REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Pr-568/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska br. 4., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel Split, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zz tužene, dne 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju bruto iznos od 3.555,32 €, uz zakonske zatezne kamate, i to:

- na iznos od 115,52 € počev od 15.1.2022.g.

- na iznos od 146,22 € počev od 15.2.2022.g.

- na iznos od 111,88 € počev od 15.3.2022.g.

- na iznos od 127,66 € počev od 15.4.2022.g.

- na iznos od 172,80 € počev od 15.5.2022.g.

- na iznos od 118,88 € počev od 15.6.2022.g.

- na iznos od 158,50 € počev od 15.7.2022.g.

- na iznos od 138,40 € počev od 15.8.2022.g.

- na iznos od 67,04 € počev od 15.9.2022.g.

- na iznos od 145,30 € počev od 15.10.2022.g.

- na iznos od 44,16 € počev od 15.11.2022.g.

- na iznos od 140,70 € počev od 15.12.2022.g.

- na iznos od 154,78 € počev od 15.1.2023.g.

- na iznos od 168,84 € počev od 15.2.2023.g.

- na iznos od 147,04 € počev od 15.3.2023.g.

- na iznos od 181,72 € počev od 15.4.2023.g.

- na iznos od 215,94 € počev od 15.5.2023.g.

- na iznos od 43,34 € počev od 15.6.2023.g.

- na iznos od 120,80 € počev od 15.7.2023.g.

- na iznos od 47,50 € počev od 15.8.2023.g.

- na iznos od 14,46 € počev od 15.9.2023.g.

- na iznos od 86,98 € počev od 15.10.2023.g.

- na iznos od 238,78 € počev od 15.11.2023.g.

- na iznos od 166,96 € počev od 15.12.2023.g.

- na iznos od 159,18 € počev od 15.1.2024.g.

- na iznos od 116,86 € počev od 15.2.2024.g.

- na iznos od 20,60 € počev od 15.3.2024.g.

- na iznos od 131,32 € počev od 15.4.2024.g.

- na iznos od 30,80 € počev od 15.5.2024.g.

- na iznos od 137,88 € počev od 15.6.2024.g.

pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za zatražene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tužitelj odbija.

II.Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 5. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 18. rujna 2024. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj kao policajac raspoređen na radno mjesto policijski službeni za graničnu kontrolu u Ispostavi granične policije Imotski; da od mjeseca prosinca 2021. obavljajući navedene poslove dolazi na posao pola sata ranije, a odlazi s posla pola sata kasnije sve po nalogu nadređenih; da njegov rad ima tretman rada u turnusima, odnosno rada dužeg od punog radnog vremena koji rad stvarno i obavlja, a nije mu plaćen. Tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za isplatom, ali od tužene nije dobio odgovor. Temeljem prednjeg, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 13. siječnja 2026., tužitelj traži da se obveže tužena na isplatu na ime uvećanja plaće za rad koji je jedan sat bio duži od punog radnog vremena kojeg je odradio u turnusima isplati bruto iznos od 3.555,32 eura s pripadajućom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.U odgovoru na tužbu od 2. listopada 2024. tužena navodi kako je rad policijskih službenika u Postaji granične policije Imotski organiziran u turnusu 12-24-12-48 sati te su svi policijski službenici za graničnu kontrolu u PGP Imotski imali obvezu doći ranije radi otpreme službe, ali je ova obveza nakon 1. listopada 2013. ukinuta za međunarodne granične prijelaze (MNGP) Vinjani Donji i Vinjani Gornji te se otprema službe od tada vrši na ovim graničnim prijelazima, kojom prilikom je policijskim službenicima omogućeno da na navedene granične prijelaze dolaze osobnim vozilima točno po početku službe, dok je radi lakšeg obračuna putnih troškova, kao i zbog policijskih službenika koji nemaju prijevoz uveden i organizirani prijevoz koji policijski službenici mogu, ali ne moraju koristiti, a koji polazi 15 minuta ranije iz PP. Što se tiče graničnih prijelaza za pogranični promet (GPZPP) ističe se kako policijski službenici koji obavljaju službu na GPZPP Jovića-Most-Čitluk, imaju obvezu doći 15 minuta ranije na posao poradi otpreme službe i tom se prilikom isti upućuju na granični prijelaz organiziranim prijevozom, a jednako tako potrebno im je 15 minuta za povratak u PP s tih graničnih prijelaza i razduživanje. Policijski službenici koji obavljaju službu na GPZPP Sebišina-Drinovci i Slivno-Drinovačko Brdo, imaju obvezu doći pola sata ranije zbog otpreme službe i putovanja na ove dislocirane granične prijelaze, a toliko im je potrebno i za povratak u policijsku postaju. Ističe kako nikakve obveze za tužitelja, niti naloga od strane poslodavca, nije bilo u smislu obveze njegovog dolaska u PGP Imotski prije početka smjene/službe na MGP, dok za ove granične prijelaze nikada i nije postojala obveza ostajanja nakon odrađene smjene, izuzev za voditelja smjene koji je jedini imao obvezu vratiti se u policijsku postaju radi predavanja izvješća i sl., a svi ostali djelatnici, pa tako i tužitelj mogli su ići gdje su htjeli jer im je služba prestala na graničnom prijelazu. Osim toga, tužena se protivi svakom potraživanju po utuženoj osnovi preko iznosa od 1.835,41 eura koji iznos je i ponuđen povodom prethodno podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora, ali koji tužitelj nije prihvatio.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 14. kolovoza 2024., tabelarnog prikaza smjena tužitelja, izračuna izrađenog od strane tužene, obračunskih isprava za isplatu plaće tužitelja za utuženo razdoblje, spisa ovog suda pod br. Pr-14/2018 i Pr-1288/2022, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj policijski službenik u PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji granične policije Imotski na radnom mjestu policijski službenik za graničnu kontrolu,

- da je tužitelj podnio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu zahtjev za mirno rješenje spora, koji zahtjev je tužena djelomično prihvatila za iznos od 1.835,41 eura,

- da je tužitelj na svom radnom mjestu radio u turnusima, te da je tužena na temelju pregleda sati rada za tužitelja obračunala naknadu za odrađeni rad izvan radnog vremena odrađenog u turnusu i to za rad koji je pola sata duži od redovnog radnog vremena,

- da je za dolazak do graničnog prijelaza i odlaska s istoga organiziran prijevoz koji se obavlja službenim vozilom MUP-a.

5. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tužitelja pripada naknada za rad koji je bio duži od punog radnog vremena za utuženo razdoblje, a koji se sastoji od vremena provedenog na putu do policijske postaje Imotski pa do graničnih, odnosno pograničnih prijelaza i od graničnih, odnosno pograničnih prijelaza do povratka u postaju Imotski.

Prijeporna je i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad koji je za jedan sat bio duži od punog radnog vremena za razdoblje od 15. prosinca 2021. do 15. svibnja 2024.

8. U konkretnom slučaju, tužitelj je kao policijski službenik u utuženom razdoblju bio raspoređen u Ispostavu granične policije Imotski gdje je obavljao rad u turnusima, te je prema tvrdnjama tužitelja, u utuženom razdoblju (od 15. prosinca 2021. do 15. svibnja 2024.) rad obavljao 1 sat duže od predviđenog, sve prema nalogu nadređenih osoba. Tužitelj je bio u obvezi pola sata prije posla doći u Policijsku postaju, a nakon završetka smjene s prijelaza se vraća pola sata u postaju pa je tako tužitelj radio dulje od punog radnog vremena i to za sat koji mu tužena nije platila.

9. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12 i 104/13; dalje: KU) određeno je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24 i 12-48, dok se prekovremenim radom smatra kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodno) ili u turnusu, svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10. Prema odredbi članka 44. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima 5 %, a st.2. istog članka da se dodaci iz st.1. ovog članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

11. Naime, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka saslušanih u predmetu ovog suda pod br. Pr-14/2018 ĐM i TM tužitelj, koji je radio na radnom mjestu policijskog službenika za kontrolu granice bio je u obvezi dolaziti na posao pola sata ranije radi organiziranog prijevoza do graničnih prijelaza Vinjani Gornji, Vinjani Donji, Slivno, Sebišina i Jovića Most. Nakon završetka smjene vraćaju se u postaju, ali nemaju obvezu po povratku u postaju zadržavati se, jedino se dužan zadržati voditelj smjene, koji je zadužio oružje i vozilo ili u slučaju kada je pojedini policijski službenik uredovao na graničnom prijelazu radi predaje zapisnika sačinjenog na graničnom prijelazu.

12. U predmetu ovog suda pod br. Pr-1228/2022 saslušani su svjedoci ŽM i PM, a iz njihovih iskaza proizlazi kada bi radili na GPZPP bili su u obvezi doći u PP prije početka službe, s time da su iz PP službenim vozilom polazili u 6.45, na prijelazima bi se vršila primopredaja službe da bi pri povratku u postaju predali izvješće šefu smjene o događajima na prijelazu, razdužili službeno vozilo i predali nalog, a za samo razduživanje vozila u policijskoj postaji potrebno im je 5-10 minuta

13. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako radi na dva granična prijelaza za pogranični prijelaz Slivno i Sebišina, rade od 7-19 sati, ali u PP Imotski moraju doći u 6,45 zaduže službeno vozilo i onda tek idu na granični prijelaz Slivno i Sebišina na kojima rade sami. Na tim prijelazima vrše isto otpremu smjene. Kada završe sa smjenom u PP Imotski se vraćaju oko 21 sat, ovisno kakav je dan bio, koliko je trajala otprema i koliko ima papirologije, javljaju se šefu smjene, predaju nalog, ključeve vozila i onda tek mogu ići kući. rade

14. Dakle, iz iskaza svjedoka, kao i iz iskaza tužitelja nesumnjivo proizlazi da na posao trebaju dolaziti pola sata ranije radi otpreme službe, dobivanja radnih naloga i zaduženja za taj dan, potom službenim vozilom se voze na granične prijelaze za pogranični promet (GPZPP). Po povratku s graničnog prijelaza su se trebali vratiti u PP Imotski i pod obavezno javiti se šefu smjene i predati mu naloge i ključeve vozila.

14.1. Imajući u vidu sve provedene dokaze, posebice iskaz tužitelja, te saslušanih svjedoka u predmetima ovog suda pod br. Pr-14/2018 i Pr-1228/2022, koji iskazi se uz suglasnost stranaka koriste i u ovom predmetu, a koji iskazi su logični, objektivni i vjerodostojni i u bitnim činjenicama se podudaraju pa ih sud u cijelosti prihvaća, nesumnjivo je utvrđeno da je tužitelj poslove svog radnog mjesta obavljao na graničnim prijelazima za pogranični promet (najviše Slivno i Sebišina), da je u PP Imotski morao doći pola sata prije početka radnog vremena radi upoznavanja s radnim zadacima tog dana, uzimanja putnih naloga, automobila i ključeva i onda kreće na granični prijelaz za pogranični promet gdje se odvijala primopredaja službe, a nakon završetka smjene ponovno bi se morao vratiti u PP Imotski radi povrata radnog naloga, automobila i ključeva i nakon predaje vraća se kući.

14.2. Tako se, dakle, rad tužitelja, pored efektivnog rada provedenog na graničnom prijelazu za pogranični promet sastojao i od vremena obavezne nazočnosti na radnom mjestu u PP, dok poslodavac svojim aktima niti kolektivnim ugovorom nije regulirao način vrednovanja radnog vremena obavezne nazočnosti tužitelja na radnom mjestu te mu taj dio vremena nije priznao prilikom obračuna plaće (a što predstavlja izvršavanje poslova radi kojih je zaključen ugovor o radu) pa se u tom smislu tvrdnje tužene da postoji isključivo obveza ranijeg dolaska na posao radi preuzimanja smjene, odnosno otpreme službe, ali ne i nakon odrađene smjene jer tada nije imao nikakvih obveza, po ocjeni ovog suda ukazuju neutemeljenim.

15. Budući da je tužitelj, postupajući po nalogu poslodavca, na radu proveo duže od propisanog radnog vremena, to istome temeljem gore navedene odredbe KU-a pripada pravo na uvećanje plaće za rad organiziran u turnusu koji je duži od punog radnog vremena. Stoga je valjalo tužitelju priznati dodatak za 1 sat koliko je radio duže (tj. boravio na putu), dakle za onoliko sati koliko je stvarno i odradio.

16. Tužitelj je sukladno pregledu sati za izradu izračuna, kao i izračunu tužene, koji je priložen u spisu uz tuženikov odgovor na tužbu (list 14 spisa), uredio tužbeni tako da potražuje za utuženo razdoblje isplatu iznosa od 3.555,32 eura (tužitelj je prema izračunu tužene uredio visinu potraživanja, ali za jedan sat rada koji je bio duži od punog radnog vremena u bruto iznosu, kojeg je tužitelj odradio u razdoblju od 15. prosinca 2021. do 15. svibnja 2024., s obzirom na to da je tužena obračun dostavila samo za pola sata dužeg rada i to pola sata prilikom dolaska na posao prije smjene prema kojemu je za pola sata izračun u visini od 1.835,41 eura.

17. Imajući u vidu prednje, tužitelju je dosuđen zatraženi iznos od 3.555,32 eura (iako ga pripada iznos od 3.650,82 eura za jedan sat rada duži od redovnog radnog vremena /1.835,41 eura za pola sata x 2 = 3.650,82 za jedan sat/, ali kako sud, sukladno odredbi čl. 2. st.1. ZPP-a, ne može ići preko zahtjeva tužitelja, to je prihvaćen traženi iznos od 3.555,32 eura).

17.1. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to 15-og u mjesecu za prethodni mjesec po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, pa je sud u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP). Budući da tužitelj nije u neznatnom dijelu uspio, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, to mu je dosuđen trošak u cijelosti, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) te priloženom popisu i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za pristup na ročište od pristup na ročište od 8. 9. 2025. i 14.01.2026. po 100 bodova, od 29.10.2025. 25 bodova, za sastav podneska od 13. 1. 2026. 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.050,00 eura, na ime 25 % PDV-a iznos od 262,50 eura, ukupno iznos od 1.312,50 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 5. veljače 2026., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 5. veljače 2026.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene