Poslovni broj: UsI-2217/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćenici Suzani Mandić, odvjetnici u Šibeniku, Stjepana Radića 27/I, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split , Ispostave Šibenik, Šibenik, Stjepana Radića 30, OIB: 33706439962, radi neprijavljenog rada, 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-116-02/25-01/417, URBROJ: 443-02-03-18-25-2 od 4. rujna 2025. II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere zabranom Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Split, Ispostavi u Šibeniku provedbe izvršenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-116-02/25-01/417, URBROJ: 443-02-03-18-25-2 od 4. rujna 2025. i određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-116-02/25-01/417, URBROJ: 443-02-03-18-25- 2 od 4. rujna 2025. u točki I. izreke naloženo je tužitelju kao poslodavcu da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], državljanina Crne Gore, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 1. listopada 2024., koji je zapisnikom, KLASA: UP/I-116-01/24-02/417, URBROJ: 443-02-03-21-25-1 od 2. rujna 2025. utvrđen kao početak njegovog rada za tužitelja kao poslodavca. Točkom

2. izreke rješenja naloženo je tužitelju da izvrši uplatu od 2.650,00 EUR za neprijavljenog radnika iz točke 1. izreke rješenja u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, dok je točkom 3. izreke rješenja tužitelju naloženo plaćanje iz točke 2. izreke u roku od tri dana, a u točki 4. izreke određeno je da ako poslodavac u navedenom roku ne izvrši nalog iz točke 2. izreke rješenja da će se provesti ovrha radi naplate novčanog iznosa.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Potvrđuje da je tuženik kod njega proveo inspekcijski nadzor dana 28. kolovoza 2025., ali navodi da nije točno da je tim nadzorom utvrđeno da je EU bio zaposlen kod njega, da je u vrijeme inspekcijskog nadzora imenovani imao svojstvo radnika zaposlenog kod njega, da bi započeo s radom na obavljanju poslova mesara kod njega dana 1. listopada 2024. i da je radio do 28. kolovoza 2025. Navodi da EU nije prijavio kao radnika na obvezno mirovinsko osiguranje jer nije bio u takvoj obvezi, budući da imenovani nije njegov radnik, već radnik kod DU, vlasnika obrta [obrt], [adresa], a što je nesporno utvrđena činjenica. Smatra netočnim da je tuženik neposrednim opažanjem, izjavama saslušanih radnika, izjavama te provjerom u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o osiguranim osobama po osnovi rada, odnosno savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je kod njega radio neprijavljeni radnik EU i da je u obvezi postupiti po osporenom rješenju. Navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja nepotpuno, proturječno izreci i u cijelosti nerazumljivo jer nije jasno i razumljivo na temelju kojih dokaza je tuženik utvrdio navedene činjenice, čije su izjave koje navodi kao izjave saslušanih svjedoka, tko je još dao izjavu jer se poziva i na dodatne izjave, što je i u kojem točno dijelu i kojem sadržaju cijenio u tim izjavama, što je utvrdio uvidom u evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o osiguranim osobama po osnovi rada u odnosu na EU i kojim dokazom je utvrđeno da je propustio prijaviti EU kao radnika prije početka rada, odnosno da je bio u takvoj obvezi. Nadalje navodi da utvrđenja koja tuženik navodi kao nedvojbena nisu u suglasju sa zapisnicima o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 28. kolovoza 2025., 29. kolovoza 2025. i 2. rujna 2025. te da su u suprotnosti sa svim ispravama koje je dostavio u spis prilikom provedbe inspekcijskog nadzora, kako je to od njega zatraženo, a što se u obrazloženju rješenja ne navodi, a što je sve u suprotnosti s člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Ističe da je tuženiku dostavio svu potrebnu dokumentaciju koja dokazuje suprotne činjenice od onih koje je utvrdio tuženik. U tom smislu poziva se na ugovor o radu za EU i podatak od kada obavlja djelatnost na predmetnoj adresi [adresa]. Navodi da EU ne radi na poslovima mesara u pečenjari na adresi [adresa], jer je zaposlen kod DU, vlasnika obrta [obrt], MBS [matični broj subjekta], koji posluje u [adresa] i trenutno zapošljava 25 radnika. Ukazuje na to da tuženik ističe da je izvršio provjeru u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), pa smatra da nije smislen zaključak i utvrđenje da je EU neprijavljeni radnik zatečen u radu kod njega. Ponavlja da EU nije trebao biti prijavljen kod njega jer ne obavlja poslove za njega, već je isključivo u radnom odnosu po jednom ugovoru o radu u obrtu [obrt] kod DU kao vlasnika obrta. Navodi da nije jasno na temelju čega bi bio u obvezi prijaviti tog radnika dva puta i u dva različita subjekta, odnosno kod dva poslodavca za isti posao, iako obavlja poslove samo i isključivo za jednog poslodavca. Ističe da EU nije sklopio ugovor o dodatnom radu s njim na osnovu čega bi ga morao prijaviti po tom dodatnom ugovoru o radu. Potvrđuje točnim da je EU zatečen predmetne prigode u pečenjari u [adresa], ali da iz izjava radnika kao i iz izjave ZU, sina direktora tužitelja, na stranici 2. zapisnika od 29. kolovoza 2025. ne proizlazi da bi EU bio zaposlen kod njega od 1. listopada 2024. i da se taj datum ima smatrati početkom njegova rada kod njega. Smatra da je takva izjava proturječna ispravama, izjavi EU i izjavi tužitelja. Navodi da je tuženik savjesno i brižljivo ocijenio sve dokaze, utvrdio bi da tužitelj na Zatonskoj 4. posluje unatrag tek nekoliko mjeseci, da je pečenjara najprije radila u sastavu obrta u vlasništvu DU i da je predmetne prigode EU zatečen u prostorijama pečenjare jer je bio na dostavi mesa za potrebe pečenjare, što je i izjavio, ali tvrdi da to nije uneseno u zapisnik. Ističe da ZU, sin direktora [obrt] u provedenom inspekcijskom nadzoru nije imao punomoć za zastupanje tužitelja, a što je razvidno iz zapisnika od 28. kolovoza 2025. i 29. kolovoza 2025. na koje se poziva tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja. Navodi da s obzirom na to da tužitelj nije imao ovlaštenog opunomoćenika da se ni jedna radnja i izjave koje su dane u postupku ne smiju uzeti kao da ih je dala sama stranka. Smatra da je opisanim postupanjem tuženik povrijedio članak 30. ZUP-a te se poziva na presudu ovog suda, poslovni broj: Usl-317/14-29 od 21. srpnja 2016. Predlaže da se sasluša DU, direktor [obrt], kao stranka u postupku, ZU, sin direktora tužitelja, EU i LU. Zaključno je naveo da tuženik nije proveo odgovarajući upravni postupak, jer on nije sudjelovao kao stranka u postupku jer nije imao mogućnost da se izjasni o svim činjenicama, te je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Predlaže da ovaj sud poništi rješenje tuženika, KLASA: UP/I-116-02/25-01/417, URBROJ: 443-02-03-18-25-2 od 4. rujna 2025. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Ističe da je osporeno rješenje zakonito i utemeljeno na članku 7. stavku 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", 151/2022. - dalje: ZoSNR). Navodi da su u obrazloženju osporenog rješenja navedene sve ključne činjenice čije je utvrđenje nužno za donošenje tog rješenja, kao i dokazi kojim su utvrđene odlučne činjenice, tj. da je tijekom inspekcijskog nadzora obavljenog kod poslodavca u pečenjari naziva „Pečenjara Miletić“ u [adresa], koji posluje u sastavu tužitelja, na obavljanju poslova mesara/pečenja mesa zatečen EU, kojem je identitet utvrđen uvidom u osobni dokument, da je imenovani radnik započeo s radom na obavljanju poslova mesara kod poslodavca u nadziranom poslovnom prostoru dana 1. listopada 2024., da navedeni poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, da predmetni poslodavac nije imenovanog radnika prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegovog rada. Ističe da su navedeni svi zapisnici u kojima su utvrđene sve relevantne činjenice (u kojima su priloženi dokumenti dostavljeni od strane tužitelja), iskazi, očitovanja, izjava pojašnjenja, a navedeno ja da su odlučne činjenice utvrđene i na temelju neposrednog opažanja, izjave saslušanih radnika, te provjerom u evidenciji HZMO-a o osiguranim osobama po osnovi rada (uvidim u odgovarajuće tiskanice). Ukazuje na to da su u rješenju navedene sve odlučne činjenice, način na koji su utvrđene i propisi na temelju kojih je rješenje doneseno. Nadalje navodi da je rad radnika EU na dan 28. kolovoza 2025. u predmetnoj pečenjari utvrđen neposrednim opažanjem inspektora rada (kao i inspektorice zaštite na radu VU i sanitarne inspektorice ČU). Tom prilikom na radu zatečen je i LU te nakon što su se inspektori predstavili i pokazali odgovarajuću legitimaciju, isti su potvrdili da su radnici koji rade u predmetnoj pečenjari. Radnik EU, kao i radnik LU, tom prigodom saslušani su na zapisnik o inspekcijskom nadzoru u svojstvu svjedoka, propisno su upozoreni (potpisali su zapisnik da su upozoreni na sve pravne posljedice vezane uz davanja iskaza). Ističe da je prilikom uzimanje iskaza EU omaškom kao početak rada navedena 2025. (datum koji se tek trebao dogoditi), a što je u nastavku inspekcijskog nadzora više puta ispravljeno i učinjeno nespornim od strane opunomoćenika tužitelja ZU. Nadalje navodi da je radnik EU tom prilikom izrazio negodovanje inspekcijskim nadzorom, navodeći da je ovo već treći inspekcijski nadzor, te je kao dokaz dao na uvid tri zapisnika (koliko se sjeća jedan je bio od turističkog inspektora NU, a jedan od tržišne inspektorice ĆU), što suprotno navodima tužitelja, govori u prilog tome da je nesporno da isti radi u predmetnoj pečenjari. Posebno ističe da je radnik EU saslušan u svojstvu svjedoka i to nakon što je prethodno upozoren na članak 64. stavak 6. ZUP- a i članak 305. Kaznenog zakona („Narodne novine", 125/11. i 144/12.) te je jasno i nedvosmisleno izjavio da kod tužitelja radi na poslovima mesara i da peče meso, siječe isto te ga prodaje kupcima i za to izdaje račune. Predlaže da se po potrebi u svojstvu svjedoka saslušaju inspektorice RU i VU na okolnost rada EU za tužitelja. Nadalje navodi da je zapisnikom od 28. kolovoza 2025. pozvan nadzirani subjekt da dostavi radno - pravnu dokumentaciju za zatečene radnike, a zapisnik je predan LU i potpisan je od strane LU, uz obvezu istog da zapisnik preda odgovornoj osobi tužitelja. Tijekom inspekcijskog nadzora radnici su telefonskim putem kontaktirali ovlaštenu osobu nadziranog društva, te su obavijestili inspektore da direktor DU zbog ozbiljnih zdravstvenih problema ne može pristupiti u predmetnu pečenjaru te da će on po sinu ZU dostaviti potrebnu dokumentaciju. Ističe da je 29. kolovoza 2025. u ured inspektora rada pristupio ZU bez punomoći i dostavio je dio tražene dokumentaciju (ugovore o radu, prijave obveznih osiguranja). S obzirom na to da ZU nije imao punomoć, zapisnikom je zatraženo da dana 1. rujna 2025. u 9,00 sati dostavi punomoć za zastupanje i podatak o tome od kada tužitelj obavlja djelatnost u predmetnoj pečenjari. Dana 2. rujna 2025. pristupio je ZU, sin direktora tužitelja i u spis je priložio punomoć te dostavio podatak u vidu izjave da tužitelj posluje u pečenjari u [adresa] od kolovoza 2023. u skladu s rješenjem o minimalno tehničkim uvjetima, također dostavljenim od strane tužitelja. Ističe da je u cijelosti neosnovan navod tužitelja da posluje tek par mjeseci u pečenjari u [adresa] u [adresa], pozivajući se na izjavu s pečatom i potpisom direktora tužitelja, bez naznake datuma, rješenje o minimalno - tehničkim uvjetima od 25. kolovoza 2023. Ističe da je na upit inspektora rada opunomoćenik tužitelja ZU izjavio da je radnik EU započeo s radom u predmetnoj pečenjari dana 1. listopada 2024., te na ugovor o radu od 30. rujna 2024. (sklopljen s obrtom u vlasništvu DU) gdje je početak rada naveden dan 1. listopad 2024. i dozvolu za boravak i rad koja za imenovanog vrijedi od 1. listopada 2024. Navodi da je ta činjenica datuma početka rada nesporno učinjena od strane opunomoćenika tužitelja ZU, sina direktora. Također, navodi da je on dostavio dokument o upućivanju radnika na jednodnevnu ispomoć u sestrinsku tvrtku kojim je pokušao opravdati rad radnika EU na dan 28. rujna 2025., a koji dokument je u cijelosti u suprotnosti s navodima tužitelja da je navedeni radnik taj dan dostavio meso. Posebno ističe da iz iskaza ovlaštenog opunomoćenika tužitelja, nakon što je upozoren na odredbe članaka 30. i 52. ZUP-a, nedvojbeno proizlazi da radnik EU radi u pečenjari od 1. listopada 2024. te navodi da nije znao da radnici iz različitih tvrtki kojih je osnivač njegov otac ne mogu raditi u svakoj pojedinoj tvrtki te da nisu imali namjeru kršiti propise već da se radi o neznanju i lošem savjetovanju od popratnih servisa koji prate rad tužitelja. Ističe da je sva dokumentacija koja je priložena u spis dostavljena od strane tužitelja putem ZU, a svi zapisnici i akti koji su sastavljeni tijekom inspekcijskog nadzora dostavljeni su opunomoćeniku tužitelja ZU, koji je potvrdio primitak svih zapisnika. Zaključno je istaknuo da su sve odlučne činjenice navedene u obrazloženju rješenja i da su navedeni svi dokazi na temelju kojih je rješenje doneseno, kao i odredbe zakona na temelju kojeg je rješenje doneseno. Predlaže da ovaj sud nakon provedenih dokaza iz razloga iznesenih u ovom odgovoru na tužbu i u obrazloženju osporenog rješenja odbije tužbeni zahtjev.

4. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora održana je rasprava 20. siječnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud nije odgodio raspravu povodom prijedloga tuženika kojim je zatražio dodjelu dodatnog roka radi dostave obveznog prekršajnog naloga za EU, rukovodeći se načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, jer navedeni dokaz nije pravno odlučan za predmetni upravni spor.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog opunomoćenika tužitelja za saslušanjem u svojstvu svjedoka ZU, EU i LU, kao suvišne, te nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja DU, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa tuženika. Iz navedenog razloga sud nije proveo dokaz saslušanjem inspektorica ČU i VU, koje provođenje dokaza je po potrebi predložio tuženik.

8. Člankom 70. stavkom 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da ako je tim zakonom, drugim zakonom ili propisima Europske unije propisano da se u slučaju utvrđene nezakonitosti izriče određena upravna mjera, inspektor je dužan rješenjem izreći tu mjeru.

9. Prema članku 3. stavku 2. ZoSNR-a neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu toga zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili 4. zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja.

9. Prema članku 6. ZoSNR-a kada nadležni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi postojanje neprijavljenoga rada iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona, smatrat će se da je radnik koji je obavljao takav rad neprekidno bio u radnom odnosu u punom radnom vremenu kod poslodavca u trajanju od šest mjeseci koji prethode danu u kojem je izvršen nadzor i utvrđena činjenica neprijavljenoga rada, osim ako iz podataka kojima inspektor raspolaže u nadzoru nedvojbeno proizlazi da je prethodno trajanje radnog odnosa bilo kraće ili duže .

10. Iz podataka spisa proizlazi da je dana 28. kolovoza 2025. inspektor rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u [adresa], obavio inspekcijski nadzor kod tužitelja, u pečenjari naziva: Pečenjara Miletić, na adresi: [adresa], koja posluje u sastavu trgovačkog društva [obrt], ovdje tužitelja te da je tom prilikom zatečen LU u obavljanju poslova mesara i EU, državljanin Crne Gore, na obavljanju poslova pomoćnog mesara, što je navedeno u zapisniku od 28. kolovoza 2025.

11. Spisu tuženika prileži zapisnik, KLASA: UP/I-116-02/25-01/4024, URBROJ: 443- 02-03-21-25-3 od 29. kolovoza 2025. o uzimanju izjave ZU, koji je u bitnom izjavio da je za radnika EU pogrešno naveden datum početka rada listopad 2025. ističući da je trebalo navesti listopad 2024. te da mu je poznato da je predmetna pečenjara prvo poslovala pod obrtom [obrt] u vlasništvu njegovog oca DU, a da od prije nekoliko mjeseci posluje u sastavu tvrtke [obrt] te je, između ostalog, priložio izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku od 28. kolovoza 2025. za trgovačko društvo [obrt], [adresa]., iz kojeg je razvidno da je osnivački akt izjava o osnivanju od 8. studenoga 2022., rješenje o minimalno - tehničkim uvjetima od 25. kolovoza 2023. iz kojeg je razvidno da trgovačko društvo [obrt], [adresa]., u sastavu kojeg je Pečenjara Miletić u [adresa], ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, dozvolu za boravak i rad od 30. rujna 2024. za EU kod poslodavca [obrt] od 1. listopada 2024. do 30. rujna 2025.

