Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-1123/2019-127

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Maroji Matani, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matana & Partneri d.o.o. u Zagrebu protiv I tuženika HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika stečajna masa iza Odvjetničko društva Par i Gradac j.t.d., Kralja Držislava 2. OIB: 30444829514, zastupan po stečajnoj upraviteljici Lidiji Lesar, dipl. iur.uz sudjelovanje umješača HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Olujić i Pezić, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Matije Barića, odvjetnika, I tuženika osobno, punomoćnice umješača RL, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog II tuženika, dana 05. veljače 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se I tuženiku HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku stečajna masa iza Odvjetničkog društva Par i Gradac j.t.d., Kralja Držislava 2. OIB: 30444829514, solidarno platiti tužitelju ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 33.367,29 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 5. rujna 2018. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II . Nalaže se I tuženiku HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku stečajna masa iza Odvjetničkog društva Par i Gradac j.t.d., Kralja Držislava 2. OIB: 30444829514, solidarno naknaditi tužitelju ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 23.136,39 EUR sa zakonskom zateznom od 05. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se I i II tuženik, te umješač sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi kako je tužitelj 31.10.2010.g. sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila na području Župe Dubrovačke, na križanju državne ceste D- 8 i lokalne ceste L69050 u blizini mjesta Čibača, kada je zadobio tjelesne ozljede koje su dovele do narušenja njegovog tjelesnog i duševnog zdravlja, a zbog čega mu je ujedno nastala i imovinska šteta po osnovi izgubljene zarade, o čemu će biti riječi u kasnijim točkama ove tužbe. S obzirom na to da je opisanu prometnu nezgodu skrivio gosp. ML, čije je vozilo u tom trenutku bilo osigurano kod Jadranskog osiguranja d.d. iz Zagreba, Listopadska 2 (dalje u tekstu: Jadransko osiguranje), tužitelj je za pokretanje postupka radi naknade štete od Jadranskog osiguranja opunomoćio odvjetnika HL KL iz Odvjetničkog društva Par i Gradac j.t.d., potpisavši punomoć u Dubrovniku 18.11.2010.g. Odvjetničko društvo Par i Gradac j.t.d. je 3.7.2012.g. podnijelo tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, zaprimljenu pod posl. br. Pn- 2894/12, kojom je zahtijevalo da Jadransko osiguranje kao tuženik isplati ovdje tužitelju:

7.125,00 kn

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7.12.2010.g. do isplate, na ime naknade neimovinske štete

3.000,00 kn

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege 21.775,00 USD u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju HNB-a, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim na iznos od 11.375,00 USD od 1.2.2011.g., a na iznos od 10.400,00 USD od 1.4.2011.g., na ime izgubljene zarade

kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka. Potrebno je naglasiti kako je Jadransko osiguranje tužitelju još prije pokretanja sudskog postupka, temeljem odštetnog zahtjeva, isplatilo iznos od 19.875,00 kn na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete, dok mu je kasnije tijekom postupka na ime izgubljene zarade isplaćen iznos od 13.000,00 kn, što tužitelj nije osporavao niti je u bilo kojem dijelu postupka bilo sporno. Prvotno postavljeni tužbeni zahtjev usklađivan je tijekom parničnog postupka ukupno četiri puta i to podnescima koje je tužitelj predao sudu 26.7.2013.g., 21.11.2013.g., 20.11.2015.g. i 11.2.2016.g. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužitelj je od Jadranskog osiguranja potraživao sljedeći iznos:

1.557,00 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kn

na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege

20.243,00 u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju HNB-

USD

a, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim na iznos od 9.518,00 USD od 1.2.2011.g., a na iznos od 10.725,00 USD od 1.4.2011.g., na ime izgubljene zarade

1.169,00 kao zatezna kamata na isplaćeni nesporni iznos naknade neimovinske kn

štete od 19.875,00 kn

1.400,00 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.2.2016.g. pa do kn

