno ponašanje i komunikaciju, na što se radnik oglušio, te ni u kojem pogledu nije pokazao ni najmanju namjeru da navedeno ispravi. I posljednjim sastankom koji je organiziran upravo radi omogućavanja iznošenja obrane Radniku, on je izjavio da u svojim izjavama ne vidi ništa sporno. Isto tako je reagirao na sve prethodne pismene i usmene opomene. Poslodavac nije dužan imati radničko vijeće, te se stoga nije niti dužan s istim posavjetovati, suprotno navodima tužitelja. Naime, radničko vijeće je pravo radnika, a ne obveza Poslodavca, te je radniku odnosno tužitelju dobro poznato da kod Poslodavca isto nije utemeljeno, zbog čega se i u ovom dijelu zahtjev otklanja kao neosnovan. Zatraženi povratak na radno mjesto nije, dakle, osnovan, te povratak radnika na rad kod Poslodavca nije ni u kojem slučaju prihvatljiv Poslodavcu, obzirom na veći broj upozorenja na koje se radnik oglušio, te je neprimjerenom komunikacijom kroz duži niz mjeseci narušavao radnu atmosferu na radnom mjestu. Obzirom da tuženik kao Poslodavac nastoji svojim radnicima osigurati ugodne radne uvjete i poštivati sva prava radnika, neprihvatljivo je da jedan radnik na taj način svojim ponašanjem narušuje kvalitetu rada kod svih zaposlenika, posebno onih koji su mu nadređeni, odnosno, s kojima je u svakodnevnom radu dužan surađivati. Tužba radnika u ovom je dakle slučaju posve neosnovana, jer se njome traži povratak na posao radnika koji je očigledno kroz duži period pokazao da na tom radnom mjestu nema nikakvu namjeru ostati i svoje je ponašanje na radnom mjestu unatoč čestim upozorenjima dodatno pogoršavao. Radi svega navedenog ispunjene su pretpostavke za opravdanost otkaza Ugovora o radu, te je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa ga se predlaže odbiti, a tužitelju naložiti isplatu parničnog troška tuženiku.
3. Tužitelj je podneskom od 26. veljače 2025. preinačio tužbu na način da je, uz postojeće zahtjeve, istaknuo novi zahtjev u kojem predlaže utvrditi Odluku o otkazu nezakonitim i nedopuštenim te utvrditi da radni odnos tužitelja zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 3. siječnja 2023. nije prestao. Slijedom navedenog, na temelju članka 190. stavka 3. i članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem povratnice (str. 6 spisa), Odgovora na zahtjev za zaštitu prava (str. 7-8 spisa), Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. siječnja 2025. (str. 10-11 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava (str. 12-14 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (str. 15-16 spisa), e-mail korespondencije i druge prepiske s tužiteljem (str. 25-34 spisa), Pravilnika o radu (str. 45-74 spisa), poslovne dokumentacije (str. 75-87 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinja BN (str. 102-103 spisa) i JN (str.104 spisa) te zastupnika po zakonu tuženika MN (str. 106-107 spisa) i tužitelja AN (str. 107-109 spisa).
5. Na ročištu koje je održano 22. prosinca 2025., a nakon što je sud odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedokinje VN, punomoćnici stranaka su naveli da nema daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu temeljem članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR) i prijedlog tužitelja za vraćanjem na rad.
8. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.
9. Člankom 133. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.; dalje: ZR) određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavak 2. istog članka propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
9.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je 10. siječnja 2025. zaprimio Odluku o redovitom otkazu ugovora od 10. siječnja 2025. te je pravovremeno 21. siječnja 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 24. siječnja 2025. (str. 6 i 12-14 spisa). Tuženik je dopisom odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava (str. 7-8 spisa), a koji odgovor je tužitelj zaprimio 12. veljače 2025. Slijedom navedenog, a budući se u konkretnom slučaju rok za podnošenje tužbe računa od dana zaprimanja Odgovora na zahtjev za zaštitu prava, tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome sudu 25. veljače 2025., kao i podnesak kojim predlaže preinaku tužbe 26. veljače 2025.
10. Člankom 150. stavkom 1. ZR-a propisano je, da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Stavkom 12. istog članka propisano je da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna. Člankom 153. stavkom 3. i 4. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona. Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.
