Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Kmp-29/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu za mladež Draganu Novoselu uz sudjelovanje Anite Jurčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐJ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje u tekstu ODO Karlovac), broj KOz-DO-25/2022, nakon provedene javne rasprave dovršene 5. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu Antonije Šebalj, okrivljenika, branitelja okrivljenika Branimira Zubčića, odvjetnika iz Zadra i punomoćnice oštećene Tine Budimir Bijelić, odvjetnice iz Ogulina, dana 5. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i pokojne P, rođene L,  rođen **.**.1960.  u  Islamu Grčkom s prebivalištem u [adresa], nezaposlen, neoženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, državljanin Republike Hrvatske,

k r i v  j e

I. što je:

u razdoblju od rujna 2013. do 31. siječnja 2026., iako je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-588/08 dužan za uzdržavanje kćerke LJ rođene **.**.1998. iz [adresa] doprinositi iznos od 1.082,00 kune mjesečno počev od 1. prosinca 2009. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke i to na račun majke djeteta, unatoč tome što je bio svjestan ove svoje obveze nije htio ništa platiti čime je kćerku oštetio za iznos od 21.253,70 eura,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta i osobe koja zbog mentalnog i tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece-povredom dužnosti uzdržavanja, označeno u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavka 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 okrivljenik PJ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku PJ

i z r i č e  s e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo

V. Na temelju članka 56. stavak 4. KZ/11 okrivljeniku se nalaže posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenju kaznenim djelom u roku od 1 (jedne) godine, te posebna obveza iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 da ispunjava obvezu uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju jer se u protivnom uvjetna osuda može opozvati.

VI. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri naložene posebne obveze ili ih teško ili uporno krši. Ako se utvrdi da okrivljenik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze može zamijeniti drugima ili mu izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije imao ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

VII. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08) s imovinskopravnim zahtjevom se oštećenik upućuje u parnicu.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika, te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu optužnicom broj KOz-DO-25/2022 okrivljeniku PJ stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece-povredom dužnosti uzdržavanja opisano u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11. Na raspravi od 05. veljače 2026. državno odvjetništvo je izmijenilo činjenični opis optužnice.

2. Nakon što je okrivljenik pozvan da se očituje o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom ODO Karlovac.

3. U svojoj obrani koju je iznio na raspravi, optuženi PJ je u bitnome iskazao da je 1998. godine sam s vlastitom novcem kupio terene na Viškovu i to je bilo prije nego što se rodila LJ. Nakon 10 godina je mijenjao te terene za stan koji je prodao i dogovor je bio da 40 posto od prodaje stana ide za uzdržavanje njegove kćeri LJ umjesto alimentacije. Oko 2008. godine se liječio od alkohola i kada je izišao iz bolnice sam se javio ČJ kako bi vidio dijete i došao je i vidio dijete. U međuvremenu je ostao bez novaca i uz pomoć obitelji je obnovio kuću u [adresa] i tamo živio. Uvijek je prvi zvao LJ i ČJ, a one njega nisu nikada prve zvale. Nakon što je isplatio te novce od prodaje stana na Viškovu, odbacile su ga kao da ne postoji. Ne zna kako LJ izgleda, zašto je invalid i koju je školu završila. Nakon prodaje stanova od tih dogovorenih 40 posto za uzdržavanje je dao ČJ iznos od 32.000 eura za uzdržavanje kćeri LJ. U trenutku kupovine na Viškovu živio s ČJ zajedno oko mjesec dana, no nisu bili u braku. Posljednji put je vidio svoju kćer prije 8 godina ako ne i više, a čuo se s njom otprilike prije oko 7 ili 8 godina, te mu kćer nije htjela dati svoj broj. Kćer ili bivša supruga ga nisu nikada obavijestili da je kćer LJ stopostotni invalid što je saznao iz optužnice i bio je u šoku.