isplate, na ime troškova prijevoda,

zajedno s nadoknadom troška parničnog postupka. Bez obzira na tako postavljeni i usklađeni tužbeni zahtjev, Odvjetničko društvo Par i Gradac j.t.d. je 4.9.2018.g., kao opunomoćenik tužitelja, bez njegovog znanja i protivno ranije danoj uputi, odnosno protivno provedenim dokazima i utvrđenom činjeničnom stanju u postupku, zaključilo nagodbu kojom se Jadransko osiguranje obvezalo tužitelju na ime naknade cjelokupne štete isplatiti iznos od svega 20.000,00 kn, čime je izravno prouzročilo štetu tužitelju u iznosu od 209.815,68 kn, iz razloga obrazloženim u sljedećim točkama ove tužbe. Tužitelj se 15.12.2010.g. trebao ukrcati na brod LNG AQUARIUS, na kojemu bi do 18.1.2011. obavljao funkciju zapovjednika broda, sukladno Ugovoru o radu sklopljenom 7.7.2010.g., potpisanom od strane tužitelja i društva „Globtik express agency“ (koji se u prijevodu na hrvatskom jezik nalazi na listovima spisa 195-206 predmetnog postupka). Kao dokaz toj tvrdnji, u ranijem postupku (list 38 spisa) dostavljen je izvornik Potvrde od 22.11.2010.g., u kojoj društvo Globtik express agency navodi da tužitelj posredstvom njihove agencije plovi na brodovima inozemne kompanije PSM HAMBURG te jasno i nedvosmisleno potvrđuje da se tužitelj u svojstvu zapovjednika broda trebao ukrcati na ranije spomenuti brod 15.12.2010.g. Navedeno također proizlazi i iz Potvrde koju je društvo Globtik express agency izdalo 17.1.2011.g. (list 22 spisa), a u kojoj se među ostalim navodi da tužitelj „zbog tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi 31.10.2010.g. nije ukrcan na brod LNG AQUARIUS 15.12.2010.g.“ Iz iznesenog se može jasno zaključiti da se tužitelj zaista trebao ukrcati na brod 15.12.2010.g., dok iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu (listovi spisa 14-21, 23-28) proizlazi da zbog ranije navedene prometne nezgode to nije mogao učiniti. Naime, iz nalaza liječnika OL od 16.12.2010.g. (list 16 spisa), dakle dan nakon planiranog ukrcaja, proizlazi kako je tek tada tužitelju skinut gips te da je potrebno nastaviti s ambulantnom fizikalnom terapijom, kao i doći na ponovnu kontrolu za sedam dana. Navedeno se može vidjeti i iz interne uputnice Opće bolnice Dubrovnik od 17.12.2010.g. (list 19 spisa), kojom se tužitelja upućuje na fizikalnu terapiju u razdoblju od 20.12.2010.g. do 10.1.2011.g. Slijedom navedenog, u postupku je nesporno bilo utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila 31.10.2010.g. (zapisnik o očevidu, listovi 9-13 spisa), što je Jadransko osiguranje i priznalo u svojem odgovoru na tužbu od 5.10.2012.g. (list 78 spisa), kao i da se upravo zbog ozljeda zadobivenih tom prometnom nezgodom (opisana medicinska dokumentacija), tužitelj nije mogao ukrcati na ranije planiranu plovidbu (navedene potvrde). Što se tiče izgubljene zarade koja bi tužitelju pripala da se ukrcao na brod, odnosno da tuženici kasnije nisu zaključili spornu nagodbu, ističe se sljedeće. Vještak Ivan Tkalec je u svojem mišljenu od 26.10.2015.g. (list 183-184 spisa), naveo kako je mišljenja da „izgubljena zarada tužitelja na ime plaće koju bi ostvario da je bio ukrcan na brod u razdoblju od 15.12.2010.g. do 18.1.2011.g. iznosi ukupno bruto 22.100,00 USD i to: 11.375,00 USD na ime gubitka za 35 neodređenih dana na brodu i 10.725,00 USD na ime gubitka za 33 slobodna dana. Na ročištu održanom 14.3.2017.g. (list 241-242 spisa), prilikom izvođenja dokaza saslušanjem vještaka, vještak Ivan Tkalec je izjavio da „ostaje kod nalaza i mišljenja koje je dao“, ali je naveo kako su obračunske liste plaće zapravo „obračun plaće i ostalih dodataka koje bi zaposlenik trebao primiti“ te „da prema tome njemu nije poznato da li je tužitelj primio iznose koji su naznačeni u navedenim obračunskim listama“ (što se zapravo odnosi na plaće primljene prije planirane plovidbe, temeljem čega bi se utvrdilo da su one zaista i isplaćene tužitelju te da predstavljaju stvarnu osnovu za izračun izgubljene zarade). Kasnije, 2.6.2017.g., je sud donio rješenje (list 251 spisa) kojim određuje izvođenje novog dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Rodoljubu Prpiću, kojemu je naložio da izradi pisani nalaz i mišljenje na okolnost visine izgubljene zarade, uz poseban osvrt na to jesu li „navedeni iznosi u obračunskoj listi i isplaćeni ili u obvezi da budu isplaćeni“. Vještak Rodoljub Prpić je 22.8.2017.g. predao sudu svoj nalaz i mišljenje (listovi 252-258 spisa), u kojemu je među ostalim naveo da „izgubljena zarada tužitelja koju bi ostvario da je radio u razdoblju od 15.12.2010.g. do 18.1.2011.g. iznosi ukupno 21.953,75 USD, i to: po osnovi 35 neodrađenih dana 11.375,00 USD, po osnovi 32,55 slobodna dana 10.578,75 USD“. Dalje navodi kako listu spisa 106 priliježe izvod s računa, iz čega „proizlazi da je tužitelju u mjesecu srpnju 2010 g. od strane poslodavca izvršena uplata na račun“, dok za razdoblje od 1.8.2010. do 29.4.2011.g. navodi da do dana izrade nalaza nije zaprimio tražene izvode. Nakon toga, 21.3.2018.g., tužitelj je u prilogu svog podneska (list 286 spisa) još jednom dostavio izvode računa koje je vještak tražio (listovi 291-294 spisa), kako bi dokazao da su mu ranije plaće zaista bile isplaćene, a vještak Rodoljub Prpić se podneskom od 27.4.2018.g. (list 299 spisa) na to očitovao, kazavši kako „naknadno dostavljena dokumentacija ne mijenja nalaz i mišljenje“. Slijedom navedenog, jasno je utvrđeno da izgubljena zarada tužitelja, zbog nemogućnosti ukrcaja na brod 15.12.2010.g. iznosi bar 21.953,75 USD, s obzirom na to da je taj iznos bio određen od strane dva vještaka financijske struke i potvrđen njihovim kasnijim saslušanjem odnosno očitovanjem. Dakle, iz dosad navedenog, odnosno nesporno utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku, proizlazi da se tužitelj zbog prometne nezgode nije mogu ukrcati na brod te da mu je zbog toga, među ostalim, nastala šteta u vidu izgubljene zarade u iznosu od 20.243,00 USD (nakon nesporne isplate Jadranskog osiguranja u iznosu od 13.000,00 kn). Radi jednostavnosti provođenja ovog postupka, odnosno radi lakšeg utvrđivanja nastale štete, tužitelj ovom tužbom potražuje isključivo iznos koji bi dobio na ime izgubljene zarade (zajedno s pripadajućim kamatama), dok odustaje od drugih iznosa navedenih u konačno usklađenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 11.2.2016.g., konkretno od: iznosa od 7.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2011.g. do isplate, na ime naknade neimovinske štete, iznosa od 1.557,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, iznosa od 1.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.2.2016.g. pa do isplate, na ime troškova prijevoda, iznosa od 1.169,00 kn, kao zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos naknade neimovinske štete. Slijedom navedenog, iznos koji tužitelj ovom tužbom potražuje, dobiven je kao zbroj iznosa kojih je tužitelj potraživao na ime izgubljene zarade, uvećan za pripadajuće zatezne kamate, odnosno: 9.518,00 USD u kunskoj protuvrijednosti na dan ispate prema srednjem tečaju HNB-a, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1.2.2011.g., 10.725,00 USD u kunskoj protuvrijednosti na dan ispate prema srednjem tečaju HNB-a, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1.4.2011.g.Uzme li se u obzir činjenica da je dan sklapanja nagodbe (4.9.2018.g.) dan kada je tužitelju nastala štete, odnosno dan kada bi mu, da nije bilo propusta tuženika, najranije bio isplaćen utuženi iznos, možemo zaključiti da je tužitelju, sukladno srednjem tečaju HNB-a određenom na taj dan (6,406622), nastala šteta u iznosu od 60.978,23 kn odnosno 68.711,02 kn, koja s kamatom od ranije navedenih datuma, a umanjena za sklopljeni iznos nagodbe, iznosi ukupno 209.815,68 kn. Pritom se napominje da tužitelj do dana podnošenja ove tužbe nije preuzeo iznos koji je nagodbom isplaćen na račun II.-tuženika, imajući u vidu da je nagodba zaključena protivno njegovoj uputi i bez njegovog znanja. Dakle, iako punomoć koju je tužitelj potpisao u Dubrovniku 18.11.2010.g. (list 5 spisa) ovlašćuje I. -tuženika odnosno odvjetnike II. -tuženika na sklapanje sudske nagodbe (list 301 spisa), to ne znači ujedno da su je oni i smjeli sklopiti, a naročito ne u iznosu od samo 20.000,00 kn, što se može zaključiti iz sljedećih navoda. Naime, iz činjenica detaljno opisanih u točki II. tužbe, odnosno iz činjenica nesporno utvrđenih u provedenom postupku, proizlazi da se tužitelj zaista trebao ukrcati na brod 15.12.2010.g., da to zbog prometne nezgode od 31.10.2010.g. nije bio u stanju učiniti te da bi, u slučaju da nije bilo prometne nezgode i da se ukrcao na brod, zaradio iznos od barem 21.953,75 USD, odnosno 22.100,00 USD (temeljem nalaza i mišljenja dvojice vještaka financijske struke).Temeljem čega su onda tuženici uopće pomislili da bi sklapanje predmetne sudske nagodbe moglo biti opravdano?!Sama činjenica što je opunomoćenik ovlašten postupiti na određeni način, ne znači nužno da je to opravdano i da on zbog takvog postupanja neće odgovarati za prouzročenu štetu. Analogno istaknutom primjeru, opunomoćenik je sukladno članku 95. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), osim sklapanja sudske nagodbe, ovlašten i primjerice odreći se pravnog lijeka ili od podnesenog pravnog lijeka odustati, što samo po sebi ni u kojem slučaju ne bi umanjilo njegovu odgovornost u situaciji u kojoj bi odustao od očito osnovanog pravnog lijeka. Naročito, imajući u vidu činjenicu da je tuženicima bilo poznato kako se tužitelj ranije protivio sklapanju sudske nagodbe i u puno većim iznosima od 20.000,00 kn, što proizlazi iz korespondencije stranaka koja se dostavlja u prilogu ove tužbe. Najprije, 21.7.2014.g. odvjetnik Vladimir Par iz Odvjetničkog društva Par i Gradac j.t.d. šalje tužitelju e-mail u kojem navodi da Jadransko osiguranje „nudi daljnjih 30.000,00 kn na ime svih vidova štete + povrat novca za vještačenje“ te moli tužitelja da javi prihvaća li ponudu. Tužitelj odgovara da nije u Hrvatskoj i predlaže da se čuju telefonski nakon povratka. Par dana kasnije, 25.7.2014.g., odvjetnik Vladimir Par navodi da je „odbio osiguranje u vezi s njihovom ponudom“, na što tužitelj odgovara „dobro ste učinili“. Dakle, već se iz toga može zaključiti kako je tužitelj smatrao da odbijanje ponude od 30.000,00 kn, deset tisuća više od kasnije dogovorenog iznosa bez njegovog znanja, predstavlja dobru odluku. Kasnije, 2.5.2016.g. odvjetnik Vladimir Par u svom e-mailu navodi kako „do sada izvedeni dokazi (financijsko vještačenje, medicinsko vještačenje i dr. dokumentacija) idu nama u prilog“ te kako je „ponuda osiguranja 80.000,00 kn + troškovi na ime vještačenja (mogao bi povisiti još do 90.000,00 kn)“, na što tužitelj odgovara da nije u Hrvatskoj te predlaže telefonski razgovor nakon povratka. Tužitelj je u telefonskom razgovoru obavijestio tuženika da nije suglasan s ponuđenim iznosom, što se može zaključiti i iz činjenice da sudska nagodba tada nije bila sklopljena. Dana 26.9.2016.g. odvjetnik Vladimir Par šalje e-mail u kojem navodi da je „ponuda osiguranja 110.000,00 kn“ te kako bi on „to nagodio“. Tužitelju odgovara kako vidi da je ponuda osiguranja nešto bolja te predlaže da se čuju po njegovu dolasku u Hrvatsku. S obzirom na to da nagodba ni tada nije zaključena, jasno je da je tužiteljev stav ostao nepromijenjen i da je smatrao kako nagodba od čak 110.000,00 kn ne dolazi u obzir. Mjesec dana kasnije, 24.10.2016.g., odvjetnik Vladimir Par šalje SMS u kojem navodi sljedeće. „Zvao sam da provjerim stanje, kažu da ne mogu ponuditi više od 90.000,00 kn. Čekamo ročište i idemo na zaključenje, pa neka sud sudi“, na što tužitelj odgovara da „pozdravlja odluku“. Gotovo godinu i pol dana kasnije, 2.2.2018.g. odvjetnica ŠLO iz Odvjetničkog društva Par i Gradac j.t.d. je obavijestila tužitelja kako Jadransko osiguranje nudi iznos od samo 30.000,00 kn (iz tužitelju nepoznatih razloga), zajedno s troškovima vještačenja i sudskim pristojbama, na što je tužitelj zamolio za još malo vremena i pažnje, odnosno telefonski razgovor. Budući da i tada nije sklopljena nagodba, jasno je da tužitelj nije pristao na spomenuti iznos. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je tužitelj s tuženicima kroz razdoblje od gotovo četiri godine čak pet puta razgovarao o mogućnosti sklapanja nagodbe, svaki put za veći iznos od onoga za koji je nagodba na kraju sklopljena, kao i da je tužitelj svaki puta odbijao mogućnost sklapanja takve nagodbe. Stoga nije jasno kako tuženici kao opunomoćenici pravdaju sklapanje sudske nagodbe u iznosu od 20.000,00 kn, kada im je bilo poznato da se tužitelj kao stranka izričito protivio sklapanju nagodbe za iznose od čak 90.000,00 kn i 110.000,00 kn? Također, iako je nagodba sklopljena 4.9.2018.g., tužitelj je za to saznao tek 26.11.2018.g., iako je slao čak tri e-maila kojima je molio tuženike da mu se jave glede stanja predmeta (23.10.2018.g., 8.11.2018.g. i 23.11.2018.g.). Osim toga, odvjetnička vježbenica JL koja je pristupila ročištu na kojem je sklopljena sudska nagodba nije bila navedena u punomoći od 18.11.2010.g. kao zamjenik punomoćnika, već su kao odvjetnički vježbenici bili navedeni samo BL i NL. Navedena punomoć nije bila nadopunjavana tijekom postupka niti je u spis bila dostavljena nova ili izmijenjena punomoć. Također je upitno je li odvjetnička vježbenica JL u trenutku zaključenja sudske nagodbe imala položen pravosudni ispit, budući da je vrijednost predmeta spora prelazila iznos od 50.000,00 kn, zbog čega postoji mogućnost da uopće nije smjela niti pristupiti ročištu, a kamoli sklopiti nagodbu. Stoga tužitelj predlaže da se naslovni sud po službenoj dužnosti obrati Hrvatskoj odvjetničkoj komori te da zatraži podatak je li JL položila pravosudni ispit i ako je, kada. Također, internetskim pregledom tužitelj je pronašao novinski članak od 19.11.2015.g., u kojem se citira Hrvatska odvjetnička komora u svojem navodu da je protiv ovdje tuženika po službenoj dužnosti pokrenut disciplinski postupak zbog povrede dužnosti i ugleda odvjetništva te da je „odvjetnik iz tog odvjetničkog društva već pravomoćno kažnjavan za nedostojno pribavljanje stranaka“, kao i da je protiv odvjetnika iz tog društva „nekoliko disciplinskih postupaka u tijeku“. Iako spomenuti navodi nemaju izravne veze s ovim postupkom, ukazuju na način kako se tuženici odnose prema svojim strankama te s kakvom pažnjom brinu o zaštiti njihovih prava i interesa. Na to upućuje i činjenica da je tužitelj pokušao stupiti u kontakt s tuženicima putem svojeg punomoćnika, međutim tuženici nikad nisu odgovorili na njihov e-mail i dopis koji je poslan poštom preporučeno 14.1.2019.g., niti ih je bilo moguće telefonski kontaktirati.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode da I tuženik KL ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na činjenicu da ne može biti stranka u ovom postupku, budući je tužitelja zastupao odv. KL iz OD Par i Gradac. I tuženik napominje da je adresa njegovog prebivališta [adresa], a ne Ilica 174. Tuženici su zastupali tužitelja u parničnom postupku koji se kod Općinskog građanskog suda vodio pod posl. br. P-478/2015 radi naknade štete u vidu izgubljene zarade, povodom štetnog događaja od dana 31.10.2010. Tuženici su sklopili nagodbu u predmetnom postupku Pn-478/2015 upravo u najboljem interesu za stranku koji bi u suprotnome predmetni postupka bio izgubio te bi mu bilo naloženo plaćanje sudskih troškova protivnoj stranci. Nagodba je sklopljena temeljem ovlaštenja iz punomoći, što tužitelj u tužbi niti ne osporava. Tuženici se izričito protive kao neosnovanom i paušalnom navodu, da bi nagodba bila sklopljena protivno interesu stranke. Tuženici se ne protive priklopu spisa koji se pred OGS Zagreb vodio pod posl. br.Pn-478/2015 međutim protive se da se u ovom postupku koriste vještačenja koja su provedene u označenom predmetu, iz razloga jer tuženici u postupku posl. br. Pn-478/2015 nisu učestvovali u svojstvu tuženika, te obzirom da tužitelj u prijašnjem postupku nije dostavio vještaku zahtijevanu dokumentaciju slijedom čega vještak nije utvrdio pravo stanje stvari, a tužitelj sada to pokušava iskoristiti sebi u prilog. Tuženici ne pristaju na korištenje predmetnih vještačenja u ovom postupku pozivajući se također i na načelo neposrednosti kao jedno od temeljnih načela parničnog postupka. Što se tiče navodne izgubljene zarade tužitelja u utuženom razdoblju od 15.12.2010. 18.1.2011. činjenica do koje su tuženici došli jest da je tužitelj u to vrijeme koristio već prije zarađene slobodne dane koji su mu bili plaćeni u cijelosti kao da je boravio na brodu u to vrijeme iz čega proizlazi da tužitelj nije imao štetu u vidu izgubljene zarade. Upravo okolnost da vještaku R. Prpiću nije dostavljena cjelokupna dokumentacija, iz koje bi bilo razvidne uplate poslodavca tužitelju, gotovo je znakovito za cijeli slučaj. Vještaci su u postupku koji se vodio pod posl.br. P-478/2015 izračunali izgubljenu zaradu takoreći "strogo matematički" a da nisu imali u vidu okolnost da je tužitelj koristio slobodne dane upravo u to vrijeme na što je upozoravao tuženik koji je u tom postupku istaknuo prigovor u tom smislu, međutim nije usmeno saslušao vještaka koji se u vještačenju nije osvrnuo upravo na tu vrlo značaju okolnost. Ovdje ne možemo apsolutno nikako i ni na koji način tvrditi da je tužitelju nastala štete u vidu izgubljene zarade. Iz navedenog proizlazi da su vještaci čisto matematički izračunali izgubljenu zaradu, s tim što još jednom posebno napominjano da tužitelj nije vještaku dostavio cjelokupnu dokumentaciju konkretno izvod po računu upravo za razdoblje koje uključuje i utuženo razdoblje. Bez toga je jasno postupno stanje stvari nije moglo biti utvrđeno. Čak i sam tužitelj u ovoj tužbi navodi a je vještak Prpić naveo da za razdoblje od 1.8.2010. do 29.4.2011. do dana izrade nalaza nije zaprimio tražene izvode. Naknadno dostavljanje isprva, na koje se tužitelj ovdje poziva je jednostavno podnošenje jednih te istih isprava, što je vidljivo iz predmeta Pn-478/2015 tako da upravo naravno da je vještak ostao kod svega, međutim još jednom vještak nije imao u vidu sve okolnosti niti potrebne činjenice. Upravo je tužitelj u gore označenom postupku dao svoj iskaz gdje je naveo koliko je broj dana na brodu bio potrebna da izbjegne plaćanje raznih poreza na svoj dohodak što znači da bi povećanje broja slobodnih dana dovelo do nastanka obveze tužitelja da plaža poreze na svoj dohodak stoga se i u tom smislu prigovora visini ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelj je preuzeo iznos ostvaren nagodbom, te se poziva tužitelj da predmetnu činjenicu učini nespornom. Što se tiče pregovaranje oko mogućnosti sklapanja nagodbe, znakovito je pak da tužitelj prijašnjih viših ponuda osiguranja, razmišlja naknado da prihvati iznos od 30.000,00 kn u koji bi bili uključeni i troškovi njegovog zastupanja.