10.1. Kako kod tuženika ne djeluje radničko vijeće niti je tuženik obaviješten o postignutom sporazumu vezano uz sindikalnog povjerenika koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća, po mišljenju ovog suda nije postojala obveza tuženika da se prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. siječnja 2025. (dalje: Odluka) savjetuje s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom.
11. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio:
- da je tužitelj s tuženikom 29. prosinca 2023. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova na radnom mjestu posrednik za kredite/kreditni agent,
- da je tužitelju Odlukom otkazan ugovor o radu zbog učestalih kršenja normi ponašanja na radnom mjestu i neprimjerene komunikacije.
12. Tijekom postupka saslušana je svjedokinja BN koja je navela da je zaposlena kod tuženika od 1. ožujka 2022. godine na radnom mjestu komercijalne direktorice. Tijekom radnog odnosa bila je radna kolegica tužitelju, dok je JN bila neposredno nadređena rukovoditeljica tužitelju. Otprilike dva mjeseca prije otkaza ugovora o radu tužitelju, održan je sastanak na kojem su sudjelovali zastupnik po zakonu tuženika, JN, svjedokinja kao komercijalna direktorica (djelomično nadređena JN), tužitelj te cijeli kreditni odjel. Na tom sastanku ukazano je na obvezu poslovne komunikacije prema nadređenima i kolegama, a povod je bila neprimjerena komunikacija prvenstveno tužitelja, ali i drugih kolega iz kreditnog odjela na koje je tužitelj utjecao svojim postupanjima. Kao primjer takvog utjecaja, svjedokinja navodi da su radnici kreditnog odjela prema internim pravilima, nakon odbijanja zahtjeva za kredit, bili dužni kolegama iz poslovnica dostaviti obrazloženje. Tužitelj je kolegicama iz poslovnice u e-mailu napisao da nije njegov posao obrazlagati razloge, a takvim njegovim postupanjem poveli su se i drugi kolege. Nakon tog sastanka, svjedokinji je poznato da je tužitelj jednom prilikom svoju voditeljicu JN, nakon što je ista ušla u ured, pozdravio nacističkim pozdravom. Svjedokinja to osobno nije vidjela, ali joj je to prenijela JN. Svjedokinja ističe da se u firmi komunicira putem Microsoft Teamsa, gdje postoji grupna komunikacija, dok se pojedinačni problemi rješavaju i pojedinačnom komunikacijom. Poznato joj je da je nakon predmetnog sastanka JN, kao voditeljica, pitala tužitelja zašto jedan zahtjev rješava duže od 35 minuta i treba li pomoć, na što joj je tužitelj odgovorio: "Da li treba dignuti ruku za WC, a idući put kada budeš u uredu (jer je predmetnog dana radila od kuće) možeš mi štopati vrijeme koliko mi treba za WC." Navedenu komunikaciju svjedokinji je proslijedila JN. Svjedokinja navodi da je JN na tjednoj bazi razgovarala s tužiteljem o komunikaciji i o tome treba li kakvu pomoć, jer je generalno intencija tuženika da se problemi rješavaju, ali tužitelj u pravilu nije ništa posebno isticao, govorio bi da je to šala i da ne vidi da bi se radilo o neprimjerenoj komunikaciji. Na to bi mu bilo ukazano da se moraju poštovati kolege i nadređeni te da njegov način komunikacije nije primjeren poslovnom okruženju. Do neprimjerenog ponašanja tužitelja dolazilo bi kada JN ne bi bilo u uredu ili putem e-maila, WhatsApp poruka i Microsoft Teamsa. Svjedokinja zaključuje da, po njezinom mišljenju, nije bilo moguće više nastaviti suradnju s tužiteljem jer mu se više puta ukazivalo na primjerenu komunikaciju, a također je JN u skupnom e-mailu, u kojem je bila i svjedokinja, konkretno napisala i označila bojama što se smatra primjerenom, a što neprimjerenom komunikacijom. Tužitelj nije bio upozoravan pisanim putem u smislu da mu je predan komad papira, ali je više puta upozoravan usmeno, kao i pisano putem e-mail komunikacije i Microsoft Teamsa. Radnicima je uvijek bila dana mogućnost da se očituju i putem e-maila i na sastanku. Na zajedničkom sastanku na kraju je upitano je li svima jasno što znači primjerena komunikacija, i nitko nije imao nikakvih pitanja. Također je na tom sastanku dana mogućnost dolaska na individualni sastanak s JN i zastupnikom po zakonu tuženika, a prema saznanjima svjedokinje, tužitelj to nije zatražio, iako su neke druge kolege to učinile kako bi izrazile svoje probleme ili nezadovoljstvo.
12.1. Sud vjeruje iskaz svjedokinje BN jer je životan i logičan te je suglasan s iskazima svjedokinje DN i zastupnika po zakonu tuženika MN, a djelomično i tužitelja. Također, svjedokinja je iskazivala detaljno i strukturirano i njezin iskaz je u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis (str. 25-34 spisa).
13. Tijekom postupka saslušana je i svjedokinja JN koja je u svom iskazu navela da je radila kod tuženika od listopada ili studenog 2024. do ožujka 2025. godine, tijekom kojeg razdoblja je bila neposredno nadređena tužitelju. U tom razdoblju svjedokinja je svim zaposlenicima pristupila s namjerom upoznavanja i razumijevanja radnih procesa, budući da je većina članova kreditnog odjela imala dulji radni staž od nje. Kod tužitelja je odmah naišla na otpor, jer nije prihvaćao njezine prijedloge i upute vezane za posao, a druge kolege su joj prenosile informacije da tužitelj o njoj govori ružno, što je umanjivalo njezin autoritet pred ostalim zaposlenicima. U komunikaciji s tužiteljem, kada bi razgovarala usmeno, tužitelj bi u pravilu odgovarao da ne radi ništa krivo, dok se neprimjerena komunikacija najčešće očitovala u pisanoj formi putem Microsoft Teamsa ili e-maila. Tako je, primjerice, neposredno prije otkazivanja tužitelju, svjedokinja putem Microsoft Teamsa pitala tužitelja zašto jedan zahtjev obrađuje tri puta duže nego što je uobičajeno, na što joj je tužitelj odgovorio da nije znao da nije u redu otići na WC, te da joj sljedeći put, kada bude u uredu, može štopati vrijeme koliko mu treba za WC. Što se tiče korištenja macističkih izraza, svjedokinja navodi da ih je tužitelj koristio u komunikaciji putem Microsoft Teamsa, primjerice tako što je na njezinu uputu za rad u grupi napisao: "Jawohl mein Führer". Svjedokinja se prisjeća da je bilo još takvih nacističkih izjava, ali se u ovom trenutku ne može konkretno sjetiti ostalih primjera. Vezano uz primjerenu poslovnu komunikaciju, svjedokinja je kolege usmeno upozoravala na potrebu primjerene komunikacije, slala je e-mailove, a održan je i sastanak na kojem su bili prisutni kreditni tim, svjedokinja i zastupnik po zakonu tuženika. Na tom sastanku zastupnik po zakonu tuženika je posebno upozorio na važnost primjerene poslovne komunikacije i naglasio da nije dopušteno koristiti nacističke izraze. Svjedokinja navodi da je tijekom svog rada kod tuženika uspostavila povjerenje i autoritet sa svim članovima tima, osim s tužiteljem, koji je prema njoj neprimjereno komunicirao barem jednom tjedno. Svjedokinja je svaki put kada bi tužitelj neprimjereno komunicirao s njom, o tome obavještavala BN, kako bi ista bila upoznata sa situacijom, s obzirom na to da su BN i zastupnik po zakonu tuženika bili njezini mentori na radnom mjestu koje je preuzela. Po mišljenju svjedokinje, nastavak suradnje s tužiteljem nije bio moguć jer je od samog početka pokušavala uspostaviti komunikaciju i suradnju, ukazivala mu na potrebu primjerene poslovne komunikacije, željela mu pomoći u razvijanju komunikacijskih vještina, u više navrata mu je slala pravilnike o načinu komuniciranja te dodatno u e-mailovima obrazlagala što se smatra primjerenom poslovnom komunikacijom. Prema saznanjima svjedokinje, tužitelju nikada nije uručeno pisano upozorenje.
13.1. Sud u cijelosti vjeruje svjedokinji DN jer je iskazivala životno i logično i u skladu s dokumentacijom u spisu (str. 25-34 spisa). Svjedokinja je iskazivala dosljedno i sigurno, a u odnosu na relevantne činjenice ima neposredna saznanja. Iskazivala je u bitnim dijelovima i suglasno sa svjedokinjom BN i zastupnikom po zakonu tuženika MN.
14. Sud je saslušao i zastupnika po zakonu MN koji je u svom iskazu naveo da poznaje tužitelja od kolovoza 2023. godine, kada je došao u Hrvatsku i preuzeo funkciju komercijalnog direktora kod tuženika, a 2024. godine postao je zastupnik po zakonu tuženika, odnosno izvršni direktor. Kao razloge za otkazivanje ugovora o radu tužitelju ističe neprimjereno ponašanje tužitelja prema nadređenima, koje se negativno reflektiralo na cijeli tim. Otprilike dva do tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, svjedok je održao sastanak s cijelim odjelom u kojem je radio tužitelj, a na tom sastanku su, osim njega, bili prisutni i JN te BN. Sastanak je prvenstveno bio sazvan zbog tužitelja, zbog njegovog neuvažavanja JN i ponašanja koje je isti ocijenio kao ponižavanje nadređene. Zastupnik po zakonu tuženika je tada cijelom timu, a posebno tužitelju, jasno dao do znanja da se takvo ponašanje neće tolerirati te je tužitelja izravno upozorio da će mu, ukoliko nastavi s takvim ponašanjem, biti otkazan ugovor o radu. Također je pozvao tužitelja i ostale radnike da mu se slobodno obrate u slučaju bilo kakvih problema, kako bi zajednički pronašli rješenje. Dvije kolegice iz tužiteljeva odjela su se, prema njegovim navodima, doista obratile svjedoku za pomoć. Govoreći o konkretnim primjerima neprimjerenog ponašanja tužitelja, svjedok navodi da mu je JN pokazala poruke na Microsoft Teamsu koje je tužitelj slao, a u kojima su se nalazile šale s nacističkim konotacijama. Tako, primjerice, kada je JN kao nadređena rukovoditeljica dala tužitelju određeni radni zadatak, tužitelj je odgovorio: " Jawohl mein Führer". Nadalje, zastupnik po zakonu tuženika navodi da je jednom prilikom, kada je JN ušla u ured, tužitelj istu pozdravio nacističkim pozdravom "Sieg Hail". Zastupnik po zakonu tuženika ističe da poslodavac nije imao namjeru odmah otkazati ugovor o radu tužitelju, već su ga prethodno dva do tri puta upozorili i dali mu priliku da promijeni svoje ponašanje. Međutim, tužitelj je nastavio s neprimjerenim ponašanjem, što se negativno odrazilo na učinkovitost cijelog odjela. Na sastanku koji je bio sazvan zbog navedenih problema, tužitelj je, prema navodima zastupnika po zakonu tuženika, izjavio da ne vidi problem u svom ponašanju. Zastupnik po zakonu tuženika naglašava da, kao dio međunarodne grupacije, poslodavac ne podržava neprimjerena ponašanja, a osobito ne šale ili bilo kakvu komunikaciju s nacističkim konotacijama. Iako takva ponašanja nisu izričito zabranjena internim aktima, isti smatra da se to podrazumijeva. Tužitelju nije uručena pisana opomena u fizičkom obliku, već su upozorenja upućivana putem elektroničke pošte.
14.1. Sud vjeruje zastupniku po zakonu MN u dijelu u kojem je suglasno iskazivao sa svjedokinjama BN i JN te dokumentacijom koja je priložena u sudski spis (str. 25-34 spisa).
