Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-532/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Tini Ružić Škrobonja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Datković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CVO zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.. - dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-456/2021 od 31. svibnja 2021., nakon održane javne rasprave zaključene 02. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice Općinske države odvjetnice u [adresa] CV, okrivljenika CVO, zamjenice njegove braniteljice Sandre Barić, odvjetnice iz Rijeke, 05. veljače 2026. izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik CVO, OIB: [osobni identifikacijski broj], po nadmiku " C", sin J i majke B rođene CVO, rođen **.**.1999. u [adresa], državljanin RH, sa završenom srednjom školom u trogodišnjem trajanju za kamenoklesara, neoženjen, bez djece, pilarski radnik, nije vlasnik nekretnina, vlasnik motornog vozila marke W V Golf 2000., zaposlen u pilani Resman u Čabru, ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 850,00 eura, vojsku nije služio, s prebivalištem u [adresa], neosuđivan,

k r i v  j e

što je

1) od početka 2021. do 21. travnja 2021., u Delnicama, u nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi, sa mobilnih telefona pozivnih brojeva [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], pozivao JV na njegov broj mobitela [broj telefona] te od istoga tražio isplatu nepostojećeg duga u iznosu od 30.000,00 kuna, kojim prilikama mu je upućivao rijeći prijetećeg sadržaja govoreći mu da će mu, ukoliko mu ne preda traženi novac, polomiti noge, ubiti ga, iščupati oči, kako će požaliti ukoliko neće odgovarati na telefonske pozive, da će mu oduzeti vozilo, na što JV nije pristao predati mu novce, nego je opisano prijavio policiji, dakle, s namjerom započeo, ali nije dovršio da ozbiljnom prijetnjom, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, prisilio drugoga da što učini na štetu svoje imovine,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 243. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11,

2) od početka 2021. do 21. travnja 2021., u Delnicama, učestalo pozivao JV putem mobilnih telefona pozivnih brojeva [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], a samo 20. i 21. ožujka 2021. ukupno 117 puta, potom učestalo dolazio ispred zgrade na adresi u [adresa] u kojoj JV živi, istu obilazio, a što je kod potonjeg izazvalo tjeskobu i strah za njegovu sigurnost,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio drugu osobu i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisanim i kažnjivim po čl. 140. st. 1. KZ/11,

II. Okrivljeniku CVO se za gornja djela utvrđuju kazne kako slijedi:

- za kazneno djelo iz čl. 243. st. 1. KZ/11 pod toč. I. 1) na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 34. KZ/11 i 51. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ;

- za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11 pod toč. I. 2) na temelju čl. 140. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

pa se na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik CVO

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 55. st. 1. i 3. KZ/11 okrivljeniku CVO izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.

IV. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ako se okrivljenik CVO u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

V. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 ako okrivljenik CVO svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje određene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku CVO podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) koji trošak je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika CVO zbog učina kaznenih djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanim u izreci presude, s tim da je sud sukladno rezultatima dokaznog postupka djelomično izmijenio činjenični opis djela pod toč. I. 1) izreke presude ne dirajući time u identitet optužbe.

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe tijekom postupka, kako tijekom rasprave tako i tijekom ispitivanja u prethodnom postupku 22. i 23. travnja 2021., okrivljenik je negirao učin kaznenog djela iznude u pokušaju, dok je u pogledu kaznenog djela nametljivog ponašanja priznao da je JV zvao 117 puta ovako kako ga se tereti, ali je negirao da bi mu učestalo dolazio ispred zgrade u kojoj on živi i učestalo ga zvao preostale dane u mjesecu.

3. U tijeku dokaznog postupka na raspravi održanoj 02. veljače 2026. pročitani su iskazi svjedoka JV, BV i OV sa zapisnika od **.**.2024. te HV i ŽV sa zapisnika od 24. travnja 2024. Ujedno je pročitana i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to : zapisnik o zaprimanju kaznene prijave u pogledu osobe, mjesta i vremena (list 8-9 spisa), imovinsko pravni zahtjev (list 13 spisa), Izjava (list 20-21 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanja predmeta sa zapisnikom (list 24-25 spisa), dopis ODO Rijeka od 25. listopada 2019. i rukom ispisana isprava (list 120-122 spisa) i dopis javnog bilježnika Maria Brajdića iz [adresa] sa ovjerenom preslikom Izjave (list 125-128 spisa). Prije ispitivanja okrivljenika, a na završetku dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za istog (list 165 spisa), te su reproducirane snimke njegova prvog ispitivanja kod PP Delnice od 22. travnja 2021. i ODO Rijeka od 23. travnja 2021. (list 19 i 38 spisa), a s tim u vezi pročitani su i zapisnici o njegovom ispitivanju od tih istih datuma (list 14-17 i 34-37 spisa). U konačnici odbijen je kao suvišan okrivljenikov dokazni prijedlog za provođenjem dokaza grafološkim vještačenjem, saslušanjem svjedokinje DV, pribavom spisa HZSR-a i podataka od FINA-e Rijeka o brojevima računa okrivljenika i oštećenika od 2019. godine te banaka prometa po računima od 01. siječnja 2019. do 15. listopada 2019. kao i od HZMO-a podatka o tome gdje je oštećenik bio zaposlen od 2019. (čl. 421. st. 1. točka 2. ZKP/08).

4. Iznoseći svoju obranu na raspravi održanoj 02. veljače 2026. okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Da nije istinita Izjava koja je potpisana da je njemu JV vratio dug i da dug još dan danas postoji. Od ukupnog iznosa od 35.000,00 kuna njemu da je vraćeno samo oko 8.000,00 i nešto kuna. Uplatu da je dobivao preko Western Uniona 2019. u 2., 3. i 4. mjesecu i nakon toga da nije bilo nikakve uplate.

2020. da su bili skupa na stanu on i JV na adresi [adresa] to vrijeme smatra da mu je iz novčanika uzeo osobnu iskaznicu i tako je došao njegov potpis sa osobne na Izjavu. Da je u to vrijeme u toj zgradi gdje su živjeli on i EV, živjela i DV i on smatra da je JV rekao DV da potpiše tu Izjavu. Da on kod javnog bilježnika Maria Brajdića u [adresa] nikad nije bio. Od JV da je i u veljači 2021. dobio 1.000,00 kuna i to da je bila posljednja uplata, a da nije bilo niti poziva od strane njega. On da priznaje da je on JV ovako kako ga se tereti zvao 117 puta, što da mu je žao i da bi se htio mu se ispričati zbog toga.

Njemu da je taj novac koji mu je EV bio dužan bio potreban da bi vratio kredit i da bi počeo normalno živjeti. Kredit da je dignuo da bi mogao kupiti auto. On da sa jedne strane oprašta EV sve što je bilo, a on da je kredit jedva vratio lani u 7. mjesecu.

On da nikada nije prijetio nikome smrću, a tako ni JV prema kojem da on nije bio nasilan, a zapravo da je on taj koji je bio više nagao prema njemu. Na upit ODO-a Rijeka naveo je da u ovih 117 puta koliko je on zvao JV, se on njemu nije javio, a kada bi mu se u nekim drugim slučajevima javio EV, oni da bi razgovarali o tome gdje će se naći da mu da novce, na kavi ili slično. Njemu da na početku EV nije odbijao vratiti novce i da je govorio da će dignuti kredit ili nešto, kasnije da nije htio niti pozive primati, a kada bi mu se ipak znao javiti onda da je odbijao plaćanje, on da mu je govorio da ću mu doći po auto i to da je bilo zadnje ovo što su se čuli.

