Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž Ovr 629/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadriana br. 7., OIB: 41317489366, zastupan po punomoćniku Jurju Mariniću odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenice ABC iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi troškova izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovršenice, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr 5189/2025 od 4. studenog 2025., 5.veljače 2026.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice EJ, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u u Osijeku, poslovni broj Ovr 5189/2025 od 4. studenog 2025. u točki I. izreke.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja HEP PLIN d.o.o. za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je ovršenici da naknadi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 46,88 eur na ime troška izvansudske ovrhe sa zakonskim zateznim kamatama počam od donošenja tog rješenja, točkom II. izreke odbijen je ovrhovoditelj sa zahtjevom za zatezne kamate na iznos dosuđen točkom I. izreke za razdobloje od 31. listopada 2025. do dana donošenja prvostupanjskog rješenja.
2.Protiv prvostupanjskog rješenja, točke I. izreke, žalbu izjavljuje ovršenica, ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).
3.Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode ovršenice, te zatražio naknadu troškova odgovora na žalbu.
4.Žalba ovršenice nije osnovana.
5.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.
6.Nisu osnovani navodi ovršenice kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja u točki I. izreke.
7.Iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:
-da je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj Ovrv 11676/2025 od 22. kolovoza 2025. naloženo ovršenici da isplati ovrhovoditelju iznos od 200,37 eur sa pripadajućim kamatama i troškovima, što ista nije učinila,
-da se stoga ovrhovoditelj obratio Financijskoj agenciji sa zahtjevom za izravnu naplatu,
-da je temeljem toga ovrhovoditelj podnio sudu zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 46,88 eur, uz pripadajuće zatezne kamate.
8.Sukladno prednjem, prvostupanjski je sud uvažio sadržaj čl. 14. st. 4. OZ-a, te zaključio da je u konkretnom slučaju, ovrhovoditelju bio ptoreban trošak na ime sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 31,25 eur, sukladno Tbr. 11. t.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/2023, dalje: Tarife), kao trošak sastava zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 15,63 eur sukladno Tbr. 11. t.10. Tarife, sve sa zakonskim zateznim kamatama primjenom čl. 30. st.3. OZ-a u svezi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), osim za razdoblje od 31. listopada 2025. do dana donošenja prvostupanjskog rješenja, slijedom čega odlučuje kao u točkama I. i II. izreke.
9.1.Obzirom na prethodno navedeno, nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni navodi ovršenice koja smatra da su dosuđeni troškovi nepotrebni obzirom na to da je glavna tražbina već podmirena.
9.2.U svezi s prednjim, ponajprije valja istaknuti da iz stanja u spisu, protivno tvrdnjama ovršenice, ne proizlazi da je u vrijeme kada je ovrhovoditelj podnio prijedlog FINA-i radi naplate tražbine, ista bila podmirena, dakle da je stanje duga bilo 0,00 eur. Iako je ovršenica u prilogu svoje žalbe dostavila određenu dokumentaciju, za napomenuti je da se ista uglavnom odnosi na neke druge tražbine ovdje ovrhovoditelja prema ovršenici (Ovrv 9332/2025, Ovrv 12822/2025, Ovrv 14875/2025). Što se tiče preslike Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 12. studenog 2025. za ovršenicu, iz sadržaja iste oista proizlazi da je na dan izdavanja istog iznos duga ovršenice 0,00 eur, pri čemu međutim valja voditi računa da iz te isprave nije razvidno da li se to odnosi na sve postupke koji se vode pred FINA-om.
9.3.U takvoj situaciji, suprotno tumačenju ovršenice, ocjena je ovog suda da se radilo o troškovima koji su za ovrhovoditelja bili neophodni, budući da ovršenica svoja dugovanja prema ovrhovoditelju nije podmirivala pravovremeno, što je imalo za posljedicu pokretanje postupka radi prisilne naplate tražbine, te u svezi sa time i nastanak novih troškova.
Drugim riječima, kako se ovdje radi o izravnoj naplati novčane tražbine temeljem ovršne sudske odluke izvansudskim putem pred FINA-om, to je i ovaj sud uvjerenja da je ovrhovoditelj bio ovlašten tražiti predmetnih troškova koji su mu osnovano dosuđeni točkom I. izreke pobijanog rješenja, a na pravilnost ovog stave, ukazuju i pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH donesenana sjednicama Građanskog odjela tog suda.
9.4.U kontekstu prethodno navedenog, prema stajalištu ovog suda, nema govora o tome da bi dosuđeni troškovi koje je ovrhovoditelj imao u svrhu naplate svoje tražbine, bili nepotrebni, a napose jer da ni nije bilo duga ovršenice po ranije navedenoj ovršnoj ispravi, budući da žalbeni navodi ovršenice ni na koji način nisu dovely u dvojbu pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja u tom dijelu.
10.1.U odnosu na visinu dosuđenih troškova, koju ovršenica pobija držeći da su troškovi određeno neproporcionano i neracionalno u odnos na vrijednost predmeta spora, valja reći da su isti, protivno tome, prema prosudbi ovog suda od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđeni obzirom na visinu tražbine ovrhovoditelja, slijedom čega ni u tom dijelu žalbene tvrdnje ovršenice nisu pravno utemeljene.
11.Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu ovršenicea, te potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
12.Ovrhovoditelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu, jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
13.Rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke, kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.
U Rijeci, 5.veljače 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
