REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-4953/25-10

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] 29 M, zastupanog po punomoćniku Matei Kršić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog telekoma d.d. OIB:81793146560 iz Zagreba, Radnička cesta 21, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika JF, odvjetničkog vježbenika, dana 05. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja MF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate tuženika HRVATSKOG TELEKOMA d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdane od strane javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 16044/163 od dana 08. studenog 2013.g nedopušten, jer zahtjev tuženika za naplatu nije osnovan.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji povrat svih neosnovano ustegnutih sredstava na račun tužitelja MF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi sav trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku 8 dana“

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju LF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku Hrvatskom telekomu d.d. OIB:81793146560 iz Zagreba, Radnička cesta 21, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. veljače 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj ovosudnim rješenjem poslovni broj Ovr-2379/25 od 16. srpnja 2025. godine upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točka 11. Ovršnog zakona. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je iz zahtjeva za naplatu razvidno da je od dana donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno 26. studenog 2013. godine do dana podnošenja zahtjeva za naplatu, koji zahtjev je zaprimljen pred Financijskom agencijom 26. lipnja 2025. godine proteklo više od deset godina, a sukladno odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili rješenjem javnog bilježnika zastarijeva u roku deset godina bez obzira na prekide ili zastoje zastare. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je ističući da je zahtjev za naplatu od strane tuženika podnesen tek po proteku apsolutnog roka zastare pa tražbina više nije ovršiva te su pljenidba i prijenos sredstava provedeni na temelju takve tražbine pravno nedopušteni, tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate tuženika temeljem rješenja javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine nedopušten te naložiti Financijskoj agenciji povrat svih neosnovano ustegnutih sredstava na račun tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nastavno punomoćnik tuženika je ističući kako nije sporno da je tuženik, u ovršnom postupku ovrhovoditelj, zatražio prisilnu naplatu putem FINA-e i to temeljem ovršne isprave, rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine, a niti je sporno da se na konkretnu tražbinu ima primijeniti zastarni rok od deset godina sukladno odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima, naglasio da zastara tražbine nije nastupila, jer je tuženik, ovrhovoditelj, temeljem te ovršne isprave zatražio ovrhu na imovini tužitelja, ovršenika dana 27. siječnja 2015. godine, kojom radnjom je prekinuo tijek zastare, s time da je ta ovršna isprava bila zavedena u očevidniku osnova za plaćanje FINA-a te je isknjižena iz očevidnika dana 04. kolovoza 2018. godine, nakon kojeg dana zastara počinje teći iznova. Isto tako punomoćnik tuženika je istaknuo kako od dana isknjiženja ovršne isprave iz očevidnika osnove za plaćanje do dana podnošenja zahtjeva za naplatu FINA-i nije protekao zastarni rok propisan odredbom članka 233. Zakona o obveznim odnosima, pa nije nastupila zastara, o čemu je sudska praksa vezano uz prekid zastare zauzela jasan pravni stav, s time ujedno u konkretnom slučaju niti ne postoji institut apsolutne zastare u odnosu na predmetnu tražbinu utvrđenu sudskom odlukom. Nadalje punomoćnik tuženika je naglasio da je prvotni zahtjev za prisilnom naplatom na novčanim sredstvima tužitelja, ovršenika, bio bezuspješan iz razloga koji su isključivo na strani tužitelja, odnosno jer isti nije imao dovoljno sredstava za namirenje tražbine, pa se stoga sukladno odredbi članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima osnova za plaćanje prestala izvršavati, a zastara se ima smatrati prekinutom. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku presude i rješenja naslovnog suda poslovni broj Ovr-2379/25 od 16. srpnja 2025. godine (stranica 5-10 spisa), u presliku zahtjeva za naplatu od 26. lipnja 2025. godine s dokumentacijom (stranica 11-18 spisa), u presliku rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv- 16044/13 od 08. studenog 2013. godine (stranica 19-22 spisa), u presliku izvoda iz poslovnih knjiga (stranica 23 spisa), u presliku očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (stranica 25 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 31-38, 45-49 i 52-80 spisa), u presliku specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-16044/13 (stranica 39-41 spisa), u presliku potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS – ovršenik (stranica 42 spisa) te u spis poslovni broj Ovr-2379/25.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da je tužitelj rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ovr-2379/25 od 16. srpnja 2025. godine upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona, što je razvidno i iz dostavljene dokumentacije, preslike presude i rješenja naslovnog suda poslovni broj Ovr-2379/25 od 16. srpnja 2025. godine (stranica 5-10 spisa), kao i spisa poslovni broj Ovr-2379/25. Naprotiv sporno je pitanje da li je za potraživanje utvrđeno ovršnom ispravom, pravomoćnim i ovršnim rješenjem javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine, radi čije naplate FINA-e vodi postupak izravne naplate, nastupila zastara potraživanja.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je sud uvidom u presliku očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (stranica 25 spisa), kao i presliku specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-16044/13 (stranica 39-41 spisa) utvrdio da je Financijskoj agenciji dana 28. siječnja 2015. godine dostavljena na provedbu ovršna isprava, rješenje o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno 26. studenog 2013. godine, s time da na računu ovršenika, u ovom postupku tužitelja, nije bilo novčanih sredstava za provedbu predmetne ovrhe te je sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20 – u daljnjem tekstu ZPONS-a) Financijska agencija s danom 04. kolovoza 2018. godine prestala s izvršenjem plaćanja po toj osnovi, odnosno brisala naplatu tog potraživanja iz očevidnika osnova za plaćanje. Isto tako iz preslike zahtjeva za naplatu od 26. lipnja 2025. godine (stranica 11-14 spisa) razvidno je da je tuženik, u postupku izravne naplate ovrhovoditelj, dana 26. lipnja 2025. godine podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine, a koja činjenica i među strankama nesporna.