Nakon što su reproducirane snimke prvog ispitivanja okrivljenika od 22. i 23. travnja 2021., okrivljenik je na upit suda zašto je u prihodnom postupku iskazao da mu je JV dao iznos od 5.000,00 kuna, a potom još iznos od 1.000,00 kuna, dok je danas iskazao da mu je plaćeno oko 8.000,00 kuna, odgovorio da je točno to da mu je EV platio taj iznos oko 8.000,00 kuna i to da je rekao jer da mu je tako bilo napisano na papiru u obrani od strane odvjetnice. Na daljnji upit zašto je u prethodnom postupku rekao da se radi o iznosu od 6.000,00 kuna, odgovorio je da je to tako rekao jer da je bio u stresu. Kada je sagledao uplate preko Western Uniona, odgovorio je da je ipak točno da je plaćeno oko 8.000,00 kuna. Na konačni upit suda zašto je danas prvi puta spomenuo DV vezano za potpisivanje Izjave, a u prethodnom postupku je rekao da je on potpisao prazan papir JV za koji mu je on rekao da mu treba za javnog bilježnika, odgovorio je da je on za ovu potpisanu Izjavu saznao tek kasnije tijekom ovog postupka i da on zato nije DV spomenuo u prethodnom postupku jer da on za tu potpisanu Izjavu tada nije znao. Da je točno da je da je on potpisao prazan papir JV i da nije DV spomenuo u prethodnom postupku jer da za tu potpisanu Izjavu nije znao.

4.1. Iznoseći svoju obranu u PP Delnice 22 . travnja 2021. okrivljenik je naveo da je 2018. JV razbio njegov auto i nakon toga da su se oni dogovorili da će mu EV vratiti iznos od 35.000,00 kn. EV da je 2019. otišao u Njemačku i da mu je vratio 5.000,00 kn dok je bio gore, a kada je došao nazad da ga je molio jer da ga je sazivala socijala da mu potpiše za javnog bilježnika da je to on vratio i da mu je dao prazan papir da potpiše što da je on učinio. Nakon toga da nije bilo ništa do početka 2021. i prije mjesec dana da mu je EV dao 1.000,00 kn i da ima poruke od toga, a da je bio dogovor da će mu svaki mjesec davati iznos od 1.000,00 kn kada bude plaća. Da ga je zvao 117 puta jer da mu se EV nije htio javiti, a da je dobio plaću i da je bio u njegovoj zgradi 2 puta i to 20. ožujka i jučer (21. travnja 2021.) i to da je sve. Da mu nije prijetio. EV da je upoznao 2016. u gostioni i nakon upoznavanja, da su popili 2,3 pijače i svaki puta kad bi se vidjeli da su se dosta dobro upoznali. Dva, tri puta mjesečno da bi se sastajali, a i da je prijateljski dolazio kod njega doma sam ili sa ŽV. Jučerašnjeg dana da su on i BV tražili JV da ga pita gdje su novci i da su bili ispred stana EV, ali da nije bilo nikoga pa da su mislili ići doma, ali da je onda netko zvao BV da je EV kod prijatelja O pa da su išli kod tog prijatelja i njegov (Robertov) auto da je bio ispred. EV da je pozivao prije nego je išao kod O i da se je prvi puta javio. Da su čuli psa od EV kada su bili ispred vratiju. Da su se 2 minute zadržali ispred stana. Da EV nije htio izaći iz stana prijatelja. Auto da je vozio HV kada su išli kod O. BV da je ušao u auto Golf IV jer da je to auto navodno od EV. Da je išao vidjeti gdje su ključevi od auta, jer da bi njemu trebali ključevi zbog dugovanja. Da nije sa EV bio kod javnog bilježnika, a da je on potpisao samo prazan papir i to da je bilo 2019. Broj telefona [broj telefona] da je od Nikšića, [broj telefona] da je njegov, za brojeve telefona [broj telefona] i [broj telefona] da ne pojma, a broj [broj telefona] da je od JV. Tijekom poziva da nije upućivao riječi prijetnje. Kada je pozivao EV da je u zadnje vrijeme znao biti i HV, a jučer da je bio BV. Kada ga ja zvao 117 puta da je bio sam ispred njegova stana i da mu je dignuo živce. Od početka godine da bi ga zvao oko 15. tog kad je plaća i to 2,3 puta, a da nije često obilazio zgradu gdje on živi. Da je jučer parkirao auto ispred zgrade JV i 20. ožujka da je parkirao auto od HV. Jučer da je htio uzeti ključeve od Golfa jer da mu je ŽV rekao da je to auto od JV. Da je BV uzeo ključeve, a na kraju se ispostavilo da nisu od JV koji da mu je jučer rekao da ga ne zove više. Kada ga je zvao 117 puta da mu je EV rekao da nije normalan i da šta toliko zove. Da je EV dugovanje trebao vratiti za godinu dana, a onda kada se je vratio da mu je rekao da mu daje 1.000,00 kn mjesečno.

4.2. Iznoseći svoju obranu ODO Rijeka 23. travnja 2021. okrivljenik je ponovio da mu je EV razbio auto 2018. i da su dogovorili da će mu vratiti po nekoj svoti, a da mu je EV prestao plaćati i da ga je nagovorio da potpiše kod javnog bilježnika kao neki ugovor da je on to njemu vratio i da je on to njemu napravio i potpisao, a on novce da nije dobio. Od 35.000,00 kn da mu je dao samo 6.000,00 kn. Da su se nakon Nove godine dogovorili da mu daje 1.000,00 kn. U toj firmi gdje on (EV) radi, da rade i njegovi prijatelji i svaki put kad bi on dobio plaću da bi mu rekli da dođe po novce. Jedanput da mu je dao 1.000,00 kn i od tad da se više nije htio javljat. Da mu on nije prijetio, a on u životu da nije nikoga udario, a kamoli da prijeti. Zadnji puta da mu je dao 1.000,00 kn u veljači ove godine i od onda da se više nije htio javljati, a dug da postoji od 2018., Potvrdu da je potpisao 2019. Da ga je stvarno zvao 20. ožujka 117 puta jer da zna da je dobio plaću, a da mu se nije htio javiti i da ga je tražio prekjučer (21. travnja 2021.), a da ga nije bilo, da ga pita zašto pravi budalu od njega. Da nije imao osjećaj da se on njega boji.

5. Svjedok JV ispitan na raspravi održanoj 08. veljače 2024. naveo je, a nakon što mu je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz koji je dao u prostorijama PP Delnice 06. svibnja 2021. (list 46-47 spisa) da kod istoga iskaza u cijelosti ustraje.

Zastupnica optužbe je predložila da se svjedoku predoče potvrde koje su na toj raspravi predane u spis od strane obrane, a ispisane rukom na dva lista papira, što je sud odobrio, i na upit zastupnice svjedoku je li te potvrde potpisao, svjedok je odgovorio da je on te potvrde potpisao i potvrdio je da je na te dane na ruke isplatio CVO navedene iznose u tim potvrdama. Nadalje na upit odgovorio je da je on nakon ove prometne nezgode otišao u Njemačku raditi te da je odmah po povratku iz Njemačke iz tog novca koji da je zaradio isplatio okrivljenika za što da su oni u konačnici i ovjerili izjavu kod javnog bilježnika. Da je uplatio ukupan iznos od 35.000,00 kn. Njemu da okrivljenik nije rekao zašto je ponovno tražio novce.

Na upit braniteljice okrivljenika odgovorio je da kada je izvršio ove uplate u veljači, ožujku i travnju 2019., a za to su mu na toj raspravi predočene potvrde, da je u to vrijeme radio u Njemačkoj, ali da je svaki mjesec dolazio doma. On da se sjeća da je par dana prije nego što je sastavljena Izjava isplatio okrivljenika u cijelosti. On da nije imao račun u Njemačkoj. Za plaću u Njemačkoj na ruke da je dobivao novac, a satnica da mu je bila 6 eura i on da je bio prijavljen za rad u Njemačkoj. Predmetna Izjava da mu je bila potrebna da on sebe osobno osigura, s tim da mu je bila potrebna i za CZSS budući da su nakon prometne nezgode on i CVO išli na CZSS da bi se tamo dogovorili kako će platiti taj dug. On da je dobio kaznu zbog vožnje bez vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola. Nakon što je Izjava predana u CZSS protiv njega da se je obustavio postupak u CZSS. Što se tiče samog sastavljanja predmetne Izjave da su on i CVO zajedno došli kod javnog bilježnika kojem da su objasnili o čemu se radi i javni bilježnik da im je pomogao "u književnom smislu" sročiti tu Izjavu, dakle, zajedno da su i CVO to sročili uz pomoć javnog bilježnika, a CVO da je pisao rukom tekst Izjave i potpisao ju. Da je u Njemačkoj radio 12-16 sati i na taj način, dakle svojim radom da je namaknuo iznos koji da je isplatio CVO. On da se ne sjeća imena svojeg poslodavca u Njemačkoj. Misli da u ovom periodu kada je sastavljena Izjava on nije živio sa okrivljenikom. Da ne zna kojeg datuma u mjesecu je dobivao plaću, a izuzev ovog što je naveo u svom iskazu da ga je zvao 117 puta, da se ne može sjetiti koliko ga je još puta zvao okrivljenik, ali da ga je zvao, samo da se ne sjeća za te ostale pozive datuma. On da se je bojao okrivljenika. Oni da su prije bili prijatelji i da su živjeli zajedno neko vrijeme i u to vrijeme da nije pokazao agresiju prema njemu, ali ljudi da se mijenjaju i da on ne zna što mu može doći u glavu. Da želi reći da on ne bi bio podnio kaznenu prijavu da nije toliko osjećao strah i za svoju zaručnicu OV, sa kojom da sada više niti nije u vezi. Da je on iznos koji je isplatio okrivljeniku držao u novčaniku.

Na upit suda, a vezano za dio svoga iskaza u kojem je naveo da je nekoliko dana prije sastavljanja Izjave isplatio cjelokupni iznos duga, a da je u Izjavi napisano da je sa 15. lipnja 2019. isplaćen cjelokupni iznos duga, odgovorio je da je točno ovo što piše u Izjavi samo što da se on ne sjeća zašto su stavili datum 15. lipnja, u smislu kako su došli do tog datuma. Da je cjelokupni iznos koji je isplatio, njemu isplatio na ruke i to da je ukupan iznos od 35.000,00 kn. Da ne želi u ovom postupku sudjelovati u svojstvu oštećenika i da ne postavlja nikakav imovinsko pravni zahtjev.

5.1. Svjedok JV ispitan u prostorijama PP Delnice 06. svibnja 2021. (list 46-47 spisa) naveo je da je tijekom 2018. prilikom jednog druženja zajedno sa društvom, tijekom noći pod utjecajem alkohola sudjelovao kao vozač u prometnoj nesreći u kojoj je razbio vozilo svog prijatelja JVO, koje da mu je neposredno prije toga isti povjerio. Nakon prometne nezgode da su postigli dogovor da će mu namiriti štetu koja da je nastala na vozilu na način da će mu isplatiti novčani iznos od 30.000,00 kuna. Nakon cca šest mjeseci da je isto i učinio nakon čega da su zajedno kod javnog bilježnika u [adresa] ovjerili Izjavu kojom se smatra da naspram JVO nema više dugovanja.

Nakon toga, početkom ove godine na njegov mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona] da su ga počeli nazivati JVO i njegov prijatelj HV, te od njega tražiti da ponovno, JVO isplati na ime štete za vozilo novčani iznos od 30.000,00 kuna. Da je odgovarao svaki puta da je novac vratio te da nema naspram njega nikakvih dugovanja. U periodu od tada pa do dana podnošenja kaznene prijave da je takvih poziva bilo puno, ne zna točno koliki broj. Zna da je tijekom jedne noći, misli 20. ožujka 2021. od negdje 19,00 sati pa slijedećeg dana do 06,00 sati JVO ga nazvao 117 puta. Prilikom navedenih poziva on da je odgovorio na nekih šest do sedam poziva, a isti da mu je izricao razne prijetnje kao: "polomiti ću ti noge, ukoliko mi ne vratiš novce ubiti ću te, iščupati ću ti oči, požaliti ćeš ako se ne budeš javljao, uzeti ću ti auto, razbiti ću ti auto i sl." Isto tako da je JVO znao učestalo dolaziti ispred zgrade u kojoj stanuje u [adresa], te da je istu vozilom obilazio, i pozivao ga na mobitel, pritom prijeteći sa brojeva [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona]. Svaki puta kada se je on javljao, da mu je odgovarao da istome nije ništa dužan, te da ga više u svezi toga ne zove, međutim pozivi da su bili svakim danom sve učestaliji. U to vrijeme da se nisu uopće susretali, odnosno je on izbjegavao takve susrete. Dana 21. travnja 2021. u popodnevnim satima zajedno sa zaručnicom OV da se je nalazio u obiteljskoj kući u mjestu [adresa] kod njihovog prijatelja TV kada ga je nazvao Alexov prijatelj BV sa pozivnog broja [broj telefona] u 19,56 sati, te mu rekao da se nacrta doma, odnosno u stanu u kojem boravi, da ga ne bi on tražio po [adresa]. On da je odgovorio kako nije doma niti ne misli doma dolaziti, te da je za vrijeme poziva čuo lajanje psa pa da je pretpostavio da se nalazi ispred vrata stana u kojem boravi, nakon čega da je prekinuo poziv. Nakon toga da ga je pozivao još u nekoliko navrata, međutim da se on na te pozive nije javljao. Zbog straha za svoju sigurnost da je zamolio O da ga odveze do policijske postaje kako bi prijavio navedeno. Nakon što je isto ispričao policijskom službeniku, isti je rekao da bi za navedeno trebao podnijeti prijave, a oni da će obići grad da vide da li će negdje pronaći BV i JVO, jer da je kod poziva u pozadini čuo i Alexov glas. Nakon toga da su se uputili kod O, te na putu susreli JVO i BV koji da su stajali uz cestu na raskrižju za ulicu u kojoj H živi. Nakon što su parkirali auto, da su ušli u kuću, te kroz prozor ugledali JVO i BV koji su došli za vozilom "VW Golf III" bijele boje kojim da je upravljao HV. Nakon što su stali, iz auta da su izašli JVO i BV, te da je BV otvorio vrata Dorianovog auta koji da nije bio zaključan, te iz istoga uzeo snop njegovih ključeva koje da je zaboravio u autu, nakon čega da su sjeli u auto i udaljili se. Nakon toga da je odlučio sve prijaviti policijskim službenicima iz straha za svoju i sigurnost svoje imovine, budući su na snopu bili i ključevi od stana. Od dana podnošenja kaznene prijave da više nije imao nikakvih poziva od JVO kao niti nikog od njegovih prijatelja.

