Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-512/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, zastupan po gen. punomoćnici KC, dipl. iur., zaposlenici, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176, zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, uz javnu objavu dana 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB:84397956623, iznos od 1.454,77 eura (tisućučetristopedesetčetirieura- sedamdesetsedamcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama:

- na iznos od 776,57 eura počevši od dana 3.09.2021. pa do 31.12.2022. po stopi od 5,61 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do 31.12.2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1.01.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

- na iznos od 678,20 eura počevši od dana 15.09.2023. do 31.12.2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1.01.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 3. rujna 2021. podnio tužbu radi naknade štete koju obrazlaže navodeći da je njegov osiguranik GC stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Belišću dana 27.02.2014. i zadobio tešku tjelesnu povredu- prijelom desne potkoljenice, lijeve ključne kosti uz kompresivni prijelom L III, po kojem je osnovu priznao pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 30% po osnovu povrede na radu osiguraniku GC rješenjem HZMO Područne službe u Osijeku broj 169819 od 18.08.2018. počevši od 17.04.2018.

1.1. Prometnu nesreću je prouzročio TC tako što je dana 27.02.2014. oko 7,30 u Belišću upravljao osobnim automobilom marke "Škoda Fabia" reg. oznake [registarska oznaka], obvezno osiguranog kod tuženika, broj police osiguranja:3010425569, te je isti prouzročio prometnu nesreću u kojoj je GC zadobio teške tjelesne povrede. U momentu nesreće GC je na cesti bio u pratnji teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo Kombel d.o.o. Belišće, kojim je upravljao BC koji je vršio odvoz kućnog otpada. TC je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-312/2014-2 od 4. lipnja 2014. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kažnjivo po. čl. 277. st. 2. Kaznenog zakona. Po ovom pravnom osnovu vođen je protiv tuženika postupak radi naknade štete, a posljednji zahtjev-tužba za naknadu štete je bila podnesena dana 8.03.2019., te je presudom Trgovačkog suda u Osijeku broj P-86/18 od 30.10.2020. naloženo tuženiku da mu isplati iznos od 1.474,19 kn na ime isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 17.04.2018. do 31.01.2019.

1.2. Tužitelj ovom tužbom zahtijeva naknadu štete koju je pretrpio isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku GC za razdoblje od 1.02.2019. do 31.08.2021. u iznosu od 776,57 eura/ 5.851,09 kn, pozivajući se na odredbu čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14.).

1.3. Prije nego se tuženik upustio u raspravljanje po tužbi, tužitelj je podneskom od dana 15. rujna 2023. preinačio tužbu sukladno čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), na način da sada tužbeni zahtjev glasi kao u izreci presude, a koje se potraživanje odnosi na naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku GC pored iznosa od 776,57 eura / 5.851,09 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe 3.09.2021. do isplate, i daljnji iznos od 678,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana preinačenja 15.09.2023. pa do isplate, a ukupno iznos od 1.454,77 eura, koji se odnosi na sveukupno razdoblje od 1.02.2019. do 31.08.2023. godine.

2. U odgovoru na tužbu i podneskom od dana 18. prosinca 2025., tuženik osporava pravo tužitelja na isplatu iznosa od 1.454,77 eura, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, uzročno-posljedičnu vezu, te isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode i sve posljedice proizašle iz iste i ističe kako sud nije vezan za presude koje tužitelj dostavlja u privitku tužbe, jer parnični sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima tjelesnih oštećenja i posljedično tome priznatom pravu na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Pravomoćnost predmetnog rješenja tužitelja ne proteže se i na uzročnu vezu između povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi i utvrđenog stupnja tjelesnog oštećenja, jer u predmetu upravnog postupka nije bilo utvrđenje postojanja uzročne veze između stupnja tjelesnog oštećenja i povreda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi, niti je tim upravnim aktom utvrđeno bilo kakvo pravo tužitelja prema tuženiku, niti je odlučeno o obvezi tuženika prema tužitelju. Na navedeno stajalište upućuje i čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju kojim je propisao da se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama tog zakona. Štoviše, iz predmetnog nalaza i mišljenja iz upravnog postupka, odnosno ozljede na osnovu koje je osiguraniku tužitelja priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (kontura stopala u petnoj kosti), a osobito uzmemo li u obzir da su vještaci jasno naznačili kako je ista nastala 17.04.2018. (više od četiri godine nakon prometne nezgode). Tuženik ističe da je obveza tuženika na naknadu štete nastala tužitelju u vidu isplate mirovine regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Budući se zahtjev tužitelja temelji na polici osiguranja od automobilske odgovornosti to se odgovornost tuženika na naknadu štete procjenjuje temeljem čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZOMO zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja. Iz dostavljenog rješenja tužitelja na temelju kojeg tužitelj vrši plaćanja razvidno je kako je priznata naknada u svoti od (152,67 kn) 20,63 eura mjesečno no iznosi koje tužitelj potražuje ne odgovaraju iznosima koje je dužan isplaćivati prema dostavljenom rješenju. Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u priložene isprave u spisu.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u priloženu materijalnu dokumentaciju i to rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (broj spisa 169819) od 8.08.2018. (list 5.-6. spisa), Nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 18.04.2018. (list 7. -10-), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek od 5.06.2014. (list 11.12.), Potvrdu Policijske uprave osječko-baranjske od 17.09.2018. (list 13.-15.), presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-86/2019-14 od 30.10.2020. (list 16. -21.), obračun isplate od 13.08.2021. i 29.08.2023. (list 23. i 52.), podatke o isplatama (list 24.-33..), te izvršio uvid u e-predmet Općinskog suda u Osijeku broj K-312/2014 i pravomoćnu presudu broj K-312/2014-2 od 4.06.2014.

4. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao osiguratelj štetnika isplati ukupan iznos od 1.454,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku iz prometne nezgode od dana 27. veljače 2014. po osnovu naknade za tjelesno oštećenje za vremensko razdoblje od 1.02.2019. – 31.08.2023..

6. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, budući je izdao policu osiguranja auto odgovornosti za osobno vozilo krivca predmetnog štetnog događaja - prometne nezgode od dana 27. veljače 2014. u kojem je stradao osiguranik tužitelja GC, a za koji je štetni događaj pravomoćno utvrđena odgovornost osiguranika tuženika TC u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem K-312/2014.

6.1. U odnosu na navode tuženika kojim osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika za štetni događaj, sud napominje da prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

7 . Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu štete koju trpi uslijed isplate novčane naknade za tjelesno oštećenje svom osiguraniku, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014.) ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014.), uzročno posljedična veza između tjelesnog oštećenja od 30% kod osiguranika tužitelja i prometne nezgode od 27.02.2014. i visinu tjelesnog oštećenja od 30%, te da li je tužitelj priloženim ispravama dokazao da je platio naknadu za tjelesno oštećenje svom osiguraniku u utuženom iznosu.

8. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (broj spisa 169819) od 8.08.2018. sud utvrđuje da je u provedenom postupku utvrđeno kod osiguranika tužitelja GC sukladno čl. 61. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju, tjelesno oštećenje od 30% koje je nastalo dana 17.04.2018. zbog ozljede na radu, radi čega ima pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 152,67 kn mjesečno, koje će tužitelj isplaćivati iz sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske.

8.1. Čitanjem Nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 18.04.2018. sud utvrđuje da je utvrđeno da kod osiguranika tužitelja postoji 30% oštećenje organizma i tjelesno oštećenje i to kontraktura stopala u petnoj kosti, 30%, razina 1. poglavlje A/Iv datum nastanka 17.04.2018., čiji je uzrok ozljeda na radu.

8.2. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek od 5.06.2014. sud utvrđuje da se povodom prijave o ozljedi na radu osiguraniku Zavoda GC, ozljeda pretrpljena dana 27.02.2014. priznaje ozljedom na radu i priznaju se istom prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

8.3. Čitanjem Potvrde Policijske uprave osječko-baranjske od 17.09.2018. sud utvrđuje da se dana 27.02.2014. u Belišću dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika TC kao vozač osobnog automobila marke "Škoda Fabia 1.4 MPI" reg. oznaka [registarska oznaka], osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], te osiguranik tužitelja GC kao pješak koji je zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih je vozilom Hitne medicinske pomoći odvezen u KBC Osijek, te BC kao vozač teretnog automobila reg oznaka [registarska oznaka] vlasništvo Kombel d.o.o. Belišće, te da je protiv TC podnesena kaznena prijava.

8.4. Uvidom u e-Predmet Općinskog suda u Osijeku broj K-312/2014 je utvrđeno da je presudom broj K-312/2014-2 od 4.06.2014., koja je postala pravomoćna 15.06.2014. okrivljenik TC proglašen krivim povodom štetnog događaja od 27.02.2014. u Belišću, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa- izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, kažnjivo po. čl. 277. st. 2. Kaznenog zakona/2011.

8.5. Iz Obračuna izvršenih isplata (list 23. i 52. spisa) proizlazi da je u vremenu od 1.02.2019. do 31.08.2023. na ime novčanih naknada za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja GC ukupno isplaćen iznos od 1.454,77 eura (5.851,09 kn /776,57 eura + 5.109,90kn / 678,20 eura), koje su isplate u prilogu Obračuna prikazane i u pojedinačnim mjesečnim iznosima za razdoblje od 1.02.2019. - 31.08.2021..

9. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da su isplate s osnova tjelesnog oštećenja kod osiguranika tužitelja GC u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem koji je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje i da je tjelesno oštećenje kod osiguranika tužitelja utvrđeno u visini od 30% u nalazu i mišljenju koje je sačinilo Vijeće viših vještaka u drugostupanjskom postupku i to mr.sc. IC, dr.med., EC, dr.med. i ĆC, prof. logoped. Tužitelj je prethodno navedenom službenom dokumentacijom HZMO-a ovjerenom i potpisanom po ovlaštenim osobama, dokazao koji je novčani iznos po osnovu novčanih naknada za tjelesno oštećenje isplatio svome osiguraniku GC.

10. U odnosu na primjenu prava u konkretnom slučaju, sud smatra da za rješavanje ovog spora treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme kad su izvršene isplate novčanih naknada za tjelesno oštećenje („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.), te odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.).

11. Naime, temeljem odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. tog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 4. istog članka je propisano da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11.1. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11.2. Kako je citiranom odredbom članka 27. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju te da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022., svi izdaci koji su uzročno posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje, predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje, jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time to i predstavlja stvarnu štetu. Dakle iznosi isplaćenih naknada za tjelesno oštećenje povrat kojih tužitelj u ovom slučaju potražuje od tuženika, predstavljaju stvarnu štetu, koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

11.3. Po ocijeni ovoga suda, svi izdaci koji su uzročno posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuje svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje, predstavlja stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje, jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda, pa time predstavlja stvarnu štetu, a koja je dakle u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i iznos naknade koju tužitelj isplaćuje po osnovu tjelesnog oštećenja svome osiguraniku GC, a sve u okviru odgovornosti tuženika, odnosno njegovog osiguranika.

11.4. Slijedom navedenog, te kako je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022. odgovoreno na sporno pitanje koji se zakon primjenjuje u konkretnom slučaju, odnosno u sporovima iste vrste kao što je konkretan spor, te je u istoj odluci dano mišljenje kako treba protumačiti stavak 2. članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno što čini stvarnu štetu tužitelju, sud je tužitelju dosudio iznos od 1.454,77 eura, koji tužbom potražuje sa pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 3.09.2021. pa do isplate na iznos od 776,57 eura i na iznos od 678,20 eura od dana preinake tužbe 15.09.2023. pa do isplate, prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao u izreci.

11.5. U odnosu na navode tuženika kojim osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika za nastanak štetnog događaja, sud napominje da je nesporno utvrđeno da je u kaznenom postupku K-312/2014. osiguranik tuženika proglašen isključivo krivim za predmetni štetni događaj, a tuženik u ovom sporu u odnosu na svoje tvrdnje nije predložio nikakve dokaze u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, kao niti u odnosu na osporavanje uzročno-posljedične veze između stupnja tjelesnog oštećenja i povreda koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi.

12. Nadalje, u istoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022. se daje odgovor i na pitanje je li u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je Zavod isplatio svojem osiguraniku teret dokaza (čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku) glede plaćanja i visine isplaćenog na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, ako je osiguravatelj štetnika osporio i osporava priloženu ispravu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koju je isti priložio i na kojoj je naznačio da je izvršio plaćanje, iako ta isprava nema u odnosu na svoj sadržaj značaj isprave koju u propisanom obliku izdaje tužitelj kao državno tijelo, odnosno potvrde izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan, koji odgovor glasi da s obzirom na čl. 219. st. 1. i čl. 220. Zakona o parničnom postupku, ne postoji u parničnom postupku pravilo o formalnim dokazima i svaka činjenica se može dokazivati svakim dokazom koji je prikladan da bi se utvrdile odlučne činjenice u sporu, u ovoj vrsti spora visina štete na strani tužitelja. Nadalje se navodi da vodeći računa o ispravi kojom se dostavlja obračun za isplatu tužiteljici (u konkretnom slučaju list 23. i 52. spisa), neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da ona ima značaj javne isprave iz čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13.), to stoga što rečene odredbe ne uređuju niti propisuju karakter potvrda o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja, već reguliraju pitanje naknade štete, takva potvrda nema značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku, pa je time i teret dokaza o izvršenim isplatama na strani tužitelja, gdje i ovakva potvrda može biti dokaz.

12.1. Stoga je ocjena ovog suda da je s obzirom na sadržaj navedenih isprava, bez obzira što se ne bi moglo govoriti o javnoj ispravi u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku, tužitelj dokazao visinu svog potraživanja, jer tuženik osim paušalnog prigovaranja visini tužbenog zahtjeva, nije iznio nikakve činjenice niti predložio bilo kakve dokaze, a koji bi dovodili u sumnju ispravnost izvršenog obračuna i isplata od strane tužitelja.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 5. veljače 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćnici tuženika