Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2039/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. VH, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. i iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. VH, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač od 6. travnja 2024., klasa:211-07/24-3/4127, urbroj: 511-12-25-24-1, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I U povodu prigovora okrivljenika VH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim pod točkom 2. izreke označava djelom prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i okrivljeniku se za navedeno djelo, na temelju citiranog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 30,00 eura (trideseteura),
II Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za djela pod točkom 1. i 2. izreke, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku VH izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 690,00 eura (šestodevedeset eura), koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.
III. Odbija se prigovor okrivljenika VH kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik VH obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik VH i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 820,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. (utvrđena novčana kazna od 660,00 eura) i iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. (utvrđena novčana kazna od 160,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točki 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da u cijelosti priznaje počinjenje oba prekršaja i izražava žaljenje, no dodaje da je obrtnik i da će svaka novčana kazna, a naročito zaštitna mjera znatno pogoršati njegovu financijsku situaciju, ugroziti njegovo poslovanje i egzistenciju, pa moli za primjenu instituta oslobođenja od kazne ili barem ublažavanje kazne te ukidanje zaštitne mjere.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da su na štetu okrivljenika u odnosu na djelo pod točkom 2. izreke povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava.
6. Naime, okrivljeniku se pod točkom 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga u bitnome stavlja na teret da je kritične prigode uslijed nekretanja sredinom obilježene prometne trake vozilom prešao na traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera te da je udario u suhozid koji se nalazi uz južni rub kolnika, a nakon čega se zaustavio na kolniku, pa da je time počinio prekršaj iz članka 46. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 46. stavku 3. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 1. navedenog Zakona.
Odredba članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da će se za prekršaj iz ovoga Zakona kojim je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kazniti počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.
Međutim, kako konkretni činjenični opis iz izreke pobijanog prekršajnog naloga ne sadrži okolnosti iz prethodno navedene odredbe članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, da je izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom, to se isti činjenični opis ne može podvesti pod prekršaj iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već isti sadrži obilježja osnovnog oblika ovog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Slijedom navedenog, a temeljem članka 207. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela kao u točki I. izreke ove presude, srazmjerno čemu je trebalo i utvrditi novčanu kaznu za to djelo prekršaja.
7. Razmatrajući odluku o utvrđenoj novčanoj kazni u odnosu na prekršaje iz izreke prekršajnog naloga u povodu podnesenog prigovora, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, odnosno propisanog fiksnog iznosa, ovaj Sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno u visini propisanog fiksnog iznosa za prekršaj iz članka 46. stavka 1. i 3. tog Zakona primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora u tom dijelu, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica preinačenja prekršajnog naloga u pravnoj oznaci za prekršaj iz toč. 2. izreke toga prekršajnog naloga. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
1. Također, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi niti zakonskih uvjeta iz članak 38. Prekršajnog zakona za primjenu instituta oslobođenja od kazne.
9. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačen je pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je izrečena ukupna novčana kazna koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kako je to i navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
1. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju zbog poslovanja obrta, a što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,50 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
11. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
1. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Brač u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.