4. U dokaznom postupku pročitana je presuda Općinskog suda u Rijeci (list 4-7), nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta-oštećenju Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 28. listopada 2020. (list 14-16), mišljenje stručnog suradnika psihologa Gimnazije Bernardina Frankopana od 17. ožujka 2015. (list 22-23), mišljenje stručne službe Osnovne škole Podmurvice od 22. listopada 2008. (list 24), obavijest službe za društvene djelatnosti od 6. srpnja 2006. (list 25), mišljenje o učenici Osnovne škole Josipdol iz 2014. (list 26), rješenje Službe za društvene djelatnosti Primorsko-goranske županije od 8. siječnja 2007. (list 28-29) dopis Primorsko-goranske županije Službe za društvene djelatnosti od 31. siječnja 2006. (list 30), svjedodžba o završnom radu ĆJ Gimnazije Bernardina Frankopana (list 31), uvjerenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 44-45), potvrda HZMO (list 46), pročitano je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 5. veljače 2025. (list 111-112), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ogulin od 20. listopada 2025., list 109-110 spisa i nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti kod ponovnog pregleda Zavoda za vještačenje od 11. travnja 2022. (list 51 do 56). te je ispitana kao svjedok ČJ (list 104-106).

5. U svom iskazu svjedokinja ČJ u bitnome navodi da ostaje u cijelosti kod ranijeg iskaza koji je iznijela 12. svibnja 2022. S okrivljenikom ima dijete ĆJ koja je rođena **.**.1998. S okrivljenikom je bila u izvanbračnoj zajednici 12 godina i donesena je odluka suda da mora plaćati uzdržavanje u iznosu od 1.082,00 kune, te je odlučeno da će dijete živjeti s njom. Kada su prodali zajednički stan, tada je bila pokrenuta ovrha protiv okrivljenika zbog iznosa uzdržavanja i naplaćena su sva uzdržavanja koja je okrivljenik dugovao do 2013. godine. Ne sjeća se točno za koji je zadnji mjesec u 2013. godini plaćeno uzdržavanje. Nakon toga okrivljenik nije ništa platio. Njena kćer ĆJ sada ima 27 godina i nesposobna je za rad. Nije nikada donesena izmjena odluke o uzdržavanju. S okrivljenikom nije u kontaktu i zvao ju je kada su mu nakon prodaje stana putem ovrhe obustavili iznos za uzdržavanje. Od 2013. do danas ih je dva puta posjetio u Ogulinu i to kada ju je zamolio da povuče prijedlog za ovrhu i kada ju je tražio da mu posudi novac. On ju je zamolio da povuče prijedlog za ovrhu jer mu rodbina iz Australije više nije mogla uplaćivati na račun jer mu je bio blokiran, a mene je zamolio da otvorim račun na koji bi on uplaćivao iznos za uzdržavanje. Tako je napravila, ali on nakon toga nije ništa uplatio. Okrivljenika upoznala 1997. godine, više se ne sjeća točno datuma. Nije imao vlastitu imovinu i kada su počeli živjeti zajedno kupio je zemljište na Viškovu 1998. godine. Kada je došlo do prodaje zajedničkog stana, za Dianino uzdržavanje nije dao ništa. Imao je dva stana, jedan stan je prodao za dugove, a drugi su podijelili kao bračnu stečevinu i to na način da je 60 posto iznosa pripalo njemu, a 40 posto iznosa njoj, na što je pristala. Taj stan je stečen kao zamjena za zemljište koji je okrivljenik dao investitoru da na njemu izgradi stambenu zgradu. ĆJ je postala punoljetna 2016. godine i nije obavijestila okrivljenika da je nesposobna za rad, on bi to trebao znati s obzirom na njezino zdravstveno stanje, i smatrala sam da ga ne trebam zvati s obzirom da nisu imali nikakvi kontakt. Nakon 2013. po toj ovrsi nije ništa naplaćeno na ime uzdržavanja. Misli da je putem prisilne naplate naplaćen zadnji iznos uzdržavanja za srpanj ili kolovoz 2013.

6. Iz presude Općinskog suda u Rijeci, broj P ob-588/08 od 24. veljače 2010. proizlazi da je odlučeno da će LJ živjeti s majkom ČJ i da je okrivljenik dužan plaćati za njezino uzdržavanje iznos od 1.082,00 kuna mjesečno. Navedena presuda je postala pravomoćna 25. ožujka 2010.

7. Iz nalaza i mišljenja o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti kod ponovnog pregleda od 28. listopada 2020. proizlazi da je ĆJ od rođenja dijete s poteškoćama u razvoju te je prohodala s četiri godine, prve riječi izgovorila s dvije godine, da je teži invalid III. stupnja i da ima teškoće u području jezičnog razumijevanja i funkcioniranje je determinirano kognitivnim kapacitetom koji je sužen. Ovisna je o prijekoj privremenoj pomoći i njezi druge osobe u punom opsegu, potrebna joj je pomoć kod obavljanja higijene stambenog prostora, veće nabavke potrepština i korištenja zdravstvene zaštite.

8. Iz mišljenja stručnog suradnika – psihologa Gimnazije Bernardina Frankopana od 17. ožujka 2015. proizlazi da se ĆJ školovala po za zanimanje prodavača po prilagođenom programu. Djelomično je samostalna i potrebna joj je svakodnevna pomoć u školi i kod kuće.

9. Iz mišljenja stručne službe osnovne škole Podmurvice od 22. listopada 2008. proizlazi da ĆJ ima snižene kognitivne sposobnosti, poteškoće u govoru i sluhu, smetnje na vizo-motornom planu, gruba motorika je nerazvijena, nesigurno hoda na nizbrdicama i stepenicama, te joj je potrebna pomoć u školi i izvan nje.

10. Iz mišljenja o učenici Osnovne škole Josipdol iz 2014. godine proizlazi da ĆJ ima psiho-motoričke poteškoće i školuje se po prilagođenom programu.

11. Iz rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, službe za društvene djelatnosti od 08. siječnja 2007. proizlazi da je još 2007. odobreno LJ da nastavi školovanje po prilagođenom nastavnom programu.

12. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Zadar, Ispostave Benkovac od 12. travnja 2022. proizlazi da se okrivljenik vodio u evidenciji nezaposlenih osoba od 28.12.2007. do 30.06.2009., od 20.05.2011. do 29.05.2014. i od 11.03.2015 pa nadalje.

13. Iz nalaza i mišljenja o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti kod ponovnog pregleda od 11.04.2022. proizlazi da je ĆJ trajno nesposobna za rad, te joj je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu.

14. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured Ogulin od 20. listopada 2025. proizlazi da je ĆJ osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, te je stavljena pod skrbništvo, te joj je skrbnikom imenovana majka ČJ.

15. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 05. veljače 2025. proizlazi da je optuženik PJ u mirovini od 01. veljače 2025., te mirovina iznosi 312,34 eura mjesečno.

16. Po provedenom dokaznom postupku cijeneći sve provedene dokaze zasebno, ali i u svojoj ukupnosti, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi PJ počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.

17. Sud je cijenio istinitim iskaz svjedokinje ČJ, budući da je da je ovaj iskaz životan, detaljan i uvjerljiv i detaljno opisuje okolnosti počinjenja kaznenog djela, a i okrivljenik u svojoj obrani ne spori da nije uplaćivao za uzdržavanje ĆJ.

18. Sud je djelomično cijenio obranu okrivljenika kao istinitu u dijelu u kojem navodi da nije uplaćivao za uzdržavanje svoje kćeri ĆJ, ali nije poklonio vjeru dijelu obrane u kojem navodi da nije znao da mu je kćer invalid i da je nesposobna za rad obzirom da od rođenja ima poteškoće u razvoju kako mentalnom tako i motoričkom i da je pohađala školu po prilagođenom programu, dok je još okrivljenik bio u izvanbračnoj zajednici s njezinom majkom, a što sve proizlazi iz materijalne dokumentacije za ĆJ, pa je trebao očekivati da je nesposobna za rad, a osim toga nije dobio niti odluku o izmjeni odluke o uzdržavanju pa nije mogao zaključiti da nije dužan uzdržavati svoje dijete. Sud nije poklonio vjeru obrani okrivljenika u dijelu u kojem navodi da je novcem od prodaje stanova dao iznos od 32.000,00 eura ČJ za uzdržavanje kćeri, obzirom da je ČJ navela da je isplatio taj iznos na ime podjele bračne stečevine.

19. Sud je cijenio kao istinitu materijalnu dokumentaciju, odnosno isprave i nalaze i mišljenja koja su izvedena kao dokaz u predmetu.

