REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-1185/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Bilić-Prcić, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženice TI OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika DI OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Branimiru Tuškanu, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 77 Ps-204/2020-38 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 77 Ps-204/2020-38 od 12. siječnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Nalaže se tuženicima TI OIB: [osobni identifikacijski broj] i DI OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] da isele iz dvosobnog stana sa nusprostorijama u I katu zgrade u [adresa], površine 51 čm upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-4) i da stan slobodan od osoba i svih stvari predaju u posjed tužiteljici AI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].
II. Nalaže se tuženicima TI OIB: [osobni identifikacijski broj] i DI OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici AI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 462,03 eur, u roku 15 dana".
2. Protiv navedenog rješenja žale se tuženici te presudu pobijaju u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima.
3. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica u odgovoru je porekla žalbene navode te predložila odbijanje žalbe.
4. Predmet spora čini zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika iz dvosobnog stana sa nusprostorijama na I katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], površine 51 čm upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-4), kao i zahtjev za predaju istog stana slobodnog od osoba i stvari u posjed tužiteljici.
5. Po provedenom postupku sud prvog stupnja zaključuje kako je u konkretnom slučaju riječ o dvostrukom otuđenju iste nekretnine te drži nespornim da je I-tuženica sklapanjem ugovora o darovanju od **.**.1989. sa AIŽ, stekla valjanu pravnu osnovu za posjedovanje predmetnog stana s time da je u posjedu stana s AIŽ bila prije sklapanja ugovora o darovanju, ali da ista nije na temelju tog ugovora bila upisala 4/5 dijela predmetnog stana u zemljišnim knjigama na svoje ime dok je njena sestra RI na temelju Ugovora o darovanju od 9. siječnja 1995. godine s njenom majkom, postigla upis prava vlasništva stavljen na svoje ime, da bi kasnije svojoj kćeri tužiteljici darovala isti stan koja je sada vlasnica istog.
6. Po stavu prvostupanjskog suda u konkretnim okolnostima I-tužena je imala sukladno odredbi članka 125. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) mogućnost pokretanja postupka protiv RI, radi brisanja vlasništva te je bila ovlaštena dokazati da ona nije bila savjesna stjecateljica predmetne nekretnine odnosno da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju s njihovom majkom znala da je ista takav ugovor već ranije sklopila s tuženicom TI, kako doista tvrdi u ovom postupku.
7. S obzirom da je rješenjem broj Z-364/91 od 11. siječnja 1991. na ime II upisano vlasništvo 4/5 dijela predmetnog stana, te da je rješenjem broj Z- 21012/00 od 2. ožujka 2006. izvršeno samo spajanje suvlasničkih udjela 1/5 i 4/5 predmetnog stana u cjelinu upisanu na ime RI, te da iz priloženog rješenja toga suda, poslovni broj P-1955/92 od 4. srpnja 2008. proizlazi da je nastupilo presumirano povlačenje tužbe u tom postupku koji je tuženica pokrenula i za koji tuženica ne osporava tvrdnju tužiteljice da je riječ o postupku upravo radi utvrđenja da je tuženica vlasnica predmetnog stana, da bi proizlazilo da je tuženica u roku od tri godine iz čl. 125. st. 2. ZV-a, računajući od donošenja rješenja broj Z- 364/91 od 11. siječnja 1991., pokrenula postupak za utvrđenje da je ona vlasnica stana, odnosno da se briše vlasništvo RI na predmetnom stanu, ali da je taj postupak okončan bez meritorne odluke o zahtjevu ovdje tuženice.
8. Slijedom navedenog utvrđenja, zaključuje da tuženica, sve da je i dokazala u ovom postupku da njezina sestra RI nije postupala u dobroj vjeri, kada je s majkom sklopila darovni ugovor znajući da je njihova majka svoj suvlasnički dio već darovala tuženici, isto bi bilo bez utjecaja na ishod ovog postupka jer je trogodišnji rok za podnošenje zahtjeva za brisanje vlasništva RI protekao računajući od 11. siječnja 1991. kada je vlasništvo 4/5 dijela stana upisano na njeno ime, a tuženica nije u zakonom propisanom roku ishodila brisanje tog upisa.
9. Na temelju utvrđenja da je tužiteljica vlasnica, ali neposjednica predmetnog stana koji tuženici koriste bez pravne osnove, jer je ista prestala upisom vlasništva u zemljišne knjige prednice tužiteljice, RI i da tuženica taj upis nije osporila niti je dokazala da ima pravo odbiti predaju stana u posjed vlasnici, to je na temelju odredbe čl. 161. st. 1. i 163. st. 1. ZV ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenje I i II tuženika iz predmetnog stana i predaju tog stana, slobodnog od stvari i osoba, u posjed tužiteljici.
10. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te obvezao tužene na naknadu troškova tužiteljici.
11. Gore navedene zaključke sa suda ne prihvaća ovaj žalbeni sud jer je žalbenim navodima dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.
12. Naime, prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev navodeći u presudi (toč.21.) da je …"na temelju utvrđenja da je tužiteljica vlasnica, ali neposjednica predmetnog stana koji tuženici koriste bez pravne osnove jer je ista prestala upisom vlasništva u zemljišne knjige prednice tužiteljice PI i da tuženica taj upis nije osporila niti je dokazala da ima pravo odbiti predaju stana u posjed vlasniku"… Ovakav zaključak prvostupanjskog suda doista je u suprotnosti sa navodima pobijane presude (toč.14.) u kojoj se navodi kako je …"nesporno da je I– tuženica sklapanjem ugovora o darovanju od 3. ožujka 1989. godine sa svojom majkom CI stekla valjanu pravnu osnovu za posjedovanjem predmetnog stana"… Naime, ako prvostupanjski sud utvrđuje da je I-tuženica temeljem ugovora o darovanju od 3. ožujka 1989. stekla valjanju pravnu osnovu za posjedovanje predmetnog stana, sud nije mogao utvrditi da tuženici koriste navedeni stan bez pravne osnove i to temeljem tvrdnje da tuženica nije osporila upis prednice tužiteljice u zemljišnim knjigama …"a niti je dokazala da ima pravo odbiti predaju stana"…
13. Slijedom iznesenog pobijana presuda opterećena je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je presuda djelomično nerazumljiva te se u navedenom dijelu ne može ispitati.
14. Nadalje, I-tužena je na ročištu od 5. srpnja 2022. godine istakla i svoje pravo na dom upravo na navedenom stanu, a što posebno apostrofira u svojoj žalbi, ali se prvostupanjski sud u svojoj presudi uopće ne osvrće na ovaj prigovor tuženika niti je prije donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari proveo test razmjernosti, a sve temeljem relevantne sudske prakse, kako domaćih sudova, tako i ESLJP. Radi navedene činjenice ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega se ne može niti ispitati primjena materijalnog prava.
15. Radi svega iznesenog, presudu prvostupanjskog suda valjalo je ukinuti, sukladno odredbi članka 369. stavak 1., i članka 370. ZPP-a te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim ukidnim rješenjem upotpuniti će činjenično stanje provođenjem testa razmjernosti u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom te će potom ocjenom svih izvedenih dokaza u svojoj ukupnosti (članak 8. ZPP-a), uz valjanu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.
17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka (članak 116. stavak 3. ZPP-a).
U Splitu, 5.veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić