U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GĐ, kojeg brane odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 1. i 4. i članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave koprivničko-križevačke Policijske postaje Križevci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp-1912/2022-18 od 15. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Policijske uprave koprivničko-križevačke Policijske postaje Križevci, ukida se pobijana odluka u odnosu na prekršaje iz članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama opisani pod točkom II. izreke, te se u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
p r e s u d i o j e:
II U ostalom dijelu, žalba tužitelja Policijske uprave koprivničko-križevačke Policijske postaje Križevci odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik GĐ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, dok je u odnosu na prekršaj iz članka 282. stavak 1. i 9. istog propisa oslobođen od optužbe.
2.Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura.
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog prekršajnopravne sankcije u odnosu na prekršaj iz članka 32. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer izrečenu novčanu kaznu smatraju neprimjerenu težini počinjenog prekršaja. Također smatraju da je okrivljeniku iz istih razloga bilo nužno izreći i predloženu zaštitnu mjeru. Ističu da je prvostupanjski sud pogrešno oslobodio od optužbe okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je policijski službenik okrivljenika bio dužan odvesti na vađenje krvi i urina radi analize.
Žalba je dijelom osnovana, a dijelom neosnovana.
4. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Opravdani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i u odnosu na prometni prekršaj pod točkom II. oslobodio okrivljenika od optužbe uz obrazloženje da je policijski službenik okrivljenika trebao prisilno odvesti na vađenje krvi i urina radi analize prisutnosti alkohola jer je isti odbijao upotrebu alkometra. Naime, odredba članka 282. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje: „Policijski službenik odvest će na vađenje krvi i uzimanje urina radi analize ili na liječnički pregled i osobu za koju se ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, utvrđene odgovarajućim sredstvima ili uređajima.“ Dakle, citirana odredba se ne odnosi na situaciju kada vozač odbije ponuđeno alkotestiranje, već na situaciju u kojoj je kod vozača utvrđena prisutnost droga ili lijekova. Odredba članka 282. stavak 1. istog propisa navodi: „Policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.“ Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo i okrivljenika oslobodio od optužbe.
6. Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku pozvati okrivljenika na glavnu raspravu sukladno navodima ovog rješenja, istog ispitati, te provesti i ostale dokaze koje smatra nužnim i nakon potpuno i točno utvrđenih činjenica donijeti novu valjano obrazloženu odluku.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito izrekao okrivljeniku novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura, te pri tome primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona. Za ovakvu svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud. Izrečena novčana kazna primjerena je stupnju krivnje i opasnosti počinjenog djela, a kao olakotne okolnosti pravilno su cijenjene činjenice da je okrivljenik počinjeni prekršaj priznao, njegovo korektno držanje pred sudom te je uzeto u obzir i obiteljsko i imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik je do sada nije kažnjavan zbog prometnih prekršaja, koju činjenicu je prvostupanjski sud također pravilno cijenio kao olakotnu okolnost. Stoga je izrečena novčana kazna individualizirana osobi okrivljenika i istom će se postići opća i specijalna svrha kažnjavanja.
8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito zaključio da se izricanjem zaštitne mjere neće postići svrha propisana odredbama članka 51. i 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na način počinjenja prekršaja, činjenicu da do sada nije bio prekršajno kažnjavan te da mu je vozačka dozvola neophodna za svakodnevno putovanje na radno mjesto.
9. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 5. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.