7. Nastavno bitno je naglasiti da je odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Nadalje prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a sukladno odredbi članka 245. stavka 1., stavka 4., stavka 5. i stavka 6. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova te se završava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta, jer se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

8. Imajući na umu da je dostavom ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine na provedbu, koji je Financija agencija zaprimila dana 28. siječnja 2015. godine, sukladno odredbi članka 241. ZOO-a zastara prekinuta, ali je zbog nedostatka novčanih sredstava na računu tužitelja, ovršenika dana 04. kolovoza 2018. godine Financijska agencija prestala s izvršenjem plaćanja po toj osnovi, brisala naplatu tog potraživanja iz očevidnika osnova za plaćanje, što rezultira time da je prema odredbi članka 245. stavka 1., stavka 4., stavka 5. i stavka 6. ZOO-a tada zastara počela ponovo teći, s time da je tuženik, ovrhovoditelj, Financijskoj agenciji dana 26. lipnja 2025. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu, dakle u propisanom zastarnom roku od deset godina računajući od dana kada je zastara, koja je bila prekinuta, počela teći iznova, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja predmetnog potraživanja utvrđenog ovršnom ispravom, pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-16044/13 od 08. studenog 2013. godine neosnovan. Inače vezano uz pitanje prekida zastare podnošenjem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na provedbu Financijskoj agenciji sudska praksa je u nizu sudskih odluka zauzela pravni stav, pa tako primjerice Županijski sud u Rijeci poslovni broj Gž- 2332/21 od 24. ožujka 2022. godine, Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž- 1029/22, kao i Vrhovni sud RH. Naprotiv u odnosu na navode punomoćnika tužitelja, kojim je tijekom postupka istaknuo kako čak i ako bi se prihvatilo da je 2015. godine nastupio prekid zastare, od tada je do danas proteklo više od deset godina, pa je potraživanje u svakom slučaju zastarjelo, treba naglasiti da je takav pravni stav neosnovan, jer punomoćnik tužitelja ne vodi računa da je podnošenjem ovršne isprave na provedbu Financijskoj agenciji dana 28. siječnja 2015. godine prekinuta zastara, a što znači da se sukladno odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a za to vrijeme prekida zastara niti ne računa, što je uostalom i sama bit prekida zastare te da sukladno odredbi članka 245. stavka 1. i stavka 6. ZOO-a zastara poslije prekida počinje teći iznova i navršava se protekom roka za zastaru tog potraživanja, odnosno u konkretnom slučaju za deset godina od kada je prekinuta zastara počela ponovno teći, a tuženik, ovrhovoditelj je unutar zastarnog roka od deset godina, računajući od dana kada je prekinuta zastara počela ponovno teći, podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji.

7. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u daljnjem testu OZ-a), odredbom članka 233. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 241. ZOO-a i odredbom članka 245. stavka 1., stavka 4., stavka 5. i stavka 6. ZOO-a sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

8. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1 i stavka 2. ZPP- a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužitelj zastupan po punomoćniku izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

9. Nastavno u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 11. kolovoza 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 03. listopada 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 20. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV- a u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 46.). Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 05. veljače 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

10. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 05. veljače 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 05. veljače 2026. godine