Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-1410/2024-2
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V AT S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Elektra d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb,OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Jerković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1701/2023-12 od 18. lipnja 2024., 5. veljača 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1701/2023-12 od 18. lipnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba broj Ovrv-1389/20222 od 12. travnja 2023. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
2. Točkom II izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 602,32 eur s zateznom kamatom dok je točkom III izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vati sudu prvog stupnja na ponovano suđenje uz naknadu žalbenog troška.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u spisu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a s obzirom da tužitelj tužbom tražio isplatu iznosa od 1.138,03 eur.
7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
8. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog novčanog iznosa po osnovi neplaćenih računa za isporučenu električnu energiju za mjerno mjesto na adresi u [adresa].
10. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.
11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:
- da tužitelj tužbom ( prijedlogom za ovrhu ) traži isplatu iznosa od 1.138,03 eur, s zateznom kamatom na iznos od 573,43 eur od 1. lipnja 2022. do isplate,
- da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika (odgovoru na tužbu) u cijelosti osporio tužbeni zahtjev po osnovu i visini, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, pri čemu da je tuženik u bitnom naveo da se utuženo novčano potraživanje odnosi na neplaćene račune za električnu energiju za mjerno mjesto na adresi u [adresa], da je tuženik dopisom od 25. listopada 2020. koji je preporučenom pošiljkom dostavio tužitelju, obavijestio tužitelja da on nije više kupac za navedeno mjerno mjesto jer da je stan na adresi u [adresa]. u prizemlju, na koji se odnose utuženi računi kupoprodajnim ugovorom od 28. veljače 2020. prodao ŠTL o čemu je tuženik priložio ugovor o kupoprodaji, kao i podatke o upisu prava vlasništva na predmetnom stanu, te ujedno, istim dopisom obavijestio tužitelja da otkazuje ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i ugovora o korištenju mreže sukladno članku 34. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, te ujedno, obavijestio tužitelja da u vezi potraživanja za električnu energiju za predmetni stan kontaktira novu vlasnicu toga stana.
12. S obzirom na ove činjenice prvostupanjski sud je ocijenio kao osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, ocjenjujući kako tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da bi sukladno članku 4. stavak 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ( „Narodne novine“ 104/20 i 80/21 dalje Opći uvjeti) s tuženikom sklopio ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi krajnjeg kupca. Sud nadalje ocjenjuje kao osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, ocjenjujući da je tuženik spomenutim dopisom od 25. listopada 2020. koji je preporučenom pošiljkom dostavio tužitelju, tužitelja obavijestio o promijeni korisnika odnosno da je vlasnica predmetnoga stana (mjernog mjesta), od veljače 2022. ŠTL te ujedno obavijestio tužitelja da otkazuje ugovor o opskrbi krajnjeg kupca.
13. Sud je nadalje ocijenio kao osnovan i tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, utvrđujući da je najstariji račun dospio na naplatu 30. studenog 2021. da je tužba ( prijedlog za ovrhu) podnesen 27. prosinca 2022., da zastarni rok za naplatu predmetne novčane tražbine jest godinu dana u smislu odredbe članka 232. stavak. 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) pa je i zbog tog razloga tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a
14. Ispitujući pobijanu presudu u okviru dopuštenih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. u vezi članka 365. stavak 1. i članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka pri čemu niti tužitelj u žalbi određeno ne navodi koju je to bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud.
15. Tužitelj u žabi, osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kao osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao i promašene pasivne legitimacije te u vezi toga navodi da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te navodi kako tuženik nije neuka stranka budući da je tijekom cjelokupnog postupka prilikom kupoprodaje nekretnine u kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto bio zastupan po odvjetnicima, pri čemu da iz maila tužitelja od 1. svibnja 2025. upućenog odvjetnici tuženika proizlazi da je punomoćnica tuženika dobila sve potrebne podatke o postupku prijave novog krajnjeg kupca i odjave "starog kupca" električne energije, uz daljnje obrazloženje da zahtjev za raskid ugovora od strane prodavatelja predmetnog stana odnosno tuženika nikada nije podnesen tužitelju na propisanom obrascu a isto tako da tužitelju nije dostavljen niti potpisani i ovjereni zahtjev za sklapanje ugovora s novim vlasnikom predmetnog stana.
16. Opisani žalbeni navodi tužitelja u suštini predstavljaju žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a zbog tog žalbenog razloga prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati.
17. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, te stanja u spisu, proizlazi da je tuženik dopisom od 25. listopada 2020., koji je preporučenom pošiljkom preko pošte dostavio tužitelju, istoga obavijestio da od veljače 2020. nije više vlasnik stana na adresi u [adresa], već ŠTL iz [adresa] s kojom je sklopio kupoprodajni ugovor, u vezi čega je tuženik u prilogu citiranog dopisa tužitelju dostavio presliku kupoprodajnog ugovora, a isto tako i izvadak iz knjige položenih ugovora za predmetni stan u kojem se navodi da je vlasnica predmetnog stana ŠTL. Tuženik je istim dopisom naveo da otkazuje ugovor o opskrbi krajnjeg kupca u smislu odredbe članka 34. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.
18. S obzirom na ove okolnosti, prema stajalištu ovog suda, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio kao osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer prema stanju u spisu nije sporno da je tužitelj opskrbljivač električnom energijom, pa je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
19. Međutim, pravilan je i osnovan zaključak prvostupanjskog suda o promašenoj pasivnoj legitimaciji, jer u okolnostima konkretnog slučaja, bez obzira na činjenicu što tuženik nije podnio zahtjev na "propisanom obrascu" ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tuženik citiranim dopisom s prilozima, u potpunosti obavijestio tužitelje kako on više nije vlasnik predmetnog stana( mjernog mjesta) od veljače 2020, pri čemu je tuženik istovremeno istim dopisom i otkazao ugovor o opskrbi krajnjeg kupca te ujedno obavijestio tužitelja da je u vezi neplaćanja računa za predmetno mjerno mjesto od 28. veljače 2020. pa nadalje potrebno kontaktirati novu vlasnicu stana.
20. Zbog toga opisani žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na ocjenu osnovanosti tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije nisu osnovani.
21. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud je već zbog tog razloga (promašena pasivna legitimacija ) pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
22. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kao osnovan i tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja pri čemu tužitelj u žalbi navodi da je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 21. veljače 2022., a ne 30. studenog 2021., kako to navodi prvostupanjski sud u obrazloženju presude, treba reći sljedeće.
23. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj uz ovršni prijedlog (tužbu), kao vjerodostojnu ispravu priložio izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa –utuženje) na listu 10. u kojem se navodi da je najstarije potraživanje dospjelo 21. veljače 2022., radi se o iznosu od 1.363,39, bez naznake valute, odnosno da potraživanje za utuženo razdoblje iznosi 8.574,46, pri čemu je tužitelj utužio isplatu novčanog iznosa od 1.138,03 eur, s zateznom kamatom na iznos od 573,43 eur od 1. lipnja 2022. do isplate, pa uopće nije jasno utuženje iznosa od 573,43 eur uz zateznu kamatu od 1. lipnja 2022. do isplate i na što se to odnosi. Nadalje, iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj , očitujući se na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi, uz isti priložio račune ( list 33.-39.), pri čemu bi već iz prvog računa (list 33.) proizlazilo da se odnosi na razdoblje od 29. travnja 2021. do 31. listopada 2021. na iznos od 3.811,81 s dospijećem 30. studenog 2021., koji se podaci u bitnom razlikuju od onih navedenih u vjerodostojnoj ispravi odnosno izvodu iz poslovnih knjiga na temelju koje je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu.
24. U takvim okolnostima tužitelj je bio dužan u podnesku od 25. rujna 2023. u cijelosti obrazložiti svoje potraživanje, što je tužitelj propustio učiniti, pri čemu uopće nije naveo na koje se razdoblje odnose utuženi računi. Teret dokaza svih ovih činjenica pravilno bio je na tužitelju pa u takvim okolnostima, treba zaključiti da tužitelj, osnovanost svog potraživanja nije dokazao u smislu odredbe članka 219. i članka 221.a ZPP-a, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.
25. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
26. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi članka 368. stavak 1. i članka 166. stavak 1 ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 5. veljače 2026.
Sudac
Duško Abramović
