Ps-48/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, Vukovarska 148/II, protiv tuženika 1) ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (formalno prijavljen na adresi [adresa]) 2) ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po pun. Sanji Jerković, odvj. u Splitu radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene i objavljene 5. veljače 2026. u prisutnosti tuženika ad.1. osobno s pun. tuženika Sanje Jerković, odvj. u Splitu, a u odsutnosti tužitelja, objavljene istog dana.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbije se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Dužni su tuženici 1) ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (formalno prijavljen na adresi [adresa]) i pod 2) ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju ČZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], slobodnu od stvari i osoba, ½ dijela stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 5683, K. O. [katastarska općina], te koji stan predstavlja 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan na visokom prizemlju, označen br. 1, površine 70,10 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i hodnika, a koji suvlasnički dio je u zemljišnoj knjizi upisan kao: 3.2. Suvlasnički dio etaže: ½, anagrafske oznake Split, Omiška 47

II Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na isti trošak teče od dana zaključenja rasprave pred sudom prvog stupnja pa do isplate."

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 6.531,25 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj vlasnik ½ dijela stana koji se nalazi u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica]/zgr, ZU 5683 k. o. [katastarska općina], te predstavlja ZK tijelo II-2 suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), stana koji se nalazi na visokom prizemlju, oznake broj 1, površine 70,10 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i hodnika. Tuženici da se bespravno nalaze u posjedu te nekretnine, a vlasnica druge polovine stana da je njihova kći ĆZŽ. Tuženici da se u posjedu stana nalaze protivno volji tužitelja kao suvlasnika radi čega tužitelj traži njihove iseljenje, a zahtjev je konačno preciziran podneskom od 13.2.2024.

2.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Navode da su u zemljišnim knjigama kako vlasnici predmetnog stana upisani tužitelj i njihova kćerka za po ½ dijela, te da je stan kupljen za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Nedugo nakon kupnje da su građevinskim preinakama stvorene dvije zasebne uporabne cjeline, studio apartman i jednosobni stan. Studio apartman vlasnici da su uredili u svrhe turističkog najma, a dogovorom u obitelji jednosobni stan da su uredili i u njega uselili tuženici, te su za uzvrat prepustili tužitelju i svojoj kćeri na korištenje svoj, kvadraturom znatno veći stan u [adresa]. Tuženici da su prije useljenja u predmetni stan svojim sredstvima adaptirali i uredili isti za stanovanje (kupnjom i postavljanjem blindo ulaznih vrata, svih zatvora u stanu, parketa, pločica u kuhinji, sanitarija opreme u kupatilu, ugradnjom ugradbenih ormara u sobi i hodniku i dr.). U stan da su uselili 2018. i od tada ga neprekidno koriste, uredno podmiruju režijske i druge troškove prema računima kojim svakog mjeseca prosljeđuje tužitelj, koji i do podnošenja tužbe nije prigovorio što koriste predmetni stan, niti tražio da napuste posjed istog. Stoga, tuženici da su uselili uz znanje i dozvolu obaju vlasnika, tužitelj im nikada nije opozvao danu suglasnost i dozvolu da koriste predmetni stan, te ne trpi nikakvu štetu uslijed činjenice što ga oni koriste, kako u vidu obične štete, tako i u vidu izmakle koristi, jer ga nitko ni na jedan način ne ograničava u samostalnom i isključivom korištenju studio apartmana na istoj adresi.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom zk izvatka ovog suda za čest. zgr. [katastarska čestica]/zgr R, ZU 5683 k. o. [katastarska općina] od 4.6.2022., rješenja ureda Državne uprave u SD županiji službe za gospodarstvo klasa UP-I-335-02/18-01/1427 od 22.5.2018., nalaza vještaka Darka Malenice, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 20.7.2023. u postupku R1-277/22, zk izvatka ovog suda za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5683 k. o [katastarska općina] od 13.2.2024., računa Emezeta HR, Vrata d.o.o. telefon d.o.o. Andabaka d.o.o. saslušanjem parničnih stranaka i svjedokinje ĆZŽ.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik ad.1. vlasnici predmetnog anagrafske oznake Omiška 47, Split, svaki za ½ dijela, odnosno da je tijekom trajanja ovog postupka tuženik ad.1. pravnim poslom stekao vlasništvo ½ dijela stana i uknjižio se, što je utvrđeno pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5683 k. o. [katastarska općina] (str.53 spisa).

6.Također, nije sporno kako predmetni stan ima površinu od 70,10 m2, položen je na visokom prizemlju zgrade, te podijeljen u dvije zasebne jedinice jednu površine 30,31 m2, a drugu površine 38,27 m2, smještenu u istočnom dijelu stana, koju (drugu) koriste tuženici za stanovanje od 2018.

7.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na iseljenje tuženika, odnosno koriste li tuženici predmetni stan bez valjane pravne osnove.

8.Pravom vlasničkom ili reivindikacijskom tužbom vlasnik - neposjednik (tužitelj) od posjednika – nevlasnika (tuženika) zahtjeva predaju u posjed predmeta na koje ima pravo vlasništva. Podiže se zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar, stoga predmet spora nije utvrđenje prava vlasništva, već povrat predmeta vlasništva u posjed tužitelja.

9.Odredbom čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

10.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo otuđeno.

11.Odredbom čl. 162. st. 1. ZV- a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

12.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2015. zaključio brak s kćerkom tuženika te da je bračna zajednica prestala postojati 2020. Predmetni stan da su kupili zajednički 2014. i upisali se kao suvlasnici za po ½ dijela. Adaptacija da je počela u ljeto 2016. te da su radovi dovršeni u srpnju iste godine. Tijekom adaptacije tuženici da su predložili podjelu stana na dva dijela, da bi oni živjeli u jednom dijelu, a drugi da se daje u turistički najam, dok bi on i supruga dobili za stanovanje njihov stan u [adresa], koju ponudu je prihvatio. Navodi da je stan podijeljen u dva dijela, jedan od 42 m2, a drugi od 28 m2, te da su za manji stan ishodili odobrenje nadležnog tijela za davanje istog u turistički najam. U stanu da postoji jedno mjerilo za struju, vodu, kanalizaciju i internet. Tvrdi da nikada nije preselio u [adresa], ali da je ulagao u taj stan, da je mijenjao dio parketa, instalacije i dr. Tuženici da su uselili u [adresa] sredinom 2017., te da su svojim postupcima iskazivali namjeru uništenjem njegovog braka, da su inzistirali na postavljanju blindo vrata te da je zbog njihovog pritiska prestao iznajmljivati manji apartman, koji se iznajmljivao do konca sezone 2018. Tuženici da su koristili i taj manji stan za svoje potrebe. Njegova supruga da je nakon prestanka braka odselila u stan svojih roditelja u [adresa]. Između njega i bivše supruge da je u tijeku postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnog stana. Osobno da je predlagao prodaju stana i podjelu novca. Tuženici da i dalje koriste cijeli stan, dok njemu dopuštaju ulazak u manji. Osim prodaje stana i podjele novca na jednake dijelove, predlažu tuženima i naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja stana u iznosu od 10.000,00 eura. Ključevima stana da raspolaže iako ne zna jesu li se mijenjale brave, a zadnji put da je bio u tom stanu 2020. i da je mogao normalno ući, te da raspolaže ključevima obiju jedinica. Navodi da je u manjem stanu curila voda iz otvorenog frižidera i da se po njegov mišljenju ne može koristit u turističke svrhe jer je dio poda propao, a dijelovi namještaja odneseni su u [adresa]. Ne spori da su on i njegova bivša supruga na jednake dijelove isplatili kupoprodajnu cijenu stana. Stan u [adresa] da je koristio za vrijeme corone mjesec dana za potrebe posla, tuženici da su u stan U [adresa] uložili u zidni ormar, pločice u kuhinju većeg stana, pločice u wc-u većeg dijela stana te kuhinjski namještaj. Nadalje, tuženici da su kupovali sanitarije u veći dio stana, dok je on plaćao izvođače, da je u manjem dijelu stana osobo kupio namještaj. Potvrđuje da nikada nije govorio tuženima što koriste obje jedinice, ali da je to prigovarao bivšoj supruzi. Potvrđuje također, kako tuženici plaćaju režije na način da račune radi plaćanja dostavlja bivšoj supruzi.

13.Tuženik ad.1. u svom iskazu navodi da je kćeri dao dio novaca za kupnju predmetnog stana 2016., te da su ona i tužitelj kupoprodajnu cijenu isplatili na jednake dijelove. Na njegov prijedlog stan da je podijeljen na dva dijela, jedan za stanovanje, a drugi za turizam. Također, predložio je da sa tuženom ad.2 preseli u predmetni stan, da bi tužitelj i njegova kćerka preselili u njihov stan u [adresa], što su oni prihvatili. Predmetni stan da je uređen 2017. i da je u veću jedinicu preselio početkom 2018., a tužitelju i kćerci predao ključeve stana u [adresa]. U stan u [adresa], da je u većem stanu kupio bukov parket, parket za hodnik i veliku sobu te dnevni boravak, a promijenio je i prozore na cijelom stanu, zajedno s komaricama i vanjskim griljama. Za taj veći stan da je kupio gotovo cijelu opremu, podne i zidne pločice, opremu za banj, odnosno da je financirao cijeli materijal, dok su tužitelj i njegova kćer plaćali meštre. PO njegovim mjerilima predsoblje predmetnog stana zauzima površinu od 124 x 120 cm, veći stan površinu od 39 m2, a studio apartman 30 m2. Od useljenja 2018., veći stan da koristi za stanovanje i da je to njegov jedini dom, a ključeve stana u [adresa] da je predao kćeri i zetu odmah nakon useljenja u predmetni stan. Očekivao je da će tužitelj davati u najam manji stan dok se pravni problemi između njega i bivše supruge ne riješe. Ne spori da je i u tom manjem stanu za vrijeme funkcioniranja bračne zajednice između njegove kćerke i tužitelja, odlagao manje stvari, peglao robu i sl., no nakon prekida njihove bračne zajednice, predao je kćeri ključeve manjeg apartmana.

14.Saslušana svjedokinja RZ, bivša supruga tužitelja i kćerka tuženika ad.1. u svom iskazu navodi da su ona i tužitelj predmetni stan kupili na jednake dijelove i dogovorno ga podijelili u dvije stambene jedinice s malim hodnikom od 1 m2, dok veća stambena jedinica ima 39 m2, a manja, namijenjena za turizam 30 m2. Nadalje, da su dogovorno s tuženima odlučili da oni presele u veći apartman, njoj i suprugu prepuste svoj stan u [adresa] za stanovanje, a manji apartman predmetnog stana da se koristi u svrhe turističkog najma. Njeni roditelji da od useljenja plaćaju sve troškove vezane za cjelokupni predmetni stan, tj. obje jedinice, da joj tužitelj dostavlja račune koje zaprimi i ona ih prosljeđuje roditeljima, koji ih plaćaju. Postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice između nje i tužitelja da je u tijeku. Nakon prestanka bračne zajednice između nje i tužitelja, tuženici da su joj dali ključeve manjeg studio apartmana, te da tužitelj ima ključeve obiju stambenih jedinica i ulaznih vrata, te mu nitko ne priječi ulazak u predmetni stan.

15. Pregledom spisa ovog suda R1-277/22 utvrđeno je da je između tužitelja i njegove bivše supruge, odnosno sada tuženikaad.1. u tijeku postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnom stanu u [adresa]. U tom postupku izveden je dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini te vještačenjem po vještaku građevinske struke Darku Malenici ing., iz čijeg nalaza od 20.7.2023. proizlazi da predmetni stan ima površinu od 70.10 m2, da je podijeljen na dvije jedinice od kojih se jedna površine 30,31 m2 sastoji od dvije prostorije položene u jugozapadnom dijelu stana, a druga prostorija površine 38,27 m2 da je položena u istočnom dijelu stana i sastoji se od četiri prostorije. Također, iz nalaza proizlazi da je stan izveden i uknjižen kao jedinstvena zasebna stambena cjelina sa jednim glavnim ulaznim vratima sa stubišnog prostora u stan, da se u obje odvojene jedinice ulazi sa manjeg zajedničkog hodnika, da jedinice nisu podijeljene na dva jednaka dijela, te da stan nije moguće podijeliti da se strankama u postupku razvrgnuća na ime suvlasničkog idealnog dijela dodjeli svakoj zasebnu stambenu cjelinu, od kojih bi svaka morala imati zaseban glavni ulaz iz vana sa stubišnog prostora sa pratećim prostorima koji čine zasebnu stambenu cjelinu, radi čega vještak predlaže provođenje postupka civilne diobe. Cijenu stana na dan sačinjena vještva procijeni je u iznosu od 238.503,79 eura.

16.Pregledom rješenja Ureda državne uprave u SD županiji, službe za gospodarstvo od 22.5.2018. utvrđeno je da je ĆZŽ izdano odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za predmetni stan, jedan objekt, studio apartman, najdulje do 31.12.2020.

17. Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl.8 ZPP-a ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga koje će naprijed navesti.

U predmetnom postupku utvrđeno je sljedeće:

- kako su tužitelj i tuženikad.1. suvlasnici predmetnog stana površine 70,10 m2,

- kako je taj stan 2017. podijeljen u dvije jedinice s zajedničkim hodnikom, od kojih jedna ima površinu od 30,31 m2, a duga 38,27 m2, prema nalazu vještaka građevinske struke u postupku ovog suda R1-277/2022,

- kako tuženici koriste stan, odnosno jedinicu površine 38,27 m2, za stanovanje od 2018. prema dogovoru s tužiteljem i kćerkom,

- kako je brak između tužitelja i kćerke tuženika pravomoćno razveden, te je ona suvlasnički dio predmetnog stana darovala ocu, tj. tuženiku ad.1. koji se uknjižio za ½ dijela,

- kako tuženici u cijelosti podmiruju troškove predmetnog stana,

- kako tužitelj ima ključeve predmetnog stana, svih njegovih dijelova te osobno nikada nije tražio iseljenje tuženika prije podnošenja predmetne tužbe,

- kako je među strankama u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine pod brojem R1-277/2022 te je vještačenjem utvrđeno da predmetni stan nije moguće podijeliti, te predložena civilna dioba.

Sva naprijed navedena utvrđenja proizlazi iz dokaza koje je sud izveo u postupku, te u bitnome nisu sporna među strankama, a ono što drži spornim jesu izvršena ulaganja, troškovi i eventualne štete, što nije predmet raspravljanja i odlučivanja u ovom postupku.

18. Suvlasništvo u smislu čl.36. st.1. ZV-a je vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su idealno određeni pri čemu se ističe da je vlasništvo između više osoba podijeljeno po obujmu, a ne po sadržaju.

19.Pravo suvlasništva tuženika ad.1. za ½ dijela daje mu pravo na suposjedovanje predmetne nekretnine u smislu primjene materijalnopravne odredbe čl.37. st.1., 2. i 3. ZV-a kojim odredbama je propisano da kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove) kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, a idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje te se idealni dio stvari smatra samostalnom stvari u prometu. Čl.37. st.4. ZV-a određeno da je svaki suvlasnik vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, a glede njega ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela, a odredbom čl.30. st.2. ZV-a određeno je da vlasnik između ostalih prava ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Navedene odredbe dakle, jednako kao i tužitelju, daju tuženiku ad.1. pravo na posjedovanje, uporabe i korištenja predmetne nekretnine te sukladno odredbi čl.38. st.1. ZV-a, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Nadalje prema odredbi čl. 42. st.1. ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

20.U konkretnom slučaju nije sporno da predmetni stan nije podoban za fizičku diobu, što je utvrđeno vještačenjem u postupku R1-277/22, a raniji dogovor glede korištenja predmetnog stana na način da tuženik sa suprugom, tuženom ad.2. koristi veću jedinicu, više ne vrijedi, pa je u koliko ne postignu dogovor kojim će obje stranke biti zadovoljne, jedino moguće rješenje civilna dioba predmetnog stana. Međutim, kod činjeničnog utvrđenja da su stranke suvlasnici predmetnog stana na jednake dijelove, da nije izvršena dioba i da tuženici koriste veću jedinicu, nije utemeljena tvrdnja tužitelja da tuženici koriste predmetni stan bez pravne osnove, niti im je za posjed dijela stana potrebna suglasnost i dozvola tužitelja. Naime, kako među suvlasnicima nije provedena dioba nekretnine, niti su podijelili posjed iste u smislu odredbe čl. 42. st.1. ZV-a, kod izvršavanja prava vlasništva glede cijele stvari, svaki suvlasnik smije glede suvlasničke stvari izvršavati vlasničke ovlasti, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, radi čega tužitelj nije ovlašten zahtijevati predaju nekretnine u isključivi posjed. Pri tom se sud poziva i na odluke VSRH Rev-59/2018 te Rev- 886/2013, a postoje i brojne druge odluke sudova u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

21.Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu od 13.2.2024., 20.3.2024., 18.6.2024., 2.12.2024., 3.9.2025. i 21.10.2025. po 550,00 eura, za sastav podneska od 4.3.2024., 19.3.2024. po 550,00 eura, za pristup na ročišta od 3.10.2024. i 19.5.2025. po 137,50 eura, tako da ukupni trošak tuženika iznosi 5.225,00 eura, odnosno za uvećano za PDV 6.531,25 eura.

U Splitu, 5. veljače 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis