REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-230/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TO zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika TO izjavljenoj osobno i izjavljenoj po branitelju Velimiru Došenu odvjetniku iz Rijeke i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-113/2024-49 od 28. svibnja 2025., u sjednici drugostupanjskog kaznenog vijeća održanoj u prisutnosti okrivljenika TO, dana 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalbe okrivljenika TO i Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-113/2024-49 od 28. svibnja 2024. okrivljeni TO proglašen je krivim da je počinio pod točkom 1. kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11, a pod točkom 2. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode iz članka 136. stavak 1. i 3. KZ/11.

1.1. Za navedena djela okrivljeniku TO utvrđene su sljedeće kazne:

- za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 179. a uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od 1 godine i 2 mjeseca.

- za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 pod točkom 2. na temelju članka 139. stavak 3. uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od 8 mjeseci,

- za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. i 3. KZ/11 pod točkom 2. na temelju članka 136. stavak 3. uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od 1 godine i 2 mjeseca.

pa je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenik TO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine i 10. mjeseci.

1.2. Na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 u vezi članka 56. stavak 1. i 3. KZ/11 okrivljeniku TO izrečena je djelomična uvjetna osuda pa se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku TO je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja 19. i 20. listopada 2023., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Rijeci od 13. studenog 2023. pa nadalje.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je okrivljeniku TO podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura.

1.5. Okrivljenik TO je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe da je pod točkom 3. počinio kazneno djelo protiv života i tijela

– tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.6. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka u oslobađajućem dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te u odnosu na oslobađajući dio presude smatra kako iz obrazloženja presude nije razvidno iz kojeg razloga sud ne vjeruje iskazu oštećene SO koja je iskazala da ju je okrivljeni u inkriminirano vrijeme udario šakom u usnicu, a isto je potvrđeno i liječničkom dokumentacijom KBC Rijeka i provedenim sudsko medicinskim vještačenjem. Stoga smatra kako je utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 potpuno drugačije od činjeničnog stanja i zaključaka navedenih u pobijanoj presudi. Zbog navedenog predlaže ukinuti pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se okrivljenika TO oglasi krivim za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 i istome izrekne kazna zatvora u skladu sa zakonom.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik po branitelju te istu pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji. Ističe kako je izreka presude proturječna danim razlozima, presuda u cjelini ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi su nejasni i proturječni sadržaju isprava koje prileže spisu čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Smatra kako je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer niti jedan dokaz ne upućuje na to da bi okrivljenik počinio navedena kaznena djela za koja ga se tereti, a isti negira počinjenje kaznenih djela. Ističe kako se optužnica temelji isključivo na iskazu oštećenice, a za isti smatra da je izoliran i ničim potkrijepljen. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice smatra da navodi oštećene nisu istiniti i da ne odgovaraju istini te da isto nije ničim dokazano u tijeku postupka. Smatra da u provedenom postupku ničim nije dokazano da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela već da je oštećena njihovu vezu pošto -poto htjela prekinuti odnosno tu se može raditi samo o sumnji ili indicijama u počinjenje kaznenih djela. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se žalba okrivljenika uvaži u cijelosti te se istog oslobodi optužbe.

2.2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik i osobno te u bitnome navodi da je osuđen na temelju laži ĐO i da ne razumije razloge zašto ga je ista prijavila. Navodi kako nije dokazano da je istu udarao šakom u glavu, jer nikakve ozljede nisu dokazane medicinskim vještačenjem već je ozljeda koju je imala na usnici posljedica estetskog zahvata na usnama. Predlaže da se predmet vrati na ponovno suđenje, jer je iskaz žrtve "lažan" te su optužnica i presuda utemeljene na neistinitom iskazu "žrtve" i pristranosti ODO-a i sutkinje prema "žrtvi".

3. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i okrivljenika nisu osnovane.

4. U skladu s člankom 475. stavak 1. ZKP/08 stranke su uredno obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća, a na istu je pristupio okrivljenik TO, dok je sjednica održana bez nazočnosti branitelja okrivljenog i predstavnika Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu.

5. Na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća okrivljenik je iznio žalbu u njezinim najvažnijim dijelovima, te je naveo kako se kaje zbog kaznenih djela koja je počinio, a da su ta kaznena djela posljedica činjenice da je sa BO koja mu je bila djevojka živio dvije godine i da je ona iznenada odlučila prekinuti njihovu vezu na što on nije bio spreman. Dalje navodi kako je kaznu od 17 mjeseci na koju je osuđen izdržao kroz boravak u istražnom zatvoru, te da se sada nalazi na izdržavanju druge kazne zatvora na koju je osuđen zbog prometa, te da zbog pobijane presude koja nije pravomoćna ne može dobiti uvjetni otpust iako je uzoran zatvorenik. U odnosu na žalbu ODO u Rijeci nije se želio očitovati.

6. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u dijelu u kojem pazi po službenoj dužnosti postoje li povrede odredaba kaznenog postupka i je li na štetu okrivljenog povrijeđen kazneni zakon, te u djelu u kojem se presuda pobija žalbom te ovaj sud nije utvrdio takvih povreda. Nadalje, iako branitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to da je izreka presude proturječna danim razlozima, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi nejasni i proturječni sadržaju isprava koje priležu spisu isti nisu ničim argumentirani odnosno opisani u čemu se sastoji bitna povreda.

7. Okrivljenik neosnovano ističe i žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Oštećena SO u svom opširnom iskazu navela je kao je okrivljenik tijekom 2023. učestalo vikao na imenovanu, vrijeđao ju na način da joj je govorio da je kurva, fuksa, drolja, rukom je držao za usta da ne može vikati, šakom udario u vrata ormara koja je razbio, te u više navrata govorio da će ju ubiti, da će biti božja, vikao, galamio i vrijeđao ju udarajući ju šakama po nogama, a 18. listopada 2023. odvukao je u skladište caffe bara Brew & Bite u Rijeci, prethodno zaključao kafić, gurnuo na gajbe, stavi joj ruku preko usta i čupao za kosu, u više navrata njezinom glavom udario u potporne grede te joj govorio da će biti božja i da će ju ubiti, koji iskaz je u cjelini prihvatio prvostupanjski sud kao uvjerljiv i vjerodostojan, a što je i obrazložio u točki 22. obrazloženja pobijane presude, a koja utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.1. Iz navedenog proizlazi kako je oštećena SO u svom iskazu u svojstvu svjedoka teretila okrivljenika za počinjenje kaznenih djela nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 te protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. i 3. KZ/11, a što predstavlja valjani i zakoniti dokaz na temelju kojeg je okrivljeni proglašen krivim za počinjenje inkriminiranih mu kaznenih djela. Da je takav iskaz istinit potvrđuje i svjedok VO, otac oštećene koji je realno iskaza da nema nikakvih saznanja o kaznenom djelu iz točke 1. izreke pobijane presude (kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11), ali ima saznanja u vezi kaznenih djela iz točke 2. izreke i to da ga je oštećena kći nazvala, da je plakala i bila u panici, te je odmah otišao kod nje i došao u kafić, gdje je zatekao policijske službenike koji su došli na poziv. Oštećena mu je samo šturo ispričala da je okrivljenik došao u kafić te ju napao, sjeća se da je bila uplakana, ali se ne sjeća da je imala neke ozljede. I ovaj drugostupanjski sud smatra, iako se radi o ocu oštećene, da je isti iskazivao istinito i vjerodostojno, nije neosnovano teretio okrivljenika, a njegov iskaz je i u suglasnosti sa drugim dokazima i to iskazom oštećene, te nalazom hitnog pregleda KBC Rijeka. Iz navedenog proizlazi kako je iskaz oštećene potkrijepljen i međusobno suglasan s drugim izvedenim personalnim i materijalnim dokazima.

7.2. Ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je motiv okrivljenika za počinjenje inkriminiranih djela pod točkom 2. izreke pobijane presude upravo činjenica da je oštećena prekinula njihovu međusobnu intimnu vezu, a što okrivljeni nije htio prihvatiti. U konkretnom slučaju ne radi se o indicijama, kako to neosnovano navodi okrivljenik koje ne zatvaraju zatvoreni krug pa da bi to bilo riješeno presudom koja je povoljnija za okrivljenika. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika oglasio krivim za počinjenje inkriminiranih mu kaznenih djela obzirom da je oštećena iskazivala uvjerljivo i vjerodostojno u skladu s drugim izvedenim materijalnim i personalnim dokazima.

8. Neosnovano Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Prvostupanjski sud u točkama 12. i 12.1. analizira činjenično stanje u odnosu na točku 3. izreke pobijane presude kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 – tjelesne ozljede. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede i to prema bliskoj osobi na način da ju je udario šakom u usnicu zbog čega da je imala hematom. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi kako je utvrđen manji krvni podljev na donjoj usni promjera oko 1cm, te da isto može biti i estetski zahvat na donjoj usni koji je obavljen pet dana prije inkriminiranog događaja i to 13. listopada 2023. Upravo iz razloga što se vještak nije mogao decidirano izjasniti da li hematom potječe od ozljede ili kao posljedica estetskog zahvata, sud je primjenom načela in dubio pro reo oslobodio okrivljenika kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 - tjelesne ozljede opisano u točki 3. pobijane presude. U konkretnom slučaju sudsko medicinski vještak je našao kako ne može osporiti način nastanka djela, ali ukoliko je na taj način došlo do djelovanja mehaničke sile, onda bi se moglo eventualno raditi o vrlo slaboj mehaničkoj sili koja nije ostavila vidljivog traga ni na koži ni na drugim dijelovima tijela. Kod takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11.

9. Iako okrivljenik po branitelju samo ističe žalbeni osnov na odluku o kaznenoj sankciji isti ničim ne obrazlaže, pa je ovaj sud utvrdio kako je pravilno prvostupanjski sud kao otegotno cijenio raniju osuđivanost okrivljenika, te iskazanu upornost u činjenju više kaznenih djela na štetu iste oštećene, dok mu je kao olakotno cijenio mlađu životnu dob. Na tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti sud je pravilno i zakonito osudio okrivljenika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci, pa na istog sukladno članku 57. KZ/11 primijenio djelomično uvjetnu osudu, od koje se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci, dok se dio kazne od 1 godine i 5 mjeseci uvjetuje ako okrivljenik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da se okrivljeniku uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru u izrečenu kaznu zatvora. I ovaj drugostupanjski sud smatra kako će se upravo tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja te generalna i specijalna prevencija.

10. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i okrivljenika nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i okrivljenika vijeće odbilo kao neosnovane i potvrdilo prvostupanjsku presudu.

U Požegi 5. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo