Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-35/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv ovršenika ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troška izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-14/2026-2 od 8. siječnja 2026., dana 5. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-14/2026-2 od 8. siječnja 2026. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate u iznosu od 87,50 eura.

II Uvažava se žalba ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-14/2026-2 od 8. siječnja 2026. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate u iznosu od 6,25 eura i za navedeno odlučuje:

Nalaže se ovršeniku ŠI da ovrhovoditelju Čistoća d.o.o. naknadi trošak izravne naplate u iznosu od 6,25 eura sa zateznom kamatom tekućom od 3. veljače 2026., u roku 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 69,14 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 46,88 eura sa zateznom kamatom dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.

2. Protiv dijela tog rješenja u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka izravne naplate žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu ovrhovoditelja pa je ovrhovoditelj od javnog bilježnika pribavio potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti te rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti uz zahtjev za naplatu dostavio Financijskoj agenciji. Ističe da nije bitno na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu nego je bitno da je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da je bio potreban za ovrhu. Smatra da mu je sud trebao priznati i trošak sastava prijedloga Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje budući da nije uspio naplatiti svoju tražbinu izravnom naplatom kod Financijske agencije pa je morao poduzeti daljnje radnje. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i ovrhovoditelju dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 69,14 eura.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Međutim, sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu za pribavljanje pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz obrazloženje da javni bilježnik sukladno čl. 283. st. 1. OZ-a po službenoj dužnosti, dakle bez zahtjeva ovrhovoditelja, stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio.

6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, sukladno odredbi čl. 283. st. 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.

7.1. Citirana odredba čl. 283. st. 1. OZ-a uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 131/20 – dalje u tekstu: ZIDOZ) kojim je u čl. 16. izmijenjena dotadašnja odredba čl. 283. st. 1. i 4. koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti, ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju. Iz navedenog proizlazi da je do stupanja na snagu ZIDOZ-a javni bilježnik izdavao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja pa je takva njegova radnja i bila potrebna za vođenje ovršnog postupka. Međutim, iz sadašnje odredbe čl. 283. st. 1. OZ-a proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao.

8. U odnosu na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju je ovrhovoditelj dostavio u spis i na koju se poziva u svojoj žalbi, valja reći da prihvaćanje stava izraženog u toj odluci - a prema kojem stranci pripada pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to tko je istu pribavio te neovisno o tome je li pritom bila potrebna intervencija punomoćnika ovrhovoditelja – prema ocjeni ovog suda dovelo bi do toga da bi ovršenik bio u obvezi naknaditi ovrhovoditelju troškove za radnje odvjetnika koje u stvarnosti nisu poduzete, što bi predstavljalo neosnovano bogaćenje ovrhovoditelja jer isti ne bi bio u obvezi takve troškove naknaditi svojem odvjetniku.

8.1. Naime, sukladno odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Dakle, Odvjetničkom tarifom je reguliran samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji poduzetih od strane odvjetnika. Stoga, samim time što je Tarifom propisano pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju, bez da je utvrđeno da je pribavi takve potvrde prethodila radnja odvjetnika stranke.

8.2. Nadalje, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva ovrhovoditelj u žalbi, ovršna isprava nije bilo rješenje o ovrsi javnog bilježnika nego je u tom postupku ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršnih isprava – sudskih presuda.

9. Dakle, u situaciji kada zakon propisuje obvezu javnog bilježnika da po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na presudu bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a za naknadu troškova postupka.

10. Međutim, u dijelu u kojem je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (odnosno isplatitelju stalnog novčanog primanja), prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, ovrhovoditelj je u prijedlogu za naplatu troškova naveo da nije naplatio svoju tražbinu izravnom naplatom kod Financijske agencije te je podnio zahtjev za provedbu rješenja o ovrsi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Da je tome tako, proizlazi iz podataka o datumima zaprimanja prijedloga kod Financijske agencije i kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao i iz izvatka o stanju računa ovrhovoditelja od 8. prosinca 2025.

11. Sukladno Tbr. 11/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) ovrhovoditelju za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe pripada 50 % nagrade iz Tbr. 11. toč. 1. i 2. Tarife. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 11,79 eura, ovrhovoditelju pripada nagrada u iznosu od 2,5 boda odnosno 5,00 eura (Tbr. 54. Tarife) što uvećano za PDV iznosi 6,25 eura.

12. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao djelomično neosnovanu te potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izravne naplate u daljnjem iznosu od 87,50 eura (točka I izreke ovog drugostupanjskog rješenja) odnosno na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ uvažiti kao djelomično osnovanu i pobijano rješenje djelomično preinačiti (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

13. Budući da je ovrhovoditelj sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (žalbom pobija prvostupanjsko rješenje za iznos od 93,75 eura, a žalba je uvažena za iznos od 6,25 eura), to mu ne pripada pravo na naknadu troška za sastav pravnog lijeka u zatraženom iznosu pa je njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki III izreke ovog rješenja (čl. 166. st. 1. ZPP- a, u vezi s čl. 154. st. 3. ZPP-a, sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

14. U nepobijanom dijelu, u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 46,88 eura sa zateznim kamatama, prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 5. veljače 2026.

Sudac

Goran Škugor