15. U postupku je saslušan i tužitelj koji je u svom iskazu naveo da se kod tuženika zaposlio 4. siječnja 2023. na radnom mjestu kreditnog agenta te je na toj poziciji radio sve do prestanka ugovora o radu. Potvrđuje da je jednom prilikom u Microsoft Teamsu voditeljici JN napisao poruku " Jawohl mein Führer ", pojašnjavajući da je to učinio kako bi ih voditeljica ozbiljnije shvatila, a ne kao da razgovaraju "sa zidom". Ističe da nikada nije pozdravio svoju voditeljicu nacističkim pozdravom. Tužitelj se prisjeća sastanka o kojem je iskazivao zastupnik po zakonu tuženika, navodeći da je na tom sastanku, kao i ostali kolege iz odjela, bio upozoren na neprimjerenu komunikaciju i na ponašanje prema nadređenoj JN, dok je JN rečeno da ima više razumijevanja za zaposlenike. Tužitelj tvrdi da nije omalovažavao svoju voditeljicu JN. Navodi da nikada nije zaprimio pisanu opomenu pred otkaz. Također mu nije poznato da bi neki drugi član tima bio upozoren na obveze iz radnog odnosa, osim kolegice ŠN koja je zaprimila pisanu opomenu. Tužitelj opisuje radnu atmosferu među kolegama kao dobru, dok je odnos prema nadređenima, konkretno prema JN i BN, bio napet. Objašnjava da su kolege iz odjela smatrale kako im se BN ne može uplitati u pravila po kojima rade jer im nije nadređena, a tužitelj se u tome nije suprotstavljao. U odnosu na JN, tužitelj navodi da je on, kao i cijeli tim, smatrao da njihova nadređena voditeljica nije zainteresirana za posao te da im je došla "naređivati". S ostalim nadređenima i kolegama nije imao nikakvih problema. Sa zastupnikom po zakonu nije komunicirao jer ga, prema njegovim riječima, u pravilu nije bilo u uredu. Tužitelj tvrdi da je posao obavljao savjesno i najbolje što je znao. Na pitanje o mogućim značajnijim greškama u radu, odgovara da se ne sjeća, ali pretpostavlja da ih je vjerojatno bilo, kao i kod ostalih kolega. Nikada nije bio upozoravan na greške u radu, a koliko mu je poznato, niti drugi kolege nisu bili upozoravani na greške u radu. Vezano uz pozdrav " Jawohl mein Führer ", tužitelj navodi da je to bila šala, ali je ipak htio doprijeti do voditeljice kako bi ih se ozbiljnije shvatilo. Pojašnjava da je to rekao jer je ponašanje voditeljice JN bilo diktatorsko te su on i članovi tima smatrali da im je došla samo naređivati. Tužitelj navodi da je JN bila voditelj kreditnog tima te da je u okviru svog radnog mjesta određivala pravila kreditnog financiranja i trebala biti podrška u radu. Radni zadaci iz poslovnica dolazili su na grupni mail, a pojedini zahtjev je u rad preuzimao onaj kolega koji je bio najmanje opterećen u tom trenutku. Na pitanje s kojim nadređenima nije bilo problema, tužitelj navodi da misli na voditelje drugih timova (npr. voditelja call centra), iako se ne može sjetiti njihovih imena, ali ti voditelji njemu konkretno nisu bili nadređeni. Tužitelj smatra da u svom ponašanju za vrijeme trajanja radnog odnosa nije trebao ništa mijenjati. U slučaju povratka na rad, svoje ponašanje bi korigirao na način da bi još više šutio nego za vrijeme radnog odnosa. Tužitelj navodi da se nakon prestanka radnog odnosa zaposlio prije mjesec dana u firmi Gebrüder-Weiss, a nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika bio je zaposlen i u drugim firmama, pri čemu mu je ova zadnja firma treće zaposlenje od prestanka radnog odnosa kod tuženika. Pojašnjava da je poslove mijenjao jer mu je predmetni otkaz prouzročio stres, imao je napadaje panike i nije znao kako se postaviti u radnom okruženju i što smije reći, a što ne. Dodatno navodi da mu je otkaz prouzročio stres jer smatra da ga nije zaslužio. Na pitanje poštuje li MN i JN, tužitelj odgovara da poštuje MN, a JN poslovno ne.
15.1. Sud vjeruje iskazu tužitelja samo u dijelu u kojem je njegov iskaz suglasan s iskazima svjedokinja BN i DN te zastupnika po zakonu MN.
16. Svjedokinje BN i JN te zastupnik po zakonu tuženika MN suglasno su iskazivali da je tužitelj tijekom radnog odnosa kontinuirano neprimjereno komunicirao prema nadređenoj rukovoditeljici JN, osobito koristeći izraz s nacističkim konotacijama poput poruke "Jawohl mein Führer" upućene putem Microsoft Teamsa, kao i omalovažavajuće komentare na radne zadatke (primjerice, izjava o "dizanju ruke za WC" i "štopanju vremena za WC"), čime je negativno utjecao na kolege i narušio radnu atmosferu. Isti su potvrdili da je tužitelj zbog takvog ponašanja bio višekratno usmeno i pisano upozoravan te da je otprilike dva mjeseca prije nego li je otkazan ugovor o radu tužitelju održan sastanak prvenstveno radi tužitelja, zbog činjenice što nije uvažavao svoju nadređenu rukovoditeljicu JN i ponašanja koje je zastupnik po zakonu ocijenio kao ponižavanje nadređene. Zastupnik po zakonu tuženika je tada cijelom odjelu, a posebno tužitelju, jasno dao do znanja da se takvo ponašanje neće tolerirati te je tužitelja izravno upozorio da će mu, ukoliko nastavi s takvim ponašanjem, biti otkazan ugovor o radu. Tužitelj je, također, u svom iskazu potvrdio da je nadređenoj rukovoditeljici napisao "Jawohl mein Führer", smatrajući to s jedne strane šalom, a s druge strane želio da ga ista shvati ozbiljnije. Tužitelj je iskazao da je ponašanje svoje rukovoditeljice smatrao "diktatorskim", da je došla samo "naređivati" te da je poslovno ne poštuje.
17. U Odluci se navodi da tužitelj učestalo krši norme ponašanja na radnom mjestu i neprimjereno komunicira s kolegama i nadređenim radnicima. Navodi se da je radnik više puta usmeno i pisano upozoravan primjerice e-mailom od 22. studenoga 2024. (neopravdano korištenje pauze radi pušenja), e-mailom od 12. studenoga 2024. (nepraćenje pravila i procedura u vezi storna i pravila ponašanja), e-mailom od 18. listopada 2024. (pravila ponašanja i komunikacije). Također se navodi da je tužitelj osobno više puta neprimjereno komunicirao na način da je nadređenim odgovorio: "ne da mi se objašnjavati", "kakvo pitanje, takav odgovor", "reci ti meni zašto nisam", "pa vidim sve znaš i razumiješ", "Jawohl mein Führer", "ovo boldano filozofiranje neću ni čitati", "svašta" i sl.
18. Iz iskaza svjedokinja ŽN i JN, zastupnika po zakonu te dokumentacije priložene u sudski spis, sud je utvrdio da se tužitelj u više navrata obraćao nadređenoj rukovoditeljici JN na neprimjeren, ironičan i omalovažavajući način, pri čemu je u pojedinim situacijama odbijao dati tražena objašnjenja ili postupiti po zaprimljenim upitima. Iz konkretnih primjera komunikacije proizlazi da je tužitelj, iako upozoravan na način komunikacije, nastavljao koristiti neprimjeren ton. Tako je, primjerice, u komunikaciji od 31. listopada 2024. godine koristio ironične i omalovažavajuće izraze, navodeći da se u takvo „filozofiranje“ neće upuštati. Nadalje, u komunikaciji od 18. listopada 2024., vezanoj uz korištenje pauze i odlazak u toalet, tužitelj se nadređenoj obratio na neprimjeren način. Sud nalazi da iz svih navedenih primjera proizlazi obrazac ponašanja tužitelja koji se očituje u kontinuiranoj neprimjerenoj komunikaciji prema nadređenoj rukovoditeljici JN, odbijanju davanja objašnjenja te nepoštivanju hijerarhije i radnih uputa. Sud je nadalje uzeo u obzir i iskaz samog tužitelja, u kojem je priznao da se nadređenoj rukovoditeljici JN obratio riječima na njemačkom jeziku: "Jawohl mein Führer“ što u prijevodu na hrvatski jezik znače "da, moj zapovjedniče" te da je ponašanje ON smatrao "diktatorskim".
19. Sud navodi da se izraz „mein A“ i sintagna " Đ mein Führer" povijesno vežu uz nacističku ideologiju i CN, pri čemu pojam „ A“ označava apsolutnog vođu, a sintagna " Đ mein Führer" predstavlja način na koji su se CN obraćali njegovi sljedbenici. Takav način obraćanja u suvremenom društvenom i radnom kontekstu nosi izrazito negativne, uvredljive i neprihvatljive konotacije. Sud nalazi da je uporaba takvih izraza u komunikaciji s nadređenom osobom, neovisno o subjektivnom doživljaju tužitelja, objektivno neprimjerena, omalovažavajuća i nespojiva s pravilima profesionalne i poslovne komunikacije. Činjenica da je tužitelj navedeni izraz svjesno upotrijebio te da je isto potvrdio u svom iskazu, dodatno ukazuje na njegov odnos prema nadređenoj osobi i potvrđuje obrazac neprimjerene komunikacije. Sud posebno ističe da eventualno nezadovoljstvo načinom rukovođenja ili neslaganje s odlukama nadređenih ne može opravdati neprimjeren, uvredljiv ili omalovažavajući način komunikacije. Takvi se prigovori, ako postoje, mogu i moraju iznositi na primjeren i profesionalan način. Sud dodatno napominje da je člankom 7. stavkom 1. ZR-a propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan osobno obavljati preuzeti rad prema uputama koje mu poslodavac daje, u skladu s naravi i vrstom posla. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj imao neposredno nadređenu rukovoditeljicu JN, koja mu je u okviru svojih ovlasti davala upute za rad i postavljala pitanja u vezi izvršavanja radnih zadataka. Tužitelj je, neovisno o svojim osobnim stavovima i subjektivnom doživljaju načina rukovođenja navedene rukovoditeljice, bio dužan postupati prema njezinim uputama te izvršavati radne zadatke na profesionalan i primjeren način umjesto da je na takve upute i upite odgovarao cinično, ironično i omalovažavajuće, primjerice odbijajući dati objašnjenja zašto određeni zadaci nisu izvršeni, navodeći da mu se „ne da objašnjavati“, ili upućujući nadređenoj da sama objasni razloge neizvršenja. Sud ne prihvaća navode tužitelja prema kojima bi se njegovi komentari imali smatrati primjerenima samo zato što se opisuje kao „iskrena i direktna“ osoba. Naime, iskrenost i izravnost ne isključuju obvezu profesionalne, pristojne i uvažavajuće poslovne komunikacije niti mogu opravdati omalovažavajuće i drske izjave prema nadređenim osoba.
20. Člankom 115. stavkom 1. točkom 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
20.1. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud je mišljenja kako je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.
21. Člankom 119. stavkom 1. i 2. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Odredbu istog sadržaja sadrži i Pravilnik o radu tuženika (članak 86.).
22. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te da je tužitelj ustrajno kršio obveze iz radnog odnosa i da je zbog takvog ponašanja opominjan u usmenoj i u pisanoj komunikaciji, od poslodavca nije bilo opravdano očekivati da ga prije otkazivanja upozori na njegove obveze i da mu omogući iznošenje obrane (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. kolovoza 2015, poslovni broj Revr-1452/2014.).
23. Navođenje netočnog datuma ugovora o radu u obrazloženju Odluke samo po sebi ne čini otkaz nedopuštenim. Imajući u vidu da iz Odluke jasno proizlazi da se otkazuje ugovor o radu za radno mjesto posrednik za kredite/kreditni agent, pogrešno navođenje datuma ugovora o radu koji se otkazuje, u konkretnom slučaju, ne čini Odluku nedopuštenom.
24. Sud nije posebno ocijenio poslovnu dokumentaciju koju je tuženik dostavio u sudski spis te za koju tuženik tvrdi da dokazuje pogreške u radu tužitelja za koje je tuženik saznao nakon donošenja Odluke budući ista nije od odlučnog značaja za ovaj spor. Naime, predmet ovog postupka je utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, pa je u tom smislu potrebno utvrditi postoje li opravdani razlozi za otkaz koji su navedeni u samoj Odluci. U ovom postupku nije dopušteno proširivati otkazne razloge niti utvrđivati postojanje drugih razloga za otkaz koje poslodavac nije naveo u odluci u otkazu, neovisno o tome kada je za njih eventualno saznao. Iz istog razloga odbijen je i prijedlog tuženika da se u ovom postupka sasluša svjedokinja VN.
25. Ostali izvedeni dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
26. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na članku 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troška. S obzirom na odredbe Tarife tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 Tarife) i to za sastav odgovora na tužbu od 14. ožujka 2025., zastupanje na ročištima 10. lipnja 2025., 10. listopada 2025., 8. prosinca 2025.i 22. prosinca 2025., što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 625,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
28. Tuženiku nije priznat trošak sastava Odgovora na zahtjev za zaštitu prava, podnesaka od 3. lipnja 2025., 24. lipnja 2025., 18. rujna 2025. i 21. prosinca 2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Također, sud nije priznao niti zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 106,25 EUR jer tuženik nije dostavio dokaz da je navedenu pristojbu tuženik platio, niti je sud pozvao tuženika na uplatu sudske pristojbe. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.
29. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.
30. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno članku 328. stavku 2. ZPP-a.
31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Sutkinja:
Nikolina Labuhar Bazina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku