Poslovni broj: UsI-1921/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja OŽČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Ljubičić – Vrdoljak & partneri“, Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Ston (OIB: 36162371878), Ston, Put braće Mihanovića 1, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Ston, KLASA: UP/I-211-03/25-04/933, URBROJ: 511-03-08-25-4 od 10. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-211-03/25-04/933, URBROJ: 511-03-08-25-4 od 10. srpnja 2025. ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole] izdana OŽČ, ovdje tužitelju, te je određeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od osam dana od primitka rješenja.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da nisu izvedeni dokazi bitni za utvrđenje činjenica potrebnih za predmetni postupak. Ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku radi čega je rješenje nezakonito. Ukazuje da prema načelu saslušanja stranaka (audiator et altera pars) sud svakoj stranci treba dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Smatra da je osporeno rješenje u suprotnosti s člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), kao i načelu saslušanja stranke. Ukazuje na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja te smatra da je postupljeno protivno članku 98. ZUP-a. Ističe da do donošenja pobijanog rješenja nije bio upoznat s time da je prikupio negativne prekršajne bodove, a što nije navedeno niti u presudama prekršajnih sudova na koje se tuženik u pobijanom rješenju poziva. Tvrdi da nije mogao znati da je na temelju navedenih presuda prikupio negativne prekršajne bodove, a osobito nije znao za pravne posljedice istih, niti je u postupku upoznat o tome sve dok nije zaprimio osporeno rješenje. Ukazuje na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske, kao i druge presude tog Suda, u kojima se kritizira ne samo mehanička primjena zakona, već se upućuje na to kako se propise može i treba primjenjivati drugačije uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja te tumačeći pojedine zakonske odredbe imajući u vidu njihovu svrhu i smisao kao i odnos prema drugim propisima, prije svega prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Ističe da je protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-408/21 od 26. travnja 2024. i presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj: Pp-3152/21 od 4. prosinca 2023. podnio prijedlog radi obnove postupka i ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer nije uredno obaviješten o radnjama u postupku, pa mu je stoga u tim postupcima onemogućeno pravo na iznošenje obrane te predlaže pribavu navedenih predmeta i svoje saslušanje. Navodi da je do 2021. imao vozačku dozvolu, koja mu je tada ukinuta i oduzeta zbog prikupljenih 12 negativnih prekršajnih bodova. Nakon proteka zakonskog roka od dvije godine i položenog vozačkog ispita 2024. ponovno je stekao pravo na upravljanje vozilom i izdana mu je nova vozačka dozvola. Ističe da mu je tuženik pobijanim rješenjem iz srpnja 2025. ponovo ukinuo vozačku dozvolu izdanu 2024. navodeći da je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova te tužitelj ukazuje da su ti negativni prekršajni bodovi posljedica prekršaja počinjenih 2021., odnosno prije izdavanja nove vozačke dozvole. Pojašnjava da su prekršajni postupci za te prekršaje okončani pravomoćnim odlukama tijekom 2023. i početkom 2024., te su tada u evidenciju upisani negativni prekršajni bodovi, čime je prema stavu tuženika ispunjen formalni uvjet iz članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24., dalje: ZSPC), jer je prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova u dvije godine od datuma pravomoćnosti odluka. Naglašava da od izdavanja nove vozačke dozvole 2024. do sada nije počinio niti jedan novi prometni prekršaj, a svi negativni prekršajni bodovi na koje se tuženik poziva odnose se na prekršaje iz 2021., s tim da su pravomoćne presude donesene naknadno (2023. i 2024.). Ističe da su ti prekršaji bili poznati nadležnim tijelima prilikom ukidanja prve vozačke dozvole 2021., ali ih tada nisu uzeti u obzir jer u tom trenutku odluke o njima još nisu bile pravomoćne. Tvrdi da tuženik retroaktivno uzima te prekršaje (počinjene prije izdavanja nove vozačke dozvole) kao temelj za ukidanje nove vozačke dozvole. Smatra da je opisano postupanje nezakonito i suprotno temeljnim načelima pravnog poretka te svrsi zakonskih odredbi. Ističe da pobijano rješenje grubo narušava načelo pravne sigurnosti. Navodi da prema ustavnim načelima vladavine prava, pravne posljedice propisa moraju biti predvidljive i izvjesne za adresate. S obzirom na to da je 2021. već snosio posljedice svojih prekršaja ukinuta mu je vozačka dozvola i morao je čekati dvije godine i ponovno polagati vozački ispit. Smatra da je legitimno očekivao da su raniji prekršaji sankcionirani. Tvrdi da ga tuženik ponovo kažnjava za stare prekršaje jer se negativni prekršajni bodovi za prekršaje iz 2021. koriste za ukidanje vozačke dozvole izdane 2024., iako od izdavanja te vozačke dozvole nije bilo novih prekršaja. Smatra da takvo postupanje stvara pravnu nesigurnost jer vozač ne može biti siguran koje su posljedice vezane uz njegove ranije prekršaje. Napominje da ZSPC propisuje brisanje negativnih prekršajnih bodova iz evidencije nakon dvije godine od pravomoćnosti odluke na temelju koje su upisani i nakon što su negativni prekršajni bodovi iskorišteni za ukidanje vozačke dozvole. Navodi da je tuženik u njegovom slučaju postupio suprotno duhu navedene odredbe i ignorirao je protek vremena i činjenicu da je već bio sankcioniran. Ističe da iako se tuženik formalno poziva na negativne prekršajne bodove upisane u posljednje dvije godine da se radi o prekršajima počinjenima prije izdavanja nove vozačke dozvole. Smatra da primjena članka 286. stavka 4. ZSPC-a u ovakvim okolnostima predstavlja nedopuštenu retroaktivnu primjenu represivne mjere. Navodi da u zakonu niti u odluci o ukidanju prve vozačke dozvole 2021. nije bilo predviđeno da će ti prekršaji ubuduće dovesti do ukidanja nove vozačke dozvole, već ZSPC predviđa da vozač nakon dvije godine i ponovno položenog ispita može steći vozačku dozvolu. Navodi da iako se ovdje formalno radi o upravnoj mjeri, da je posljedica kaznene naravi (ukidanje vozačke dozvole i ponovno polaganje vozačkog ispita), te smatra da bi se trebala poštivati zabrana retroaktivnosti. Ističe da je naknadno sankcioniranje suprotno i članku 6. ZUP-a koji propisuje načelo zakonitosti i zaštite prava stranaka, jer stranka ne smije biti dovedena u nepovoljniji položaj naknadnom primjenom propisa na okolnosti koje su nastupile ranije. Navodi da je svrha instituta negativnih prekršajnih bodova i “praga” od 12 negativnih prekršajnih bodova preventivno djelovati na vozače i ako se pravila opetovano krše, privremeno ukloniti najopasnije počinitelje iz prometa, a nakon izricanja mjere zahtijeva se ponovno polaganje vozačkog ispita nakon proteka dvije godine, čime se vozača nastoji preodgojiti i provjeriti prije povratka u promet. Navodi da je prošao taj rehabilitacijski put i nakon što mu je 2021. ukinuta i oduzeta vozačka dozvola protekle su dvije godine i položio je vozački ispit 2024. Tvrdi da od tada nema novih prekršaja i ne spada u kategoriju recidivista kojeg treba ukloniti iz prometa. Ističe da to potvrđuje i Ministarstvo unutarnjih poslova u očitovanju Ustavnom sudu, gdje navodi da pravne posljedice ZSPC-a moraju biti predvidljive i izvjesne za vozače te da se cilj mjere ukidanja vozačke dozvole postiže uklanjanjem onih koji predstavljaju trenutnu opasnost u prometu. Ističe da članak 286. stavak 7. ZSPC-a propisuje situaciju kada netko prikupi negativne prekršajne bodove prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom (dakle bez vozačke dozvole) prema kojoj će se takvoj osobi rješenjem zabraniti izdavanje vozačke dozvole na dvije godine. Zaključuje da to znači da se negativni prekršajni bodovi prikupljeni prije izdavanja vozačke dozvole ne ignoriraju, ali ne vode do ukidanja nečega što tada nije ni postojalo, već zakon poseže za mjerom zabrane izdavanja dozvole. Smatra da analogno tome negativni prekršajni bodovi, koje je prikupio prije izdavanja nove vozačke dozvole 2024., nisu smjeli biti temelj za naknadno ukidanje vozačke dozvole, već su eventualno mogli utjecati na to da mu se vozačka dozvola ne izda (ako je za to bilo zakonske osnove u vrijeme izdavanja vozačke dozvole). Navodi da je pobijano rješenje u suprotnosti s ciljem i svrhom članka 286. ZSPC-a te predstavlja nepravilnu, strožu primjenu zakona na njegovu štetu. Predlaže da se od tuženika pribavi podatak o svim vozačkim dozvolama izdanim na njegovo ime, kao i svi podaci o svim postupcima koji su se odnosili na njih. Predlaže da ovaj sud odgodi izvršenje pobijanog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora jer bi oduzimanjem vozačke dozvole trpio znatnu profesionalnu i osobnu štetu. Navodi da mu je vozačka dozvola nužna radi odlaska na posao i obiteljskih obveza (briga o starijim roditeljima u okolici sa slabim javnim prijevozom i slično). Ukazuje da bi pretrpio teško popravljivu štetu ako bi ostao bez dozvole tijekom višemjesečnog trajanja spora jer bi ostao bez posla i bila bi mu ugrožena egzistencija, a činjenica je da ne predstavlja opasnost za javni interes. Ponavlja da od 2024. nije počinio nijedan prekršaj. Navodi da odgoda izvršenja ne bi bila na štetu javnog interesa jer prometna sigurnost neće biti ugrožena dopuštanjem da i dalje vozi do okončanja upravnog spora, budući da nema indicija o nastavku prekršajnog ponašanja. Navodi da u usporedbi s teškom štetom koja mu prijeti javni interes neće pretrpjeti značajnu štetu odgodi li se izvršenje rješenja. Navodi da će se time izbjeći da trpi nepopravljivu štetu, a neće se ugroziti svrha sankcije niti javna sigurnost. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje, a podredno, uvažavajući specifične okolnosti slučaja, da predmet vrati na ponovni postupak tuženiku. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pregledom službenih evidencija utvrđeno da je tužitelju evidentirano prvo izdavanje vozačke dozvole u Republici Hrvatskoj 12. ožujka 2020., serijskog broja: [serijski broj], a temeljem zamjene vozačke dozvole izdane u Bosni i Hercegovini. Navedena vozačka dozvola, koja je bila izdana u Policijskoj postaji Ston, ukinuta je i oduzeta rješenjem Policijske postaje Ston, broj: 511-0306/1- UP/l-18-2020 od 19. studenoga 2020. na temelju članka 286. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. S tim u vezi navodi da je presudom ovog suda, poslovni broj: 18 UsI-900/20-6 od 4. studenoga 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja od 19. studenoga 2020., a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1297/22-2 od 31. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI- 900/20-6 od 4. studenoga 2021. Nadalje navodi da je tužitelju evidentirano izdavanje vozačke dozvole broj: [broj vozačke dozvole] dana 27. ožujka 2024. u Policijskoj postaji Metković, a temeljem položenog vozačkog ispita za upravljanje vozilom B kategorije. Policijska postaja Korčula dana 10. srpnja 2024. tužitelju je izdala vozačku dozvolu broj: [broj vozačke dozvole] za upravljanje vozilom C kategorije, a koja je ukinuta i oduzeta osporenim rješenjem. Ističe da su negativni prekršajni bodovi tužitelju upisani na temelju odredbi ZSPC-a, ovisno o vrsti počinjenog prekršaja, a upisuje ih nadležno tijelo po službenoj dužnosti od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju, a ne od dana počinjenja prekršaja, te je rješenje doneseno u skladu sa zakonom i nema retroaktivan učinak. Ističe kako je prije donošenja rješenja kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola tužitelju zatražena provjera osnovanosti evidentiranih negativnih prekršajnih bodova od prekršajne referade Policijske postaje Ston, koja je potvrdila pravilnost upisa. Ukazuje na to da nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja prilikom ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole pozivom na članak 286. ZSPC-a, a na temelju upisanih dvanaest negativnih prekršajnih bodova ne preispituje niti može preispitivati valjanost prekršajnih odluka na temelju kojih su upisani negativni prekršajni bodovi budući da je riječ o pravomoćnim odlukama, već se u upravnom postupku utvrđuje samo činjenica postojanja pravomoćnih prekršajnih odluka te potreban broj upisanih negativnih prekršajnih bodova. Nadalje ističe da se prema članku 286. stavku 9. ZSPC- a negativni prekršajni bodovi na temelju kojih je doneseno rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole iz stavka 4. istog članka brišu iz evidencije tek nakon što su uzeti u obzir za donošenje takvog rješenja. S obzirom da su prekršajne odluke za počinjenje prekršaja tužitelja iz 2021. postale pravomoćne tijekom 2023. i 2024. iste su evidentirane u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova nakon što su ih nadležni sudovi dostavili Policijskoj postaji Ston na daljnje postupanje, nakon čega je doneseno osporeno rješenje. Brisanje negativnih prekršajnih bodova ostvaruje se nakon donošenja rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole. U odnosu na navode tužitelja da je nastupilo razdoblje rehabilitacije te da od izdavanja vozačke dozvole 2024. nije počinio niti jedan prekršaj ističe da je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od studenoga 2020., kada mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole] procesuiran 13 puta zbog počinjenja prekršaja iz ZSPC-a i to sukladno članku 216. stavku 3., članku 78. stavku 3., članku 286. stavku 10., članku 82. stavku 4., članku 250. stavku 13., članku 114. stavku 3., članku 196. stavku 7., članku 247. stavku 4., članku 199. stavku 6., članku 163. stavku 8. i članku 286. stavku 12. ZSPC-a, te navodi odluke kojima je tužitelj proglašen krivim za počinjene prekršaje. S obzirom na to da je tužitelju na temelju pravomoćnih odluka u službenim evidencijama upisano ukupno 12 (dvanaest) negativnih prekršajnih bodova, rješenje kojim mu je određeno ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole doneseno je na temelju zakonskih propisa. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, temeljem dostavljenih dokaza i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora održana je rasprava 20. siječnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja. Naime, valja reći da se ovdje radi o postupku koji se vodi po službenoj dužnosti te se stvarno stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela pa nije potrebno posebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njenih prava ili pravnih interesa. Ujedno, saslušanje stranke, pored pravomoćnih presuda, nije prikladan dokaz za utvrđivanje negativnih prekršajnih bodova. Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za pribavom spisa Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pp-408/21 i Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: Pp-3152/21, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa upravnog tijela s obzirom na to da spisu tuženika prileže navedene presude s iskazanim klauzulama pravomoćnosti.

6. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 286. stavku 1. ZSPC-a pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. Prema stavku 2. navedenog članka ZSPC-a negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani. Prema stavku 4. navedenog članka ZSPC-a vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

8. Tuženik je pravilno utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 16. prosinca 2023. do 11. svibnja 2024. dakle u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova i to šest negativnih prekršajnih bodova na temelju presude Općinskog prekršajnog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj: Pp-3152/2021 od 4. prosinca 2023., pravomoćne 16. prosinca 2023., te šest negativnih prekršajnih bodova na temelju presude Općinskog prekršajnog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 4 Pp- 408/2021 od 26. travnja 2024., pravomoćne 11. svibnja 2024.

9. Ispunjenje pretpostavki broja negativnih prekršajnih bodova i razdoblja njihova prikupljanja propisane su člankom 286. stavkom 4. ZSPC-a. Negativni bodovi u evidenciju su upisani u skladu s primjenjivim odredbama ZSPC-a kojima je uređena dodjela bodova za pojedine prekršaje, dok upravni sud nije ovlašten ocjenjivati ni preispitivati pravilnost odluka donesenih u prekršajnom postupku. Evidentiranje bodova provedeno je po sâmome zakonu nakon pravomoćnosti odluka o prekršajima, pa se otklanja prigovor tužitelja da je za upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju mjerodavno vrijeme kada su počinjeni prekršaji.

