Broj: Ppž-1945/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. LE, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. i iz članka 199. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. LE, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac od 21. siječnja 2025., klasa:211-07/25-3/1232, urbroj:511-18-10-25-1, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Prigovor okrivljenika LE odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik LE obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik LE i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. (utvrđena novčana kazna od 260,00 eura) i iz članka 199. stavka 1. i 7. (utvrđena novčana kazna od 660,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da prekršaj ne osporava, no dodaje da radi neriješenog statusa braniteljske invalidske mirovine nije bio u mogućnosti platiti kaznu, pa moli za smanjenje iznosa kazne i ukidanje zaštitne mjere jer neće imati načina odlaska doktoru.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za svaki od pojedinih počinjenih prekršaja u stjecaju utvrdilo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Naime, cijeneći da okolnosti koje se ističu u prigovoru nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, pri čemu iste nisu niti dokumentirane, te imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, pri čemu se naročito misli na činjenicu visoke koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,17 g/kg), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da je za prekršaj iz toč. 2. zakonom propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj, dok je za prekršaj iz toč. 1. propisana novčana kazna u iznosu od 130,00 eura i koja se u slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom uvećava za iznos od 130,00 eura, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa uvećanog za iznos od 130,00 eura.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za odlazak liječniku, a što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno učestalo upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,17 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
8. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.
9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Benkovac-Obrovac u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