6. Svjedok BV ispitan na raspravi održanoj 08. veljače 2024. naveo je, a nakon što mu je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz koji je dao u prostorijama PP Delnice 06. svibnja 2021. (list 49 spisa) da kod istoga iskaza u cijelosti ustraje. Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da to vozilo koje je razbio JV nije bilo ni najnovije ni najstarije, a zna da je bilo marke WW. Passat karavan. Zna da je JVO bio ljut jer da mu EV nije platio tu štetu odnosno da mu je platio samo tu jednu ratu u iznosu od 1.000,00 kn, dok da mu drugu nije platio. Sa njegovog njemačkog broja telefona da je JVO zvao EV, jer mu se sa njegovog, dakle Alexovog, EV nije htio javiti. Njemu da je JVO u 4. mjesecu 2020. rekao da mu EV ne vraća novce i on da je bio prisutan kada bi se EV ipak javio na telefon JVO i zna da bi ga tada JVO tražio da mu vrati novac, a ovaj bi znao reći da nema novaca, na što bi JVO rekao opet me laže.

Na upit braniteljice okrivljenika odgovorio je da je on čuo da je EV rekao JVO da će mu vratiti novac. Da se je on sa rada iz Njemačke vratio u travnju 2020. i od tada pa u nastavnom razdoblju da je idućih šest mjeseci živio s okrivljenikom s tim da su oni zajedno i radili i zna da se EV u to vrijeme nije htio javiti JVO. On da se ne sjeća je li 2019. bio u [adresa]. On da je u Njemačkoj bio godinu dana prije no što da se je vratio u RH u travnju 2020. On zna da su okrivljenik i EV zajedno živjeli, ali da ne zna točno u kojem je to vremenskom razdoblju bilo. Da ne zna točno koje godine je bila ova prometna nezgoda, pri čemu kada to navodi da misli na to što da on ne zna je li tada bila prometna nezgoda (dakle tri godine prije davanja Iskaza u PP Delnice), već da on to svoje saznanje ima samo od JVO.

Na upit suda odgovorio je da, koliko on zna EV je platio JVO samo 1.000,00 kn jer da mu je to JVO rekao.

6.1. Svjedok BV ispitan u prostorijama PP Delnice 06. svibnja 2021. (list 49 spisa) naveo je da BVO poznaje oko 5 do 6 godina. Da ga je upoznao kada je bio u društvu JV. U posljednjih godinu dana tijekom povremenog druženja od JVO da je saznao kako mu je JV pred oko 3 godine razbio automobil i da mu je ostao dužan oko 30.000,00 kuna. Unatrag više od mjesec dana mu je JVO rekao kako mu je EV platio jednu ratu u iznosu od 1.000,00 kuna. Isto tako da mu je JVO rekao da ga je prijateljski čekao da mu vrati novce.

Dana 21. travnja 2021. u jutarnjim satima putem telefona da se je čuo sa prijateljem LV te da su se tog dana dogovorili kako će otići na kavu. Negdje oko 09,00 sati, HV je sa svojim vozilom VW Golf došao po njega i da su otišli na kavu u [adresa] i potom zajedno otišli u Ravnu Goru do Josipovog unajmljenog stana. Kasnije da je do HV došao i JVO. Par sati da su bili u Ravnoj Gori, te da su potom HV, njegova djevojka, JVO i on sa Josipovim vozilom otišli do Sungera do Josipove obitelji. U Sungeru da su se zadržali par sati jer da su popravljali kočnice na autu. Nakon popravka da su svi zajedno otišli u Lučice kod trgovine "Gavranović" gdje da su konzumirali pivu. Tada da je JVO sa njegova njemačkog broja telefona kojeg ne zna napamet pozivao JV da ga pita kada će mu platiti drugu ratu za štetu na autu. EV da mu nije odgovarao na pozive. Kod trgovine da su popili još par piva, kako se EV nije JVO javljao na pozive, da je JVO rekao da ide vidjeti na Robertovu adresu stanovanja u [adresa] da li je tamo. Da je HV njega i JVO odvezao do ulice gdje stanuje EV, te su tada on i JVO otišli do vrata stana gdje da stanuje EV. JVO da je zvonio i kucao, ali da se nitko nije javljao. Kada su se nalazili ispred stana da ga je JVO ponovno pozivao sa njegovog broja telefona no EV da se nije javljao. JVO da je potom rekao kako je možda EV kod prijatelja O, te da ih je HV odvezao do kuće gdje stanuje O. HV da ih je tamo pustio, a on i JVO da su izašli van, te da je ponovno JVO pozivao EV koji da mu nije odgovarao na pozive. Ispred kuće od O da je bio parkiran Robertov auto Golf linije IV. Tamo da su razgovarali da JVO uzme ključeve od EV i da će napisati poruku kada mu plati ratu da će mu vratiti ključeve. Robertovo vozilo da je bilo otključano, ona da je otvorio vrata suvozača te da su u polici vrata bili ključevi koje da je on uzeo. Potom da su sjeli kod HV u auto i ponovno otišli u Ravnu Goru. U Ravnu Goru da je došla policija.

7. Svjedokinja OV ispitana na raspravi održanoj 08. veljače 2024. navela je, a nakon što joj je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz koji je dala u prostorijama PP Delnice 17. svibnja 2021. (list 52 spisa) da kod istoga iskaza u cijelosti ustraje.

Na upit zastupnice optužbe odgovorila je da je ona znala čuti razgovor EV i JVO da jer bi EV stavio telefon na razglas i ona da je pri tome čula da JVO potražuje od EV novac, s tim da mu je i prijetio, ali da se ona točno ne sjeća sadržaja riječi tih prijetnji, s tim da zna da se je sve vrtilo oko tog novca. Zna da je EV tražio od JVO da želi da dođe doma, a EV da je bio zastrašen, jer da nije znao kako će oni odreagirati, pri čemu kad kaže to, misli na JVO i BV jer da je BV bio prisutan u 95 posto tih situacija. Da je ona u ovom periodu od početka 2021. do zaključno sa travnjem 2021. živjela sa EV i da zna da je u tom periodu dosta često znao zvati UV i to da je bilo i po danu i po noći, s tim da su zadnjih tjedan dana u travnju 2021., pozivi bili učestaliji. UV da se je u početku svih tih poziva znao javiti UV i pokušavao to riješiti, a poslije da se nije javljao jer da je vidio da se nema smisla svađati i prepirati.

Na upit braniteljice okrivljenika odgovorila je da UV nije bilo jasno u početku koje novce UV od njega potražuje i kada je shvatio da je to za tu štetu, pokušavao mu je objasniti da to nema smisla, jer da je tu štetu on (UV) već platio. Njoj da je poznato da je UV isplatio taj dug na temelju toga što je osobno vidjela izjavu ovjerenu od javnog bilježnika. Njoj da nije poznato jer da nije upućena u to odakle UV novac koji je platio UV. Ona da je bila u vezi s UV od kraja 2018. početak 2019., pa iduće tri godine, a da su živjeli zajedno dvije i pol godine odnosno negdje nakon 6 mjeseci veze da su počeli živjeti zajedno. Ona da nije bila prisutna kada se sastavljala ova Izjava kod javnog bilježnika. Da je UV radio i ostvario je plaću tako da je imao dovoljno novaca za život, a to govori za ovaj period dok su oni bili u vezi. Ona da nije bila sa UV dok je on bio u Njemačkoj, niti da zna kada se je on uopće vratio iz Njemačke. Da ne zna gdje je UV na početku njihove veze radio, a kasnije da su zajedno radili u Lokve d.o.o., dakle dok su bili u vezi uopće UV nije radio u Njemačkoj. Na upit suda odgovorila je da ne zna kada je UV otišao i kada se vratio iz Njemačke, ali zna da je bio radio u Njemačkoj.

7.1. Svjedokinja OV ispitana u prostorijama PP Delnice 17. svibnja 2021. (list 52 spisa) navela je da je UV upoznala krajem 2019. i tada da je saznala kako je UV u periodu tijekom 2018. razbio vozilo vlasništvo CVO kojeg da i ona osobno poznaje. UV da joj je rekao kako je platio štetu CVO za navedeno vozilo, a da je vidjela i ovjerenu izjavu kod javnog bilježnika. Unatrag godinu i pol dana u nebrojeno puta da je bila prisutna kada da je dečka UV na njegov broj [broj telefona] sa više različitih brojeva pozivao CVO, te HV i da su tražili od UV nepostojeći dug od 30.000,00 kuna za štetu na Alexovom autu, a koju da je isti platio. Te godine tijekom mjeseca ožujka negdje poslije 15-og u mjesecu da je bila subota, tijekom dana i noći UV da je zaprimio ukupno 117 poziva sa Alexsovog broja. UV da se prvi puta javio i tada da je CVO ponovno tražio povrat nepostojećeg duga. Kako da je bio uključen zvučnik na telefonu, da je čula sadržaj razgovora. UV da je rekao CVO da ga pusti na miru, kako nema nikakvog dugovanja prema njemu i prekinuo poziv, nakon čega da se više nije javljao na pozive. Prije navedenog datuma CVO da je u više navrata sa svojim golfom linije III ili sa LV znao voziti se pored zgrade gdje da stanuju ona i UV na adresi u [adresa]. Tada da bi znao parkirati ispred i čekati. Pretpostavlja kako su u navedenim situacijama željeli zastrašiti UV i nju, no tada da nisu izlazili izvan zgrade. Dana 21. travnja 2021. zajedno sa UV da se nalazila kod prijatelja TV. Dok su bili kod TV, UV da je zaprimio poziv sa Alexovog broja telefona. Tada da je UV uključio zvučnik te da je čula da CVO traži od UV da dođe odmah kući. Kako da se čulo lajanje psa, ona i UV da su zaključili da se CVO nalazi ispred njihovog stana jer da imaju kućnog ljubimca, psa. Tada da ih je prijatelj H odveo do policijske postaje. Nakon obavljenog razgovora i tijekom povratka natrag na adresu kod prijatelja na raskrižju ulice, da su sreli BV i CVO. Da su otišli kod TV u kuću te kada je pogledala kroz prozor, ispred da je vidjela bijeli Golf linije III u kojem da se je kao vozač nalazio HV, dok da su sa njim bili ŠV i BV. ŠV i BV da su izašli iz vozila dok je BV otvorio vozilo prijatelja TV te iz unutrašnjosti uzeo snop Robertovih ključeva. Sve da je snimila svojim mobitelom. Nakon toga da su pozvali policiju.

8. Svjedok HV ispitan na raspravi održanoj 26. travnja 2024. naveo je da je njemu poznato da je pred dosta godina UV uzeo auto od ŠV i da ga je razbio, s tim da su oni imali dogovor da će UV platiti na rate ŠV iznos od 35.000,00 kn. Neki dio da je UV i uplatio dok je bio u Njemačkoj, s tim da je jedan dio platio u ratama dok je bio u Hrvatskoj. Zna da je platio 2 ili 3 rate dok je bio u Hrvatskoj i on da je čak u ta dva/tri navrata išao sa ŠV kod Ž po novce. Na upit braniteljice okrivljenika je li mu poznato kada je u ta dva/tri navrata ŠV išao kod Ž po te novce, odgovorio je da je to bilo godine kada je ŠV u ovom slučaju uhićen. Nadalje odgovorio je da zna da su UV i ŠV živjeli zajedno u periodu kad je Ž razbio taj auto, a on da se je sa ŠV počeo češće družiti nakon toga, i sada da su prijatelji. On da zna sve što je bilo s obzirom da je u vrijeme kada je ŠV uhićen on radio u obrtu za sječu stabala koji da je u vlasništvu njegove majke i tad da su svaki dan bili skupa jer da su zajedno radili. U par navrata da se je znao družiti s UV, zna ga iz viđenja, a sad se ne druži s njim. Da je on bio prisutan kada je ŠV uhićen, a što se tiče događaja koji su tome prethodili, odgovorio je da ne zna točno, da li je to bilo tog dana ili dva dana prije, ali zna da jeste, ŠV zvao Ž na mobitel da mu da novce jer su ti novci ŠV trebali i zna da se Ž nije javljao. To da zna jer da je tim pozivima bio osobno prisutan, s tim da niti u jednom drugom navratu ja nije bio prisutan u kojima bi ŠV zvao Ž. Dok je on bio prisutan Ž da se nije javljao ŠV, a je li mu se javio u nekom drugom navratu, on da ne može znati ako nije bio prisutan. Nadalje njemu da je poznato da je ŠV znao zvati Ž oko 15., 16. ili 17. u mjesecu kada Ž dobiva plaću, da mu da novce i Ž je to učinio, a ŠV bi mu te iznose odnio, skupa su vodili kao neku evidenciju. Zna da je ŠV imao bilježnicu u kojoj je to sve pisao i odbijao, ovo što bi mu platio Ž. Njega da je ŠV molio da on ide sa njim kod Ž zbog tih novaca zbog toga da ga ne bi ovaj iznuđivao odnosno prijavio za iznudu i kamatarenje. Misli da je išao dva do tri puta sa ŠV po novce i tada bi Ž dao novce ŠV s tim da bi ŠV rekao Ž „pa znaš da mi novci trebaju“.

Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da on zna da je dug Ž prema ŠV bio 35.000,00 kn i on da to zna s obzirom da je dobar sa ŠV pa da mu je on to rekao i isto tako da zna jer da mu je i to rekao ŠV, da je njemu Ž dao oko 8.000,00 kn dok je Ž radio u Njemačkoj i misli da mu je u ova dva do tri navrata dok je bio u [adresa] Ž dao još po 1.000,00 kn u svakom navratu, misli da je to bio taj iznos i on da je toj predaji novca bio osobno prisutan. Ta predaja novca u ta dva do tri navrata da je bila u Robijevom stanu do kojeg da je on ŠV vozio jer da ŠV nije imao auto i nitko drugi toj predaji da nije bio prisutan osim njih troje (on, ŠV i Ž).

9. Svjedok ŽV ispitan na raspravi održanoj 26. travnja 2024. naveo je da je njemu poznato da je Ž imao prometnu nezgodu sa Alexovim autom i poznato mu je da Ž duguje neke novce ŠV za to vozilo.

Na upit braniteljice okrivljenika odgovorio je da on ne zna da bi Ž vratio neke novce ŠV. On da nije bio prisutan u situacijama kada bi ŠV pozivao Ž da mu vrati novce. Njemu da je poznato da su ŠV i Ž živjeli zajedno. On misli, ali nema pojma, da je to bilo 2019. ili 2020. Ne zna kad je bila prometna nezgoda, ali misli da je bila nekih 5 do 6 godina unatrag od danas. ŠV i Ž da su živjeli zajedno prije prometne nezgode.

10. Iz pročitane materijalne dokumentacije koju sud u cijelosti prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu jer ista nije ničim dovedena u pitanje, utvrđeno je kako slijedi :

- iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 8-9 spisa) utvrđeno je da je istu JV podnio protiv AV i BV **.**.2021., PP Delnice zbog kaznenog djela prijetnje, nametljivog ponašanja, iznude i krađe;

- iz imovinsko pravnog zahtjeva (list 13 spisa) utvrđeno je da je isti 21. travnja 2021. postavio JV na iznos od 500,00 kn;

- iz rukom pisane Izjave (list 20-12 spisa) utvrđeno je da je istu dao JVO, s tim da je pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio kako slijedi : "da mi je JV dana 15.6.2019. godine isplatio cjelokupni iznos duga u iznosu od 35.000,00 kn na ime štete na automobilu VW Passat nastale prilikom sudara. Izjavljujem da je iznos nastale štete time u cjelosti podmiren te da od JV više ništa ne potražujem. Ovu izjavu dajem za potrebe Centra za socijalnu skrb Rijeka te se u druge svrhe ne smije uptrijebiti." Utvrđeno je da je predmetna Izjava ovjerena od strane javnog bilježnika Maria Brajdića koji je potvrdio da je CVO u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisao ispravu;

- iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 21. travnja 2021. sa priležećim zapisnikom od 21. travnja 2021. (list 24-25 spisa) utvrđeno je od BV oduzeto 7 ključeva sa pet privjesaka koji se nalaze u snopu;

- iz dopisa ODO-a Rijeka od 25. listopada 2019. (list 120 spisa) utvrđeno je da je isti naslovljen na CVO kao oštećenika koji se obavještava da je u odnosu na počinitelja JV utvrđeno da nema osnove za daljnje vođenje kaznenog postupka s obzirom da to ne bi bilo svrhovito i to sve iz razloga što se navedeni mlađi punoljetnik prvi puta javlja kao počinitelj kaznenog djela uopće, urednih je obiteljskih i osobnih prilika, uredno i i u cijelosti izvršio posebnu obvezu naloženu od strane državnog odvjetništva da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesu kaznenim djelom iz čl. 72. st. 1. toč. b) Zakona o sudovima za mladež;

- iz rukom pisanih potvrda (list 121- 122 spisa) utvrđeno je da se u njima u 3 navrata navodi kako je: 25. veljače 2019., 25. ožujka 2019. i **.**.2019. CVO uplaćen mjesečni iznos od 2.916,70 kuna s tim da se kao pošiljatelj navodi JV, a kao primatelj CVO;

- iz dopisa javnog bilježnika Maria Brajdića od 14. veljače 2024. (list 125 spisa) u privitku kojeg je dostavljena ovjerena preslika Izjave (list 126-128 spisa) utvrđeno je da isti javni bilježnik Mario Brajdić potvrđuje da je CVO u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisao navedenu Izjavu i ovjerio svoj potpis na istoj, a koja se sukladno Zakonu o javnom bilježništvu čuva u tom uredu.

11. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenik ponašanjem inkriminiranim u izreci presude ostvario sve elemente bića kaznenog djela iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11 i sve elemente bića kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11, pa ga je za ista djela valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

U odnosu na kazneno djelo iznude u pokušaju (toč. I. 1) izreke presude)

12. U pogledu učina ovog djela, okrivljenik negira isti te se u bitnome brani da mu nije u cijelosti namirena šteta od strane JV koji mu je, kako je to okrivljenik sam iskazao, tijekom 2018. razbio auto u prometnoj nesreći, pa su se dogovorili da će mu JV naknaditi štetu u iznosu od 35.000,00 kn. Slijedom takve obrane okrivljenika, ukazuje se nespornim da je doista JV tijekom prometne nesreće 2018. razbio okrivljenikov auto te da su se okrivljenik i JV dogovorili da će mu JV naknaditi štetu u iznosu od 35.000,00 kn. No, ukazuje se spornim, je li JV naknadio okrivljeniku štetu u tom iznosu i je li mu okrivljenik prijetio kada je u inkriminiranom razdoblju tražio isplatu te štete. Sve s obzirom da je JV tvrdio da je štetu namirio u cijelosti u iznosu od 35.000,00 kn, a da mu je u inkriminiranom razdoblju okrivljenik prijetio izgovarajući mu riječi navedene u toč. I. 1) izreke presude kada je tražio isplatu iznosa od 30.000,00 kn, dakle postupao sa ciljem da se sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, za navedeni novčani iznos, kako se to i tereti.

12.1. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj negira da mu šteta u iznosu od 35.000,00 kn nije namirena od stane JV s obzirom da je ista obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka, sama sebi kontradiktorna u tom dijelu pa sud ocjenjuje da je usmjerena u pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti.

12.2. Naime, da je JV namirio okrivljeniku štetu u cjelokupnom iznosu od 35.000,00 kn proizlazi prije svega iz Izjave ovjerene kod javnog bilježnika Maria Brajdića koji je osim u javno bilježničkoj potvrdi sadržanoj na samoj Izjavi, dodatno i dopisu od 14. veljače 2024. potvrdio da je CVO potpisao istu, a u njoj je ustvrdio da mu je ČV namirio štetu u iznosu od 35.000,00 kn na ime štete 15. lipnja 2019. na automobilu V W Pasat nastale prilikom sudara potvrdio. Da je okrivljenik potpisao predmetnu Izjavu kod javnog bilježnika potvrdio je i JV koji je iskazao da je uplatio iznos od 35.000,00 kn i da su on i CVO zajedno išli kod javnog bilježnika kojemu da su objasnili o čemu se radi i da im je javni bilježnik pomogao "u književnom smislu" sročiti tu Izjavu koju je CVO pisao rukom i potom ju potpisao. Sukladno iskazu JV, iskazivala je i svjedokinja OV koja je iskazala da joj je UV rekao da je platio štetu CVO za navedeno vozilo, a i da je ona vidjela Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika. Iskaze svjedoka JV i OV u navedenom dijelu sud prihvaća kao istinite jer su međusobno suglasni i u skladu s materijalnom dokumentacijom – Izjavom u koju sud nema razloga sumnjati u pogledu njezine vjerodostojnosti i istinitosti. Slijedom tih dokaza, iskaza svjedoka JV i OV kao i sadržaja Izjave, ovaj sud utvrđuje kao odlučno da je JV namirio štetu okrivljeniku u iznosu od 35.000,00 kn i da je obrana u kojoj on to negira neistinita. Osim toga, okrivljenikova obrana je nedosljedna i kontradiktorna sama sebi kada on iskazuje o okolnostima potpisivanja Izjave. Tako je okrivljenik prvotno ispitan 22. travnja 2021. u PP Delnice iskazao da je JV potpisao prazan papir jer da ga je to molio UV da mu to treba za "socijalu" što da mu je potpisao, da bi idući dan, 23. travnja u ODO-u Rijeka iskazao da je ipak kod javnog bilježnika potpisao UV ugovor, a u konačnici na sudu 02. veljače 2026. je iskazao da on nikada nije bio kod javnog bilježnika Marija Brajdića u [adresa] i da mu je JV uzeo osobnu iskaznicu i da je došao potpis sa osobne na Izjavu tako što da je JV rekao DV koja je živjela u istoj zgradi gdje su živjeli i on i JV da potpiše. Na upit suda, a vezano za navedeno odstupanje, okrivljenik je odgovorio da je on za potpisanu Izjavu saznao tek kasnije tijekom ovog postupka i da on zato nije DV spomenuo u prethodnom postupku jer da on za tu potpisanu Izjavu tada nije znao, te da je točno da je on potpisao prazan papir JV i da nije DV spomenuo u prethodnom postupku jer da za tu potpisanu Izjavu nije znao. Sud smatra da je neistinita obrana koju je okrivljenik dao 22. travnja 2021. u PP Delnice i na sudu 02. veljače 2026. (a u kojim obranama negira odlazak kod javnog bilježnika) jer su te obrane kontradiktorne materijalnoj dokumentaciji - Izjavi za koju je tijekom postupka bez ikakve dvojbe utvrđeno da ju je okrivljenik potpisao kod javnog bilježnika, ali i iskazu svjedoka JV i OV koji iskazuju u prilog Izjave, pa u konačnici sud prihvaća samo njegovu obranu 23. travnja 2021. koja je u skladu s tim rezultatima dokaznog postupka, dok posljedično tome ne prihvaća obrazloženje dano vezano za odstupanje. Što se tiče opravdanja okrivljenika da je iz prijateljskih razloga potpisao JV makar da mu šteta nije bila namirena, sud takvu njegovu obranu ne prihvaća upravo iz razloga njezine ne konzistetnosti zbog koje mu sud ne može pokloniti vjeru da iskazuje istinito. Njegova ne konzistenost prisutna je i u dijelu u kojem iskazuje u kojem dijelu mu je plaćena naknada štete. Tako isti najprije u prethodnom postupku 22. i 23 travnja 2021. navodi da mu je od 35.000,00 kn plaćen iznos od 6.000,00 kn, da bi na raspravi 02. veljače 2026. iskazao da mu je plaćen iznos od 8.000,00 kn i nešto više kuna, a na upit suda da objasni odstupanje naveo je da je točno to da mu je UV platio taj iznos oko 8.000,00 kuna i to da je rekao jer da mu je tako bilo napisano na papiru u obrani od strane odvjetnice, a na daljnji upit zašto je u prethodnom postupku rekao da se radi o iznosu od 6.000,00 kuna, odgovorio je da je to tako rekao jer da je bio u stresu. Kada je sagledao uplate preko Western Uniona, odgovorio je da je ipak točno da je plaćeno oko 8.000,00 kuna. Sud ne prihvaća kao istinito obrazloženje okrivljenika vezano za odstupanje, jer kada se uzme u obzir da je okrivljenik, a što je i sam priznao u jednom danu pozivao okrivljenika 117 puta (dakle u tolikoj mjeri fokusiran na istog) i da se ne radi o maloj razlici novaca već o razlici od nekoliko tisuća kuna, tada nije logično niti uvjerljivo da okrivljenik ne bi znao koliko mu je dužan JV da mu je doista ostao dužan (a što nije), pa je utoliko njegova obrana ne samo kontradiktorna, već sama sebi i životno neuvjerljiva te i u ovom dijelu ne konzistetna zbog čega joj sud ne može pokloniti vjeru. Osim toga, okrivljenik je ustvrdio da mu je zadnju uplatu od 1.000,00 kn JV dao u veljači 2021. i da za to ima poruke u mobitelu koje da ima, bi bilo logično da bi ih uložio u spis. U konačnici, niti okrivljenikovi prijatelji HV i BV ne iskazuju suglasno obrani okrivljenika; tako je svjedok HV rekao da je UV dao okrivljeniku iznos od 8.000,00 kn dok je bio u Njemačkoj (dok je okrivljenik rekao da mu je dao iznos od 5.000,00 kn dok je bio u Njemačkoj), a da mu je dok je bio u Hrvatskoj dao još po 1.000,00 kn u svakom navratu s tim da je on toj predaji bio prisutan, a to da je to bilo u dva, tri navrata, dok je svjedok BV iskazao da je JV platio okrivljeniku iznos od samo 1.000,00 kn jer da mu je to tako rekao okrivljenik. Dakle, niti njima sud ne može pokloniti vjeru jer osim što su međusobno kontradiktorni, suprotni su i Izjavi i iskazima svjedoka JV i OV, na kojima je sud temeljio utvrđenje odlučne činjenice da je plaćen iznos od 35.000,00 kn.

12.3. Na temelju iskaza oštećenika JV danog tijekom prethodnog postupka ovaj sud utvrđuje kao odlučno da ga je okrivljenik od početka 2021. pa do 21. travnja 2021. sa mobilnih uređaja pozivnih brojeva [broj telefona] i 091-942-0711 pozivao na njegov broj [broj telefona], pritom mu prijetivši da ukoliko mu ne preda traženi novac da će mu polomiti noge, da će ga ubiti, iščupati oči i da će požaliti ako se ne bude javljao na telefonske pozive kao i da će mu oduzeti vozilo. Iskaz svjedoka JV u navedenom dijelu na kojem sud temelji utvrđenje navedene odlučne činjenice, sud prihvaća u cijelosti jer ne nalazi razloge da bi isti lažno teretio okrivljenika. Ovo tim više ukoliko se uzme u obzir da iskaz svjedokinje OV potkrjepljuje iskaz svjedoka JV jer je ista potvrdila da je okrivljenik u trenucima kada je tražio novac od JV istome prijetio što da je ona i čula, s tim da je ista i potvrdila da je UV pokušavao objasniti okrivljeniku da je on tu štetu već platio, te da se je UV u periodu od početka 2021. do zaključno sa travnjem 2021. u početku svih tih poziva znao javiti okrivljeniku, a poslije da se nije javljao jer da je uvidio da se nema smisla svađati i prepirati. Dakle, kako su iskazi svjedoka JV i OV međusobnu suglasni, to ih sud kao takve u navedenom dijelu prihvaća kao istinite, s tim da prema iskazu svjedoka JV u konačnici sud utvrđuje da isti nije pristao predati okrivljeniku novce nego je opisano postupanje prijavio policiji.

13. Stoga se zaključno utvrđuje da nije postojala nikakva osnova po kojoj bi okrivljenik imao pravo na naplatu iznosa od 30.000,00 kuna kojeg je uz upućivanje riječi prijetećeg sadržaja tražio od JV u inkriminirano vrijeme, telefonski ga kontaktirajući sa mobilnih telefona pozivnih brojeva specificiranih u toč. I 1) izreke presude, pa kako mu JV nije pristao predati te novce, to je razvidno da je to djelo okrivljenik s namjerom započeo, ali nije dovršio da ozbiljnom prijetnjom, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, prisili JV da navedeno učini na štetu svoje imovine. JV je postupanje okrivljenika shvatio ozbiljno što je i sam iskazao navodeći da se je bojao okrivljenika i da on ne bi podnio kaznenu prijavu da nije toliko osjećao strah, pa dakle tome svjedoči ne samo njegov iskaz već i njegov postupak podnošenja kaznene prijave protiv okrivljenika, s tim da prijetnje i u objektivnom smislu jesu ozbiljne i podobne da kod svake osobe izazovu strah. Opisanim postupanjem okrivljenik je za sebe pokušao pribaviti protupravnu imovinsku korist, a u njegovom su ponašanju ostvarena obilježja kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11. Pri počinjenju kaznenog djela okrivljenik je postupao s oblikom krivnje – izravnom namjerom. Isti je bio svjestan da poduzima radnje ostvarenja bića kaznenog djela, a pri počinjenju kaznenog djela je uporabio ozbiljnu prijetnju, sve s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, a to je i htio učiniti. U njegovom ponašanju nisu utvrđene okolnosti koje bi dovodile u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela. Stoga je valjalo, a s obzirom da je sud utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju odlučiti kao u izreci presude i istog oglasiti krivim te osuditi po zakonu.

U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja (toč. I. 2) izreke presude) 14. U pogledu učina ovog djela, okrivljenik ne negira isti u dijelu u kojem se tereti da je JV kontaktirao telefonskim putem 117 puta, no negira u dijelu da bi učestalo dolazio ispred zgrade na adresi u [adresa] u kojoj JV živi te istu obilazio kao i učestalo pozivao JV, sve u periodu od početka 2021. do 21. travnja 2021. Slijedom takve obrane okrivljenika, ukazuje se nespornim da je okrivljenik kontaktirao telefonskim putem Roberta Klobučara 117 puta, s tim da je sud na temelju iskaza JV u dijelu u kojem je isti iskazao da ga je okrivljenik od 20. ožujka 2021. od negdje 19,00 sati pa do sljedećeg dana do 06:00 sati nazvao 117 puta, izmijenio činjenični opis djela na način da je u toč. I 2) izreke presude naveo da je okrivljenik Roberta Klobučara 20. i 21. ožujka 2021. nazvao ukupno 117 puta. No, ukazuje se spornim je li okrivljenik od početka 2021. do 21. travnja 2021. učestalo pozivao JV i učestalo dolazio ispred zgrade na adresi u [adresa] u kojoj JV živi, s obzirom da je te odlučne činjenice okrivljenik u svojoj obrani negirao.

14.1. Ovaj sud utvrđuje na temelju suglasnih iskaza svjedoka JV i OV da je točno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme, dakle od početka 2021. do 21. travnja 2021., učestalo pozivao JV i učestalo dolazio ispred zgrade gdje JV živi, sve kako se to činjenično navodi u toč. I. 2) izreke presude. To stoga što je svjedok JV iskazao da je okrivljenik znao učestalo dolaziti ispred zgrade u kojoj stanuje koju je vozilom znao obilaziti, te ga pozivao na mobitel njegovog pozivnog broja [broj telefona] i to sa brojeva 095-511-3827, 095-575-7269, 091-562-8562 i 091-942-0711, a što je sve završilo 21. travnja 2021. kada je on odlučio sve prijaviti policijskim službenicima iz straha. Da je tome tako potvrdila je i svjedokinja OV koja je izričito iskazala da je u ovom periodu od početka 2021. do zaključno sa travnjem 2021. okrivljenik dosta često znao zvati UV i po danu i po noći i da je ona nebrojeno puta bila prisutna kada je UV na njegov broj 091-614-2027 sa više različitih brojeva pozivao okrivljenik i tražio isplatu nepostojećeg duga od 30.000,00 kuna.

14.2. Zaključno, uzevši u obzir obranu okrivljenika u kojoj priznaje da je u 117 navrata telefonski kontaktirao okrivljenika, pa potom i iskaze svjedoka JV i OV u dijelu u kojem iskazuju u učestalim pozivanjima okrivljenika i njegovim učestalim dolaženjem na adresu gdje živi oštećenik sve kako se to činjenično i navodi u toč. I 2) izreke presude, sud smatra dokazanim da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja za koje se i tereti. U pogledu subjektivnog elementa ističe se da je okrivljenik u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja kaznenog djela bio svjestan zabranjenih posljedica svojeg postupanja koje je i poduzeo s ciljem nastupa zabranjenih posljedica, dakle ostvarivanja neželjenog kontakta sa oštećenikom iz čega zaključno slijedi da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom. Ne postoje razlozi za isključenje okrivljenikove protupravnosti u njegovu postupanju, te je isti odgovoran za učin kaznenog djela.

15. Prilikom izbora kaznene sankcije sud je okrivljeniku olakotnim cijenio protek vremena kao i njegovu neosuđivanost iz čega proizlazi da je inkriminirano postupanje okrivljenika izoliran slučaj u njegovom inače neporočnom životu u kojem nije dolazio u sukob sa zakonom, dok mu otegotnih okolnosti nije našao. Nastavno, sud je stava kako naprijed utvrđene okolnosti uz vrstu i težinu počinjenih kaznenih djela te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra upućuju na potrebu izricanja kazne koja je u konkretnom slučaju podobna za ostvarenje svrhe kako specijalne tako i generalne prevencije. S obzirom na iznesene okolnosti, sud je u odnosu na okrivljenika utvrdio pojedinačne kazne za počinjena djela, a potom okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora kao u izreci presude, te potom izrečenu kaznu sukladno čl. 55. st. 1. i 3. KZ/11 zamijenio radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Odluku o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro sud je temeljio na ocjeni da, s obzirom na navedene okolnosti, za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora, ali da za ostvarenje opće svrhe kaznenopravnih sankcija nije dovoljno primijeniti mjere upozorenja. Ukoliko se okrivljenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, sukladno čl. 55. st. 7. KZ/11 nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, dok će sud na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku, donijeti odluku kojom određuje izvršenje određene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

16. Sud je raspravnim rješenjem od 02. veljače 2026. odbio kao suvišan dokazni prijedlog okrivljenika za provođenjem dokaza: grafološkim vještačenjem, saslušanjem svjedokinje DV, pribavom spisa HZSR-a i podataka od FINA-e Rijeka o brojevima računa okrivljenika i oštećenika od 2019. godine te banaka prometa po računima od 01. siječnja 2019. do 15. listopada 2019. kao i od HZMO-a podatka o tome gdje je oštećenik bio zaposlen od 2019. (čl. 421. st. 1. točka 2. ZKP/08). To stoga što je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno za donošenje konačne odluke, pa bi izvođenje ovih dokaza bilo suvišno. Sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08 odbiti izvođenje dokaza (što je u konkretnom slučaju i učinjeno), a nakon što ocijeni je li potrebno provesti predloženi dokaz koji mora biti nužan za utvrđivanje istine. Također, sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka ŽV jer isti nema saznanja o predmetu inkriminacije.

17. Na temelju čl. 148. st.1. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude. Visina paušalne svote odmjerena je sukladno trajanju i složenosti kaznenog postupka, imovnom stanju okrivljenika koji ostvaruje mjesečna primanja.

Rijeka, 05. veljače 2026.

Sutkinja

Tina Ružić Škrobonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnik od 02. veljače 2026.

- okr. JVO

- branitelj Eni Mohorić, odvjetnica iz Delnica uz zapisnik od 02. veljače 2026.