REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-256/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću u pravnoj stvari tužitelja SVEA EEKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanom po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, u pisanom postupku bez ročišta, 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, posl. br. Ovrv-18392/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-195/2024 od 18. travnja 2024. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 585,56 eura (slovima: petstoosamdesetpeteuraipedesetšestcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku bilježnika Željki Maroslavac iz Zagreba, protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 1.100,50 eura, s pripadajućim kamatama na glavnicu i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv- 18392/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-195/2024 od 18. travnja 2024., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru tuženik navodi da je utuženu tražbinu već podmirio u potpunosti te za isto prilaže potvrde uplata. Ne navodi kakvu odluku predlaže sudu donijeti, ali iz sadržaja prigovora proizlazi da predlaže staviti izvan snage doneseno rješenje o ovrsi i ukinuti predmetni platni nalog.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Povrv- 256/2024-2 od 24. svibnja 2024., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 28. lipnja 2024. očitovao na prigovor tuženika te dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj prema navodima tužitelja temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U citiranom podnesku, tužitelj navodi da je tuženik kao korisnik kredita sa trgovačkim društvom Ferratum Bank p.l.c. broj upisa C 56251 sa sjedištem na adresi ST Business Centre, The Strand Gzira, GZR 1027, Malta, koje zastupa ĆU kao kreditnom institucijom/vjerovnikom 28. srpnja 2020. godine na daljinu, prihvatom uvjeta i odredaba navedenim u Ferratum Bank p.l.c. - Standardnim uvjetima Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i Informativnom obrascu, koji dokumenti su referencom uključeni u ove Posebne uvjete Ugovora o kreditu, sklopio ugovor o kreditu. Tužitelj nadalje navodi da je iz Standardnih uvjeta Ferratum Bank p.l.c. razvidno kako tuženik nije mogao sklopiti ugovor o kreditu bez određivanja jamca. Također, tužitelj navodi da je tuženik u smislu odredbi Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj za kredite društva Ferratum Bank p.l.c., prilikom ulaska u obveznopravni odnos s navedenim društvom imao pravo izabrati jedan od načina osiguranja povrata kredita te da je prema stanju spisa tuženik odabrao upravo ZU te je na taj način prihvatio i Opće uvjete za davanje Jamstva. Isto tako, tužitelj navodi da je potraživanje ZU, otkupio Guarantee Services OÜ, a kasnije tužitelj. Zaključno, tužitelj predlaže održati predmetni platni nalog na snazi uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. U konkretnoj pravnoj stvari, a sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22

- u daljnjem tekstu ZPP) sud (a budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti) nije održao ročište jer smatra da to nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka niti su stranke podnijele takav obrazloženi prijedlog

6. Tijekom postupka sud je pročitao i izvršio uvid u: Izvadak iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), SMS poruke (list 38 spisa), potvrde o plaćanju (list 39-41 spisa), presliku Ferratum Bank- Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj (list 51-75 spisa), presliku Ferratum Bank p.l.c. – Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 28. srpnja 2020. (list 76-77 spisa), preslika izjave s prijevodom i apostillom (list 78-89 spisa), presliku Obavijesti o prijenosu potraživanja (list 90 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji (ustupu) potraživanja (list 91-99 spisa), dodatak ugovoru (list 100-105 spisa), Jamstvo sklopljenog na današnji dan 28. srpnja 2020. (list 106-110 spisa), Naknada za pružanje Jamstva u odnosu na Ugovor o kreditu broj: 625202 (list 111-112 spisa), Opće uvjete za davanje Jamstva (list 112-117 spisa), e-mail korespondencija (list 118 spisa), saldo kartica (list 119 spisa), prikaz finalnog koraka (list 120 spisa) izvještaj i potvrdu o zatvorenom kreditu (list 125-126 spisa), e-mail korespondenciju (list 127 spisa) i potvrde o plaćanju (list 128-129 spisa).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe članka 8. ZPP, sud je utvrdio da zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi nije osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi isplate iznosa od 1.100,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za jamstvo, a koju tražbinu da je otkupio od društva Guarantee Services OÜ, a ovaj od društva Sia Dep, s kojim da je tuženik zaključio Ugovor o jamstvu.

9. Između stranaka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO), određeno je da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Odredbom članka 499. stavak 1. ZOO, određeno je da se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

11. Odredbe članka 293. stavak 1. i 2. ZOO propisuju da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima te da se ponuda učinjena elektroničkim putem smatra ponudom nazočnoj osobi, ako se u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protuizjava.

12. Iz prigovora tuženika proizlazi da isti priznaje da je sklopio predmetni ugovor o jamstvu, ali osporava postojanje i visinu tražbine tvrdeći da je cijeli dugovani iznos već podmirio.

13.1. Uvidom u poruke e-pošte (list 127 spisa) između tuženika i društva Sia Dep od 22. veljače 2021. proizlazi da je ZU izjavio da ako tuženik u cijelosti otplati kredit do sutrašnjeg dana (23. veljače 2021.) te ako uplati 6. ratu naknade za jamstvo u iznosu od 214,34 eura (1.614,99 kn) i 7. ratu u iznosu od 220,10 eura (1.658,33 kn), ostale rate jamstva bit će otpisane po primitku navedenih uplata i obavijesti od kreditora o otplati kredita.

13.2. Tuženik je istoga dana obavijestio vjerovnika ZU o izvršenim uplatama dvije rate jamstva te o otplati kredita kojeg je imao prema Feratum banci te je priložio potvrde o izvršenim uplatama od 23. veljače 2021. na ime jamstva po kreditu br. 625202 (list 128-129 spisa) te je i iz saldo kartice tužitelja vidljivo da je tuženik izvršio naveden uplate (list 119 spisa).

13.3. Uvidom u SMS poruke tuženika (list 38 spisa) proizlazi da mu je porukama s broja [broj telefona] koje potpisuje Ferratum banka 24. veljače 2011. i 25. veljače 2011. potvrđen primitak uplata na ime ugovorenog kredita br. 625202 dok je porukom s istog broja koje potpisuje Fe Bank od 26. veljače 2021. tuženiku potvrđeno da je u cijelosti podmiren njegov kredit br. 625202.

13.4. Iz potvrda o izvršenim plaćanjima (list 40-41 spisa) razvidno je da je tuženik izvršio navedene uplate, a koje uplate imaju opis plaćanja „Prijevremena otplata po kreditu br. 625202“ i „Uplata rate po kreditu br. 625202“.

14.1. Člankom 203. stavak 1. ZOO-a propisano je da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi.

14.2. Stavkom 2. propisano je da za pravovaljanost toga sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u obliku u kojem je sklopljen posao iz kojega je obveza nastala.

15.1. Slijedom navedenoga, proizlazi da je vjerovnik ZU izjavio tuženiku otpust duga po osnovi preostalih neplaćenih rata naknade za jamstvo, ali pod uvjetom da isti u cijelosti otplati kredit br. 625202 do 23. veljače 2021., da uplati dvije rate naknada za jamstvo u naznačenim iznosima te da ZU primi obavijest od vjerovnika Ferratum banke o otplati kredita.

15.2. Iz priloženih potvrda o plaćanju i korespondencije s Ferratum bankom razvidno je da je tuženik u cijelosti otplatio kredit i uplatio dvije navedene rate naknade za jamstvo i to sve 23. veljače 2021., ali nije razvidno da bi Ferratum banka obavijestila ZU o podmirenju predmetnog kredita dok je iz saldo kartice (list 119 spisa) razvidno da je nakon izvršenih uplata tuženika, ostatak duga po ovoj osnovi prodan. Iz navedenog proizlazi da ZU kao vjerovnik nije izvršio otpust duga po osnovi preostale naknade za jamstvo tuženiku kao dužniku, a s obzirom da nije podnesen dokaz da je Ferratum banka kao vjerovnik kredita obavijestila ZU o podmirenju istog pa stoga tuženik nije dokazao da bi podmirio utužene tražbine jer se one odnose upravo na preostale rate naknade za jamstvo za kredit br. 625202.

16. Iz čl. 4.1. Općih uvjeta za davanje jamstva proizlazi da je tuženik za primljeno jamstvo bio obvezan platiti naknadu navedenu u Dodatku 1, a gdje je naknada za pružanje jamstva određena u ukupnom iznosu od 2.641,18 eura (19.900,00 kuna) te su navedeni iznosi i broj mjesečnih otplata iste. Navedeni iznos i mjesečni obroci proizlaze i iz Naknade za pružanje Jamstva u odnosu na Ugovor o kreditu broj 625202 (list 111 spisa). Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi je li tuženik bio u obvezi platiti navedeni iznos naknade za jamstvo umanjen za izvršene uplate tuženika, a koji iznos potražuje tužitelj u ovoj pravnoj stvari.

17. Prvenstveno se ukazuje da je čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje: ZPK) propisano da je potrošač fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 2. ZPK određeno je da je vjerovnik fizička ili pravna osoba koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a posebno je to pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija ili kreditnih unija, pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje institucija za elektronički novac, institucija za platni promet koja pruža usluge platnog prometa u skladu s posebnim zakonom, pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje poduzetnika,

18. Slijedom navedenog, ističe se da iz priloženih isprava proizlazi da je tuženik u ovom predmetu kao fizička osoba izvan okvira svoje djelatnosti, odnosno potrošač, sklopila s Ferratum Bank p.l.c. 28. srpnja 2020. ugovor o kreditu broj: 025202, a što proizlazi iz priloženih Posebnih uvjeta ugovora o kreditu (list 76 spisa). Budući da je Ferratum Bank p.l.c. trgovačko društvo ono je u smislu citirane odredbe pravna osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje poduzetnika. Ukazuje se da je navedenim ugovorom utvrđena glavnica u iznosu 2.654,46 eura uvećana za iznos premije od 105,65 eura, a koja premija je istovremeno utvrđena kao ukupan trošak navedenog kredita dok je otplata ugovorena u dvanaest mjesečnih obroka. Ugovorom je određena efektivna kamatna stopa u visini 7.62% te je propisana obveza sklapanja ugovora o jamstvu pri čemu bi jamac trebao jamčiti vjerovniku za sve obveze preuzete predmetnim ugovorom.

19. Ukazuje se da je odredbom čl. 2. st. 1. toč. 9. ZPK propisano je da efektivna kamatna stopa (dalje u tekstu: EKS) iskazuje ukupne troškove kredita za potrošača, izražene kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, uključujući troškove iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Određena je metodologijom definiranom aktom Hrvatske narodne banke kojim se uređuje EKS. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPK 12. ukupan iznos kredita definiran je kao gornja granica ili ukupan iznos koji se potrošaču stavlja na raspolaganje prema ugovoru o kreditu. Odredbom čl. 20.a st. 1. ZPK propisano je da je maksimalna EKS za potrošačke kredite sukladno ovome Zakonu jednaka stopi zakonskih zateznih kamata uvećanoj za dva postotna boda. Odredbom čl. 29. st. 2. ZOO propisana je da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

20. Navedenim odredbama određeno je da se efektivnom kamatnom stopom iskazuje ukupne troškove kredita za potrošača, kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, a u vrijeme kad je zaključen predmetni ugovor o kreditu 28. srpnja 2020. sukladno objavi HNB-a od 16. lipnja 2020. prosječna kamatna stopa iz čl. 29. st. 2. Zakona obveznim odnosima iznosila je 2,89% što uvećano za 3 postotna boda znači da je zakonska zatezna kamata u razdoblju sklapanja ugovora iznosila 5,89%, dok sukladno citiranoj odredbi iz čl. 20.a st. 1. ZPK maksimalna efektivna kamatna stopa na potrošačke kredite ne može iznositi više od 7,89%.

21. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 7. ZPK propisano da ukupni troškovi kredita za potrošača uključuju kamate, naknade, poreze i sve druge naknade koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu te koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika. Naknade na odobrene kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja kredita. Nakon sklapanja ugovora o kreditu, nije dopušteno uvođenje novih naknada. Troškovi dodatnih usluga koje se odnose na ugovor o kreditu, posebice premije osiguranja, također su uključeni ako je sklapanje ugovora o pružanju drugih usluga obvezno u cilju dobivanja kredita ili dobivanja kredita prema uvjetima koji vrijede na tržištu.

22. Ukazuje se da pri izračunu visine ukupnih troškova kredita za potrošača treba uzeti u obzir i troškove dodatnih usluga koje se odnose na kredit, uključujući i usluge čije je pružanje obvezno u cilju dobivanja kredita. Ističe se da je čl. 6. Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj određeno da će iznosi dospjeli temeljem predmetnog ugovora o kreditu biti osigurani jamstvom te da je primitak jamstva uvjet za isplatu kredita dok je čl. 4.1. Općih uvjeta za davanje jamstva (list 112-116 spisa) određeno da je korisnik dužan jamcu u zamjenu za obveze koje jamac preuzima, platiti naknadu u iznosima i rokovima određenima u Dodatku 1. Dodatkom 1. (list 117 spisa) određeno je da će tuženik morati platiti naknadu za jamstvo u iznosu 2.641,18 eura u dvanaest mjesečnih obroka, svaki u iznosu 220,10 eura. Slijedom navedenoga proizlazi da je iznos naknade za jamstvo u visini 2.641,18 eura dio ukupnih troškova kredita iako kao takav nije označen u Posebnim uvjetima ugovora o kreditu broj: 625202 (list 76 spisa), a sve s obzirom na to da je sklapanje jamstva obvezni uvjet za isplatu kredita te da je navedena naknada obvezan uvjet za davanje jamstva korisniku kredita. Uzimajući u obzir navedeno, ukupni trošak kredita koji je u ugovoru o kreditu naznačen u iznosu 105,65 eura, uz naknadu za jamstvo iznosi 2.746,83 eura, dok ukupan iznos kredita za otplatu od strane tuženika iznosi 2.760,10 eura. Ukupni trošak kredita od 2.746,83 eura, stoga, predstavlja čak 100,48% iznosa glavnice stavljene na raspolaganje tuženiku. Iz navedenog je razvidno da je predmetnim ugovorom o kreditu i njime povezanim jamstvom tuženik bio obvezan plaćati efektivnu kamatnu stopu koja je višestruko veća od maksimalne stope od 7,89% dopuštene po čl. 20.a st. 1. ZPK, a s obzirom na rok otplate od 12 mjeseci, dok se efektivna kamatna stopa računa na godišnjoj razini.

23. Slijedom toga, ugovorne odredbe sklopljenog ugovora o jamstvu koje se odnose na ugovaranje naknade za preuzimanje jamstva u iznosu od 2.746,83 eura protivna je prisilnom propisu iz čl. 20.a st. 1. ZPK upravo stoga što s tom ugovorenom naknadom efektivna kamatna stopa po sklopljenom ugovoru o kreditu za kojeg je obvezno uzimanje predmetnog jamstva višestruko prelazi iznos maksimalno dozvoljene efektivne kamatne stope.

24. Budući da odredba iz čl. 25. ZPK upućuje na podrednu primjenu Zakona o zaštiti potrošača, u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu iz čl. 41. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) kojom je propisano da su ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ovim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne. Odredbom čl. 327. st. 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

25. Slijedom navedenog, proizlazi da je ništetna ugovorna odredba o naknadi za uzimanje jamstva u Općim uvjetima za davanje jamstva (list 113 spisa) koji su sastavni dio Jamstva sklopljenog na dan 28. srpnja 2020. te da slijedom navedenog tuženik nije u obvezi platiti predmetni iznos naknade za uzimanje jamstva.

26. Ukazuje se da iako tuženik u prigovoru nije osporio aktivnu legitimaciju tužitelja odredbom članka 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Da bi se navedena odredba mogla primijeniti, tužitelj mora dokazati postojanje obveznog odnosa, odnosno njegov sadržaj. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj mora dokazati postojanje tražbine.

27. Iz obavijesti ZU o prijenosu potraživanja od 29. prosinca 2022., upućene tuženiku (list 90 spisa), proizlazi kako se isti obavještava da je sukladno odredbama članaka 80-87. Zakona o obveznima odnosima, društvo SVEA EKONOMI d.o.o., na temelju Ugovora o cesiji – Prodaja potraživanja, bez navođenja drugih podataka o istom, uključujući s kim je navedeni ugovor zaključen, postalo zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na njegovo dospjelo, a nepodmireno dugovanje u iznosu od 1.204,01 eura po Ugovoru/računu broj: 78108/625202, sa stanjem na dan 7. prosinca 2022.

28. Odredbom članka 80. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

29. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO, propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a prema odredbi članka 84. stavak 2. citiranog Zakona dužnik može isticati primatelju pored prigovora koji ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

30. U konkretnom slučaju, tužitelj dostavlja presliku Ugovora o kupoprodaji (ustupu potraživanja), koji je zaključen 22. studenog 2022. u Zagrebu, između Guarantee Services OÜ, registracijski br. [registarska oznaka] i tužitelja. Ukazuje se da je iz Dodatka predmetnog ugovora vidljivo da je predmet ustupa upravo tražbina koja glasi na tuženika i to po osnovi ugovora pod brojem 78108/29758273. Iz navedenog je razvidan ustup tražbine s društva Guarantee Services OÜ na tužitelja, ali se ukazuje da je izvorni vjerovnik društvo Sia Dep te je potrebno dokazati i prijenos tražbine s tog društva na društvo Guarantee Services OÜ kako bi se dokazalo da je tužitelj valjano stekao tuženikovu tražbinu. Tužitelj u spis predmeta nije dostavio dokaz u vidu valjanog Ugovora o cesiji iz kojeg bi proizlazilo da je jamac ZU kao ustupitelj ovu tražbinu prenio na vjerovnika Guarantee Services OÜ kao primatelja. Tužitelj kao dokaz navedenog prilaže jedino ovjereni prijevod izjave društva Sia Dep da su na Guarantee Services OÜ prenesene tražbine iz Dodatka 1 (list 85 spisa), ali nije priložen spomenuti Dodatak 1 niti je na drugi način vidljivo da je utužena tražbina obuhvaćena predmetnom izjavom i ustupom tražbina.

31. Napominje se da je Ugovor o cesiji u smislu odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a, ugovor kojim vjerovnik prenosi svoju tražbinu na treću osobu. Međutim, da bi treća osoba kao cesionar mogla u parničnom postupku zahtijevati od dužnika (cesusa) ispunjenje njegove obveze prvenstveno mora dokazati postojanje valjanog ugovora o cesiji sklopljenog s vjerovnikom (cedentom), a potom i postojanje te obveze odnosno da je osoba koja je cesionaru ustupila potraživanje (cedent) imala tražbinu prema dužniku (cesusu). Naime, kod ugovorne cesije odnos ustupitelja (cedenta) i primatelja (cesionara) nastaje u trenutku valjanog sklapanja ugovora o ustupu. U tom trenutku ustupitelj prestaje, a primatelj postaje vjerovnik. Naime, da bi primatelj (cesionar) mogao poduzimati radnje radi ostvarenja svoje tražbine, nužno je da ima valjane dokaze kojima će se dužniku (ali i trećima) legitimirati kao novi vjerovnik. U konkretnoj situaciji to znači da je tužitelj morao dokazati postojanje valjanog ugovora o ustupu kao temelja tužiteljeve tražbine jer je među strankama sporno da li je tužitelj vjerovnik tražbine koju potražuje.

32. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP, propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

33. Odredba članka 221a. ZPP, određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

34. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

35. Odredbom članka 10. stavak 2. ZOO, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

36. Naime, uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno da je tužitelj trgovačko društvo koje se lukrativno i trajno bavi otkupom dospjelih tražbina. Također nije sporno da tužitelj u svom poslu mora postupati u skladu s odredbom članka 10. stavak 2. ZOO-a (s pažnjom dobrog stručnjaka).

37. Ponašanje u skladu s naprijed navedenom pažnjom, prema mišljenju ovog suda, podrazumijeva da je obveza tužitelja, između ostalog, dostaviti na uvid ispravu iz koje proizlazi da je društvo Sia Dep prenijelo tražbinu na Guarantee Services OÜ, trgovačko društvo za koje tužitelj navodi da mu je prenio predmetnu tražbinu. Propust tužitelja da dostavi na uvid navedenu dokumentaciju sudu i tuženiku, prema mišljenju ovog suda, ne smije ići na štetu tuženika.

38. Slijedom navedenog sud zaključuje da tužitelj nije dokazao stjecanje tražbine po osnovi ugovora o jamstvu od društva Sia Dep. Ukazuje se da je prema tvrdnjama samog tužitelja bilo nužno dokazati da je utužena tražbina prenesena s izvornog vjerovnika, društva Sia Dep, na Guarantee Services OÜ, a potom i s Guarantee Services OÜ na tužitelja. Kao jedini dokaz prijenosa tražbine sa ZU na Guarantee Services OÜ priložen je prijevod izjave društva Sia Dep da su na Guarantee Services OÜ prenesene tražbine iz Dodatka 1 (list 86 spisa). Iz predmetne izjave izvornog vjerovnika nije razvidno da se njome spomenuti ustup tražbina odnosi na konkretno utuženu tražbinu niti joj je priložen Dodatak 1 iz kojeg bi navedeno trebalo biti vidljivo. S obzirom na navedeno tužitelj nije dokazao da je društvo Guarantee Services OÜ valjano steklo konkretnu tražbinu prema tuženiku pa stoga niti priloženi dokaz o cesiji tražbine između tog društva i tužitelja nije dovoljna osnova za legitimaciju tužitelja u ovom predmetu. Konačno, uvidom u obavijest ZU o prijenosu potraživanja od 29. prosinca 2022., upućene tuženiku (list 90 spisa) razvidno je da ista ne sadržava čak niti oznaku ugovora kojim je izvršen ustup na ovdje tužitelja. Slijedom navedenog, čak i kad bi se uzelo da je navedenom obavijesti ispunjena obveza iz čl. 82. st. 1. ZOO ista ne predstavlja dokaz da je ovdje tužitelj zaista aktivno legitimiran, a sve u izostanku ugovora o ustupu iz kojeg bi bilo vidljivo da je njime konkretna tražbina prema tuženiku prenesena s društva Sia Dep kao izvornog vjerovnika na društvo Guarantee Services OÜ od kojeg tužitelj tvrdi da je stekao navedenu tražbinu.

39. Slijedom navedenoga, tužitelj nije dokazao da je vjerovnik tražbine koju potražuje. Nadalje, ukazuje se da je ništetna ugovorna odredba o naknadi za uzimanje jamstva u Općim uvjetima za davanje jamstva (list 112 spisa) koji su sastavni dio Jamstva sklopljenog na dan 28. srpnja 2020. te da slijedom navedenog tuženik nije u obvezi platiti predmetni iznos naknade za uzimanje jamstva, a sve iz razloga kako je gore obrazloženo. S obzirom na navedeno, neosnovan je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.100,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dospijeća do isplate.

40. Ukazuje se da je odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, pa je valjalo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u izreci presude (toč. I. izreke).

41. Budući tužitelj nije uspio u parnici, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno odredbi članka 154. ZPP (toč. II. izreke). Naime, tužitelj je podneskom od 28. lipnja 2024. zatražio naknadu parničnih troškova i to trošak sastava podneska od 28. lipnja 2024. u iznosu od 150,00 eura te trošak pristupa ročištu u iznosu od 150,00 eura, oba uvećana za PDV od 25% u ukupnom iznosu od 75,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu bez navođenja iznosa iste. Uz navedeno, potražuje i naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eura sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 12. travnja 2023. pa do isplate. Ukazuje se da prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, valjalo je o troškovima ovršnog postupka odlučiti zajedno s ostalim parničnim troškovima jednom odlukom i to na način da se u cijelosti odbije tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 585,56 eura kao i zahtjev za naknadu zateznih kamata na trošak ovršnog postupka, budući da tužitelj nije uspio u parnici.

42. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Sudac

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP- a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku