REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3100/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, koje zastupa direktor ID, a njega punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frane Bobinac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja IDM, odvjetničkog vježbenika i tužene osobno, 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 isplati iznos od 88,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, i to :

- na iznos od 31,90 EUR tekućim od 01.07.2023. pa do isplate,

- na iznos od 56,66 EUR tekućim od 12.12.2023. pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućim počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju HEP-ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818 naknaditi tuženoj KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 125,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. siječnja 2024. navodi da je pravna osoba, koja pruža usluge opskrbe električne energije i obračunskih mjerenja električne energije, a da je tužena jedna od suvlasnica stambene zgrade u [adresa] (koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.: 999901, Grad Zagreb) i jedan od kupaca električne energije, koju suvlasnici koriste za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi. Tužitelj vodi tuženu u evidenciji kao jednu od suvlasnika stambene zgrade – kupca: 1500019142, na ugovornom kontu 2200556108. Ističe kako tužena, zajedno s drugim suvlasnicima, solidarno odgovara tužitelju za neplaćeno dugovanje po osnovi isporučene električne energije, sukladno čl. 41., čl. 42., čl. 43. i čl. 64. Zakona o obveznim odnosima, za potrošenu električnu energiju za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi u iznosu od 511,13 kuna, sve po osnovi mjesečnih novčanih obveza za isporuku električne energije za [adresa], što da je razvidno iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 12.12.2023. Stoga, tužbenim zahtjevom iz tužbe predlaže donošenje presude, kojom se tuženoj nalaže isplata iznosa od 88,56 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 31,90 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate te na iznos od 56,66 EUR od 12. prosinca 2023. do isplate, uz naknadu parničnih troškova s kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnom osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući da nije jedina suvlasnica zgrade na adresi [adresa] u [adresa], na koju se nekretninu odnosi utuženo potraživanje zajedničke potrošnje električne energije. Sadržajno osporava da bi bila u obvezi tužitelju podmiriti predmetno potraživanje. Podneskom od 12. rujna 2024. (list 56 spisa) tužena izričito osporava aktivnu legitimaciju tužitelja.

3. U ovom je predmetu bila donesena presuda P-135/2024-15 od 12. ožujka 2025. (list 70-74 spisa), kojom je točkom I. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a točkom II. je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 125,00 eura. Županijski sud u Varaždinu je 15. travnja 2025. donio rješenje posl.br. Gž-437/2025-2, kojim je usvojio žalbu tužitelja, ukinuo presudu ovog suda posl.br. P-135/2024-15 od 12. ožujka 2025. i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. Viši sud u ukidnoj odluci ukazuje da se, sukladno čl. 56. Zakona o tržištu električnom energijom (Narodne novine broj: 111/21 i 83/23), između ostalog, opskrba električnom energijom odnosi na prodaju električne energije krajnjim kupcima te obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije, a opskrbljivač pod obvezom javne usluge može električnom energijom opskrbljivati kupce iz kategorije kućanstvo, sukladno čl. 3. toč. 40. i 41. navedenog Zakona, kojeg izaberu ili koriste po automatizmu taj način opskrbe kao javnu uslugu u okviru univerzalne usluge. Dalje viši sud ističe, kako nije sporna aktivna legitimacija tužitelja kao i činjenica da se potraživanje tužitelja odnosi na naplatu troškova s osnova stubišne rasvjete na nekretnini na kojoj je tuženica vlasnica posebnog etažnog dijela te suvlasnica cijele nekretnine, pa da je stoga potpuno nejasan i proturječan stanju spisa zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer isti nije dokazao da je s tuženom u ugovornom odnosu, kad je očito da je ugovorni odnos za to mjerno mjesto nastao još 2008., što proizlazi iz radnog naloga za priključak na navedenoj nekretnini te da je tuženica očito automatizmom nastavila koristiti usluge tužitelja u svezi električne energije za zajednički dio zgrade, a kako je ista suvlasnica navedene nekretnine te je dužna temeljem čl. 89. ZV-a snositi troškove za održavanje razmjerno svojem suvlasničkom dijelu, posebno imajući u vidu da nije osporavala da se struja za navedeno mjerno mjesto isporučuje, na što ukazuje i okolnost da su se računi za isporučenu struju do određenog vremena plaćali, potpuno pogrešno tvrdi prvostupanjski sud da je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