20. Prema tome, tijekom postupka je nesporno utvrđeno kako temeljem personalnih dokaza, a tako i materijalnom dokumentacijom da okrivljenik tijekom inkriminiranog razdoblja koje mu se stavlja na teret, nije doprinosio uzdržavanju svoje kćeri, iako je na to bio obvezan na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu broj P Ob-588/08 od 24. veljače 2010. Okolnosti koje navodi okrivljenik da nije znao da je i dalje dužan doprinositi za uzdržavanje svoje kćeri te da je novac od prodaje stana dao ČJ na ime uzdržavanja kćeri, a ne na ime podjele bračne stečevine, nisu uvjerljive i usmjerene su na otklanjanje kaznene odgovornosti, te ih sud nije cijenio kao istinite, dok je u potpunosti cijenio kao istinit iskaz ČJ koja je iskazala da je okrivljenik navedeni novac od prodaje stanova dao njoj na ime podjele bračne stečevine. Okrivljenik nije dokazao da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje na način kako mu je to određeno pravomoćnom i ovršnom presudom, već tvrdi da nije znao da nije dužan plaćati uzdržavanje i da je uplatio novac od prodaje stanova na ime uzdržavanja. Okrivljenik je bio dužan za uzdržavanje svoje kćeri ĆJ plaćati iznos od 1.082,00 kuna mjesečno, a on od rujna 2013. nije uplatio ništa za uzdržavanje svoje kćeri ĆJ, pa tako za navedeno razdoblje nije uplatio iznos od 160.136,00 kuna, te je istu oštetio za iznos od 21.253,70 eura[1] .

21. Dakle, ovaj sud je utvrdio da su se u postupanju okrivljenika ostvarila sva subjektivna obilježja kaznenog djela povrede uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11, s obzirom je svojim postupanjem okrivljeni pokazao negativan stav prema svojoj zakonskoj obvezi uzdržavanja, odnosno postupao je s izravnom namjerom, dakle okrivljeni nije dobrovoljno ispunjavao svoju zakonsku obvezu. Isto tako ubrojivost okrivljenika tijekom ovog postupka nije dovedena u pitanje, čime nedvojbeno proizlazi da je bio svjestan svojih djela i htio njihovo počinjenje. Prema tome, ovaj sud utvrđuje da je okrivljenik nije niti pokušao doprinositi uzdržavanju svoje kćeri, a što nije učinio kroz inkriminirani mu period jer je smatrao da to nije dužan ili neuvjerljivo smatra da nije znao da je potrebno doprinositi za uzdržavanje djeteta nakon 18 godine jer ga nije nitko obavijestio. Zaključno, nesporno je da su se u djelu okrivljenika ostvarila sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11.

22. Slijedom svega navedenog nesporno je utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo upravo na način kako mu se to stavlja na teret, a kako je to navedeno u izreci presude, pa je stoga i proglašen krivim i osuđen po zakonu.

23. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji sud je uzeo u obzir sve okolnosti od kojih ovisi izbor njezine vrste i mjere, a odnosi se kako na kazneno djelo, tako i na počinitelja, pri čemu je olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost okrivljenika, dok je kao otegotnu okolnosti cijenio što kroz dulje vremensko razdoblje nije kontaktirao kćer i njezinu majku, dakle nije pokazao nikakav interes da doprinosi za uzdržavanje kćeri. Stoga mu je, ocjenjujući navedene okolnosti, te imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupanj povređivanja zaštićenog dobra, izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da je ista primjerena okolnostima pod kojima je utuženo kazneno djelo počinjeno, smatrajući da će se i na taj način uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela, te da će se ujedno istom utjecati i na druge osobe da ne čine kaznena djela, čime će biti ostvarene sve zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako specijalne tako i generalne prevencije. Nadalje, okrivljeniku je naložena posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u roku od 1 (jedne) godine, pod prijetnjom opoziva uvjetne osude ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga ne bi izvršio u potpunosti ili u većoj mjeri naložene posebne obveze ili teško, odnosno uporno krši, te posebna obveza iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 da ispunjava obvezu uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju jer se u protivnom uvjetna osuda može opozvati.

24. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenu je sud s imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu, a iz razloga što je naložio posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 kojom je već naložio optuženiku da popravi štetu počinjenju kaznenim djelom u roku od 1 godine

25. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika, te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08., a iz razloga što je okrivljenik presudom proglašen krivim

26. Slijedom svega navedenog i odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 05. veljače 2026.

Sudac

Dragan Novosel

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu ovome sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1.ODO u Karlovcu na broj KOz-DO-25/2022

2. okrivljenik PJ

3. branitelj okrivljenika, odvjetnik Branimir Zubčić, iz Zadra

4. punomoćnica oštećenice, odvjetnica Tina Budimir Bijelić, Iz Ogulina