Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: P-520/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 - Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, protiv tuženika PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, 5. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplati iznos od 14.160,22 EUR sa zateznim kamatama od 4. kolovoza 2024. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, naknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 5. veljače 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 106/2020 od 6. svibnja 2022. naloženo Republici Hrvatskoj – Ministarstvu unutarnjih poslova (ovdje tužitelju) da PH (ovdje tuženiku) isplati iznos od 9.676,13 EUR/72.900,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose (u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. prosinca 2018.). Također je naloženo da se petorici tužitelja u tom predmetu (uključujući ovdje tuženiku) nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 4.081,23 EUR/30.750,00 kn uz zatezne kamate tekuće na taj iznos od 6. svibnja 2022. do isplate. Presudom Županijskog suda u Puli- Pola broj GžR-47/2022-2 od 1. rujna 2022. potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu. Na temelju pravomoćne presude, tuženik je dosuđenu tražbinu u cijelosti naplatio izravnom naplatom putem Financijske agencije 27. prosinca 2022. i to po osnovi glavnice i zateznih kamata iznos od 13.315,72 EUR/100.327,41 kn, troškova parničnog postupka i zateznih kamata na trošak u iznosu 844,50 EUR/6.362,85 kn i naknade izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu 132,72 EUR/1.000,00 kn. Međutim, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 503/2024-2 od 24. travnja 2024. prihvaćena je revizija Republike Hrvatske i preinačena pravomoćna presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) za isplatu 9.676,13 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev ovdje tuženika i četvorice tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu 4.081,50 EUR sa zateznim kamatama. Tuženik je navedenu presudu zaprimio 3. kolovoza 2024. Stoga je naplatom tuženik neosnovano stekao sljedeće iznose:
- na ime glavnice neto primanja – terenskog dodatka iznos od 9.675,47 EUR
- na ime zateznih kamata na neto primanja iznos od 3.640,25 EUR
- na ime troškova parničnog postupka iznos od 816,25 EUR
- na ime zateznih kamata na troškove postupka iznos od 28,25 EUR,
dakle ukupno 14.160,22 EUR. Sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. toga članka propisana je obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom na navedeno, tuženik je bez osnove primio iznos koji mu je bio dosuđen pravomoćnom presudom, a koja je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev podnesen u toj parnici, pa je na temelju članka 1111. stavka 3. ZOO navedena osnova otpala. Tužitelj je prethodno podnošenju ove tužbe, podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora poslovnog broja N-DO-207/2024 od 14. studenoga 2024., koji je tuženik zaprimio 8. siječnja 2025., ali na koji nije odgovorio. Slijedom navedenog, kako je tuženik protupravno stekao novčana sredstva, to tužitelj predlaže naslovnom sudu da na temelju članka 1111. i 1115. ZOO-a donese presudu kojom će tuženiku naložiti da tužitelju isplati iznos od 14.160,22 EUR sa zateznom kamatom od 4. kolovoza 2024. do isplate.
2. Iako uredno pozvan, tuženik nije dao odgovor na tužbu.
3. Obzirom osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj sam podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe članka 331.b.stavak 1. ZPP valjalo donijeti presudu zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.
4. Odredbom članka 164. stavak 2. ZPP propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a daljnjom odredbom st.3. navedenog članka propisano je da je zahtjev za naknadu parničnih troškova, ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja sa strankama, stranka dužna staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.
5. Obzirom su se, nepodnošenjem odgovora na tužbu, stekli uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe koju sud donosi bez prethodnog raspravljanja sa strankama, a tužitelj je određeno stavio zahtjev za naknadu parničnih u odnosu na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.28. i sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade troškova postupka, sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.
6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Karlovcu 5. veljače 2026.
Sudac: Irena Šegavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu koja se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostavljeno:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu
2. PH, iz [adresa]
