REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2219/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja HM, vl. " [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, isplatiti tužitelju HM, vl. " [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 138,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 89,89 EUR od 23. srpnja 2025. do isplate;

- na iznos od 48,82 EUR od 28. kolovoza 2025. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 169,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su u prometnim nezgodama koje su se dogodile 15. travnja 2025. i 27. srpnja 2025. oštećena motorna vozila marke Peugeot 308, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo AM i BMW 118 D, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo DM. Oštećeni su izvođenje radova popravka svojih oštećenih vozila povjerili tužitelju, a koji je popravak vozila napravio stručno i kvalitetno, prema pravilima struke, u skladu sa svojim cjenikom. Tako je za izvršene radove popravka oštećenog vozila registarske oznake: [registarska oznaka], sukladno tuženikovom izvidu štete broj: 258210511671, tužitelj oštećenom AM izdao račun za popravak broj: 291/P1/1, 17. srpnja 2025. na iznos od 683,82 EUR, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu, te je temeljem izjave i punomoći od 3. srpnja 2025., a kojom je oštećeni AM dao suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, tuženik izvršio isplatu nespornog iznosa od 593,93 EUR. Iz obrazloženja ponude tuženika od 17. srpnja 2025. razvidno je kako se utuženi iznos od 89,89 EUR koji tuženik nije isplatio, odnosi na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj. Tužitelj navodi kako je oštećeni AM tužitelju ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim sporednim potraživanjima. Nadalje, tužitelj navodi da je za izvršene radove popravka oštećenog vozila registarske oznake: [registarska oznaka], sukladno tuženikovom izvidu štete broj: 258210513147, tužitelj oštećenom VM izdao račun za popravak broj: 357/P1/1, 22. kolovoza 2025. na iznos od 418,90 EUR, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu, te je temeljem izjave i punomoći od 18. kolovoza 2025., a kojom je oštećeni DM dao suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, tuženik izvršio isplatu nespornog iznosa od 370,08 EUR. Iz obrazloženja ponude tuženika od 10. rujna 2025. razvidno je kako se utuženi iznos od 48,82 EUR koji tuženik nije isplatio, odnosi na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj. Tužitelj navodi kako je oštećeni DM tužitelju ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim sporednim potraživanjima. U odnosu na visinu cijene radnog sata autoservisnih djelatnosti ističe kako društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo, a sve sukladno stajalištu kojeg je iznijela Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Slijedom svega navedenog, budući da mu tuženik za popravak automobile registarske oznake: [registarska oznaka] duguje 89,89 EUR, a za popravak automobila registarske oznake:

[registarska oznaka] iznos od 48,82 EUR, predlaže naložiti tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 138,71 EUR s zateznim kamatama, i to na iznos od 89,89 EUR od 23. srpnja 2025. (kao dana dospijeća računa br. 291/P1/1), a na iznos od 48,82 EUR od 28. kolovoza 2025. (kao dana dospijeća računa br. 357/P1/1), oboje do isplate uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su se u dvije različite nezgode dogodila dva različita štetna događaja u kojem su uništena dva različita motorna vozila. Ističe kako tužba ne sadrži činjenične navode na koji način su se dogodile predmetne nezgode, tko je štetnik i po kojoj bi osnovi tuženik uopće bio odgovoran nadoknaditi štetu tužitelju budući da ne sadrži ni navod da li je taj nepoznati štetnik uopće bio osiguran kod tuženika i ako je, kojom policom osiguranja.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se podneskom od 13. studenoga 2025. očitovao na navode tuženika ističući kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom na to da je iz ugovora o cesiji razvidno da su oštećeni AM i DM ustupili tužitelju svoja potraživanja prema tuženiku s osnova naknade štete po predmetnim štetnim događajima. Kako je tuženik kao nesporne iznose naknade štete isplatio iznose naznačene u tužbi, to tužitelj predmetnom tužbom potražuje preostali iznos koji tuženik nije isplatio na ime razlike u cijeni radnog sata. Nadalje, smatra kako je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije i osporavanje odgovornosti za nastalu štetu budući da je nesporno da su se oštećeni AM i DM obratili tuženiku kao odgovornom osiguratelju s odštetnim zahtjevom radi reparacije nastale štete na predmetnim vozilima, a temeljem čega je tuženik sastavio izvide štete. Također navodi i kako je iz obrazloženih ponuda od 17. srpnja 2025. i 10. rujna 2025. razvidno da je tuženik osporio račun tužitelja upravo radi razlike u cijeni radnog sata, dok je naveo kako odgovornost nije sporna. Smatra kako je tuženik radnjom otplate dijela štete tužitelju, posredno priznao postojanje osnove za naknadom štete, čime je ujedno i priznao postojanje svoje odgovornosti za naknadu iste. Također je istaknuo i kako su računi tužitelja broj: 291/P1/1 i 357/P1/1 izrađeni u potpunosti u skladu s izvidima štete tuženika, izuzev razlike u cijeni radnog sata, te napominje kako se u izvidu štete tuženika niti ne navodi koja je cijena radnog sata, te da tuženik nije imao prigovora na kvalitetu rada.

4.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: izvid štete broj: 258210511671 (list 9 spisa), račun broj: 291/P1/1 od 17. srpnja 2025. (list 10 spisa), izjava i punomoć od 3. srpnja 2025. (list 11-12 spisa), dopis tuženika - obrazložena ponuda od 17. srpnja 2025. (list 13 spisa), izvadak o stanju i prometu (list 14 spisa), preslika cjenika tužitelja od 1. siječnja 2023. (list 15 spisa), preslika Ugovora o ustupu tražbine od 17. srpnja 2025. (list 16-17 spisa), izvid štete broj: 258210513147 od 28. srpnja 2025. (list 18 spisa), račun broj: 357/P1/1 od 22. kolovoza 2025. (list 19 spisa), izjava i punomoć od 18. kolovoza 2025. (list 20-21 spisa), dopis tuženika - obrazložena ponuda od 10. rujna 2025. (list 22 spisa), izvadak o stanju i prometu (list 23 spisa) preslika Ugovora o ustupu tražbine od 22. kolovoza 2025. (list 25-26 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 27-30 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila od 9. ožujka 2023. i 13. rujna 2024. (list 31-33, 34-36 spisa)

4.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo niti dokaz saslušanjem tužitelja, dokaz saslušanja oštećenika kao niti izveo dokaz prometno vještačenje budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 138,71 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na ostatak naknade za štetu koja je nastala na vozilu AM i DM, oba kasko osigurana kod tuženika, a koje tražbine su tuženikovi osiguranici ustupili tužitelju.

7. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija nastanak štetnog događaj i odgovornosti te visina tužbenog zahtjeva.

8.1. Vezano za istaknut prigovor aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 16-17 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i AM navedeni Ugovor sklopili 17. srpnja 2025. te da je istim AM kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 683,82 EUR, a prema računu popravka za štetu broj: 291/P1/1 i temeljem izvida štete broj: 258210511671(oznaka štete tuženika). Također, uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 25-26 spisa) utvrđeno je kako su tužitelj i DM navedeni Ugovor sklopili 22. kolovoza 2025. te da je istim DM kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 418,90 EUR, a prema računu popravka za štetu broj: 357/P1/1 i temeljem izvida štete broj: 258210513147 (oznaka štete tuženika). Time su oštećenici AM i DM ustupili tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetne štetne događaje (broj spisa odgovara oznaci štete navedenim u Ugovorima o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj: 291/P1/1 od 17. srpnja 2025. (list 10 spisa) i broj: 357/P1/1 od 22. kolovoza 2025. (list 19 spisa), proizlazi da se isti odnose na popravak vozila upravo iz predmetnih štetnih događaja (račun sadrži podatak o broju štete tuženika te marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da su AM i DM ustupili tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka.

8.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

8.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da tražbine iz predmetnih ugovora o ustupu su novčane tražbine po osnovi police automobilskog kasko osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

8.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovori o ustupu tražbine ispunjavaju sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

9.1. Iz izvida štete tuženika (broj 9 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke PEUGEOT 308, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:

VF3LBYHZRKS500091. Tužitelj je pozivajući se na broj oznake štete naveden u izvidu štete tuženika (list 9 spisa) izdao račun broj: 291/P1/1 (list 10 spisa) 17. srpnja 2025. u iznosu od 683,82 EUR (s uključenim PDV-om od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 11,600 za autolimarske i autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 22. travnja 2025. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 33,20 EUR (plus PDV) za autolimarske i autolakirerske radove. Nadalje, sud je utvrdio da su na računu (kao i u izvidu štete tuženika) obračunate cijene potrošnog materijala limara i lakirera te da je tužitelj obračunao cijenu potrošnog materijala limara u iznosu od 20,00 EUR, dok je tuženik u izvidu štete tu cijenu označio u iznosu od 8,16 EUR, a sud je utvrdio i da je cijena potrošnog materijala lakirera u izvidu štete tuženika kao i u računu tužitelja označena u visini od 141,94 EUR.

9.2. Iz izvida štete tuženika (broj 18 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke BMW 118 D, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:

WBA1C11060VS69720. Tužitelj je pozivajući se na broj oznake štete naveden u izvidu štete tuženika (list 18 spisa) izdao račun broj: 357/P1/1 (list 19 spisa) 22. kolovoza 2025. u iznosu od 418,90 EUR (s uključenim PDV-om od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 6,300 za autolimarske i autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 28. srpnja 2025. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 33,20 EUR (plus PDV) za autolimarske i autolakirerske radove. Nadalje, sud je utvrdio da je su računom (kao i u izvidu štete tuženika) obračunate cijene potrošnog materijala limara i lakirera te da je tužitelj obračunao cijenu potrošnog materijala limara u iznosu od 8,00 EUR, dok je tuženik u izvidu štete tu cijenu označio u iznosu od 2,72 EUR, a sud je utvrdio i da je cijena potrošnog materijala lakirera u izvidu štete tuženika kao i u računu tužitelja označena u visini od 117,96 EUR.

10. Iz preslike cjenika tužitelja od 1. siječnja 2023. (list 15 spisa) proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarske i autolakirerske radova iznosi 33,20 EUR/h + PDV.

11.1. Iz dopis tuženika - obrazložena ponuda od 17. srpnja 2025. (list 13 spisa) proizlazi da je tuženik procijenio cjelokupnu naknadu štete za prometnu nesreću od 15. travnja 2025. (broj tuženika: 258210511671) u iznosu od 593,33 EUR, te da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete, fotografije oštećenog vozila, računa popravka oštećenog vozila, uz napomenu da je račun umanjen za cijenu radnog sada. Iz ponude tuženika proizlazi i da je tuženik utvrdio da njegova odgovornost za naknadu štete, a koja osnovanost je utvrđena na temelju izjave sudionika i mišljenja procjenitelja, nije sporna.

11.2. Iz dopisa tuženika - obrazložena ponuda od 10. rujna 2025. (list 22 spisa) proizlazi da je tuženik procijenio cjelokupnu naknadu štete za prometnu nesreću od 27. srpnja 2025. (broj tuženika: 258210513147) u iznosu od 370,08 EUR, te da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete, fotografije oštećenog vozila, računa popravka oštećenog vozila, uz napomenu da je račun umanjen za cijenu radnog sada. Iz ponude tuženika proizlazi i da je tuženik utvrdio da njegova odgovornost za naknadu štete, a koja osnovanost je utvrđena na temelju izjave sudionika i mišljenja procjenitelja, nije sporna.

12.1. Iz izvatka o stanju i prometu (list 14 spisa) proizlazi da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 593,93 EUR na ime isplate štete 258210511671 (broj izvida štete tuženika).

12.2. Iz izvatka o stanju i prometu (list 23 spisa) proizlazi da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 370,08 EUR na ime isplate štete 258210513147 (broj izvida štete tuženika).

13. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

14.1. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao AM račun broj: 291/P1/1 (list 10 spisa) za iznos od 683,82 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 258210511671, a u vezi štete na vozilu marke PEUGEOT 308, registarske oznake [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 593,93 EUR, dok mu nije priznao iznos od 89,89 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja (kako to proizlazi iz dopisa tuženika od 17. srpnja 2025.). Nadalje, sud je utvrdio i da je tužitelj izdao ĆM račun broj: 357/P1/1 (list 19 spisa) za iznos od 418,90 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 258210513147, a u vezi štete na vozilu marke BMW 118 D, registarske oznake [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 370,08 EUR, dok mu nije priznao iznos od 48,82 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja ( kako to proizlazi iz dopisa tuženika od 10. rujna 2025.)

14.2. Navode tuženika kojim osporava pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika sud je cijenio kao paušalne i usmjerene na odugovlačenje ovog postupka. Naime, iz dokumentacije koja prileži spisu, a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnim vozilima temeljem broja polica naznačenih na samim izvidima, da je obrazloženim ponudama od 17. srpnja 2025. i 10. rujna 2025. procijenio cjelokupnu naknadu štete na iznos od 683,82 EUR, odnosno 418,90 EUR koje iznose je podmirio oštećenicima, te da je rad sa računa umanjen za 89,89 EUR, odnosno 48,82 EUR, a da se navedena razlika odnosi na cijenu radnog sata. Slijedom navedenog, tuženik je prema mišljenju ovog suda potvrdio svoju odgovornost za isplatu predmetne štete.

15. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio AM i VM cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. siječnja 2023. navedeno da cijena rada autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 33,20 EUR po satu uvećano za PDV. Dakle, tužitelj je oštećenicima naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te su oštećenici ovlašteni popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

16. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 291/P1/1 (list 10 spisa) i 357/P1/1 (list 19 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 9,18 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a . U odnosu na razliku cijene potrošnog materijala limara sud je priznao da tužitelju pripada naknada u iznosu od 20,00 EUR , odnosno 8,00 EUR jer je tuženik tijekom postupka, a ni u svojim obrazloženim ponudama od 17. srpnja 2025. i 10. rujna 2025. nije izričito osporio kao niti predložio dokaze za utvrđivanje iste, slijedom čega je sud primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP-a, članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju pripada neplaćena razlika iznosa cijene potrošnog materijala limara koju je tužitelj naplatio i cijene potrošnog materijala limara koju tuženik priznaje.

17. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 17. srpnja 2025. (list 13 spisa) proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum prijave štete 22. travanj 2025., dok iz tuženikovog dopisa od 10. rujna 2025. (list 22 spisa) proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum prijave štete 27. srpnja 2025. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 18. srpnja 2025., odnosno od 28. srpnja 2025., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 23. srpnja 2025., odnosno 28. kolovoza 2025., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

19. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

20.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba).

20.2. Tužitelju je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak podneska od 13. studenoga 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 29. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 150,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. stavka 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi), pa ukupni priznati troškovi iznose 169,91 EUR.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama članka 151. stavka 3. ZPP-a i članka 29. stavka 2. ZOO-a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).