12. Spisu tuženika prileži zapisnik, KLASA: UP/I-116-02/25-01/417, URBROJ: 443-02- 03-18-25-1 od 2. rujna 2025. iz kojeg je razvidno da je ZU pristupio u prostorije Državnog inspektorata i da je dostavio dodatne dokaze, koji su pobliže navedeni u tom zapisniku te je priložio punomoć za zastupanje tužitelja. Na zapisnik je konstatirano, između ostalog, da EU, prema izdanoj dozvoli za boravak i rad od 30. rujna 2024. ne radi kod tužitelja te je utvrđeno da nema prijavu na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje kod tužitelja, već da ima ishodovanu dozvolu za boravak i rad, ugovor o radu i prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje kod obrta [obrt] u vlasništvu DU. Opunomoćenik tužitelja potvrdio je da je EU započeo s radom u pečenjari u [adresa] početkom mjeseca listopada 2024., odnosno 1. listopada 2024. Istaknuo je da im nije namjera kršiti propise već nije znao da ne mogu radnici iz različitih tvrtki, odnosno obrta, koji imaju istog vlasnika, raditi u svakoj o pojedinih. Na opisani način tužitelju je omogućeno da se očituje o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom postupku.

13. Iz spisa proizlazi da je rad navedenog radnika utvrđen neposrednim opažanjem inspektora, te na temelju izjave opunomoćenika tužitelja, a da su o provedenom inspekcijskom nadzoru sastavljeni zapisnici od 28. i 29. kolovoza 2025. i 2. rujna 2025.

14. Na temelju iznesenog proizlazi da je inspekcijskim nadzorom nesporno utvrđeno da je strani radnik radio kod tužitelja počevši od 1. listopada 2024. bez dozvole za boravak i rad i bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada i da se radi o neprijavljenom radu iz članka 3. stavka 2. točke 1. ZoSNR-a, a što je opunomoćenik tužitelja potvrdio izjavom na zapisnik 2. rujna 2025., te nije imao nikakvih primjedbi na utvrđeno činjenično stanje i zapisnik je potpisao bez primjedbi.

15. Ponovno saslušanje opunomoćenika tužitelja ukazuje se u cijelosti suvišnim s obzirom na to da je isti, između ostalog, zapisnik potpisao bez primjedbi, te nema nikakvih dvojbi da je inspekcijski nadzor proveden zakonito i da su sve provedene radnje detaljno opisane i unesene u zapisnike.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog suda, prigovori tužitelja, kojim sada naknadno pokušava prikazati kako se toga dana EU, kada je izvršen inspekcijski nadzor, nije u predmetnom tužiteljevom objektu nalazio u svojstvu radnika, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

17. Prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već je na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka.

18. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

20. Tužitelj je podnio prijedlog za određivanjem privremene mjere navodeći da mu provedbom osporenog rješenja prijeti teška i nenadoknadiva šteta, jer bi retroaktivnom prijavom na HZMO EU za rad koji nije ostvario, plaćanjem iznosa iz točke 2. izreke pobijanog rješenja, bio u obvezi platiti sva davanja za tog radnika za koja su već plaćena sva davanja po osnovi njegovog ugovora o radu za radno mjesto na kojem radi u obrtu [obrt] i to unazad godinu dana. Predložio je da se zabrani Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Split, Ispostavi u [adresa], provedba izvršenja rješenja, KLASA: UP/I-116-02/25-01/417, URBROJ: 443-02-03-18-25-2 od 4. rujna 2025. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora. Podredno je predložio da sud donese rješenje sukladno članku 42. točki 2. ZUS- a i odredi da tužba ima odgodni učinak jer bi mu se provedbom izvršenja osporenog rješenja nanijela šteta koja se bi se teško mogla popraviti, a izvršenje tog rješenja bi bilo u suprotnosti sa zakonom.

21. Člankom 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak (stavak 1.) te da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Prema članku 42. stavku 3. ZUS-a sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

22. Sud utvrđuje kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe i privremene mjere iz gore citirane odredbe ZUS-a, iz razloga što su iste protivne javnom interesu. Naime, privatni interes tužitelja za odgodu izvršenja rješenja i određivanje privremene mjere, nikako ne preteže nad javnim interesom za suzbijanjem neprijavljenog rada, a koji se postiže prijavom radnika na obvezno mirovinsko osiguranje.

23. Budući da bi određivanje odgodnog učinka tužbe i privremene mjere s obzirom na izneseno bilo protivno javnom interesu nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 42. ZUS-a za određivanje odgodnog učinka tužbe i privremene mjere, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu 5. veljače 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. i 42. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Suzani Mandić, Šibenik, Stjepana Radića 27/I

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Split, Ispostavi Šibenik, Šibenik, Stjepana Radića 30

- u spis