3. Umješač tijekom postupka navodi kako se pridružuje navodima tuženika, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te osporava postojanje uzročno posljedične veze između navodne štetne radnje tuženika i štete koja je navodno nastala tužitelju, budući iz spisa u kojem je tuženik zastupao tužitelja, po provedenim dokazima i istaknutim prigovorima tuženika evidentno je da tužitelj ne bi uspio sa svojim zahtjevom za naknadu štete u vidu izgubljene štete. Nadalje podnesku od 30.11.2021. navodi kako je iz predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pn-478/2015 koji je prethodio ovom sporu razvidno je da tužitelj ne bi uspio sa svojim zahtjevom za naknadom štete u vidu izgubljene zarade sve i da nije zaključena sudska nagodba kojom je postupak okončan imajući u vidu priloženu dokumentaciju i prigovore tamo tuženika na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke. Vještak Rodoljub Prpić u nalazu i mišljenju navodi kako bi izgubljena zarada koju bi ostvario da je radio u razdoblju od 15.12.2010. -18.1.2011. iznosila 21.953,75 USD, ali i da nije raspolagao sa zatraženom dokumentacijom- izvodi s računa za razdoblje od 1.8.2010. - 29.4.2011.g. iz kojih bi bile vidljive uplate primanja tužitelju od strane poslodavca. Navedena dokumentacija vještaku nije dostavljena, a bez iste nije moguće ispitati nalaz i mišljenje vještaka kao i iznos izgubljene zarade. Naime i vještak Tkalec nakon čega je sud odredio provođenje novog financijskog vještačenja je utvrdio izgubljenu zaradu na način da je pomnožio dnevnu zaradu od 325 USD sa 35 neodrađenih dana na brodu i 33 slobodna dana pri čemu je iskazao da je izračunao dodatke u ukupnom iznosu od 22.100,00 USD, a da mu nije poznato jesu li tužitelju isplaćeni iznosi navedeni u obračunskim listama, te da ako jesu za taj iznos treba umanjiti iznos iz nalaza. Na nalaz i mišljenje Rodoljuba Prpića tamo tuženik je prigovarao, a koji prigovori nisu otklonjeni saslušanjem vještaka. Tamo tuženik je u bitnom naveo, a što proizlazi i iz dostavljene dokumentacije kako tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu s osnova izgubljene zarade jer osim što nije nedvojbeno utvrđeno da bi se tužitelj ukrcao na brod 15.12.2010.g. ( prema spornoj potvrdi poslodavca ukrcao bi se 15.12.2010., a tužitelj navodi 18.10.2010….?) isti je ostvarivao punu plaću izuzev u periodu od 10.1.2011. - 18.1.2011.g. , a za koji period mu je tamo tuženik isplatio naknadu štete u iznosu od 13.000,00 kn. Dakle time što se tužitelj ukrcao na brod 19.1.2011., a ne 18.12.2010. nije izgubio na zaradi. Tužitelj je od 13.10.2010. kada se iskrcao s broda koristio plaćeni dopust ostvaren po ugovoru za dane provedene na brodu sve do 9.1.2011. nakon čega je koristio predviđeni odmor do ponovnog ukrcaja. U prilog navedenom ide i iskaz tužitelja da bi u slučaju ukrcaja na brod 18.12.2010. do 18.1.2011.g. ostvario zaradu od oko 9.750,00 kn dok je iz obračunskih listi razvidno kako je u 12. mjesecu zaradio 12.545,00 dolara. Vještak je svoj nalaz sačinio temeljem pretpostavke da tužitelj u periodu od 15.12.2010. do 18.1.2011. nije zarađivao uopće, odnosno zanemario je činjenicu da je tužitelj bio na plaćenom dopustu i zarađivao kao da je bio na brodu. Kako ni vještak Prpić nije raspolagao s podacima o iznosima koji su tužitelju isplaćeni od strane poslodavca od kolovoza 2010.- siječnja 2011.g. to je iznos izgubljene zarade pogrešno izračunat. Slijedom navedenog sud ne bi mogao temeljem ovakvog nalaza i mišljenje utvrditi osnovanost i visinu štete s osnova izgubljene zarade. U ovom postupku tužitelj je dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu pa tako i postojanje uzročno-posljedične veze između propusta/pogreške odvjetnika i nastale štete. Tužitelj nije predložio adekvatne dokaze da bi ( pod uvjetom da nije sklopljena sudska nagodba) za njega bila donesena povoljna odluka u postupku koji je prethodio ovome predmetu tj. nije dokazao da bi njegov tužbeni zahtjev za naknadom štete u vidu izgubljene zarade bio usvojen u odnosu na tamo tuženika. Odgovornost odvjetnika postojala bi samo u situaciji da je na nedvojben način utvrđeno da šteta ne bi nastala da nije bilo propusta/pogreške tuženika, a što tužitelj nije dokazao. Slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška umješaču zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku tečajne liste HNB-a (list 10 spisa), obračun zateznih kamata (list 11-12 spisa), Zapisnik o očevidu (list 14-18 spisa), med. dokumentaciju tužitelja (list 19-33 spisa), presliku potvrde od 22.11.2010. (list 34 spisa), vještački nalaz dipl. oec Maria Tkaleca od 26.10.2'015 (list 36-37 spisa), ugovor između sindikata pomoraca i Gloptik navigation limited (list 38-49 spisa), raspravni zapisnik Pn-478/15 od 14.3.2017 (list 50-51 spisa), vještački nalaz dipl. oec ĐL (list 53-59 spisa), dokumentaciju iz spisa ovog suda Pn-4578/15 (list 60-70 spisa), izvod iz novinskog članka (list 71-73 spisa), presliku odštetnog zahtjeva od 14.1.2019.(list 75 spisa), e mail korespondencije stranka (list 76-89 spisa), potvrdu 002/19 Golar Management od 30.9.2019.(list 114 spisa) presliku potvrde Golar Management od 26.5.2020. (list 124 spisa), podatke Fine (list 169-175 spisa), pregled prometa po računu tužitelja Addiko bank d.d.(list 189-198 spisa), i PL Agram banke d.d. i OTP banke d.d. (list 202-221 spisa),

5. Nadalje sud je izvršio dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću u društvu Ručević vještačenja d.o.o. ( list 109-113 spisa), dopunskim vještačenjem od 17. ožujka 2021. (list 140 spisa) i usmenim očitovanjem vještaka na ročištu od 14.02.2022. (list 199-200 spisa), i 19. veljače 2024 (list 286-287 spisa), te saslušanjem tužitelja i I tuženika (list 137-139 spisa) te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu Pn-478/15.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Potraživanje tužitelja u ovom predmetu je zahtjev za isplatu štete nastale tužitelju sklapanjem sudske nagodbe protivno interesima tužitelja u predmetu ovog suda, Pn-478/15, radi naknade štete izgubljene zarade u kojem je tuženik kao odvjetnik zastupao tužitelja.

8. Među strankama nije sporno da je I tužitelj kao odvjetnik osiguran kod umješača od odgovornosti za štetu. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije I tuženika nejasan je navod kako je naznačena pogrešna adresa I tuženika pa da stoga isti nije pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari, budući je navedeni nedostatak otklonjen tijekom postupaka, a osim toga u odgovoru na tužbu I tuženik jasno navodi kako su upravo tuženici zastupali tužitelja u spornom predmetu Pn- 478/15.

9. Odredbom čl. 44 Zakona o odvjetništvu (NN 9/94) određeno je da se je odvjetnik dužan osigurati od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva. Stavkom 5 navedenog člana određeno je da Komora može preuzeti osiguranje od odgovornosti svih odvjetnika u Republici Hrvatskoj u kom slučaju su odvjetnici dužni Komori plaćati naknadu za osiguranje od odgovornosti.

10. U ovom postupku među strankama je nesporno kako je tužitelj kod ovog suda vodio postupak pod brojem Pn-2894/12 (kasnije u nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem Pn-478/15) protiv Jadranskog osiguranja d.d. kao tuženika radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za izgubljenu zaradu, a koja je posljedica štetnog događaja od 31.10.2025. u kojem je sudjelovao tužitelj, a koju prometnu nezgodu je skrivio osiguranik tuženika ML, a ista se dogodila na području Župe Dubrovačke, na križanju D-8 i lokalne ceste L69050 u blizini mjesta Čibača u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede koje su mu narušile zdravlje zbog čega mu je nastala kako neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti, tako i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu, te imovinska šteta zbog izgubljene zarade iz razloga jer se tužitelj zbog liječenja i ozljeđivanja nije mogao ukrcati na brod LNG AQUARIUS dana 15.12.2010. u svojstvu zapovjednika Broda čime je u razdoblju od 15.12.2010. do 18.01.2011. trpio izgubljenu zaradu.

11.Također je nesporno kako je u tom postupku tuženik Jadransko osiguranje d.d. nije osporavao nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za nastalu štetu, no osporavao je osnov i visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku od 19.875,00 kn, te visinu imovinske štete izgubljene zarade, a navedeno je ovaj sud utvrdio uvidom u spis Pn-478/15.

12. Nadalje je nesporno kako je isti postupak okončan sklapanjem sudske nagodbe stranaka dana 04.09.2008., a koju koje ime tužitelja zaključila JL, odvjetnička vježbenica prednika II tuženika, Par i Gradac j.t.d. i punomoćnik tuženika Ivica Ćosić, odvjetnik punomoćnika tadašnjeg tuženika na način da se Jadransko osiguranje d.d. obvezuje isplatiti tužitelju na ime cjelokupne štete iznos od 20.000,00 kn, trošak zastupanja po odvjetniku od 5.000,00 kn i trošak vještačenja od 2.800,00 kn u roku 15 dana isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja.

13. Odlučujući o spornim činjenicama među strankama sud je polazio od općih odredbi ZOO-a, koji u čl. 1045. propisuje da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Presumira se obična nepažnja, dok je čl. 1046. istog Zakona propisano da je šteta umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti, a čl. 1089. propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi, a visina naknade određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje što drugo. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjerno, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

14. U pravnoj teoriji kao opće pretpostavke odgovornosti za štetu navodi se subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza, te protupravnost.

15. Imajući u vidu prethodno utvrđenje te ih dovodeći u korelaciju sa citiranim odredbama uvjeta u ovom postupku je sporno da li su tuženici sklapanjem sudske nagodbe u predmetu ovog suda Pn-478/15 na prethodno navedeni iznos onemogućili tužitelja u daljnjem vođenju prethodno navedenog postupka, a koji bi bio povoljnije završio za tužitelj na način da bi imovinska šteta za izgubljenu zaradu tužitelja bila dosuđen u znatno većem iznosu od iznosa dogovorenog nagodbom, a koji iznos tužitelj potražuju upravo petitom predmetne tužbe kao naknadu štete od tuženika. .

16. Obzirom se uzročno posljedična veza ne presumira tužitelji su u ovom postupku bili dužni dokazati da je upravo radnja imenovanog punomoćnika dovela do štete u iznosu koji tužitelji potražuju predmetnom tužbom, odnosno prije svega postojanje uzročno posljedične veze između propusta,odnosno štetne radnje tuženika i predmetne štete.

17. Slijedom navedenog tužitelj je bio dužna dokazati da bi po redovnom tijeku stvari isti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koji se primjenjivao na predmetnu pravnu situaciju uspio u postupku kod ovog suda Pn-478/15. odnosni da bi mu bez poduzete radnje tuženika kao punomoćnika u tom postupku bila dosuđena veća visina izgubljene zarade.

18. Imajući u vidu sporne činjenice sud je prvenstveno proveo dokaz saslušanjem tužitelja i I tuženika, te proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Zrinku Ručeviću.

19. U svom iskazu tužitelj navodi kako je u odvjetnički ured tuženika došao preko jednog čovjeka u Metkoviću, budući je u to vrijeme imao namjeru pokrenuti spor protiv Jadranskog osiguranja d.d. za naknadu štete zbog izgubljene dobiti. Budući da je doživio prometnu nezgodu, u kojem je utvrđena odgovornost osiguranika Jadranskog osiguranja i kako zbog ozljeda zadobivenih u toj nezgodi nije radio, imao je namjeru pokrenuti navedeni spor, te mu se obratio akviziter tuženika i pitao ga da li želi pokrenuti spor. te je pristao da ga zastupa odvjetničko društvo I tuženika. Putem mail-a zaprimio je punomoć za zastupanje koju je osobno potpisao te je dostavio u sjedište prednika II tuženika. Isto tako dostavio je i svu dokumentaciju vezanu za predmetnu nezgodu. Mislim da je prvi kontakt obavio sa odvjetnikom Krznarom, a kasnije je kontaktirao sa tri ili četiri odvjetnika koji su se izmjenjivali na njegovom slučaju. Na ročištu u tom postupku bio je jednom kada je davao iskaz, a sa njim je bila odvjetnica Š, djelatnica II tuženika. Spor je trajao cca 5-6 godina, a taj postupak je okončan nagodbom na način da mu je Jadransko osiguranje isplatilo iznos od 22.000,00 kn na ime izgubljene zarade. On je u tom postupku tražio na ime izgubljene zarade 21.000,00 USD, no nitko od tuženika nije ga obavijestio da je nagodba sklopljena. Nagodba je zaključena u rujnu 2018. te je dva mjeseca nakon toga slučajno kontaktirao pisarnicu suda, jer nije mogao stupiti u kontakt sa tuženicima, te mu je rečeno da je u postupku sklopljena nagodba na navedeni iznos. U studenom 2018. ponovno se obratio tuženicima gdje je kontaktirao sa odvjetnicom ŠLO, a u kojem razgovoru joj je rekao da je saznao na zaključenu nagodbu, i da na istu nije pristao i da još uvijek ne pristaje, na što mu je ona rekla kako u postupku nije bilo moguće dokazati izgubljenu zaradu i da je zato potpisala nagodbu u njegovo ime. Ne sjeća se da li je u punomoći koju je potpisao tuženicima stajalo da ih ovlašćuje na potpis sudske nagodbe. Prvih par godina suradnja bila jako dobra, te je jako često kontaktirao tuženike, te su imali uredan odnos. 2016. godine taj kontakt se prorijedio, te su uslijedili periodi kada nije niti mogao stupiti u kontakt sa tuženicima. Tuženici ga nisu zastupali u nekim drugim predmetima. Očekivao je da će ga tuženici kontaktirati poslije svake poduzete radnje, prije svega odlaska na ročište, napisanog podneska i sl. Ne sjećaa se da li su na početku dogovorili dinamiku obavještavanja o poduzetim radnjama, no on je očekivao inicijativu sa njihove strane. Njemu su tuženici prije zaključene nagodbe slali ponudu na iznos od 30.000,00 kn, potom na iznos od 80.000,00 kn te 100.000,00 kn, a on na ništa od toga nije htio pristati. 2016. je obavio jedan razgovor sa odvjetnikom ŠLO u kojem mu je on rekao kako će nastaviti dalje sa postupkom, jer u sporu dobro stoje, budući da je vještak Tkalec izvještačio visinu izgubljene zarade koja bi meni pripadala. Prije sudskog postupka Jadranko osiguranje mu je to isplatilo nesporni iznos od cca 20.000,00 kn na ime cjelokupne štete, no ne zna koji dio iznosa je isplaćen na ime izgubljene zarade. Nakon nagodbe mu je isplaćen iznos od 17.000,00 kn. On je u opisanoj nezgodi zadobio prijelom desne ruke, te je zbog te ozljede na bolovanju bio 2,5 mjeseci. Budući da se zbog ozljede nije mogao ukrcati na brod 15.12.2010., već sa se ukrcao na brod 18.1.2011. to je njegov poslodavac napravio izračun da mu je u tom periodu manje isplaćena plaća u iznosu od 21.000,00 USD. Njegova mjesečna plaća je u tom period bila 19.000,00 USD. On i za dane u koje ne radi dobiva isplatu plaće, kao da je radio. On je u navedenom periodu primio od poslodavca 9.750,00 USD, no taj iznos se odnosi na rad u prethodnom periodu prije prometne nezgode. Porez na dohodak plaća, ako na brodu provede manje od 183 dana. Na brodu provede i više od 183 dana. On nikada zato nije platio nikakav porez. Ne sjeća se da li su primanja bila ista u 2010., 2011. i 2012. godini.

20. I tuženik u svom iskazu navodi kako je odgovorna osoba II tuženika, a u svezi iskaza tužitelja može reći da ja tužitelj osobno ne poznaje, ali ima saznanja da je odvjetnica ŠLO zastupala tužitelja u sporu za izgubljenu zaradu protiv Jadranskog osiguranja d.d. Netočan je navod tužitelja da bi tuženici nazivali stranke u vezi zastupanja, već stranke dolaze samoinicijativno po preporuci. Djelatnici II tuženika stranke koje zastupaju obavještavaju o bitnim radnjama putem telefona ili mail-om. Najčešće stranke koji su laici ne obavještavaju o sklapanju nagodbe, odnosno ne traže njihovu suglasnost, jer procjenjuju mogućnost uspjeha u sporu i što je za stranku najpovoljnije. U slučaju da se stranka izričito protivi nagodbi, onda je ne sklapaju. U vrijeme ponuda iznosa nagodbe o kojima je tužitelj obaviješten putem mail-a može reći da je zasigurno tužitelju tada sugerirano da ne pristaje na nagodbu, jer je uspjeh u sporu bio povoljan prema tadašnjem stanju spisa. Zadnji prijedlog nagodbe iznosio je 30.000,00 kn sa troškovima postupka, a o navedenom svjedoči nakon što je naknadno pročitao cijeli predmet. Nema saznanja da li je odvjetnička vježbenica JL u trenutku sklapanja nagodbe imala položen pravosudni ispit. Vježbenik poduzima radnju isključivo po sugestiji odvjetnika koji vodi predmet. Odvjetnici u uredu su samostalni u svom radu i ne kontrolira nužno svaki spis, a niti kolega ŠLO.

21. Članak 18. stavak 2. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

22. Sukladno čl. 313. ZOO-a propisano je da je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga vlastodavac pravnim poslom daje opunomoćeniku.

23. Sukladno čl. 89. ZPP-a između ostalog propisano je da stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko opunomoćenika dok je čl. 89. st. 1. istog Zakona propisano da stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik ako nije drugačije određeno.

24. U smislu citiranih odredbi punomoć između opunomoćitelja i opunomoćenika predstavlja u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima ugovor o nalogu koji čl. 749. obvezuje i ovlašćuje nalogoprimca poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz prirode međusobnog odnosa.

25. Sukladno čl. 763. istog Zakona Ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

26. Sukladno čl. 765. istog Zakona nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi. Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobivenim uputama bilo od štete za nalogodavca, dužan je skrenuti na to njegovu pozornost i tražiti nove upute. Ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.

27. Sukladno čl. 766. istog zakona od dobivenog naloga i uputa nalogoprimac može odstupiti samo sa suglasnošću nalogodavca, a kad mu zbog kratkoće vremena ili iz kakva drugog uzroka nije moguće tražiti suglasnost nalogodavca, može odstupiti od naloga i uputa samo ako je po procjeni svih okolnosti mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca. Ako nalogoprimac prekorači granice naloga ili odstupi od dobivenih uputa izvan slučaja predviđenog u stavku 1. ovoga članka, neće se smatrati nalogoprimcem, već poslovođom bez naloga, osim ako nalogodavac naknadno odobri ono što je uradio.

28. U smislu čl. 7. Zakon o odvjetništvu ("Narodne novine", br. 9/94., 117/08., 50/09. i 75/09.), a koji uređuje ustrojstvo i djelovanje odvjetništva kao samo neovisne i samostalne službe koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i interesa propisano je da odvjetnici imaju pravo i dužnosti u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

29. Analizirajući citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima u pogledu definicije Ugovora o nalogu, te Zakona o odvjetništvu nedvojbeno proizlazi kako odvjetnici kao ovlašteni punomoćnici poduzimaju pravne radnje za zastupanu osobu u okviru dane punomoći kao ugovora o nalogu.

30. Na okolnost uzročno posljedične veze između radnje sklapanja nagodbe od strane tuženika i nastale štete u vidu izgubljene zarade tužitelja preko iznosa ostvarenog spornog nagodbom sud je uvidom u spis ovog suda Pn-478/15 iz kojeg proistječe predmeta šteta utvrdio kako je u istom postupku sud proveo dva financijska vještačenja na okolnost sporne izgubljene zarade tužitelja. Tako vještak Ivan Tkalec u svojem mišljenu od 26.10.2015.g. (navodi kako je mišljenja da „izgubljena zarada tužitelja na ime plaće koju bi ostvario da je bio ukrcan na brod u razdoblju od 15.12.2010.g. do 18.1.2011.g. iznosi ukupno bruto 22.100,00 USD i to: 11.375,00 USD na ime gubitka za 35 neodređenih dana na brodu i 10.725,00 USD na ime gubitka za 33 slobodna dana. Na ročištu održanom 14.3.2017.g. (list 241-242 spisa), prilikom izvođenja dokaza saslušanjem vještaka, vještak Ivan Tkalec je izjavio da „ostaje kod nalaza i mišljenja koje je dao“, ali je naveo kako su obračunske liste plaće zapravo „obračun plaće i ostalih dodataka koje bi zaposlenik trebao primiti“ te „da prema tome njemu nije poznato da li je tužitelj primio iznose koji su naznačeni u navedenim obračunskim listama“ (što se zapravo odnosi na plaće primljene prije planirane plovidbe, temeljem čega bi se utvrdilo da su one zaista i isplaćene tužitelju te da predstavljaju stvarnu osnovu za izračun izgubljene zarade). Kasnije, 2.6.2017.g., je sud donio rješenje (list 251 spisa) kojim određuje izvođenje novog dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Rodoljubu Prpiću, kojemu je naložio da izradi pisani nalaz i mišljenje na okolnost visine izgubljene zarade, uz poseban osvrt na to jesu li „navedeni iznosi u obračunskoj listi i isplaćeni ili u obvezi da budu isplaćeni“. Vještak Rodoljub Prpić je 22.8.2017.g. predao sudu svoj nalaz i mišljenje (listovi 252-258 spisa), u kojemu je među ostalim naveo da „izgubljena zarada tužitelja koju bi ostvario da je radio u razdoblju od 15.12.2010.g. do 18.1.2011.g. iznosi ukupno 21.953,75 USD, i to: po osnovi 35 neodrađenih dana 11.375,00 USD, po osnovi 32,55 slobodna dana 10.578,75 USD“. Dalje navodi kako listu spisa 106 priliježe izvod s računa, iz čega „proizlazi da je tužitelju u mjesecu srpnju 2010 g. od strane poslodavca izvršena uplata na račun“, dok za razdoblje od 1.8.2010. do 29.4.2011.g. navodi da do dana izrade nalaza nije zaprimio tražene izvode. Nakon toga, 21.3.2018.g., tužitelj je u prilogu svog podneska (list 286 spisa) još jednom dostavio izvode računa koje je vještak tražio (listovi 291-294 spisa), kako bi dokazao da su mu ranije plaće zaista bile isplaćene, a vještak Rodoljub Prpić se podneskom od 27.4.2018.g. (list 299 spisa) na to očitovao, kazavši kako „naknadno dostavljena dokumentacija ne mijenja nalaz i mišljenje“. Slijedom navedenog, jasno je utvrđeno da izgubljena zarada tužitelja, zbog nemogućnosti ukrcaja na brod 15.12.2010.g. iznosi bar 21.953,75 USD, s obzirom na to da je taj iznos bio određen od strane dva vještaka financijske struke i potvrđen njihovim kasnijim saslušanjem odnosno očitovanjem.

31. Radi utvrđenja propusta tuženika prilikom sklapanju sudske nagodbe u predmetu Pn-478/15 kao štetne radnje na štetu tužitelja i time nastale štete u vidu neosnovano izgubljene zarade u utuženom iznosu sud je u ovom postupku proveo dokaz financijskim vještačenjem po mr. sc. Zrinku Ručeviću koji je u svom vještvu naveo mogao obavljati poslove zapovjednika broda u razdoblju od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja2011., te je stoga, između ostalog, pretrpio štetu po osnovi izgubljene zarade. Zbog navedenog je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu broj Pn-478/2015 u kojem su ga zastupali tuženi te su u istom, kako tužitelj navodi, bez njegova pristanka sklopili nagodbu na ime cjelokupne naknade štete u puno manjem iznosu od onog kojeg je tužitelj potraživao, zbog čega tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete koju je navedenim radnjama tuženih pretrpio. Prema t. 9. ovjerenog prijevoda Ugovora o radu sklopljenog 7. srpnja 2010. između Globtik Navigation II d.o.o. i tužitelja (list 195. – 203. priklopljenog spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu Pn-478/2015; u daljnjem tekstu Ugovor), pripadajuća plaća i naknade su specificirane u Privitku A pri čemu poslodavac neće oduzimati od plaće dugovanja kao npr. porez, zdravstveno osiguranje i druga davanja koje Časnik može imati u svojoj zemlji. Nadalje, iz Privitka A Ugovoru (list 204. priklopljenog spisa Općinskog suda u Novom ZagrebuPn-478/2015) razvidno je da plaća za zapovjednika broda iznosi 114.000,00 USD godišnje. Također, t. 11. Ugovora, između ostalog je ugovoreno da će zapovjednici koji su zaposleni na ugovor o trajnom zaposlenju, zaraditi plaćeni dopust od 28 dana za mjesec dana ukrcaja na brod. Na temelju navedenih odredbi Ugovora i podataka iz obračunskih isplatnih lista tužitelja za razdoblje od srpnja 2010. do ožujka 2011. (list 124. – 154. spisa), u nastavku nalaza u Tabeli 1 tabelarno je prikazan izračun pretpostavljene plaće tužitelja u predmetnom razdoblju od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. Potrebno je istaknuti da prema podacima iz obračunskih isplatnih lista tužitelja za razdoblje prije nastanka predmetnog štetnog događaja, proizlazi, što je u skladu s odredbama Ugovora, da je tužitelj za odrađene dane na brodu stjecao slobodne dane ('dani stečenog dopusta' u isplatnim listama) koji su se zbrajali sa slobodnim danima akumuliranim iz prethodnih mjeseci('dani dopusta od prije' u isplatnim listama) te bi se od tako dobivenog ukupnog broja slobodnih dana eventualno još oduzimali slobodni dani koje je tužitelj koristio u promatranom mjesecu ('izravnavanje dana dopusta u isplatnim listama'). Iz isplatne liste tužitelja za listopad 2010. (list 133. spisa), vidljivo je da je u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj imao 69,6 slobodnih dana koje je koristio za vrijeme liječenja od posljedica nastalih u predmetnom štetnom događaju pa je u listi za prosinac 2010. imao još raspoloživih 39,6 slobodnih dana pri čemu u istom mjesecu nije stekao nijedan novi slobodan dan. Iznosi koji su tužitelju isplaćeni od poslodavca za mjesece koji se odnose na sporno razdoblje (prosinac 2010. i siječanj 2011.), a za koje je iz prometa po računu tužitelja broj 3262340247 –valuta USD otvorenom kod OTP banka d.d., za razdoblje od 1. travnja 2010. do 1. lipnja 2011.(list 216. spisa), vidljivo da je 28. prosinca 2010. tužitelju isplaćen iznos od 12.545,00 USD, prema mišljenu vještaka ne može se oduzeti od pretpostavljenih primanja tužitelja koje bio ostvario u razdoblju od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011., iz razloga što ti isplaćeni iznosi predstavljaju naknadu za slobodne dane koje je tužitelj koristio za vrijeme oporavka, a koje je stekao već prije nastanka štetnog događaja. Kao što je razvidno iz Tabele 1, najprije je na temelju ukupne godišnje plaće tužitelja utvrđena mjesečna plaća (114.000,00 USD / 12 mjeseci) te zatim plaća po danu tužitelja. Zatim je određen broj dana u mjesecu koje bi tužitelj proveo u predmetnom razdoblju na brodu, kao i broj slobodnih dana koje bi ostvario za taj broj dana koje bi proveo na brodu (28 slobodnih dana za 30 dana provedenih na plovidbi). Konačno, zbrojem umnoška zbroja plaće i dodatka na plaću (250 USD mjesečno prema podacima iz obračunskih isplatnih lista tužitelja) po danu s danima provedenim na brodu i umnoška plaće i dodatka na plaću po danu sa pretpostavljenim stečenim slobodnim danima, dobiju se ukupna pretpostavljena primanja tužitelja da je u razdoblju od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. proveo na plovidbi. U skladu s postavljenim zadatkom, na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, mišljenja je da visina izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. iznosi ukupno 21.992,75 USD bruto, preračunato u kunskoj eurskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.

32. U pisanoj dopuni vještva od 03.01.2023. nakon prigovora tuženika vještak je naveo kako podneskom od 11. listopada 2022. tužitelj je naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje izrađen u ovom predmetu. Podneskom od 24. listopada 2022. tuženici nisu stavili prigovor na matematički dio izračuna, dakle nisu prigovorili visini izračunate pretpostavljene izgubljene zarade tužitelja, već su naveli kako je takav izračun lišen okolnosnih činjenica koje se ne mogu zanemariti, a uz to su iznijeli svoja pravna shvaćanja o tome što i kako bi trebalo uzeti u obzir (broj slobodnih dana koje je tužitelj ostvarivao u skladu s ugovorom, činjenica da je tužitelj stradao u vrijeme dok je bio na korištenju slobodnih dana i dr.). U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako je u pisanim nalazu i mišljenju naveo sve elemente kojima se vodio prilikom izračuna, detaljno je popisao što je i kako tužitelju obračunato na platnim listama (radni dani, slobodni dani i dr.), te je naveo zbog čega smatra da se iznosi koje je tužitelj primio u razdoblju liječenja ne mogu oduzeti od pretpostavljenih primanja tužitelja koje bi ostvario u razdoblju od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. Tuženici u prigovoru iznose svoje viđenje pojedinih pravnih pitanja, o čemu će odluku donijeti sud i o istome se vještak nema što očitovati. Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

33. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 14.04.2023. vještak je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 03.01.2023.

34. U pisanoj dopuni vještva od 08.07.2023. vještak je naveo kako je pisanim nalazom i mišljenjem od 30. rujna 2022. vještak je iskazao visinu izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. u iznosu od ukupno 21.992,75 USD bruto, što se sastojalo od 10.682,75 USD za prosinac 2010. te od 11.310,00 USD za siječanj 2011. Da bi se od iskazanog bruto iznosa došlo do odgovarajućeg neto iznosa, potrebno je oduzeti propisane doprinose, te eventualno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Člankom 128. Pomorskog zakonika1 propisano je da je član posade broda u međunarodnoj plovidbi, bez obzira na državnu pripadnost broda, a koji u Republici Hrvatskoj ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište, obveznik poreza na dohodak od nesamostalnog rada prema primicima ostvarenima po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi, osim ako je plovio 183 dana ili više dana u godini za koju se utvrđuje obveza poreza na dohodak, pri čemu vrijeme od 183 dana ne mora biti povezano. Prema ugovorenom rasporedu broja dana plovidbe i broja slobodnih dana, tužitelj je za svakih mjesec dana ukrcaja na brodu imao 28 slobodnih dana, što znači da je tijekom jedne godine prelazio prag od 183 dana, u kojem smislu se ne obračunava porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Narodne novine, broj 181/2004., 76/2007., 146/2008.; u daljnjem tekstu: PZ Člankom 129. PZ-a propisano je da je član posade broda u međunarodnoj plovidbi, bez obzira na državnu pripadnost broda, obvezno je osigurana osoba u obveznom mirovinskom osiguranju, ako u Republici Hrvatskoj ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište (rezident), a u obveznom zdravstvenom osiguranju te zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ako u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili odobreni stalni boravak, ako medudržavnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drugačije uređeno. Obveznik doprinosa i plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja je član posade broda, u konkretnom slučaju tužitelj kao zapovjednik broda, prema mjesečnoj osnovici koja je iznosila: 7.173,00 kn za 2010. te 7.118,00 kn za 2011.Tada važećim propisima, odnosno Zakonom o doprinosima, te Pravilnikom o doprinosima utvrđena je obveza obračuna sljedećih doprinosa: doprinosi za mirovinsko osiguranje I. stup – 20%.ili I. stup 15% i II. stup – 20%. doprinos za zdravstveno osiguranje – 15% te doprinos za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu – 0,5%.Dakle, zbirna stopa za obračun obveznih doprinosa iznosila je 35,5%, što daje sljedeće visine mjesečnih obveza: 2.546,42 kn za prosinac 2010. (7.173,00 kn x 35,5%) te 2.526,89 kn za siječanj 2011. (7.118,00 kn x 35,5%).Kako bi se navedeni iznosi u kunama mogli sučeliti s izračunanim bruto iznosima u valuti USD, ti će se bruto iznosi iskazati u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za USD6 važećem na posljednji dan u mjesecu, pa slijedi: 10.682,75 USD za prosinac 2010. iskazano u kunama iznosilo je 59.484,24 kn (1 USD = 5,568252 kn), pa nakon oduzimanja doprinosa u iznosu od 2.546,42 kn, preostaje neto iznos od 56.937,82 kn, 11.310,00 USD za siječanj 2011. iskazano u kunama iznosilo je 60.998,60 kn (1 USD = 5,393333 kn), pa nakon oduzimanja doprinosa u iznosu od 2.526,89 kn, preostaje neto iznos od 58.471,71 kn. Naredba o mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa za obvezna osiguranja člana posade broda u međunarodnoj plovidbi za 2010., Narodne novine, broj 5/2010. 3 Naredba o mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa za obvezna osiguranja člana posade broda u međunarodnoj plovidbi za 2011., Narodne novine, broj 143/2010. 4 Zakon o doprinosima, Narodne novine, broj 84/2008., 152/2008., 94/2009. Pravilnik o doprinosima. U skladu s postavljenim zadatkom, na temelju utvrđenja i izračuna iz osnovnog i ovog drugog dodatnog nalaza, mišljenja smo da visina izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. iznosi ukupno 115.409,53 kn (15.317,48 eura) neto. Napomena: Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

35. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 19.02.2024. vještak je naveo kako podneskom od 26. rujna 2023. godine tužitelj je prigovorio dopunskom nalazu i mišljenju od 5. srpnja 2023. godine ističući kako je učinio bitnu pogrešku na štetu tužitelja zbog toga što je iznose neto izgubljene zarade tužitelja iskazao u kunama, u pogledu čega može reći kako je detaljno obrazložio zbog čega je izračune sačinio u kunama, a u biti radi se o tome da bi tužitelj imao obvezu plaćanja doprinosa iz ostvarenih pretpostavljenih primitaka, pa kako se doprinosi računaju na temelju kunskih osnovica, on je ukupan iznos pretpostavljenih primitaka u dolarima iskazao u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna za svaki mjesec predmetnog razdoblja jer je to bi iznos kojim bi tužitelj pretpostavljam raspolagao u tim mjesecima, te je od tako utvrđenih iznosa oduzeo doprinose koje bi tužitelj trebao platiti. Iz predmetnog podneska proizlazi tužiteljevo pravno shvaćanje prema kojem on ne bi u predmetnim mjesecima pretpostavljene primitke u cijelosti iz dolara pretvorio u kune, već samo u onom dijelu koji bi mu bio potreban za plaćanje obveznih doprinosa, pa ako sud utvrdi da bi navedeno pravno shvaćanje tužitelja bilo opstojno, može reći kako bi u takvoj varijanti izračuna neto iznosi pretpostavljene izgubljene zarade iznosili ukupno 21.066,92 USD, od čega se 10.225,44 USD odnosi na prosinca 2010., dok se 10.841,48 USD odnosi na siječanj 2011. Tužitelj nadalje obrazlaže svoje drugo pravno shvaćanje da mu šteta nije nastala u predmetnim mjesecima već 4. rujna 2018., pa predlaže na taj dan dolarske iznose iskazati u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, slijedom čega može reći da nije jasno zbog čega dolarski iznosi ne bi ostali sve do danas iskazani u dolarima, no prema tužiteljevoj želji može reći kako je srednji tečaj HNB-a za valutu USD na dan 4. rujna 2018. iznosio 6,406622 kn za 1 USD, u kojem slučaju protuvrijednost ranije navedenog dolarskog iznosa na dan 4. rujna 2018. iznosi 134.967,79 kn, a iskazano u danas važećoj novčanoj jedinici u RH, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja od 7,53450 kn za 1 EUR, iznosi 17.913,30 EUR. Preostali navodi tužitelja pravne su prirode o čemu se ne može očitovati. Podneskom od 30. listopada 2023. umješač stavlja prigovor na dane izračune, pri čemu se temeljni prigovor odnosi na pravno pitanje, u pogledu toga mogu li se i trebaju li se iznosi koje je tužitelj primio u razdoblju liječenja oduzeti od pretpostavljenih primanja tužitelja, o čemu se već više puta očitovao i nemam što dodati.

36. U pisanoj dopuni vještva od 02.05.2024. vještak je naveo kako u skladu s postavljenim zadatkom, u Tabeli 2 nastavku ovog dodatnog nalaza, prikazan je izračun zateznih kamata na iznose pretpostavljenih plaća tužitelja u predmetnom razdoblju izračunatih u Tabeli 1 iz osnovnog nalaza i mišljenja od 30. rujna 2022.Zatezne kamate obračunate su primjenom jednostavnog kamatnog računa s proporcionalnim kamatnjakom izračunanim na bazi stvarnog broja dana u godini kao zakonom propisane metode te stope kamata u visini kako slijedi: od 16. siječnja 2011. do 30. lipnja 2011. u visini od 14 % godišnje, s obzirom na objavljenu visinu eskontne stope Hrvatske narodne banke (Narodne novine, broj 1/2008., 75/2008., 1/2009.,76/2009., 1/2010., 82/2010., 1/2011.), od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini od 12 % godišnje, s obzirom na objavljenu visinu eskontne stope Hrvatske narodne banke (Narodne novine, broj 74/2011., 1/2012., 73/2012.,1/2013., 83/2013., 1/2014., 80/2014., 1/1/2015.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine u visini od 8,14 % godišnje, s obzirom na objavljenu visinu prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 85/2015.), od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. u visini od 8,05 % godišnje, s obzirom na objavljenu visinu prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 140/2015.), od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. u visini od 7,88 % godišnje , s obzirom na objavljenu visinu prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 60/2016.), od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. u visini od 7,68 % godišnje , s obzirom na objavljenu visinu prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 1/2017., od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. u visini od 7,41 % godišnje , s obzirom na objavljenu visinu prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 64/2017.), od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. u visini od 7,09 % godišnje , s obzirom na objavljenu visinu prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 1/2018.), od 1. srpnja 2018. do konca izračuna, u visini od 6,82 % godišnje , s obzirom na objavljenu visinu prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 59/2018.).Ukupni iznos kamata u USD preračunat je u kune primjenom srednjeg tečaja HNB-a na dan 4. rujna 2018.(1 USD = 6,406622 kn), a zatim iskazan u EUR primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn). U skladu s utvrđenjima i izračunima, kako iz osnovnog tako i ovog dopunskog nalaza, vještak je mišljenja da zatezne kamate na iznose pretpostavljenih plaća tužitelja utvrđenih u osnovnom nalazu i mišljenju od 30. rujna 2022., za razdoblje od dospijeća istih pa do 4. rujna 2018., ukupno iznose 17.248,81 USD , što primjenom srednjeg tečaja HNB-a za valutu USD na dan 4. rujna 2018. iznosi 110.506,61 kn, odnosno 14.666,75 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja). Napomena: Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

37. Vještak je jasno naveo temeljem koje dokumentacije je izvršio izračun uz jasnu naznaku i tablični prikaz isplaćenih i pretpostavljenih plaća tužitelja, kamatne stope, tečaja obračuna te formule izračuna, te je ovaj sud u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima struke imenovanog vještaka, a temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu.

38. Analizirajući iskaz tužitelja i I tuženika, a nakon uvida u svu priležeću dokumentaciju i financijaško vještačenje provedeno za potrebe predmetnog postupka ovaj sud je utvrdio ovaj sud je nedvojbeno zaključio kako je I tuženik kao ovlaštena osoba prednika II tuženika Odvjetničkog društva Par i gradac j.t.d. i II tuženik kao odvjetnik toga društva zastupao tužitelja u spomenutom predmetu Pn-2894/12 pred ovim sudom u postupku koji je proveden protiv tuženika Euroherc osiguranje radi naknade štete koja je za tužitelja nastala u nezgodi koja se dogodila na području Župe Dubrovačke, na križanju državne ceste D-8 i lokalne ceste L69050 u blizini mjesta Čibača, kada je zadobio tjelesne ozljede koje su dovele do narušenja njegovog tjelesnog i duševnog zdravlja, a zbog čega mu je ujedno nastala i imovinska šteta po osnovi izgubljene zarade, a u kojem postupku su tuženici kao punomoćnici tužitelja zaključili sudsku nagodbu i u kojem dijelu sud poklanja vjeru iskazu tužitelja i I tuženika kao logičnom i u međusobnom suglasju.

39. Iz stanja samog spisa Pn-2894/12 proizlazi kako je Jadransko osiguranje tužitelju još prije pokretanja sudskog postupka, temeljem odštetnog zahtjeva, isplatilo iznos od 19.875,00 kn na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete, dok mu je kasnije tijekom postupka na ime izgubljene zarade isplaćen iznos od 13.000,00 kn, a da su tuženici u ime tužitelja prvotno postavljeni tužbeni zahtjev usklađivan je tijekom parničnog postupka ukupno četiri puta i to podnescima koje je tužitelj predao sudu 26.7.2013.g., 21.11.2013.g., 20.11.2015.g. i 11.2.2016.g, da bi tuženici u konačnici postupak okončali zaključenjem sudske nagodbe u ime tužitelja kojom se Jadransko osiguranje obvezalo tužitelju na ime naknade cjelokupne štete isplatiti iznos od svega 20.000,00 kn.

40. Međutim, sama činjenica da osiguranik tuženika zaključio spornu nagodbu ne predstavlja nužno štetu u smislu citiranih odredbi ZOO-a već je tužitelj u ovom postupku bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da bi bez sklapanja sporne nagodbe tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u postupku Pn-2894/11 u pogledu imovinske štete zbog izgubljene zarade i u visini koja je predmet ovog postupka.

41. Prema tumačenju sudske prakse uzročna veza je pravno relevantna veza između štetne radnje i štete koja je nastala kao rezultat te radnje. Kako po prirodi stvari šteta najčešće nastaje zbog mnoštva uzroka, jedna od materijalnopravnih pretpostavki odgovornosti za štetu jest postojanje pravno relevantne uzročne veze između štetne radnje i štete u kom pravcu propisi o odgovornosti ne daju kriterije, već je to prepušteno sudskoj praksi i pravnoj znanosti.

42. Iz punomoći koja prileži sudskom spisu proizlazi kako su tuženici temeljem danog naloga imali ovlaštenje za sklapanje sudske nagodbe, te se zaključenje same nagodbe kao takvo ne može smatrati nedopuštenim postupanjem tuženika u navedenoj pravnoj stvari, međutim sud vjeruje iskazu tužitelja kako su tuženici kao opunomoćenici tužitelja, bez njegovog znanja i protivno ranije danoj uputi, odnosno protivno provedenim dokazima i utvrđenom činjeničnom stanju u postupku, zaključili spornu nagodbu protivno interesima i protivljenju tužitelja (a što proizlazi iz e-mail korespondencija stanaka (list 88 spisa), pa ista kao takva predstavlja štetnu radnju koja je uzrokovala štetu tužitelju čime su tuženici povrijedili odredbe Zakona o odvjetništvu i Kodeksa odvjetničke etike.