10. Za odluku tuženika da u upravnom postupku tužitelju oduzme i ukine vozačku dozvolu bilo je dovoljno utvrditi ispunjenje pretpostavki iz članka 286. stavka 4. ZSPC- a, odnosno broj negativnih prekršajnih bodova prikupljenih na temelju pravomoćnih prekršajnih odluka (donesenih u dovršenim prekršajnim postupcima) i razdoblje u kojem su bodovi prikupljeni.

11. Spomenute mjerodavne odredbe ZSPC-a kogentne su naravi, ne podliježu odmjeravanju niti odlučivanju hoće li biti primijenjene od strane javnopravnog tijela, niti od strane upravnog suda.

12. Po stanju stvari u vrijeme donošenja osporavanog rješenja, tuženik je, dakle, vezan pravomoćnim odlukama donesenim u prekršajnim postupcima te je u upravnom postupku osnovano utvrdio da su ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje tužiteljeve vozačke dozvole, a koje se odnose na broj prikupljenih negativnih prekršajnih bodova i na razdoblje u kojem su ti bodovi prikupljeni. Prema članku 49. stavku 1. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, o čemu se u konkretnom slučaju radi.

13. Pogrešno tužitelj smatra da su se negativni prekršajni bodovi trebali brisati iz evidencije prije donošenja osporenog rješenja s obzirom na to da su presude na temelju kojih su mu upisani negativni prekršajni bodovi pravomoćne 16. prosinca 2023. i 11. svibnja 2024., pa do donošenja osporenog rješenja nije preteklo dvije godine od dana pravomoćnosti navedenih odluka o prekršajima, sukladno članku 286. stavku 2. ZSPC-a. Naime, navedeni negativni prekršajni bodovi bit će brisani iz evidencije nakon što su uzeti u obzir za donošenje osporenog rješenja kojim je tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, a kako je to propisano člankom 286. stavkom 9. ZSPC-a.

14. Pogrešno tužitelj smatra da je u odnosu na njega trebalo primijeniti članak 286. stavak 7. ZSPC-a, kojim je propisano da će se vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti, jer iz navedene odredbe proizlazi da se ta odredba odnosi na osobe koje još nisu stekle pravo na upravljanje vozilom, a ne na osobe koje su već stekle pravo na upravljanje vozilom, a kojima je nakon toga ukinuta i oduzeta vozačka dozvola. Naime, u opisanoj situaciji radi se o prekršaju koji ima u vidu članak 286. stavak 12. ZSPC-a, prema kojem će se osoba iz stavaka 3. do 7. tog članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

15. Zaključno, valja reći da je načelo da nepoznavanje prava škodi (ignorantia iuris nocet) jedno od temeljnih pravnih načela te je stoga dužnost svakog vozača upoznati se s pravilima prometa i ponašanja na cestama, te nepoznavanje tih prava pada na njihov teret, a tužitelj se upućuje i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-I-3351/2023 od 3. listopada 2023.

16. Također, činjenica da je tužitelj pokrenuo postupke obnove protiv presuda prekršajnog suda, odnosno radi ukidanja klauzula pravomoćnosti na temelju kojih su upisani negativni prekršajni bodovi nije od utjecaja na ovaj upravni spor, dok se suprotno ne utvrdi.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

19. Tužitelj je podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u kojem je naveo da bi trpio znatnu profesionalnu i osobnu štetu te je predložio da se odgode pravni učinci pobijanog rješenja do donošenja pravomoćne odluke u ovom upravnom sporu s obzirom na to da izvršenjem pobijanog nezakonitog rješenja trpi teško popravljivu štetu, a odgoda ne bi bila protivna javnom interesu.

20. Člankom 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak (stavak 1.) te da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

21. Sud utvrđuje kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe iz gore citirane odredbe ZUS-a, iz razloga što je isti protivan javnom interesu. Naime, privatni interes tužitelja za odgodu izvršenja rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole nikako ne preteže nad javnim interesom sigurnosti cestovnog prometa, koja se postiže i smanjivanjem rizika da u cestovnom prometu sudjeluju osobe koje ozbiljno i učestalo krše prometne propise, a kako je to upravo utvrđeno za tužitelja pravomoćnim odlukama u prekršajnim postupcima.

U Splitu 5. veljače 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. i 42. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis