REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj P-2762/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Martin Lukin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i njezinog punomoćnika Martina Lukina, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 5. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i 6.2 Ugovora o kreditu br.9012351714 od 26.03.2007.godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem su iskazane u valuti švicarski franak, a koje glase:
„1. IZNOS KREDITA
………… kunskoj protuvrijednosti od 21.818,14 CHF po srednjem tečaju iz tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“
„6.2 OTPLATA KREDITA
……………… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…….“
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, isplatiti tužitelju DO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.766,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 17,87 EUR tekućom od 02.03.2009. do plateža,
- na iznos od 18,68 EUR tekućom od 31.03.2009. do plateža,
- na iznos od 19,18 EUR tekućom od 30.04.2009. do plateža,
- na iznos od 15,10 EUR tekućom od 31.05.2009. do plateža,
- na iznos od 11,63 EUR tekućom od 30.06.2009. do plateža,
- na iznos od 12,50 EUR tekućom od 03.08.2009. do plateža,
- na iznos od 15,47 EUR tekućom od 01.09.2009. do plateža,
- na iznos od 14,18 EUR tekućom od 30.09.2009. do plateža,
- na iznos od 12,27 EUR tekućom od 31.10.2009. do plateža,
- na iznos od 15,85 EUR tekućom od 30.11.2009. do plateža,
- na iznos od 18,10 EUR tekućom od 02.01.2010. do plateža,
- na iznos od 22,65 EUR tekućom od 31.01.2010. do plateža,
- na iznos od 20,72 EUR tekućom od 02.03.2010. do plateža,
- na iznos od 26,98 EUR tekućom od 31.03.2010. do plateža,
- na iznos od 25,80 EUR tekućom od 30.04.2010. do plateža,
- na iznos od 28,27 EUR tekućom od 31.05.2010. do plateža,
- na iznos od 44,68 EUR tekućom od 30.06.2010. do plateža,
- na iznos od 41,17 EUR tekućom od 02.08.2010. do plateža,
- na iznos od 51,58 EUR tekućom od 04.09.2010. do plateža,
- na iznos od 47,19 EUR tekućom od 01.10.2010. do plateža,
- na iznos od 39,51 EUR tekućom od 03.11.2010. do plateža,
- na iznos od 54,24 EUR tekućom od 02.12.2010. do plateža,
- na iznos od 65,94 EUR tekućom od 07.01.2011. do plateža,
- na iznos od 57,42 EUR tekućom od 08.02.2011. do plateža,
- na iznos od 52,28 EUR tekućom od 11.04.2011. do plateža,
- na iznos od 65,37 EUR tekućom od 11.05.2011. do plateža,
- na iznos od 65,37 EUR tekućom od 11.05.2011. do plateža,
- na iznos od 77,02 EUR tekućom od 11.07.2011. do plateža,
- na iznos od 77,02 EUR tekućom od 11.07.2011. do plateža,
- na iznos od 82,90 EUR tekućom od 19.09.2011. do plateža,
- na iznos od 82,90 EUR tekućom od 19.09.2011. do plateža,
- na iznos od 74,11 EUR tekućom od 17.10.2011. do plateža,
- na iznos od 78,35 EUR tekućom od 19.12.2011. do plateža,
- na iznos od 83,71 EUR tekućom od 16.01.2012. do plateža,
- na iznos od 85,95 EUR tekućom od 17.02.2012. do plateža,
- na iznos od 83,79 EUR tekućom od 19.03.2012. do plateža,
- na iznos od 83,00 EUR tekućom od 16.04.2012. do plateža,
- na iznos od 84,43 EUR tekućom od 14.05.2012. do plateža,
- na iznos od 86,49 EUR tekućom od 16.06.2012. do plateža,
- na iznos od 83,79 EUR tekućom od 14.07.2012. do plateža,
- na iznos od 83,19 EUR tekućom od 23.08.2012. do plateža,
- na iznos od 76,36 EUR tekućom od 18.09.2012. do plateža,
- na iznos od 82,95 EUR tekućom od 15.10.2012. do plateža,
- na iznos od 84,58 EUR tekućom od 09.11.2012. do plateža,
- na iznos od 84,58 EUR tekućom od 09.11.2012. do plateža,
- na iznos od 83,22 EUR tekućom od 17.12.2012. do plateža,
- na iznos od 77,58 EUR tekućom od 17.01.2013. do plateža,
- na iznos od 80,43 EUR tekućom od 18.03.2013. do plateža,
- na iznos od 85,18 EUR tekućom od 17.04.2013. do plateža,
- na iznos od 85,20 EUR tekućom od 19.04.2013. do plateža i to od 02.03.2009. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.302,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 5. veljače 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 18.4.2023. navodi da je dana 26.3.2007. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 9012361714 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.818,14 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) je ništetna i nepoštena ugovorna odredba budući je ugovorena, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da je tuženik propustio dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve razlike koje takve ugovorne odredbe nose odnosno o svim parametrima relevantnim za sagledavanje značaja ugovorene promjenjive kamatne stope. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/18, presudu Trovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 te odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe Zakona o obveznim odnosima. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 23.9.2025. godine potražuje od tuženika vraćanje preplaćenih iznosa stečenih bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja. Također ističe da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača budući ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. U odnosu na navode tužitelja o odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ističe da ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno niti nezakonito, isto opsežno obrazlaže pozivajući se na praksu suda Europske unije, odredbe Zakona o obveznim odnosima, odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao i sudsku praksu nacionalnih sudova. Iznosi svoja stajališta vezano uz provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja i njegov zadatak. Zaključno ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom te je tuženik tužitelja informirao o svim okolnostima vezanim za kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja. Slijedom svega navedenog predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade troška parničnog postupka tuženiku.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku za financije Darku Prpić iz tvrtke Darfin d.o.o. te dokaz saslušanjem tužitelja.
4. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane suda naveo da je predmetni kredit zaključen 2007. godine radi kupnje automobila za osobne potrebe u koju svrhu je i korišten. Kredit je zaključen u valuti CHF budući joj je od strane banke prezentiran kao najpovoljniji kredit i jedina opcija. Ugovor je sadržajno priredila banka i radilo se o tipskom ugovoru time da je od strane banke nisu pojašnjene pojedine odredbe ugovora pa tako ni odredba ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu. Od strane banke joj je rečeno da je to tako najpovoljnije za nju i da je to sigurna valuta. Nakon određenog vremena rate kredita počele su rasti time da je navela da je odlazila u banku radi mogućnosti pretvaranja ovog kredita u kredit u EUR koja mogućnost joj nije odobrena. Mišljenja je da ni na koji način nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora pa tako ni na odredbu vezano uz valutnu klauzulu budući je to odredila banka.
5. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu te imajući u vidu navode iskaza tužitelja proizlazi da se u predmetnom slučaju radilo o ugovoru za kupnju automobila time da je u ugovoru određeno da se korisnik kredita obvezuje sredstva koristiti za ugovorenu namjenu dok banka zadržava pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu sve dokaze osobito odredbe ugovora te jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. To tim više što tijekom otplate kredita nije utvrđeno od strane banke koja je zadržala pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita da bi tužitelj postupio suprotno ugovornoj obvezi vezano uz namjenu kredita. Isto tako iskaz tužitelja jasno ukazuje da joj je kredit u CHF prezentiran kao najpovoljniji kredit i kao jedina opcija. Mišljenja je da ni na koji način nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora pa tako ni na odredbu vezano uz valutnu klauzulu budući je to odredila banka.
6. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 8.6.2023. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Spomenuti zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak te stjecanje bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule.
9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 23.6.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012361714, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.818,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.
10. Sporno je da li su spomenute ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82 i čl. 9 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule.
11. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.
13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva i u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
14. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.
15. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.
16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.
17. Visinu dosuđenog iznosa sud je utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz tvrtke Darfin d.o.o. na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Vještak je po zadatku suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer se tečaj CHF u odnosu na kunu povećavao. Mišljenje je vještaka da ukupan razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete ukoliko manje plaćene razlike prebijemo sa više plaćenim razlikama iznosi 20.845,80 kn odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.766,73 EUR. Nalaz vještaka dat je korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna. Zadatak vještaka bio je upravljen upravo na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vodeći računa o važećem stajalištu sudske prakse vezano uz ništetnost valutne klauzule. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj u konačnici postavlja sukladno nalazu vještaka točnije usklađujući isti s nalazom vještaka time da je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev sukladno točki 3 zaključka nalaza i mišljenja vještaka točnije uzeo je u obzir iznose za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos točnije uzeo u obzir i negativnu razliku. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok traje otplata kredita. Tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka. Valja reći da je tuženik tijekom postupka nije isticao prigovor prijeboja. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -529,17 kn za anuitete koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos odnosno eurska protuvrijednost iznosi - 70,24 EUR. Iako u konkretnom slučaju navedeno nije odlučno budući tuženik nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija), tužitelj je unatoč navedenom konačno postavljeni tužbeni zahtjev umanjio i uzeo u obzir negativnu razliku odnosno manje plaćene iznose pa kako sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva to je tužitelju valjalo dosuditi potraživani iznos uz uračunate negativne razlike. Valja reći i to da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tražbinu tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim razlikama. Navedeno stajalište ujedno je i stajalište važeće sudske prakse (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 549/23 od 18.12.2023. i Rev 677/23 od 13.2.2024.). U konkretnom slučaju sud je odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja koji je tužitelj, kao što je rečeno umanjio za negativne razlike. Na pojedine mjesečne iznose koji u svom zbiru čine naprijed navedene iznose obračunavaju se zatezne kamate za razdoblje od prvog dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Imajući u vidu naprijed izloženo zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovan te odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičan zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a kamata je dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.
18. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 200,00 EUR, podnesak 29.9.2023. 200,00 EUR, podnesak 23.9.2025. 200,00 EUR te pristup na ročište 16.12.2025. 200,00 EUR ili ukupno 800,00 EUR te 25% PDV-a 200,00 EUR ili ukupno 1.000,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,08 EUR, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.302,53 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.
U Zagrebu, 5. veljače 2026.
Sudac
Vesna Horvat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.
Dna:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
