Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2816/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupano po punomoćniku Martinu Vlašiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-885/2023-32 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je odluku koja glasi:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.765,91 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2022. pa do31. prosinca 2022 po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana“.
II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 platiti tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 troškove parničnog postupka u iznosu od 831,80 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 375,50 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."
2. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete u ukupnom iznosu od 7.765,91 Eura, a koji iznos se odnosi na obiteljsku mirovinu isplaćenu u razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. listopada 2022. korisnici obiteljske mirovine ČA.
6. Sud prvog stupnja po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da je osiguranik tužitelja KA smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. rujna 1983., s tim da je sudionik prometne nezgode bio i RA, i oba vozila sudionika nezgode bila su osigurana kod tuženika,
- da je izvršena isplata obiteljske mirovine nasljednici ČA osiguranika tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. listopada 2022.,
- te da prema mišljenju ovlaštenog sudskog vještaka Darka Prpića sud je utvrdio da ukupno isplaćene obiteljske mirovine iznose 58.512,24 kn, a da izračunate invalidske mirovine, koje bi bila utvrđene u slučaju povrede na radu, iznose 89.799,32 kn, odnosno, obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja su za 31.287,08 kn/4.152,49 Eura manje od izračunate invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje primjenom odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja s čime je suglasan i žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tužitelja.
8. Tužitelj u žalbi ističe da se ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) koji ima prednost u odnosu na ZOOP i da je potrebno dosuditi razliku koja je utvrđena vještvom između obiteljske mirovine i invalidske mirovine u slučaju povrede na radu.
9. Sa žalbenim navodima nije suglasan žalbeni sud.
10. Naime, u konkretnom slučaju ZOOP predstavlja lex specialis koji regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju, kako to tvrdi tužitelj.
11. Naime, za odluku u ovom sporu relevantan je onaj Zakon i članak koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP.
12. Sukladno izričaju odredbe članka 27. stavka 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
13. U konkretnom slučaju tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a prava i obveze tuženika koji proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirani su odredbama ZOOP-a, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari je ZOOP, što znači da se predmet spora raspravlja sa aspekta članka 27. ZOOP-a kojom odredbom se pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, prema odgovornom osiguratelju.
14. Naime, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. No, budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluku donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo a to je odredba članka 27. ZOOP/05, stoga sud u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. ZOOP-a (tako i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-1889/2001), što pravilno utvrđuje i zaključuje sud prvog stupnja.
15. S obzirom da sud prvog stupnja zaključuje da je razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu negativna, samim time ne postoji šteta za tužitelja pa je sud odbio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 7.765,91 Eura primjenom odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, to je valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).
U Splitu, 5. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