4. Sud je u ponovnom postupku, nakon ukidne odluke višeg suda, nanovo pročitao svu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901, Grad Zagreb (list 3-6 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom (list 8-18 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 26-33 spisa), presliku računa (list 34-45 spisa), presliku radnog naloga (list 46-47 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-2579/2024-2 od 20.1.2025. (list 60-63 spisa). Tužena je podneskom od 12.9.2024. (list 56 spisa) povukla dokazni prijedlog za saslušanjem ostalih suvlasnika, odnosno vlasnika stanova u [adresa] i to: SD, DD i ĐD kao i prijedlog da se ona sama sasluša kao parnična stranka. Nakon ukidne odluke višeg suda nije bilo drugih dokaznih prijedloga, a tužena je dostavila u spis presudu ovog suda posl.br. P-9971/2021-17 od 19.2.2024. (list 105-110 spisa), kojom je tužitelj odbijen sa svojom tužbom i tužbenim zahtjevom, a u vezi istog pravnog osnova, ali u odnosu na drugo razdoblje potraživanja potrošnje električne energije te je ista presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2579/2024-2 od 20. siječnja 2025. Tužena je posebno ukazala na odredbe čl. 3. st.1. i 2. i čl. 10. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 104/2020) iz kojih proizlazi da tek sklopljeni ugovor uz činjenicu (su)vlasnika obvezuje na plaćanje tužiteljeve usluge za predmetno obračunsko mjesto. Ovdje treba navesti da je tužitelj predlagao provođenje financijskog i elektrotehničkog vještačenja te saslušanje svojih djelatnika, međutim, na ročištu 22. siječnja 2026. izričito je izjavio da nema dokaznih prijedloga, a i sud je stava da se tim dokazima ne bi utvrdilo postojanje ugovornog odnosa među parničnim strankama, već bi postupak male vrijednosti neopravdano poskupio i produljio se.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), i dalje je ocjena ovog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Među strankama je sporna osnova i visina utuženog potraživanja. Ne odgovara istini tvrdnja višeg suda iz ukidne odluke (točka 11.1. obrazloženja) da među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja. To stoga jer je tužena podneskom od 12. rujna 2024. (list 56 spisa) posebno osporila tužiteljevu aktivnu legitmaciju zato jer tužitelj nije dostavio ugovor o isporuci električne energije za zgradu u [adresa]. Povrh toga, već u odgovoru na tužbu osporila je osnov i visinu utuženog zahtjeva.

7. Nije sporno među strankama da se utuženo potraživanje odnosi na potrošnju električne energije za kupca broj: 1500019142, odnosno zajedničke prostorije stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa], sagrađene z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao što nije sporno da je tužena vlasnica etažnog dijela, odnosno suvlasnica navedene stambene zgrade.

8. Sporno je da li je tužena u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, obzirom na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja (list 56 spisa). Sporna je osnova i visina utuženog zahtjeva (list 22 spisa).

9. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga na listu 7 spisa (specifikacija računa – utuženje) utvrđeno je da se predmetno potraživanje u ukupnom iznosu od 88,56 € (ukupno ugovorni konto) odnosi na nepodmirene račune izdane za račun električne energije u iznosu od 9,99 € s dospijećem 5. travnja 2023., mjesečne novčane obveze u iznosu od 9,18 € s dospijećem 5. svibnja 2023., mjesečne novčane obveze u iznosu od 31,90 € s dospijećem 30. lipnja 2023., mjesečne novčane obveze u iznosu od 9,36 € s dospijećem 5. srpnja 2023., mjesečne novčane obveze u iznosu od 9,59 € s dospijećem 7. kolovoza 2023., mjesečne novčane obveze u iznosu od 9,36 € s dospijećem 5. rujna 2023. i mjesečne novčane obveze u iznosu od 9,18 € s dospijećem 5. listopada 2023., a da su kao kupac navedeni "suvlasnici stambene zgrade" u Zagrebu, ulica Rim 67c.

10. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe čl. 41., čl. 42., čl. 43. i čl. 64. Zakona o obveznim odnosima te ističe da za potrošenu električnu energiju za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi tužena duguje tužitelju iznos od 88,56 EUR, po osnovi mjesečnih novčanih obveza i računa električne energije za isporuku električne energije za Rim 67 c, Zagreb, što je razvidno iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 12.12.2023.

11. Odredba čl. 41. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisuje da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva (st.1.). Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga (st.2.). Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine (st.3.).

12. Nadalje, odredba čl. 42. ZOO-a propisuje da kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost. Odredba čl. 43. ZOO-a određuje da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju (st. 1.). Od više solidarnih dužnika svaki može dugovati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima (st. 2.).

13. Konačno, odredba čl. 64. ZOO-a propisuje da se na nedjeljive obveze u kojima ima više dužnika na odgovarajući način primjenjuju propisi o solidarnim obvezama (st. 1.). Kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku (st. 2.).

14. Sve gore citirane odredbe ZOO-a, na koje se tužitelj u tužbi poziva, ne otklanjaju od tužene istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao što ne dokazuju ni osnovanost i visinu utužene tražbine.

15. Tužitelj je uz tužbu na listovima 8-18 spisa priložio Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom (dalje: Uvjeti), kojima se, sukladno čl.1.st.2. uređuju međusobni odnosi između opskrbljivača i kupca, a osobito: način ugovaranja, sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi Kupca, modeli isporuke električne energije za kupce iz kategorije kućanstvo, izbor načina i uvjeta plaćanja, način informiranja o potrošnji električne energije i pripadajućim troškovima te svim pravima koja se odnose na javne usluge, rokovi na koje se sklapa ugovor o opskrbi kupca te uvjeti obnove, promjene i raskida ugovora, uvjeti prekida usluge opskrbe električnom energijom i druge. Odredba čl.5. st.1. Uvjeta propisuje da kupac može početi koristiti opskrbu električnom energijom, koja se obavlja kao javna usluga:

- na zahtjev kupca temeljem odredbi ugovora o opskrbi

- nakon provedene promjene opskrbljivača (samo kupci kategorije kućanstvo)

- automatizmom, a kao posljedicu gubitka opskrbljivača, sukladno važećim propisima.

16. Nadalje, odredbom čl. 6. st.1. Uvjeta propisano je da se ugovorom o opskrbi kupca uređuju prava i obveze opskrbljivača i kupca a može se sklopiti za jedno ili više obračunskih mjernih mjesta. Odredba čl. 6.st. 2. Uvjeta propisuje da je opskrbljivač obvezan sklopiti ugovor o opskrbi s kupcem u pisanom obliku, a dalje se u stavku taksativno navodi minimalan sadržaj ugovora.

17. Tužitelj je podneskom od 7. rujna 2024. naveo da ne raspolaže Ugovorom o isporuci električne energije, ali smatra da preslika radnog naloga, dostavljena uz podnesak od 14.03.2024. (list 46,47 spisa) jasno potvrđuje da je nekretnina, na koju se odnosi utuženo dugovanje, priključena na mrežu tužitelja te da samo postojanje/nepostojanje Ugovora nije odlučna činjenica. Još tužitelj ukazuje da je sama tužena na pripremnom ročištu 12. lipnja 2024. istaknula da na predmetnoj nekretnini postoji stubišna rasvjeta, iz čega se može zaključiti da je potraživanje tužitelja osnovano. Tužitelj osporava navod tužene da predmetna nekretnina nema zaključen Ugovor ni sa kojim opskrbljivačem, kao životno nelogičan i netočan jer u tom slučaju u predmetnoj nekretnini ne bi bilo stubišne rasvjete. Tužitelj još ističe da je podneskom od 14.03.2024. dostavljena i analitička kartica (list 26-32 spisa) iz koje je razvidno da su suvlasnici stambene zgrade podmirivali obvezu potrošnje električne energije tužitelju za prethodna razdoblja za zajedničke dijelove nekretnine, čime je priznat ugovorni odnos, tako da prigovor nepostojanja ugovornog odnosa, koji ističe tužena ne stoji.

18. U odnosu na gore izložene tvrdnje tužitelja valja odgovoriti da radni nalog predstavlja dokaz o tome da je na određenom mjernom mjestu priključeno brojilo što među strankama nije sporno, međutim, navedena okolnost nije nipošto dokaz postojanja ugovornog odnosa među parničnim strankama niti se iz preslike radnog naloga može utvrditi sadržaj ugovornog odnosa među strankama. Za naglasiti je da niti jedan o propisa, relevantnih za međusobne odnose kupca i opskrbljivača (Uvjeti opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom; Zakon o tržištu električne energije, Zakon o obveznim odnosima) ne propisuju da radni nalog može zamijeniti ugovor, kojim se uređuju međusobna prava i obveze. Točno je da na radnom nalogu u donjem lijevom uglu, prije vlastoručnog potpisa potrošača (ovdje konkretno: ĐD), stoji da isti pristaje na dobavu električne energije prema važećim Općim uvjetima za isporuku električne energije i Tarifnom sistemu za prodaju električne energije. Međutim, treba imati na umu da Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 104/2020, dalje: Opći uvjeti) propisuju u čl. 4. st.1. da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu tih Općih uvjeta uređuju sljedećim ugovorima:

– ugovorom o korištenju mreže,

– ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca,

– ugovorom kojim se uređuje otkup električne energije,

– ugovorom o pružanju pomoćnih usluga te

– ostalim ugovorima, a koji se prema st. 3. istog članka sklapaju u pisanom obliku. Također, čl. 8. st.1. Općih uvjeta propisuje da se Ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca uređuju prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca ili kupca s proizvodnim postrojenjem.

19. Povrh toga, Zakonom o tržištu električnom energijom (Narodne novine broj 111/2021) u čl. 13. st. 7. propisano je da se Ugovorom o korištenju mreže uređuju prava i obveze između operatora sustava i korisnika mreže. Također, čl. 20. st. 1. istog Zakona određuje da svi krajnji kupci imaju pravo da im električnu energiju osigurava opskrbljivač, na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom, dok se st. 2. istog članka propisuje da krajnji kupci imaju pravo na sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom te se dalje taksativno navodi što predmetni ugovor mora sadržavati. Konačno, odredba čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električnom energijom propisuje da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a što podrazumijeva obvezu postojanja ugovornog odnosa, koju činjenicu tužitelj ovdje nije dokazao.

20. Prema tome, u smislu svih gore navedenih odredbi Zakona o tržištu električnom energijom, Općih uvjeta i Uvjeta opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, koji se primjenjuju u konkretnoj situaciji, proizlazi da tek sklopljeni ugovor uz činjenicu (su)vlasništva nekretnine obvezuju na plaćanje tužiteljeve usluge za predmetno obračunsko mjesto. Postojanje brojila, koje je ugrađeno na temelju radnog naloga, nikako ne može biti dokaz o postojanju ugovornog odnosa, a još manje je moguće iz istog utvrditi sadržaj samog ugovornog odnosa.

21. Imajući u vidu da je tužena osporila da bi bila u obvezi podmiriti predmetno potraživanje te da je istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, a tužitelj tijekom postupka nije dostavio Ugovor na temelju kojeg bi se utvrdilo postojanje ugovornog odnosa s tuženom u utuženom razdoblju, odnosno nije dokazao postojanje ugovora o opskrbi sklopljenog s tuženom, iz kojeg bi proizlazilo da je tužena kupac usluge tužitelja (kao opskrbljivača) za predmetno obračunsko mjesto, to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I. izreke). Što se tiče tvrdnje tužitelja da tužena ima obvezu platiti utuženu naknadu na temelju odredbe čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) naglašava se da navedena odredba uređuje pasivnu legitimaciju tužene, koja je kao suvlasnik dužna plaćati komunalne usluge, među ostalim i naknadu zbog trošenja električne energije, međutim, ta odredba sama za sebe ne dokazuje da postoji pravni osnov za utuženu naknadu jer posebni propisi (Zakon o tržištu električnom energijom, Opći uvjeti i Uvjeti opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom) uređuju uvjete na temelju kojih je tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu naknade za utrošenu električnu energiju, a prvenstveno svi redom propisuju obvezu zaključenja ugovora, kojim se reguliraju prava i obveze između opskrbljivača električnom energijom i kupca. U odnosu na tužiteljevu tvrdnju da je ugovorni odnos priznat time što iz analitičke kartice (list 26-32 spisa) proizlazi da su suvlasnici stambene zgrade podmirivali obvezu potrošnje električne energije za odgovoriti je da okolnost da postoje uplate, za koje se čitanjem analitičke kartice ne može utvrditi tko je točno vršio plaćanja, nije dokaz da je time sama tužena, koja je osporila osnov i visinu utuženog zahtjeva, priznala postojanje ugovornog odnosa, a još manje koji je sadržaj tog ugovornog odnosa.

22. Tužitelj nije dostavio Ugovor o isporuci električne energije, ali smatra da dostavljena preslika radnog naloga nedvojbeno dokazuje da je predmetna nekretnina priključena na mrežu, a koja okolnost i nije predmet ovog postupka, već je to osnovanost i visina utuženog potraživanja naknade za potrošenu električnu energiju. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine broj 111/21 i 83/23), sukladno kojoj je krajnji kupac - kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, pa tužitelj smatra da, slijedom toga, postoji obveza tužene na podmirenje utuženog dugovanja. Tužitelj pri tom ispušta iz vida odredbu istog članka Zakona o tržištu električne energije pod točkom 106., sukladno kojoj je ugovor o opskrbi električnom energijom - ugovor kojim se uređuje opskrba krajnjeg kupca električnom energijom, ali ne uključuje izvedenicu električne energije, a može uključivati odredbe o otkupu električne energije predane u mrežu u slučaju aktivnog kupca. Tužitelj dalje navodi da nije logično da bi u radnom nalogu bili poimence naznačeni suvlasnici, imajući u vidu da se vlasnička struktura kroz vrijeme mijenja, no da je logično i životno uvjerljivo da, ukoliko je radnim nalogom uključena električna energija na predmetnoj nekretnini za potrebe suvlasnika te ukoliko se ista i troši, a za što je tužitelj dostavio dokaze u spis, da postoji obveza suvlasnika da potrošnju iste električne energije i podmiruju. Tužitelj smatra da je tužena tijekom postupka priznala činjenicu da se na predmetnoj nekretnini troši električna energija jer je navela da na zgradi postoji stubišna rasvjeta, ali ocjena je ovog suda da navedena okolnost nije dokaz osnovanosti, a još manje visine utuženog zahtjeva. Ono što je ovom sudu nelogično i nejasno jest okolnost da tužitelj svoju aktivnu legitimaciju dokazuje preslikom radnog naloga iz 2005. godine, a da nije u mogućnosti dostaviti ugovor o opskrbi, a koja obveza sklapanja proizlazi iz svih relevantnih propisa, koji reguliraju navedenu materiju. U kontekstu izloženog, iako je u pravu tužitelj kada ističe da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje, sukladno čl. 9. ZOO-a kao i da je čl. 65. st.1. ZOO-a propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, navedene odredbe ne otklanjaju obvezu tužitelja da se aktivno legitimira ugovorom, a obvezu sklapanja kojeg mu nalažu propisi Zakona o tržištu električnom energijom, Opći uvjeti i Uvjeti opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom.

23. Još treba navesti tvrdnje tužitelja iz žalbe protiv ukinute presude da je iz dokaza, koje je tužitelj dostavio u spis, razvidno da je vršeno plaćanje električne energije za zajedničke dijelove zgrade, pa da se u smislu čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) ima smatrati da je plaćanjem za isporučenu električnu energiju tužena prihvatila tužiteljevu ponudu, odnosno da se smatra, pozivom na odredbu čl. 252. st. 1. navedenog Zakona, da je ugovor sklopljen. Kako se, prema mišljenju tužitelja, potrošačem električne energije može smatrati svaki suvlasnik predmetne stambene zgrade, ukazuje da je sud dužan raspraviti i utvrditi, bez obzira što se na računima i izvatku poslovnih knjiga tužitelja kao kupac navode suvlasnici stambene zgrade, tko je obveznik plaćanja potrošnje električne energije u zajedničkim dijelovima nekretnine da bi bio u mogućnosti ocijeniti može li tužitelj teretiti tuženu za potrošenu električnu energiju, jer je naknadu za istu dužan platiti bilo koji od suvlasnika zgrade, imajući u vidu da se radi o solidarnoj obvezi suvlasnika. U pogledu izloženih tvrdnji ovaj sud upućuje na obrazloženje presude pod točkom 21. te se dodatno ističe da je tužitelj bio dužan dostaviti dokaz u vidu ugovora o isporuci električne energije kako bi se moglo utvrditi da je tužitelj aktivno legitimiran, odnosno ovlašten teretiti tuženu za potrošenu električnu energiju te kako bi se utvrdio sadržaj spornog ugovornog odnosa i što je njime točno ugovoreno.

24. Konačno, valja se očitovati i na pozivanje višeg suda na odredbu čl. 56. Zakona o tržištu električnom energijom (Narodne novine broj: 111/21 i 83/23), sukladno kojoj se, između ostalog, opskrba električnom energijom odnosi na prodaju električne energije krajnjim kupcima te obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije, a opskrbljivač pod obvezom javne usluge može električnom energijom opskrbljivati kupce iz kategorije kućanstvo, sukladno čl. 3. toč. 40. i 41. navedenog Zakona, kojeg izaberu ili koriste po automatizmu taj način opskrbe kao javnu uslugu u okviru univerzalne usluge. U pogledu citirane odredbe, stav je ovog suda da ista općenito regulira opskrbu električnom energijom kao javnu uslugu, koja podliježe naplati, a koja okolnost je općepoznata. Navedena odredba sama za sebe, po mišljenju ovog suda, nije dokaz da je tužitelj aktivno legitimiran od tužene zahtijevati utuženu isplatu jer tu odredbu treba promatrati u kontekstu odredaba čl. 13. st.5.,6. i 7. istog Zakona, koji propisuju da se korištenje mreže uređuje ugovorom o korištenju mreže koji sklapaju operator sustava i korisnik mreže, a koji mora biti objektivan, nedvosmislen i sklopljen na nediskriminirajućim kriterijima (st. 5.). Fizička ili pravna osoba dužna je za svoje obračunsko mjerno mjesto koje je priključeno na prijenosnu mrežu ili na distribucijsku mrežu, u svrhu preuzimanja električne energije iz prijenosne mreže ili iz distribucijske mreže odnosno predaje električne energije u prijenosnu mrežu ili u distribucijsku mrežu s operatorom sustava sklopiti ugovor o korištenju mreže (st. 6.). Ugovorom o korištenju mreže uređuju se prava i obveze između operatora sustava i korisnika mreže (st. 7.).

25. U kontekstu svih izloženih propisa jasno je i nedvojbeno utvrđena obveza sklapanja ugovora za opskrbu električnom energijom iz kojeg bi se moglo utvrditi da je tužena kupac usluge tužitelja (kao opskrbljivača) za predmetno obračunsko mjesto, pri čemu treba imati na umu da je tužitelj trgovačko društvo, koje ima obvezu postupati po važećim propisima i ima službe u svojem poslovanju koje vode evidenciju kupaca, a sasvim sigurno tu evidenciju vode na temelju propisanih dokumenata, pa je neprihvatljivo da u parnici, koju je pokrenuo protiv tužene, nije dostavio elementarni dokument o postojanju ugovornog odnosa i stoga je njegov zahtjev kao neosnovan odbijen, a kako je to već navedeno u toč. 21. obrazloženja ove presude i odlučeno je kao u izreci pod točkom I., a posljedično tome da je tužitelj izgubio spor, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

26. U skladu s odredbom čl. 154 st. 1. ZPP-a, tuženoj, zastupanoj po odvjetniku, a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 88,56 € dosuđena je jednokratna nagrada od 50 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV od 25% to iznosi 125,00 €, a sve to primjenom Tbr. 7.toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

Zagreb, 5. veljače 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Varaždinu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene