REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-27/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa], 30. svibnja br. 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće, nakon glavne javne rasprave zaključene 25. studenog 2026. u nazočnosti odvjetnika Predraga Kralika i zamjenice općinskog državnog odvjetnika Jasne Radman, po objavi 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ZČ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 581,52 eura (slovima: petstotinaosamdesetjedan euro pedesetdva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, koje teku na:

- na iznos od 31,07 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 40,60 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 20,72 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 14,17 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 13,86 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 63,23 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 44,15 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 62,42 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 11,33 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 31,85 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 44,89 eura od 15.09.2020. godine

- na iznos od 23,47 eura od 15.11.2020. godine

- na iznos od 48,37 eura od 15.12.2020. godine

- na iznos od 86,11 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 34,64 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 2,61 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 1,12 eura od 15.10.2021. godine

- na iznos od 6,05 eura od 15.11.2021. godine

- na iznos od 0,86 eura od 15.01.2022. godine pa sve do isplate

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ZČ, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos 319,19 eura (tristotinedevetnaest eura devetnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 34,39 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 49,04 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 23,49 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 12,98 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 14,56 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 94,64 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 53,69 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 30,09 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 6,31 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 27,60 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 60,29 eura od 15.09.2020. godine

- na iznos od 22,93 eura od 15.11.2020. godine

- na iznos od 41,21 eura od 15.12.2020. godine

- na iznos od 62,79 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 1,01 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 4,75 eura od 15.10.2021. godine

- na iznos od 44,87 eura od 15.11.2021. godine

- na iznos od 16,16 eura od 15.01.2022. godine

- na iznos od 1,81 eura od 15.07.2022. godine

- na iznos od 2,75 eura od 15.09.2022. godine

- na iznos od 15,48 eura od 15.10.2022. godine

- na iznos od 13,15 eura od 15.12.2022. godine

- na iznos od 14,60 eura od 15.01.2023. godine

- na iznos od 6,96 eura od 15.02.2023. godine

- na iznos od 51,19 eura od 15.08.2023. godine pa do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.081,25 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 5. 2. 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, sve u roku 15 dana.

III Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće iz t. I izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska (Gardijska mehanizirana brigada), sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe.

DOKAZ : - rješenje tuženika o rasporedu tužitelja

2. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću, dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe kao i naknadu za posebne oblike rada u službi. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba) već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada.

DOKAZ : - saslušanje tužitelja

- uvid u isplatne liste tužitelja – tražiti od tuženika

- uvid evidencije radnih rasporeda – tražiti od tuženika

3. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor sukladno odredbama važećih propisa tužitelj smatra da je oštećen za iznos od najmanje bruto 200,00 EUR godišnje.

DOKAZ : - izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor - tražiti od Financijske službe tuženika

- financijsko-knjigovodstveno vještačenje, podredno

4. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

- uvid u odgovor tužene

5. Obzirom na prezentirano tužitelj predlažu Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese sljedeće

R J E Š E NJ E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane, da za tužitelje dostavi podatke:

1. tabelarni prikaz broja dana, razdoblja korištenja i isplaćene pripadajuće naknade plaće za godišnji odmor za utuţeni period od 02. studenog 2018. godine do 02. studenog 2023. godine,

2. iznose razlike bruto plaće koju bi tuţitelj primio da mu je pravilno obraĉunata i isplaćena naknada plaće za godišnji odmor za utuţeni period od 02. studenog 2018. godine do 02. studenog 2023. godine.“

i P R E S U D U

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 02. studenog 2018. godine do 02. studenog 2023. godine isplatiti tužitelju neutvrđeni iznos bruto EUR (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena s time da tužitelj zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 24. 4. 2025. u kojem navodi da je zaprimio nalaz i mišljenje sačinjen po stalnom sudskom vještaku društvu D & S d.o.o. od dana 31. ožujka 2025. godine. Vještak je u nalazu i mišljenju sačinio izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor specificirano po mjesecima.

II.- Tužitelj ne stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te specificira tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

"IA// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ZČ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 581,52 eura (slovima: petstotinaosamdesetjedan euro pedesetdva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 31,07 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 40,60 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 20,72 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 14,17 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 13,86 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 63,23 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 44,15 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 62,42 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 11,33 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 31,85 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 44,89 eura od 15.09.2020. godine

- na iznos od 23,47 eura od 15.11.2020. godine

- na iznos od 48,37 eura od 15.12.2020. godine

- na iznos od 86,11 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 34,64 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 2,61 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 1,12 eura od 15.10.2021. godine

- na iznos od 6,05 eura od 15.11.2021. godine

- na iznos od 0,86 eura od 15.01.2022. godine pa sve do isplate

IB// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ZČ, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos 319,19 eura (tristotinedevetnaest eura devetnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 34,39 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 49,04 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 23,49 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 12,98 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 14,56 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 94,64 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 53,69 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 30,09 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 6,31 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 27,60 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 60,29 eura od 15.09.2020. godine

- na iznos od 22,93 eura od 15.11.2020. godine

- na iznos od 41,21 eura od 15.12.2020. godine

- na iznos od 62,79 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 1,01 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 4,75 eura od 15.10.2021. godine

- na iznos od 44,87 eura od 15.11.2021. godine

- na iznos od 16,16 eura od 15.01.2022. godine

- na iznos od 1,81 eura od 15.07.2022. godine

- na iznos od 2,75 eura od 15.09.2022. godine

- na iznos od 15,48 eura od 15.10.2022. godine

- na iznos od 13,15 eura od 15.12.2022. godine

- na iznos od 14,60 eura od 15.01.2023. godine

- na iznos od 6,96 eura od 15.02.2023. godine

- na iznos od 51,19 eura od 15.08.2023. godine pa do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

7. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je 9. veljače 2024. primio tužbu kojom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 2. studenoga 2018. do 2. studenoga 2023. Ovim odgovorom tuženik se očituje o tužbi na način da osporava osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj je kao djelatna vojna osoba zaposlen u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, u Oružanim snagama te raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, Gardijsku mehaniziranu brigadu, a što proizlazi iz odluke o rasporedu.

Dokaz: uvid u odluku o rasporedu.

8. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje u tekstu: ZPP), tvrdeći da mu tuženik tijekom utuženog razdoblja nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o radu, Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba), a da je u utuženom razdoblju bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega je ostvario razne dodatke na plaću. Protivno navodima tužbe, tuženik smatra da je tužitelju pravilno isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima koji su se tijekom utuženog razdoblja primjenjivali na tužitelja, a ukoliko je došlo do pogrešnog obračuna naknade plaće za pojedini mjesec ili razdoblje, tuženik je naknadno isplatio retro-razliku naknade plaće. U odnosu na eventualno više isplaćenu naknadu plaće u razdoblju od 2. studenoga 2018. do 2. studenoga 2023. tuženik ističe prigovor radi prebijanja, koji će precizirati nakon što se izračunom nadležne financijske službe ili financijskog vještačenja takva isplata utvrdi. Dokaz: karton primanja, isplatne liste, izračun nadležne financijske službe tuženika ili podredno vještačenje.

9. Tuženik ističe da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13. – dalje u tekstu ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., odnosno odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 75/15., 50/16., 30/18.) s obzirom na vrijeme stupanja na snagu prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja. Ovakvo pravno stajalište zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12, prema kojem propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. – dalje u tekstu ZSOS/02) imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore zaključene u skladu s općim propisima o radu. Time da tuženik napominje, da je na sjednici održanoj 4. srpnja 2014. Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike donijela zaključak da se na djelatne vojne osobe ne primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

Također tuženik napominje da je člankom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. – dalje u tekstu: ZR/14) propisano da se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Prema tome, odredbe ZR/14 primjenjuju se supsidijarno. Člankom 142. ZSOS/13 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme

korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Isto tako, na temelju ZSOS/13 donesen je, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14., dalje u tekstu Pravilnik/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a koji također u članku 4. stavku 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 4. stavkom 3. Pravilnika/14 propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Dakle, navedeni podzakonski akt donesen je na temelju ovlaštenja iz ZSOS/13 i zajedno s tim Zakonom, predstavlja posebne propise koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima o radu. Stoga, nema mjesta primjeni članka 81. ZR/14, a kojim je propisano određivanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Nema primjene načela najpovoljnijeg prava ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ZR/14 i nekim drugim zakonom, već samo u nekom od slučaja propisanih člankom 9. stavkom 3. ZR/14 ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, tada se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U članku 152. ZSOS/13 propisano je ako se propisima kojima se uređuju prava iz radnog odnosa ustanovi materijalno pravo koje nije propisano odredbama tog Zakona, ministar obrane može propisati to pravo u skladu s visinom proračunskih sredstava. Kako je pitanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora regulirano upravo ZSOS/13 i Pravilnikom/14, nema osnova da se na naknadu plaće za godišnji odmor primijeni drugi, povoljniji propis, jer citirane odredbe ZSOS/13 izričito isključuje takvu mogućnost, a što je i u skladu sa odredbom članka 1. ZR/14. S obzirom na primjenu naprijed citiranih odredbi ZSOS/13 kojim je isplata naknade plaće djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora drugačije određena od ZR/14, to je sukladno ZSOS/13 i Pravilniku/14 tuženik isplaćivao djelatnim vojnim osobama naknadu plaće za godišnji odmor kao da su radile u redovnom radnom vremenu. Nakon što je 9. kolovoza 2018. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika/14 („Narodne novine“ broj 70/18.) tuženik je sukladno članku 1. Pravilnika (kojim je dopunjen članak 4. stavak 2. Pravilnika/14) tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Na temelju navedenih propisa nadležna financijska služba tuženika izvršila je izračun naknade plaće za godišnji odmor tužitelja te je prilikom izračuna uspoređivala isplaćene iznose naknade plaće za godišnji odmor tekućeg mjeseca i iznos na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, uzimajući u obzir sva primanja koja predstavljaju naknadu plaće. Usporedbom ta dva iznosa uzeto je u obzir ono što je povoljnije za djelatnika sukladno Pravilniku/14. Ako je tužitelj više primio na bazi tekućeg mjeseca, što je za njega povoljnije, nije bio uključen u isplatu na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Navedeno je upravo slučaj kod tužitelja pa prema izračunu financijske službe u povodu zahtjeva za mirno rješenje spora, za navedeno razdoblje tužitelju ne pripada razlika naknade plaće za godišnji odmor.

Dokaz: uvid u odluke o korištenju godišnjeg odmora, evidencije korištenja godišnjeg odmora, evidencije radnog vremena, naloge o korištenju slobodnih dana, odluke o plaćenom dopustu, odluku o nagradnom dopustu, karton primanja, isplatne liste, dopise i očitovanja nadležnih službi tuženika, izračun financijske službe tuženika.

10. Tuženik potvrđuje da je prethodno podnošenju predmetne tužbe, sukladno članku 186.a ZPP tužitelj podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zahtjev za mirno rješenje spora, zaprimljen 6. studenoga 2023., a koji zahtjev nije prihvaćen odlukom broj N-DO-165/2023 od 5. veljače 2024.

Dokaz: uvid u odluku Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj N-DO- 165/2023 od 5. veljače 2024.

11. Ovo državno odvjetništvo dostavit će dokaze o činjenicama iz odgovora na tužbu te se obvezuje dostaviti dokumentaciju o radu tužitelja sukladno rješenju suda. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

13. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za utuženo razdoblje od 2. 11. 2018. do 2. 11. 2023.

14. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za godišnji odmor od one propisane Zakonom o radu, a ukoliko su doneseni akti čije su odredbe nepovoljnije po radnika, primjenjuje se izravno Zakon o radu jer se navedeno pravo može uređivati i mijenjati samo u korist radnika, ali ne i na njihovu štetu. I odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dakle uz razvidnu primjenu donjeg limita naknade plaće kao kogentne odredbe općeg propisa.

15. Osnovano tužitelj navodi da je sam zakonodavac naknadnom intervencijom u odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te je isti po pitanju naknade plaće za godišnji odmor uskladio s odredbama općeg propisa - Zakona o radu (upravo na jednak način kako je to bilo propisano ranijim Pravilnikom NN140/02, 68/11) te je takvim pristupom de facto potvrđena nezakonitost odredbi Pravilnika (NN 54/14) na koje tijekom postupka ukazuju tužitelji. Nadalje, Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18, 54/19), koja je stupila na snagu 01. svibnja 2018. godine, tužena tužiteljima isplaćuje naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva. Odredbom članka 149.a Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a što su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Kako je u stavku 6. istoga članka propisano kako naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično to ja razvidno da navedena naknada predstavlja novo kompenzacijsko proširenje prava glede rada tužitelja. Da je tome tako potvrđuju i odredbe Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koje različito propisuju naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva kada se takav rad odvija subotom i nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom (u većem iznosu nego za takav rad u tjednu), to je sasvim jasno kako predmetna naknada predstavlja naknadu za obavljeni rad (kao što je i ranijim uređenjem rad vikendom i blagdanima bio dodatno plaćen u odnosu na rad u tjednu).

16. Osnovano tužitelj navodi da je riječ o naknadi za obavljen rad u smislu plaće, a ne o naknadi materijalnih troškova vezanih uz rad tužitelja (trošak prijevoza, naknada za odvojeni život, naknada za stanovanje, itd.) u kojem bi tek slučaju ti materijalni troškovi ne bi bili biti vrednovani u prosjek plaća za izračun naknade za godišnji odmor (niti je za iste to u ovome postupku i traženo). Okolnost što je naknada za prednje navedeni oblik rada u službi propisana u neto iznosu, stvar je odluke zakonodavca, no takvo uređenje ne onemogućuje niti ne isključuje njeno vrednovanje kao plaće i obračuna naknade plaće za godišnji odmor (može se tek razmatrati samo aspekt uštede poslodavca glede obveze obračunavanja, obustave i uplate propisane obveze za javna davanja, u čemu i je za pretpostaviti ratio takvog uređenja te in concreto, obzirom na specifičnost poslodavca u ovom predmetu, intencija uštede za državni proračun na uštrb materijalnih prava radnika), već se u tom slučaju navedeni iznosi s osnova predmetne naknade za rad tužitelja upravo i vrednuju u neto iznosu te nužno rezultiraju dodatnom neto razlikom naknade plaće za godišnji odmor u tom dijelu.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D&S d.o.o.

18. Dopisom suda od 17. veljače 2025. godine nalaže se vještaku izraditi vještačenje prema rješenju sa zapisnika od 11.9.2024. godine te prema točki III podneska tužitelja od 4. veljače 2025. godine. U rješenju suda naloženo je izračunati razliku naknade plaće za godišnji odmor od 2. studenog 2018. do 2. studenog 2023. godine. Tužitelj u podnesku od 4. veljače 2025. godine predlaže da se razlika naknade plaće za godišnji odmor utvrdi za razdoblje od 2.11.2018. do 2.11.2023. godine. Predlaže da sud da zadatak vještaku da:

1. za čitavo utuženo razdoblje izračun napravi temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, računajući sva primanja u novcu ili naravi koja predstavljaju naknadu za rad – čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14), čl. 142. Zakona o službi u OS RH, ČL. 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH (NN 38/18),

2. na način da vještak za čitavo utuženo razdoblje izračun izvrši kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu – čl. 142. Zakona o službi u OS RH, čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH (NN 38/18), uzimajući u obzir podatke o plaći i dodatku za posebne uvjete vojne službe, tj. da se u obzir uzmu podaci o ukupnoj plaći tužitelja koju je ostvarivao kada je radio u redovnom radnom vremenu, odnosno podatke o osnovnoj plaći i dodacima na osnovnu plaću koje je tužitelj ostvarivao za rad u redovnom radnom vremenu,

3. na način da vještak za čitavo utuženo razdoblje, prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca uračuna sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad tužitelja – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva koja davanja su propisana Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18, 54/19) i koju dodatnu razliku će vještak zasebno iskazati u neto iznosu.

19. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio da bi tužitelju ZČ na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 2. studenog 2018. do 2. studenog 2023. godine:

a) u varijanti 1 (u kojoj je razlika naknade plaće obračunata prema propisima koji su bili na snazi u utuženom razdoblju) pripadala razlika plaće u iznosu od 581,52 eura, b) u varijanti 2 (u kojoj je razlika naknade plaće obračunata temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćena u prethodna 3 mjeseca) pripadala razlika plaće u iznosu od 581,52 eura,

c) u varijanti 3 (u kojoj je razlika naknade plaće obračunata kao da je tužitelj) pripadala razlika plaće u iznosu od 550,29 eura,

d) tužitelju bi na ime godišnjeg odmora po osnovu naknada za rad na terenu, naknada

za rad u stražarskoj službi te naknada za rad u službi dežurstva koje su isplaćene u neto iznosu, u razdoblju od 2.11.2018. do 2.11.2023. godine, pripada razlika neto plaće u iznosu od 319,19 eura.

U studenom 2013. godine tužitelj je koristio godišnji odmor 6.11. te u razdoblju od 8. do 9.11.2023. godine, odnosno van utuženog razdoblja pa za navedeni mjesec vještak nije utvrđivao razlike po osnovu godišnjeg odmora.

20. U odnosu na prigovore stranaka sudski vještak dostavio je pisano očitovanje od 10. srpnja 2025. u kojem navodi da tužitelj ističe prigovor pravne prirode na varijante vještačenja u kojima razlika naknade plaće nije izvršena sukladno odredbama Zakona o službi o OS RH. O prigovorima pravne prirode vještak se ne može očitovati već odluku o istima donosi Sud.

21. U odnosu na prigovor tuženika na varijantu vještačenja u kojoj su u razliku naknade plaće za godišnji odmor uračunate neto naknade vještak ističe: Neto naknade koje se isplaćuju radniku uobičajeno se ne uzimaju u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor. Iste nisu oporezive po Zakonu o porezu na dohodak, isplaćuju se u neoporezivom iznosu a što je vidljivo i iz obračuna plaća tužitelja. Time ne predstavljaju naknadu za rad u smislu plaće, već se „ponašaju“ kao i ostale naknade ostvarene u radnom odnosu kao što su: dnevnica, terenski dodatak i razne druge neoporezive naknade, kao što je primjerice božićnica, regres, dar djetetu do 15 godine života i slično. Navedene naknade uzete su u obzir prilikom izrade nalaza jer je nalogom suda određeno da vještak…“za čitavo utuženo razdoblje, prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca uračuna sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad tužitelja – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva koja davanja su propisana Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18, 54/19) i koju dodatnu razliku će vještak zasebno iskazati u neto iznosu“. Odluku o tome trebaju li se isplaćene neto naknade uzeti u obzir prilikom izrade nalaza donijet će Sud.

22. U odnosu na tuženikov prigovor radi prijeboja u odnosu na preplaćenu naknadu plaće za godišnji odmor vještak ističe: Negativne razlike pojavljuju se u varijanti 2 obračuna u kojoj se razlika naknade plaće za cijelo utuženo razdoblje utvrđuje temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to u 6/22, 11/22, 12/22, 1/23 i 7/23 godine. U varijanti 1 u kojoj se u razdoblju od 5/2022 razlika naknade plaće računa sukladno odredbi čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22) i u varijanti 3 u kojoj se za cijelo utuženo razdoblje naknada plaće računa kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu nema razlika za isplatu. Tužena je u razdoblju od 5/2022 godine pa nadalje plaću isplaćivala temeljem Odredbe čl. 14. (izračun u varijanti 1 nalaza). U slučajevima kada je satnica utvrđena temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca manja od satnice utvrđene u visini kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu tužena godišnji odmor obračunava po satnici povoljnijoj za tužitelja, odnosno obračunava godišnji odmor po satnici kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Primjerice u 6/2022 godine ukoliko bi se godišnji odmor obračunavao u visini prosječne plaće u prethodna 3 mjeseca tužitelju bi pripala naknada plaće za godišnji odmor u iznosu od 65,73 kune (varijanta 2). Ukoliko bi se godišnji odmor obračunao po satnici kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu (varijanta 1 i 3) tužitelju bi pripadala naknada plaće za godišnji odmor u iznosu od 67,46 kuna. U 6/2022 godine tužena je tužitelju isplatila naknadu plaće za godišnji odmor u iznosu od 67,46 kuna, odnosno po satnici kao da je radio u redovnom radnom vremenu jer je ista povoljnija za tužitelja. Negativne razlike nastaju samo u varijanti 2 obračuna u kojoj se razlika naknade plaće u cijelom razdoblju računa temeljem prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i u kojoj se u razdoblju od 5/2022 pa nadalje ne uzima u obzir satnica koja je povoljnija za tužitelja. Ukoliko sud drži da bi trebalo uzeti u obzir varijantu 2 gdje se pojavljuju negativne razlike kojima se protivi tužena, tada treba naložiti dopunsko vještačenje u kojem će vještak učiniti prijeboj pozitivnih i negativnih razlika.

23. Stranke nisu zahtijevale da sudski vještak nalaz i mišljenje iznese usmeno. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, kao jasan, određen i detaljno obrazložen, pri čemu se sudski vještak pisano očitovao na prigovore stranaka.

24. Slijedom svega navedenoga, s obzirom na zakonodavno rješenje po kojem se isplata naknada za posebne oblike rada u službi (dakle, naknada za oblike rada, a ne naknada materijalnih troškova vezanih uz rad, što je bitna i odlučna razlika) vrši u neto iznosu prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske to je obzirom da navedeni zakon predstavlja lex specialis propis pa se za segment isplata takvih naknada njihov utjecaj na ukupnu naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno razliku naknade plaće za godišnji odmor, može promatrati jedino u iznosu u kojem su sporne naknade i propisane, tj. za naknade za rad u terenskim uvjetima, za rad u stražarskoj službi kao i za rad u službi dežurstva kao neto iznosi.

25. Kako je odredbom članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a Zakonom o radu (NN 149/09) u članku 60. stavku 1. odnosno članku 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, to je razvidno da se i naknada za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva ima uvrstiti u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

26. Tužitelj je u prilog izloženog stava u tijeku postupka dostavio mnogobrojnu sudsku praksu u istovjetnim predmetima po pitanju uračunavanja naknade za rad u terenskim uvjetima, naknade za rad u stražarskoj službi kao i naknade za rad u službi dežurstva, u iznosima kako su propisani važećim aktima, prilikom obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, tako presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.:

Gžr-243/24 od 06. veljače 2025. godine, presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, Posl.br.: Gžr-23/24 od 12. lipnja 2024. godine. Tužitelj ukazuje i na izvod iz Izvješća Komisije od 26. travnja 2017. godine gdje se u pogledu temeljnog prava na plaćeni godišnji odmor navodi kako sve članice izričito predviđaju da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora mora primiti svoju „prosječnu plaću“, odnosno „prosječnu mjesečnu naknadu“ dok je na odmoru. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. I i II izreke presude.

27. Zatezna kamata na iznos bruto razlike naknade plaće dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa naknade razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa i poreza na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je odlučeno kao u t. III izreke presude. Na iznose neto razlike naknade plaće zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike naknade plaće po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

28. Ne bi se radilo o preinaci tužbe, naime, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, tužbenim zahtjevom traži razliku naknade plaće za utuženo razdoblje od 2. 11. 2018. do 2. 11. 2023., nije naveo iznos potraživanja, već je jedino naznačio vrijednost predmeta spora, u iznosu od 1.000,00 eura, te je ovlašten po izvršenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju specificirati tužbeni zahtjev. Osnovano tužitelj osporava tvrdnju tuženika da bi se u konkretnom predmetu uopće radilo o preinaci tužbe iz čl. 191. Zakona o parničnom postupku, odnosno kada bi se uopće i radilo o preinaci tužbe, tada bi takva preinaka bila dopuštena sukladno čl. 190. st. 3. obzirom je isto svrsishodno za rješavanje spora između parničnih stranaka. Također, u potpunosti je promašena prednja tvrdnja tuženika glede navodne preinake tužbe obzirom je predmet spora ovoga postupka jest isplata razlike naknade plaće za godišnji odmor temeljem tužiteljevih ukupno ostvarenog radnog angažmana i pripadajućih primanja. Tužitelj ne potražuje isplatu po nekoj novoj osnovi kako to olako nastoji prikazati tuženik kada pogrešno smatra da se radi o promjeni istovjetnosti i povećanju zahtjeva (neto iznos/bruto iznos; manje je sadržano u većem), već obzirom su za tužiteljev radni angažman propisana različita primanja, na što je tužitelj ukazao i obrazložio u podnesku od 20. ožujka 2024. godine, to se ista različito reflektiraju na obračun razlike naknade plaće za godišnji odmor. Osim toga, tužitelj osnovano ukazuje i na stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Posl.br.: Rev-140/10 od 09. studenog 2011. godine, a ustaljen u sudskoj praksi, kako u slučaju kada tužitelj nakon podnošenja tužbe sudu tužbu preinači povećanjem tužbenog zahtjeva, ne postoji dužnost podnošenja novog zahtjeva za mirno rješenje spora.

29. Najzad, osnovano tužitelj navodi da je u potpunosti promašen prigovor tuženika radi prebijanja. Tužena nije ništa preplatila tužitelju, jer je imala zakonsku obvezu primjenjivati povoljniju cijenu sata rada ovisno o varijanti obračuna naknade plaće za godišnji odmor (čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, propisano kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca) pa navodna “preplata“ utužene naknade jest samo odraz usporednog prikaza varijanti nalaza i mišljenja o tome kada je tužena primjenjivala za tužitelja povoljniji obračun, a ne da je doista plaćena konkretna stavka u većem iznosu nego što je trebala biti plaćena. O navedenom, glede primjenjivosti varijanti obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor ukazuje stalni sudski vještak na stranici 2, pasus 3 – 5, očitovanja od 10. srpnja 2025. godine. Točno je da bilo kakvo navodno potraživanje tužene nije osnovano i iz proceduralnih razloga jer se tužena uopće niti nije obratila tužitelju sa zahtjevom za mirno rješenje spora glede svoje navodne tražbine prema tužitelju, a sve sukladno čl.186.a st. 7. Zakona o parničnom postupku, pa tako niti ne egzistiraju procesne pretpostavke glede zahtjeva tuženika. Povrh navedenog, tužitelj posebice ukazuje kako tužena niti ne raspolaže potrebnom suglasnosti iz čl. 96. Zakona o radu pa je i iz navedenog razloga prigovor tuženika neosnovan. Završno, tužitelj ističe kako je tužena prekludirana s istaknutim prigovorom.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

31. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 75 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 150,00 eura (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 150,00 eura (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 29. 3. 2024. – očitovanje na odgovor na tužbu iznos od 150,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 4. 2. 2025. – očitovanje na podnesak tuženice od 15. 1. 2025. obrazloženi podnesak iznos od 150,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 26. 3. 2025. – očitovanje na podnesak tuženice od 28. 2. 2025. obrazloženi podnesak iznos od 150,00 eura (Tbr.8.t.3.), sastavljanje podneska od 24. 4. 2025. očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva obrazloženi podnesak iznos od 150,00 eura (Tbr.8.st.1.), sastavljanje podneska od 11. 7. 2025. – očitovanje na podnesak tuženika od 30. 4. 2025. obrazloženi podnesak iznos od 75,00 eura (Tbr.8.st.3.), sastavljanje podneska od 8. 8. 2025. – očitovanje na pisano očitovanje sudskog vještaka obrazloženi podnesak iznos od 75,00 eura (Tbr.8.st.3.), zastupanje na ročištu 11. 9. 2024. iznos od 150,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 25. 11. 2025. iznos od 150,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu iznos od 75,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 1.750,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.781,25 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 300,00 eura stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.081,25 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 18. 9. 2024. i 30. 4. 2025.

– obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su podaci o uplati predujma za vještačenje vidljivi u e-Spisu stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

32. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 5. veljače 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel