Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pr-138/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ŠZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika IV. osnovna škola Varaždin, OIB 68707284812, Varaždin, M. A. Reljkovića 36, zastupanog po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 20. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, te objave presude 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako Odluka tuženika IV. osnovna škola Varaždin, iz Varaždina, M.A.Reljkovića 36, OIB 68707284812 od 06.05.2025.godine Klasa: 113-03/25- 01/12, Ur.broj: 2186-94-01/01-25-2 kojom se odbija zahtjev tužitelja za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J.Jelačiča dana 9.svibnja 2025.godine nije dopuštena i pravilna.

II. Utvrđuje se kako Odluka tuženika IV. osnovna škola Varaždin, iz Varaždina, M.A.Reljkovića 36, OIB 68707284812 od 26.05.2025.godine Klasa: 007 -04/25-02/5, Ur.broj: 2186-94-25-11 kojom se odbija zahtjev tužitelja za zaštitom prava iz radnog odnosa podnesen radi Odluke poslodavca o odbijanju plaćenog dopusta nije dopuštena i pravilna.

III. Nalaže se tuženiku IV. osnovna škola Varaždin, iz Varaždina, M.A.Reljkovića 36, OIB 68707284812 isplatiti tužitelju ŠZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR (šesto dvadeset pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je zaposlenik tuženika time da tuženik predstavlja javnu službu te da se slijedom navedenog na njega i primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama. Nadalje da je kao član Školskog sindikata Preporod iz Zagreba tražio od tuženika dana 5. svibnja 2025. korištenje jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti-sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu dana 9. svibnja 2025., a to temeljem odredbe iz čl. 43. st. 1. toč. 9. naprijed navedenog Temeljnog kolektivnog ugovora. Međutim da mu je tuženik svojom odlukom od 6. svibnja 2025. odbio taj zahtjev, a to sukladno Dopisu Ministarstva rada od 18. travnja 2025., a iz kojeg dopisa proizlazi da radnici ne bi imali pravo na plaćeni dopust iz razloga za koji je to tužitelj zatražio jer da sudjelovanje na sindikalnom prosvjedu ne predstavlja sindikalnu aktivnost. Tužitelj je smatrao da navedena odluka tuženika kojom je odbijen zahtjev za plaćenim dopustom nije pravilna smatrajući da Ministarstvo rada nije ovlašteno tumačiti odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora te se Ministarstvo u navedenom dopisu i poziva na irelevantne odredbe kako kolektivnog ugovora tako i Zakona o radu. Naime, da je novim Kolektivnim ugovorom koji je donesen 2024. relevantna odredba tog kolektivnog ugovora dopunjena na način da obuhvaća odobrenje plaćenog dopusta i za druge sindikalne aktivnosti, a što znači da je određeno da se može dati plaćeni dopust i za sindikalni prosvjed koji je organiziran od strane sindikata te i predstavlja sindikalnu aktivnost. Inače tužitelj navodi i da Vlada Republike Hrvatske nikada nije osporavala zaposlenicima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u prosvjedu kao sindikalne aktivnosti, a za takve aktivnosti je naprijed navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorom predviđeno tek dva dana plaćenog dopusta tijekom godine. Tužitelj navodi i da je protiv Odluke tuženika od 6. svibnja 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava dana 16. svibnja 2025., ali je i taj zahtjev za zaštitu prava odbijen Odlukom tuženika od 28. svibnja 2025. te potvrđena odluka tuženika od 6. svibnja 2025. Obzirom na to podnio je ovu tužbu tražeći utvrđenje kako Odluka tuženika od 6. svibnja 2025., Klasa: 113-03/25-01/12, Urbroj: 2186-94-01/01- 25-2 kojom odbijen zahtjev tužitelja za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti-sindikalnom prosvjedu 9. svibnja 2025. nije dopuštena i pravilna kao i radi utvrđenja da i Odluka tuženika od 26. svibnja 2025., Klasa: 007- 04/25-02/5, Urbroj: 2186-94-25-11 kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja na Odluku tuženika od 6. svibnja 2025. također nije dopuštena i pravilna te ujedno i tražeći naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja time da je priznao da je doista tužitelj od tuženika zatražio dana 5. svibnja 2025. korištenje jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u prosvjedu koji se treba održati u Zagrebu dana 9. svibnja 2025., a u organizaciji Školskog sindikata Preporod te da mu je tuženik kao poslodavac odbio odobriti taj zahtjev. Ujedno je tužitelj po primitku odbijajuće odluke tuženika podnio i zahtjev za korištenje jednog dana godišnjeg odmora istoga dana i koji zahtjev mu je odobren. Tuženik osporava da bi sudjelovanjem u prosvjedu predstavljalo sindikalnu aktivnost jer navedeno nije propisano niti odredbom iz čl. 86. st. 4. Zakona o radu, a koji propisuje da se plaćeni dopust može odobriti za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, a isto je propisano i odredbom iz čl. 43. st. 9. Temeljnog kolektivnog ugovora. U vezi toga je i povjerenstvo za tumačenje prethodno važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora dalo tumačenje da prosvjed protiv poslodavca ne predstavlja sindikalnu aktivnost. Slijedom navedenog tuženik smatra da tužitelj kao radnik nema pravo na plaćeni dopust radi sudjelovanja na prosvjedu protiv poslodavca time da sam sindikalni prosvjed ne predstavlja sindikalnu aktivnost te da je sudjelovanje na prosvjedu u suprotnosti sa odredbama Zakona o radu. Navedeno proizlazi i iz čl. 98. Temeljnog kolektivnog ugovora. Uostalom je isto navedeno i u dopisu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 18. travnja 2025. Kako iz navedenih propisa proizlazi da su sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu ne predstavlja sindikalnu aktivnost to je tuženik predložio odbijanje tužbenog zahtjeva te obvezivanje tužitelja na snašanje troškova ovog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju sa dokumentaciju dostavljenu uz tužbu sa listova 6-19 spisa, uz odgovor na tužbu sa listova 30-32 spisa, uz podnesak tužitelja od 23. prosinca 2025. sa listova 48-61 spisa te sa listova 66-100 spisa, a koja se sastoji od sudske prakse.

4. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika,

- da je tužitelj član Školskog sindikata Preporod iz Zagreba te da je zatražio dana 5. svibnja 2025. korištenje jednog dana plaćenog dopusta dan 9. svibnja 2025. radi sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu,

- da je tuženik svojom Odlukom od 6. svibnja 2025. odbio navedeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je taj zahtjev protivan dopisu Ministarstva rada od 18. travnja 2025.,

- da je tužitelj dana 16. svibnja 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke tuženika od 6. svibnja 2025.,

- da je tuženik svojom Odlukom od 26. svibnja 2025. odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja kao neosnovan.

6. Među strankama je sporno da li sudjelovanje na prosvjedu kojeg organizira sindikat protiv poslodavca predstavlja sindikalnu aktivnost ili ne te da li slijedom toga tužitelj kao član sindikata koji je sudjelovao u navedenom prosvjedu ima pravo na plaćeni dopust toga dana ili ne.

7. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbu iz čl. 43. st. 1. toč. 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 29/2024- dalje: TKU/24), a kojom odredbom je propisano da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust između ostalog, radi sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima do dva radna dana. Navedeni TKU je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj zatražio korištenje jednog dana neplaćenog dopusta dana 5. svibnja 2025. kako to proizlazi iz dopisa sa lista 6 spisa. Činjenica jest da je tuženik navedeni zahtjev tužitelja odbio svojom Odlukom od 6. svibnja 2025. (listovi 7-9 spisa) pozivajući se na dopis Ministarstva rada, Mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Klasa: 110-01/25- 01/106, Urbroj: 524-03/1-25-2 od 18. travnja 2025 (listovi 10-11 spisa), a prema kojem dopisu proizlazi da se sudjelovanje u prosvjedu ne smatra sindikalnom aktivnosti. Vezano za prednje se napominje da je odredbom iz čl. 86. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 ~ dalje ZR) propisano da radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada pod uvjetima u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Nadalje odredbom iz čl. 192. st. 1. ZR je propisano da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom iz čl. 192. st. 2. ZR je propisano da pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru se primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovog Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor. Čl. 194. st. 1. ZR je propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postali članove udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Konačno odredbom iz čl. 9. st. 1. ZR je propisano da poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom, a čl. 9. st. 3. ZR je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da se kolektivnim ugovorom može ugovoriti i pravo na plaćeni dopust drugačije nego što je to propisano zakonom.

8. Nema dvojbe da je pravo na korištenje plaćenog dopusta vezano na sindikalne aktivnosti propisano različito čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU/24 u odnosu na odredbu iz čl. 86. st. 4. ZR, a to prvenstveno što je u odredbi TKU/24-a dodatno da se plaćeni dopust može odobriti i za druge sindikalne aktivnosti. Sporno je pitanje da li sudjelovanje u prosvjedu kojega organizira sindikat članu tog sindikata omogućava i pravo na plaćeni dopust toga dana kada je i sudjelovao u prosvjedu. S tim u vezi imajući u vidu različito tumačenje tužitelja i tuženika na što se odnosi odredba i druge sindikalne aktivnosti tj. da li u te druge sindikalne aktivnosti ulazi i sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu ili ne, se navodi da u vezi toga ne postoji odgovarajuće tumačenje predmetnog kolektivnog ugovora, a to u smislu odredbi iz čl. 18. st. 1. i st. 2. TKU/24. Naime odredbom iz čl. 18. st. 1. TKU/24 je propisano da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje ovog ugovora u koje svaka strana imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, a odredbom iz čl. 18. st. 2. TKU/24 je propisano da povjerenstvo između ostalog daje tumačenje odredaba ovog ugovora. Sud je utvrdio da navedeno Povjerenstvo nije dalo nikakvo tumačenje za spornu odluku iz čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU/24. Činjenica jest da se tuženik pozivao na tumačenje Povjerenstva broj 106/23 od 14. veljače 2023. (list 32 spisa) međutim je jasno da se to tumačenje odnosi na Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 56/22-dalje TKU/22), a koji je Ugovor na snazi od svibnja 2022. i koji Ugovor doista u svojoj odredbi iz čl. 43. st. 1. propisuje da se plaćeni dopust može odobriti do dva radna dana godišnje radi sudjelovanja na sindikalnim susretima , seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti. Međutim kao što je već rečeno 2024. je donesen novi TKU/24, a koji je pravo na plaćeni dopust čl. 43. st. 1. toč. 9. omogućio i za sudjelovanje u drugim sindikalnim aktivnostima. Činjenica jest da je sindikat kojeg je član tužitelj sudjelovao kao stranka prilikom donošenja i jednog i drugog ugovora. Imajući u vidu da je TKU/24 ipak proširio pravo na plaćeni dopust i na druge sindikalne aktivnosti to sud smatra da je upravo odredba tog ugovora povoljnije pravo u odnosu na odredbu iz čl. 43. st. 1. TKU/22. Sud smatra da je sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu koji organizira sindikat kojeg je tužitelj član također sudjelovanje u sindikalnoj aktivnosti jer da prosvjed također predstavlja sindikalnu aktivnost. To tim više što ipak u navedenoj odredbi iz čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU/24 nije točno određeno koje aktivnosti bi predstavljale druge sindikalne aktivnosti, a u vezi ne postoji niti valjano tumačenje od strane nadležnog povjerenstva, a sindikalne aktivnost i svakako obuhvaćaju svako organizirano djelovanje radnika radi zaštite i promicanje interesa članova sindikata u što bi svakako ulazili i prosvjedi koje organizira sindikat. Nesporno je između stranaka da je sindikat čiji je član tužitelj sudjelovao u organizaciji navedenog prosvjeda uz još dva obrazovna sindikata. Također je nesporno i da je navedeni sindikat sudjelovao i kao stranka u donošenju oba naprijed citirana kolektivna ugovora. Obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud smatra da sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu u kojem je sudjelovao tužitelj dana 9. svibnja 2025., a koji prosvjed se prvenstveno organizirao radi zaštite interesa članova obrazovnih sindikata uključujući i sindikat tužitelja, predstavlja sindikalnu aktivnost za koju tužitelju pripada pravo na plaćeni dopust u smislu odredbe iz čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU/24.

9. Obzirom na prednje presuđeno je kao u izreci.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. sud je tužitelju priznao i dosudio trošak u vidu jednokratne nagrade prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-dalje OT) u iznosu od 500,00 eura te PDV na gornji iznos u visini od 125,00 eura prema tbr. 46. OT odnosno sveukupno 625,00 eura. Navedeni trošak je po mišljenju suda bio nužan i opravdan za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te je usklađen sa važećom odvjetničkom tarifom. Na dosuđeni trošak je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 5. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ OD Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb (za tužitelja)

2/ Odvjetnica Jasmina Tot Solina, Varaždin ( zatuženik)