Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-77/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Ivani Validžić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika: 1- JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Inoslavu Korinčiću, odvjetniku iz Zaprešića, 2- BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba i 3-RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Vesni Narančić, odvjetnici iz Krapine, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbama 2 i 3-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-551/2021 od 21. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 05. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 2- tuženika BV i 3-tuženika ZV kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-551/2021 od 21. srpnja 2023. u toč. I) i III) izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 2- tuženika BV i potvrđuje se rješenje predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. 29 Su-159/23 od 15. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke utvrđeno je da je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i pok. SV, s posljednjim prebivalištem u [adresa], rođenog **.**.1942., a umrlog **.**.2017. i to od 06.04.1998. do 05.04.2017., dok je toč. II) izreke određeno da tužiteljica i 1-tuženik svaki snose svoj trošak postupka, a toč. III) izreke naloženo je 2 i 3-tuženima da nadoknade tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.718,75 eura (12.949,94 kn ) u roku od 15 dana.

2. Također pobijanim rješenjem predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. 29 Su-159/23 od 15. veljače 2023. odbijen je zahtjev 2-tuženika za izuzećem sutkinje Katarine Perjanec Prstec.

3. Protiv toč. I) i III) izreke citirane presude žalbu podnose 2 i 3-tuženi iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlažu pobijanu odluku ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Također 2-tuženik podnosi žalbu i protiv rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za izuzećem uredujuće sutkinje.

5. U žalbi 2-tuženik BV u bitnom navodi da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio povredu odredbe čl. 8. ZPP-a jer da nije dao pojedinačnu ocjenu provedenih dokaza, niti je cijenio rezultat cjelokupnog postupka. Stoga da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi da je tužiteljica podnijela prijedlog da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice, a kojeg da je prvostupanjski sud trebao odbaciti jer da se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, pa da je time prvostupanjski sud prekoračio granice postavljenog tužbenog zahtjeva i počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a. Navodi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, odnosno da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer da je njegova prisutnost bila nužna na ročištu održanom 16.01.2023. prilikom iskazivanja tužiteljice kako bi joj osobno mogao postavljati pitanja i sudjelovati u postupku i jer je sud na tom ročištu odbio prijedlog za njegovim saslušanjem, a što da je bilo nužno radi donošenja zakonite i pravilne odluke. Stoga da je i činjenično stanje ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno.

6. Navodi da pobija i rješenje pod posl. br. Su-159/23 od 15.02.2023. o izuzeću uredujućeg suca Katarine Perjanec Prstec jer da je navedena sutkinja odbila prijedlog za njegovim saslušanjem čime da je pokazala svoju pristranost koja se ogleda u nepoštivanju elementarnih prava stranaka u postupku.

7. 3-tuženik RV u žalbi u bitnom navodi da je donošenjem pobijane odluke prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je tužiteljica prvostupanjskom sudu podnijela prijedlog za utvrđivanje izvanbračne zajednice, pa da je sud istog trebao odbaciti jer da se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđenje izvanbračne zajednice. Navodi da tužiteljica nije na nedvojben način dokazala postojanje izvanbračne zajednice sa pok. SV jer da je za priznavanje učinka izvanbračne zajednice potrebno, osim zajedničkog stanovanja i postojanje emocionalne povezanosti i ekonomske zajednice.

8. Odgovor na žalbe nije podnijet.

9. Žalbe su neosnovane.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem postojanja izvanbračne zajednice sa pok. SV.

11. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u dokumentaciju priloženu spisu, saslušanja tužiteljice i svjedoka AV, VV i DV utvrđuje:

- da je tužiteljica podnijela, dana 26.05.2021. tužbu radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice s pok. SV ( pogrešno navodeći prijedlog za utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice),

- da je 1-tuženik JV tijekom postupka priznao postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i njegovog oca pok. SV,

- da tijekom postupka nije saslušan 2-tuženik jer da isti nije pristupio niti na jedno ročište, iako je bio uredno pozvan, pa da je na ročištu održanom 16.01.2023. odbijen prijedlog za njegovim saslušanjem kao nepotrebnim obzirom su sve potrebne činjenice utvrđene na temelju provedenog dokaznog postupka,

- da se u konkretnom predmetu ne može voditi izvanparnični postupak, a kako je to prvotno navela tužiteljica podnijevši prijedlog za utvrđenje izvanbračne zajednice jer da postupak utvrđenja izvanbračne zajednice nije izvanparnični postupak,

- na navedeno da ukazuje i Rješenje pod posl. br. O-3265/2017 od 10.03.2021. kojim je prekinut ostavinski postupak iza pok. SV, te je tužiteljica kao izvanbračna supruga ostavitelja upućena u parnicu protiv nasljednika EV, BV i JV (sinova pok. SV), radi utvrđenja da je postojala izvanbračna zajednica između nje i ostavitelja,

- da je nesporno utvrđeno da je tužiteljica neudana žena i da je pok. SV bio neoženjen muškarac obzirom da je njegov brak razveden 19.02.1998.,

- da je na temelju iskaza tužiteljice, a kojeg je sud prihvatio istinitim, uvjerljivim, životnim i logičnim, utvrđeno da je tužiteljica od 1998. do smrti pok. ABC ... živjela sa njim u neprekinutoj izvanbračnoj zajednici,

- da je iskaz tužiteljice suglasan sa svim ostalim provedenim dokazima, pa da su tako saslušani svjedoci VV i DV potvrdili da je tužiteljica živjela s SV dugi niz godina, da se brinula o njemu sve do njegove smrti, pri čemu da je svjedokinja VV iskazala da je to za nju bio normalan brak,

- da je i svjedokinja AV potvrdila da su na adresu u [adresa] prije 17 godina zajedno doselili tužiteljica i sada pok. SV, za koje ona da nije niti znala da nisu u braku,

- da iz Uvjerenja o prebivalištu PU Zagrebačke proizlazi kako su tužiteljica i SV imali prijavljeno prebivalište na istim adresama i to u [adresa] u [adresa] na kojoj je tužiteljica stanovala od 04.02.1967., a SV od 06.04.1998. do 04.11.2022., te potom na adresi u [adresa]., na kojoj je tužiteljica prijavljena od 23.11.2005. pa nadalje, a SV od 14.03.2006. do smrti 05.04.2017.,

- da prekid prijave prebivališta na istoj adresi u kojem razdoblju je SV bio prijavljen u [adresa] od 13.11.2002. do 13.03.2006., ne znači samo po sebi da je njihova izvanbračna zajednica bila prekinuta u tom razdoblju,

- da iz navedenog proizlazi da su tužiteljica i SV dugi niz godina bili prijavljeni na istoj adresi, a svi saslušani svjedoci da su potvrdili navode tužiteljice da su isti živjeli zajedno u izvanbračnoj zajednici, kao i 1-tuženik koji je priznao postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i svog pok. oca,

- da 2 i 3-tuženi, osim paušalnog osporavanja izvanbračne zajednice tužiteljice i njihovog pok. oca, nisu predložili niti jedan dokaz kojim bi osporili tvrdnje tužiteljice, a niti su pristupili ovom sudu radi saslušanja, iako su bili uredno pozvani.

12. Slijedom navedenog prvostupanjski sud, a temeljem utvrđenja da je između tužiteljice i pok. SV postojala izvanbračna zajednica u trajanju od 06.04.1998. do smrti SV **.**.2017., da su zajedno živjeli, provodili vrijeme zajedno, zajedno dijelili troškove života, odnosno imali emotivnu i ekonomsku zajednicu, koja je izjednačena s bračnom zajednicom, da je njihova izvanbračna zajednica trajala duže od tri godine bez prekida sve do smrti SV, primjenom odredbe čl. 11. st. 1. ObZ-a (NN 103/15, 98/19, dalje ObZ ) prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, dok odluku o trošku u odnosu na 2 i 3-tuženike donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

13. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

14. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji jer pobijana odluka sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

15. Nadalje, neosnovano se 2-tuženik žalbom poziva i na ostvarenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, kao i na relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a.

16. Naime, da bi se moglo govoriti o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, a što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

17. Tako iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 18.05.2022. odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka, da je shodno tome na ročištu održanom 09.11.2022., a na koji nije pristupio 2-tuženik već samo njegova punomoćnica, proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, te da 2-tuženik, iako je uredno pozvan putem punomoćnice nije pristupio na iduće održano ročište 16.01.2023., a na kojem je sud odlučio da neće provoditi dokaz saslušanjem 2-tuženika kao stranke.

18. Time što 2-tuženik nije bio osobno prisutan na ročištu na kojem se saslušavala tužiteljica, kao i time što isti nije saslušan kao stranka iz razloga što se nije odazvao pozivu suda za stranačkim saslušanjem na 2 uzastopno održana ročišta ( 09.11.2022. i 16.01.2023. ) isti nije onemogućen u raspravljanju pred sudom. Naime, prisustvo 2- tuženika na ročištu na kojem je saslušana tužiteljica nije nužno, štoviše na istom je bila prisutna njegova punomoćnica, te je ista imala mogućnost tužiteljici postavljati pitanja, a pored toga 2-tuženik imao je mogućnost i pismenim podneskom očitovati se na stranački iskaz tužiteljice, a što je propušteno učiniti.

19. Također sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a pravo je i obveza stranke da u parnici iznose tvrdnje i predlaže dokaze, a čime ostvaruje pravo raspravljanja pred sudom, dok o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica odlučuje sud u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, te na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Također u smislu odredbe čl. 264. ZPP-dokaz saslušanjem stranaka ne mora se nužno provesti u svakom parničnom postupku, već se taj dokaz provodi kada neka od stranaka to predloži i ako je potrebno za utvrđivanje važnih pravno relevantnih činjenica. Konačno odluka suda kojom prihvaća provođenje nekog dokaza predstavlja po svojoj naravi rješenje o upravljanju postupkom za koje sud nije vezan, odnosno može od istog odustati, kao što je u konkretnom slučaju postupio prvostupanjski sud.

20. Obzirom da je postupanje prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju bilo u skladu sa naprijed citiranim odredbama ZPP-a, to su neosnovani navodi 2-tuženika da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom. Također, suprotno žalbenim navodima 2-tuženika prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno ocijenio dokazne činjenice, a za što je dao i valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa su žalbeni navodi i u tom smislu neosnovani.

21. Nisu osnovani niti žalbeni navodi 2 i 3-tuženika da je predmetnu tužbu trebalo odbaciti zbog toga što je tužiteljica podnijela prijedlog za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice.

22. Nesporno se u izvanparničnom postupku ne može voditi postupak radi utvrđenja izvanbračne zajednice. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, od samog početka postupka, sa predmetnim prijedlogom postupao kao sa tužbom, bez obzira na naziv tog podneska, posljedično čemu je pobijanu odluku donio na temelju provedenog parničnog postupka. Naime, u ovakvoj situaciji po stavu ovog suda nije odlučan naziv predmetnog podneska, već njegov sadržaj. Iz predmetnog podneska ( nazvanog prijedlog ) proizlazi da isti sadrži sve potrebne sastojke propisane za tužbu u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a, pa između ostalog i jasno određeni zahtjev na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice. Cijeneći navedeno, kao i da je tužiteljica od strane suda u ostavinskom postupku iza pok. TV upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja izvanbračne zajednice, posljedično čemu je spornim podneskom sudu jasno i nedvosmisleno iznijela svoj zahtjev u tom pravcu, to bi odbacivanje istog ( samo zbog pogrešnog naziva ) predstavljalo pretjerani formalizam koji bi rezultirao povredom prava tužiteljice kao pojedinca na učinkovitu sudsku zaštitu. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani, kao i žalbeni navod 2-tuženika o počinjenju bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

23. Također je pravilno i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

24. Naime, suprotno žalbenim navodima 3-tuženika, provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je između tužiteljice i pok. SV postojala dugogodišnja izvanbračna zajednica ( od 1998. do 2017. ), odnosno da su zajedno živjeli, provodili vrijeme, dijelili troškove života, te imali međusobno emotivnu i ekonomsku zajednicu, a koja utvrđenja paušalnim i ničim argumentiranim žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

25. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužiteljica uspjela u sporu. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbi ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

26. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

27. Pravilno je pobijanom odlukom predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu odbijen prijedlog za izuzećem uredujuće sutkinje jer nisu utvrđeni razlozi koji bi dovodili u sumnju njezinu nepristranost, a 2-tuženik ta utvrđenja žalbenim razlozima nije doveo u pitanje.

28. Naime, žalbeni razlozi 2-tuženika protiv pobijanog rješenja identični su žalbenim razlozima protiv pobijane presude u svezi počinjenja bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pa je na iste ovom odlukom odgovoreno u okviru žalbenih razloga na pobijanu presudu.

29. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

30. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točci II) izreke.

U Rijeci, 05. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ksenija Dimec