Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-301/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrija Kuzmanić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika AD Plastik d.d. Solin, Matoševa 8, OIB: 48351740621, kojeg zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-200/2024-17 od 12. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-200/2024-17 od 12. studenog 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu „dana 08. siječnja 2024. godine“ tuženika AD PLASTIK d.d. Solin, Matoševa 8, OIB: 48351740621, nedopuštena.

II. Utvrđuje se da tužitelju TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika AD PLASTIK d.d. Solin, Matoševa 8, OIB: 48351740621, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto „koordinator zaštite“ i prizna mu sva prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz Ugovor o radu br. 338/2023, „U Solinu, dana 17.07.2023.“, u roku od 15 dana. III. Nalaže se tuženiku AD PLASTIK d.d. Solin, Matoševa 8, OIB: 48351740621, naknaditi tužitelju TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, uvećane za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 12. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer sud samo kaže da ih nije ocijenio, smatrajući da nisu bitne za spor. Stoga da sud nije analizirao odlučne činjenice i to je li otkaz doista dan zbog navodnog "nezadovoljenja na probnom roku", ili je riječ o proizvoljnoj i neobjektivnoj odluci, je li program integracije proveden, evaluiran i zaključen sukladno pravilima i u stvarno ugovorenom roku, je li ocjena donesena prije isteka svih kontrolnih točaka, zašto su pojedine točke plana ostale neispunjene, zašto nema potpisa drugih trenera i zašto je plan, prema iskazu tužitelja prvotno potpisan bjanko, kakav je stvarni odnos ovlaštenice ocjenjivanja JR prema tužitelju. Navodi da sud ne ulazi u zamjenu poslodavčeve poslovne procjene svojom ali je dužan provjeriti je li odluka donesena u okviru zakonom propisanih uvjeta, sadrži li obrazloženje koje omogućuje razumijevanje razloga, je li odluka očigledno arbitrarna, šikanozna ili diskriminatorna i je li poštovan temeljni standard objektivnosti pri provjeri radnika na probnom radu. Navodi da je program integracije potpisao bjanko, ocjena je donesena prije isteka svih faza integracije (kontrolne točke 4 i 5 imaju rok nakon datuma konačne ocjene), nema potpisa drugih sudionika integracije, nadređena osoba koja daje ocjenu je istodobno i osoba čije radno mjesto tužitelj treba preuzeti – očiti sukob interesa. Pritom ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-466/2009 u kojoj je zauzet jasan stav da probni rad službi poslodavcu za objektivno provjeru osobine i sposobnosti radnika za određeni posao; takva provjera se u svojim bitnim karakteristikama svodi na standard osobnog uvjetovanog otkaza (čl. 115. ZR), odluku o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu može se donijeti istekom ugovorenog probnog rada ako se radniku otkazuje prije isteka probnog roka, tada poslodavac mora koristiti institute izvanrednog otkaza ili osobno uvjetovanog redovitog otkaza, uz sva pripadajuća jamstva. Navodi da je probni rok ugovoren na šest mjeseci, da je odluka o otkazu donesena prije isteka tog roka, da je ocjenjivanje provedeno na način koji je očito nelogičan (kontrolne točke čiji rok još nije istekao, a ocjena već donesena), te nije poštivano tužiteljevo pravo na bilo kakvu obranu. Formalno nezakonitost nalazi u tome što je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme, a ne na neodređeno, navodi da sud taj prigovor rješava jednom rečenicom bez pravne analize. Navodi da sud u cijelosti preuzima navode tuženika o navodnoj "lošoj ocjeni" tužitelja, ne sučeljava ih s iskazom tužitelja, zanemaruje predložene i izvedene dokaze. Konkretno da u programu integracije i ocjene nije razjašnjeno zašto su pojedine kontrolne točke datirane nakon datuma konačne ocjene, zašto su izostali potpisi ostalih sudionika, u kojoj mjeri je tužitelj doista obavljao poslove svog radnog mjesta, kako to da tijekom probnog rada nije bilo nikakvih pisanih ili usmenih primjedbi prema tužitelju. Na kraju navodi da postoj sukob interesa JR, jer je tužitelj trebao, prema planu poslodavca preuzeti njezino radno mjesto u roku od godine dana što dovodi u pitanje njezinu objektivnost u odnosu na blokadu identifikacijske kartice prije isteka otkaznog roka, sud takvo postupanje poslodavca ne razmatra iako takvo postupanje ukazuje kako poslodavac tretira radni odnos kao već okončan te je u suprotnosti s logikom probnog rada i otkaznog roka.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je odlukom o otkazu ugovora o radu otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer su stranke zaključile samo jedan jedini ugovor o radu i baš ugovor broj 338/2023 od 17. srpnja 2023., tako da nema nikakve dvojbe koji ugovor o radu je otkazan. Navodi da odluka o otkazu ugovora o radu ispunjava sve formalne pretpostavke, otkaz je donijet u pisanoj formi, sadrži obrazloženje, sadrži razloge za otkaz, te je pravovremeno i osobno dostavljen tužitelju. Nakon provedenog postupka integracije, tužitelj je ocjenjen negativnom ocjenom za kvalitetu rada, timski rad, količinu rada, mogućnosti prihvaćanja promjena te komunikacijskih sposobnosti. Ta negativna ocjena je autonomno pravo poslodavaca - tuženika. Navodi da je tužitelj upozoravan na potrebu poboljšanja u kvaliteti i angažmanu rada, što tužitelj nije ostvario unatoč tome što je sa tužiteljem u listopadu 2023. na tu temu obavljen i razgovor. Također da je sud proveo pravilnu i zakonitu ocjenu izvedenih dokaza, pa tako iskaza saslušanih svjedoka i stranaka i to u pravcu utvrđivanja svih pravno relevantnih činjenica u ovom postupku, ali navedene dokaze nije mogao ocijeniti u pravcu utvrđenja same pravilnosti poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu, a sve kako je sud naveo u točki 10.2. pobijane odluke. Slijedom navedenog, netočni su žalbeni navodi da prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo konkretno odredbu čl. 53. st. 8. Zakona o radu, kada je utvrdio da poslodavac kada otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu nije dužan dokazivati razloge, te da sud nije ovlašten ispitivati pravilnost ocjene poslodavca. Navodi da su irelevantni ali i netočni ostali žalbeni navodi tužitelja usmjereni na navodne formalne greške u samom procesu integracije ocjenjivanja rada tužitelja za vrijeme probnog rada kao što su pojedine kontrolne točke datirane nakon datuma konačne ocjene odnosno da je ocjena donesena prije isteka svih faza integracije, da su izostali potpisi ostalih sudionika, da je program integracije potpisan bjanko. U odnosu na predmetne žalbene navode tuženik se detaljno očitovao svojim podnescima tijekom postupka te ukazuje na tamo iznesena izlaganja. Također da je netočan i irelevantan navod tužitelja da je svjedokinja RR bila u sukobu interesa jer navedeno nije obećano tužitelju, već je bila samo potencijalna mogućnost. Na kraju navodi da tužitelj tužbenim zahtjevom nije obuhvatio konačnu odluku tuženika.

6. Također da je tuženik postupao zakonito kada je tjedan dana prije isteka otkaznog roka blokirao identifikacijsku karticu tužitelja čime mu je onemogućio ulazak u poslovne prostore tuženika i to iz razloga što je odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelj bio oslobođen rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, pa nije jasno što je sporno.

7. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

8. Žalba nije osnovana.

9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

10. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da su stranke 17. srpnja 2023. sklopile ugovor o radu za radno mjesto koordinator zaštite s početkom rada 17. srpnja 2023. na neodređeno vrijeme uz probni rok od šest mjeseci,

- da je tuženik dana 8. siječnja 2024. donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, uz otkazni rok od sedam dana, da je odluka istog dana uručena tužitelju,

- da je tužitelj dana 19. siječnja 2024. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio, a tužitelj je odluku zaprimio 6. veljače 2024., pa je isti pravovremeno u smislu odredbe čl. 133.s t. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje ZR) podnio tužbu,

- da je tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu naveo da radnik nije zadovoljio na probnom radu, jer unutar ugovorenog probnog rada prilagodbe na radno mjesto i poslove radnog mjesta, te nakon provjere sposobnosti radnika za obavljanje poslova radnog mjesta koordinatora zaštite, kao i provjere radne učinkovitosti i znanja radnika, poslodavac je utvrdio da radnik ne ispunjava zahtjeve radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu i ugovorio probni rad,

- da tijekom postupka tuženik nije učinio vjerojatnim da je do diskriminacije odnosno povrede prava na jednako postupanje po bilo kojoj osnovi iz čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 58/08 i 112/12) došlo od strane tuženika.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da provjeru obavlja li radnik uspješno poslove radnog mjesta za koji je sklopio ugovor o radu izvršava isključivo poslodavac, pa stoga sud nije ovlašten utvrđivati u sudskom postupku je li radnik odnosno u konkretnom slučaju tužitelj, zadovoljio na probnom radu ili nije. Slijedom navedenog, a kako je tuženik, kao poslodavac utvrdio da tužitelj tijekom probnog rada nije zadovoljio i to temeljem ocjene odnosno potvrde o osposobljenosti od 15. prosinca 2023. nakon završenog programa integracije iz koje proizlazi da je tužitelj ocijenjen negativnom ocjenom za kvalitetu rada, količinu rada, prihvaćanje promjena komunikacijske sposobnosti te timski rad, odnosno ocijenjeno je da ne zadovoljava uvjete i kriterije svog radnog mjesta te nije sposoban na samostalni rad, a također iz iskaza svjedokinje JR koja je tužitelju bila nadređena, a bila mu je mentor te je vršila njegovo procjenjivanje proizlazi kako mu je krajem listopada 2023. usmeno rekla da je u prvoj točki integracije djelomično zadovoljio, u drugoj da je zadovoljio, dok u ostale tri točke nije zadovoljio, što mu je sve obrazložila i navela da nije spreman ni sposoban obavljati posao, zaključuje da je osnovano tužitelju otkazan ugovor o radu.

13. Nadalje, sud je ocijenio i prigovor da je otkaz rezultat diskriminacije i šikanoznog ponašanja kao neosnovan, budući da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, nakon što je utvrđeno da tužitelj tijekom probnog rada nije zadovoljio, a ocjena svakog rada je diskreciono pravo poslodavca u pravilnost u koje se sud ne može upuštati.

14. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZR-a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

16. Iz sadržaja navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da ista ne predviđa "konačnu odluku" odnosno da bi tužbenim zahtjevom morala biti obuhvaćena i odluka poslodavca kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu prava podnesenom u smislu čl. 133. st. 1. ZR-a. Navedeno pravno shvaćanje proizlazi i iz odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a prema kojoj, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti će vraćanje radnika na posao, dakle, ne i konačna odluka poslodavca.

17. Prema tome sudska zaštita se po ZR-u svodi na to da se utvrdi (ne)dopuštenost otkaza koji je dat nekom odlukom, a ne na poništenje odluke poslodavca. Odluka kojom je dat otkaz predstavlja pisano uobličenje otkaza sa naznačenim činjeničnim opravdanjem istoga, a eventualno naknadna odluka poslodavca predstavlja samo očitovanje na radnikov zahtjev za zaštitu prava, pa u tom pravcu nije ni trebala tužbenim zahtjevom biti obuhvaćena odluka o zahtjevu za zaštitu prava.

18. Naime, svrha instituta probnog rada je omogućavanje poslodavcu da unutar ugovorenog roka probnog rada provjeri radnikove sposobnosti u smislu udovoljava li radnik potrebama radnog mjesta za koje je s njim sklopljen ugovor o radu. U skladu s tim, ukoliko radnik unutar ugovorenog probnog roka ne udovolji očekivanjima poslodavca i njegov rad bude negativno ocijenjen, smatra se da postoji opravdan razlog za otkaz ugovora o radu radniku.

19. Odredbom čl. 53. ZR-a propisano je da prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad (st. 1.) koji ne smije trajati duže od šest mjeseci (st. 2.). Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegovog trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada (st. 8.). Na otkaz iz st. 8. ovog članka ne primjenjuju se odredbe Zakona o otkazu ugovora o radu osim čl. 120. i čl. 121. st. 1. i čl. 125. ovoga Zakona (st. 9.), otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje jedan tjedan (st. 10.).

20. Prema odredbi čl. 120. ZR-a otkaz mora biti u pisanom obliku (st. 1.). Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (st. 2.) Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (st. 3.).

21. Odredbom čl. 121. st. 1. ZR-a propisano je da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu.

22. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi i činjeničnih utvrđenja u postupku, i po ocjeni ovoga suda, tuženik kao poslodavac imao je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju nakon što je utvrdio da tužitelj kao radnik tijekom probnog rada nije zadovoljio kriterije zbog kojih je ugovorio takav rad, a ocjena samog rada je diskreciono pravo poslodavca u pravilnost koje ocjene se sud ne može upuštati. U odluci o otkazu zadovoljeni su svi propisani kriteriji iz odredbe čl. 53. ZR pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

23. S obzirom da je konačna ocjena, je li radnik zadovoljio na probnom radu, procjena samog poslodavca, poslodavac je ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocijeniti radnika na probnom radu, kao što je učinio u konkretnom slučaju.

24. U odnosu na žalbene navode tužitelja, treba reći da radni odnos ne mora trajati tijekom cijelog ugovorenog roka probnog rada jer je svrha probnog rada provjeravanje znanja i sposobnosti radnika, pa ako poslodavac tijekom probnog rada utvrdi da radnik ne zadovoljava kriterije može mu i prije isteka ugovorenog vremena probnog rada otkazati ugovor o radu. Ugovor se može otkazati i tijekom trajanja roka probnog rada.

25. Stoga nisu osnovani žalbeni prigovori koje se odnose na pravilnost forme u kojoj je utvrđeno da tužitelj ne udovoljava potrebnim uvjetima u pogledu kvalitete rada, količine rada, prihvaćanja promjena, komunikacijske sposobnosti te timskog rada.

26. Navedeno potvrđuje sadržaj Programa integracije i potvrde o osposobljenosti (list 34-36 spisa), a koji sadrži ocjenu ostvarenih ciljeva Programa integracije prema kojoj je radnik (tužitelj) u jednoj točki zadovoljio, u drugoj točki djelomično zadovoljio , dok u preostale tri nije zadovoljio, kao i opću ocjenu za kvalitetu rada -ne zadovoljava (E), količine rada-ne zadovoljava (E), radne discipline- djelomično zadovoljava (D), znanje i vještine-zadovoljava (C), prihvaćanje promjena- ne zadovoljava (E), komunikacija- ne zadovoljava (E) i timski rad- ne zadovoljava (E).

27. Pritom nije odlučno da je ocjena dana prije isteka predviđenog trajanja Programa integracije. Navedeno iz razloga što je tužitelj sve vrijeme bio promatran i ocjenjivan od strane JR, te okolnosti da se teme, podteme i kontrolne točke preklapaju i provode kroz cijelo vrijeme programa integracije, pa se ocjena može donijeti znatno prije, dok su navedeni rokovi okvirni.

28. Tvrdnju tužitelja da je potpisao prazni Program integracije ničim nije dokazana, a suprotno proizlazi iz iskaza JR, da je bio upoznat s Programom integracije u rujnu 2023. S tim u vezi nisu osnovane ni tvrdnje tužitelja da bi RR bila u sukobu interesa iz razloga što je svjedok ŠR potvrdio da je tijekom inicijalnog razgovora s tužiteljem spomenuta mogućnost da ukoliko se isti dokaže može zamijeniti RR, ali isto tako tvrdi da se nije radilo o obećanju već potencijalnoj mogućnosti.

29. I prema ocjeni ovog suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da je otkazivanje ugovora o radu uvjetovano kojim od diskriminatornih osnova. Tužitelj nije uvjerio sud u postojanje diskriminacije, jer nije sudu naveo činjenice iz kojih proizlazi konkretna, opisiva individualizirana sumnja da je u pitanju diskriminacija.

30. Što se tiče šikane, koja bi se sastojala od zlouporabe prava u postupku otkazivanja, odnosno korištenja prava suprotno svrsi zbog koje je ono propisano, valja istaknuti da je točno da se u pogledu utvrđivanja postojanja zlouporabe tog prava primjenjuje opća odredba obveznog prava, a ne Zakon o suzbijanju diskriminacije. Međutim, to ne mijenja činjenicu da je tuženik tijekom postupka dokazao da se bez zlouporabe koristio svojim pravom za ocjenu znanja, sposobnosti i osobina tužitelja tijekom probnog rada, na temelju čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je sporno postupanje (negativno ocjenjivanje i posljedično tome otkaz ugovora o radu) bilo uvjetovano objektivnim poslovnim razlozima koje je tuženik naveo.

31. Pritom se ističe da je s obzirom na smisao i svrhu probnog rada, poslodavac odnosno neposredni rukovoditelj radnika u ime poslodavca, isključivo ovlašten osobno ocijeniti rad radnika. Dakle, budući da praćenje probnog rada provodi neposredno njegov rukovoditelj, bilo kakva, pa i objektivna, pozitivna zapažanja ostalih radnika za vrijeme probnog rada na koje upire tužitelj u žalbi, nemaju značenje iz razloga što te osobe nisu dužne pratiti rad radnika na probnom radu, niti su ovlaštene davati svoju ocjenu o njegovim radnim sposobnostima.

32. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

33. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući da nije bio potreban za vođenje ovog postupka. (čl. 155. ZPP).

U Rijeci 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Vukelić Margan