U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BM, kojeg brane odvjetnici Odvjetničkog društva Lacković i Rukavina d.o.o., zbog prekršaja iz članka 57. stavak 4. i 7. u vezi članka 293. stavak 2. i članka 176. stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika BM podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj Pp-951/2022-4 od 8. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika BM i potvrđuje pobijana presuda.
II Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik BM je obvezan platiti troškove žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik BM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 3.500,00 (tritisućepetsto) kuna, zbog djela prekršaja iz članka 57. stavak 4. i 7. u vezi članka 293. stavak 2. i članka 176. stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci presude.
2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Okrivljenik ponavlja navode svoje obrane da nije vidio drugo vozilo koje b bi dužan propustiti, niti je vidio da je vozilo sletilo sa ceste. Smatra da je prvostupanjski sud trebao više cijeniti činjenicu da je zaposlen kao vozač i da mu je vozačka dozvola nužna za obavljanje posla, što dokumentira ugovorom radu. Navodi da bi se svrha kažnjavanja postigla i samom novčanom kaznom i da izricanje zaštitne mjere nije nužno jer će u protivnom biti ugroženo njegovo radno mjesto pa time i njegova egzistencija.
6. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
Žalba je neosnovana.
7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da drugo vozilo nije vidio, te da nije vidio niti da je to vozilo sletilo sa ceste, odnosno da nije bio svjestan da je počinio prekršaje za koje se tereti. Ovakvu njegovu obranu sud nije prihvatio jer je iz provedenog dokaznog postupka, i to iskaza ispitanog svjedoka HM, očevidca prometne nesreće, kojeg je u cijelosti prihvatio kao logičnog, uvjerljivog i nepristranog, proizlazi da se je okrivljenik kretao kombi vozilom iz smjera Turanovca, da je čula oštećenika kako trubi i upozorava okrivljenika, nakon čega je oštećenik vozilom sletio u putni jarak, točno ispod terase kafića ispred kojeg je ona stajala. Okrivljenik je ispitan u svojstvu osumnjičenika i tom prilikom je opisao kako se je uključivao u promet na glavnu cestu, da je provjerio situaciju i da nije za pravac iz kojeg je naišao oštećenik uočio bilo kakvo vozilo, zbog čega je i krenuo u raskrižje ali da mu se raskrižju ugasi motor vozila kojeg je uspio upaliti i nastaviti sa vožnjom u pravcu Gornjeg Bazja. S obzirom na iskaz ispitanog svjedoka i navode obrane okrivljenika, okrivljenik očigledno se nije uvjerio u sigurnost prometne situacije glavne ceste na koju se uključivao, jer je u tom trenutku cestom s prednošću prolaska naišao oštećeni koji je zvučnim signalom pokušao upozoriti okrivljenika, ali bez uspjeha jer je isti u cilju izbjegavanja udara sletio u putni jarak ispred caffe bara Kap, a u kojoj prometnoj nesreći su oštećenik i njegova suputnica zadobili jake tjelesne ozljede. Iz obrane okrivljenika ali i provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik nakon prometne nesreće napustio mjesto nesreće bez da je sa drugim sudionikom potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio podatke.
9. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.
10. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu u odnosu na svaki pojedini počinjeni prekršaj, i to u iznosima blažim od propisanih. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenih djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za dodatno ublažavanje novčane kazne, jer je sve navedene okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
11. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseci, za što je dao valjanje razloge, koje prihvaća i ovaj Sud. Ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenih djela prekršaja u stjecaju.
12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, okrivljenik je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.
13. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