43. Naime iz provedenih dokaza u spisu i dostavljenih e-mail korespondencija proizlazi kako su tuženici kao punomoćnici tužitelja bez detaljnije analizom priloženih dokaza pogrešno savjetovali tužitelja prije svega u svezi uspjeha u navedenom postupku, te ga propustili obavijestiti o neophodnosti poduzimanja pojedinih radnji.

44. Iz Ugovoru o radu sklopljenom 7.7.2010.g., potpisanom od strane tužitelja i društva „Globtik express agency“ proizlazi da se tužitelj 15.12.2010.g. trebao ukrcati na brod LNG AQUARIUS, na kojemu bi do 18.1.2011. obavljao funkciju zapovjednika broda, a navedeno proizlazio i iz Potvrde od 22.11.2010.g., u prilogu spisa Pn-478/15. te Potvrde Globtik express agency izdalo 17.1.2011.g. (list 22 spisa Pn-478/15), a u kojoj se među ostalim navodi da tužitelj „zbog tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi 31.10.2010.g. nije ukrcan na brod LNG AQUARIUS 15.12.2010.g. Iz medicinske dokumentacije tužitelja u spisu Pn-478/15 proizlazi da zbog navedene prometne nezgode to nije mogao učiniti., dok u pogledu visine izgubljene zarade iz dva vještačenja provedena u tom postupku proizlazi da se tužitelj zbog prometne nezgode nije mogao ukrcati na brod te da mu je zbog toga, među ostalim, nastala šteta u vidu izgubljene zarade u iznosu od 20.243,00 USD (nakon nesporne isplate Jadranskog osiguranja u iznosu od 13.000,00 kn).

45. Gotovo isti vještački nalaz u ovom postupku sačinio je i vještak mr.sc. Zrinko Ručević koji je jasno naveo visina izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. iznosi ukupno 21.992,75 USD bruto, preračunato u kunskoj eurskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, te jasno obrazložio kako je prikazan izračun pretpostavljene plaće tužitelja u predmetnom razdoblju od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011., da prema podacima iz obračunskih isplatnih lista tužitelja za razdoblje prije nastanka predmetnog štetnog događaja, proizlazi, što je u skladu s odredbama Ugovora, da je tužitelj za odrađene dane na brodu stjecao slobodne dane ('dani stečenog dopusta' u isplatnim listama) koji su se zbrajali sa slobodnim danima akumuliranim iz prethodnih mjeseci('dani dopusta od prije' u isplatnim listama) te bi se od tako dobivenog ukupnog broja slobodnih dana eventualno još oduzimali slobodni dani koje je tužitelj koristio u promatranom mjesecu ('izravnavanje dana dopusta u isplatnim listama').

46. Također je pojasnio sporni dio među strankama kako iz isplatne liste tužitelja za listopad 2010. (list 133. spisa), je vidljivo je da je u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj imao 69,6 slobodnih dana koje je koristio za vrijeme liječenja od posljedica nastalih u predmetnom štetnom događaju pa je u isti za prosinac 2010. imao još raspoloživih 39,6 slobodnih dana pri čemu u istom mjesecu nije stekao nijedan novi slobodan dan. Iznosi koji su tužitelju isplaćeni od poslodavca za mjesece koji se odnose na sporno razdoblje (prosinac 2010. i siječanj 2011.), a za koje je iz prometa po računu tužitelja broj 3262340247 –valuta USD otvorenom kod OTP banka d.d., za razdoblje od 1. travnja 2010. do 1. lipnja 2011.(list 216. spisa), vidljivo da je 28. prosinca 2010. tužitelju isplaćen iznos od 12.545,00 USD, prema mišljenu vještaka ne može se oduzeti od pretpostavljenih primanja tužitelja koje bio ostvario u razdoblju od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011., iz razloga što ti isplaćeni iznosi predstavljaju naknadu za slobodne dane koje je tužitelj koristio za vrijeme oporavka, a koje je stekao već prije nastanka štetnog događaja, a sa kojim stavom se slaže i ovaj sud.

47. U konačnici daje konačan izračun izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. i koja iznosi ukupno 115.409,53 kn (15.317,48 eura) neto, odnosno u slučaju kada bi se izgubljena zarada računala u bruto iznosu, u svezi čega vještak navodi kako je čl. 128. tada važećeg Pomorskog zakonika bilo propisano da je član posade broda u međunarodnoj plovidbi (bez obzira na državnu pripadnost broda), a koji u Republici Hrvatskoj ima prebivalište, obveznik poreza na dohodak od nesamostalnog rada prema primicima ostvarenima po osnovi rada na brodu, osim ako je plovio 183 dana ili više u godini za koju se utvrđuje obveza poreza na dohodak, pri čemu vrijeme od 183 dana ne mora biti povezano, pa slijedom navedenog, s obzirom na to da je tužitelju njegov poslodavac ionako morao isplaćivati plaće u bruto iznosima, od kojih bi onda tužitelj kasnije plaćao odgovarajući porez na dohodak ako bi za to bilo potrebe, odnosno ako na brodu ne bi boravio 183 dana ili više u jednoj godini, pa stoga je samo po sebi jasno kako izgubljenu zaradu za potrebe ovog parničnog postupka treba računati u bruto iznos što bi prema stavu vještaka bilo zakonski ispravno, a sa kojim tavom se slaže i ovaj sud, glavnica bi iznosila 21.992,75 USD (prema izračunu vještaka danom u nalazu i mišljenju od 30.09.2022.) odnosno 18.700,54 EUR (primjenjujući tečaj za kojeg je vještak na ročištu održanom 19.02.2024. naveo da je vrijedio na dan 04.09.2018.), dok zatezne kamate na iznose pretpostavljenih plaća tužitelja utvrđenih u osnovnom nalazu i mišljenju od 30. rujna 2022., za razdoblje od dospijeća istih pa do 4. rujna 2018., (dan sklapanja sudske nagodbe) ukupno iznose 17.248,81 USD , što primjenom srednjeg tečaja HNB-a za valutu USD na dan 4. rujna 2018. iznosi 110.506,61 kn, odnosno 14.666,75 EUR.

48. Slijedom svega navedenog razvidno je da je štetna radnja tuženika je počinjena činjenicom da je zaključena sudska nagodba u pogledu sporne imovinske štete izgubljene zarade u suviše niskom iznosu od onog koji bi tužitelju prema svim provedenim dokazima pripadao, da je tužitelj u prethodno vođenom postupku dostavo svu relevantnu dokumentaciji da se spor okonča donošenjem presude, ili sklapanjem nagodbe upravo u utuženoj visini izgubljene zarade u kojoj je tužitelju nastala šteta, a što su tuženici kao ovlašteni zastupnici tužitelja i profesionalne osobe u zastupanju trebali znati, protupravnost proizlazi iz činjenica da odvjetnik nije pružao pravnu pomoć savjesno u skladu s čl. 7. Zakona o odvjetništvu kao ni citiranog čl. 1046. ZOO-a, jer je sklopio nagodbu u visini koja ne odgovara interesu tužitelja, dok se šteta se sastoji u gubitku koristi u utuženoj visini koju tužitelj ne bi imao da tuženici nisu sklopili nagodbu spornog sadržaja, pa je stoga tužitelju u smislu čl. 1086. i 1089. ZOO-.a valjalo dosuditi štetu u visini izgubljene zarade bruto nenaplaćenih plaća za razdoblje od 15. prosinca 2010. do 18. siječnja 2011. od 18.700,54 EUR, te u visini zatezne kamate obračunate na iznose pretpostavljenih plaća tužitelja utvrđenih u osnovnom nalazu i mišljenju od 30. rujna 2022., za razdoblje od dospijeća istih pa do 4. rujna 2018., (dan sklapanja sudske nagodbe) u iznosu od 14.666,75 EUR, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

49. U odnosu na tijek zatezne kamate prema stavu ovog suda tužitelju je šteta zbog nedosuđenih iznosa izgubljene zarade u utuženoj visini nastala danom sklapanja sudske nagodbe, pa je stoga tužitelju na ukupni iznos štete od 33.367,29 EUR ista dosuđena od dana sklapanja sudske nagodbe, tj. 05.09.2018. do isplate sve to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), a od 01. siječnja 2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

50. Obzirom je u cijelosti uspio u sporu tuženici su u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 12.7.2019., 28.4.2022., 26.9.2023.,6.6.2024.,21.8.2024.,1.000,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 19.6.2019., 14.2.2019., 17.9.2021., 21.12.2021. 14.4.2023., 11.9.2023., 19.2.2024., 5.3.2025., 12.5.2025., 22.9.2025 i 16.12.2025. 1.000,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 15.11.2019., 21.2.2020., 9.6.2020., 7.11.2023., 14.1.2025., i 14.3.2025. zatraženih 100,00 EUR za svako ročište dakle ukupno 17.600,00 EUR , sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 4.400,00 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42., kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 324,91 EUR i presudu u iznosu od 380,13 EUR., sukladno Zakonu o sudskim pristojbama., time da tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 3.10.2019, 27.5.2020., 3.9.2020.,11.3.2021.,20.9.2021.,11.10.2022.,6.9.2023.,u iznosu od 100,00 EUR za svaki podnesak, jer u istim podnescima tužitelj ne ističe nikakve nove činjenice niti predlaže dokaze pa se isti podnesci me nogu smatrati obrazloženim i nužnim za ovaj postupak.

51.Nadalje tužitelju je dosuđen trošak financijskog vještačenja pisanih dopuna na isto i pristupa vještaka na ročište u ukupnom iznosu od 431,35 EUR.

52. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema konačno postavljenom zahtjevu iz podneska od 6.6.2024 u iznosu od 33.367,29 EUR.

53. Slijedom navedenog tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 23.136,39 EUR, dok su tuženici i umješač obzirom na gubitak spora u cijelosti odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, slijedom čega je u pogledu parničnog troška stranaka, odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

54. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 5. veljače 2026. do isplate.

U Zagrebu, 5. veljače 2026. godine

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na prvostupanjsku presudu-380,13 EUR

- pun. tuženika uz rješenje o pristojbi za odgovor na tužbu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte