Republika Hrvatska
Trgovački sud u Bjelovaru
Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42
Poslovni broj: Ovr-1/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Sanjani Zorinc, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15 a, Zagreb, protiv ovršenika GRAD ČAZMA, OIB: 81963437417, Čazma, Trg Čazmanskog kaptola 13, koga zastupa Eugen-Mihovil Bošnjak, odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva ulica 28, radi prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 5. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim.
II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja, predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Bjelovaru.
Obrazloženje
1. Ovršenik je u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 9. siječnja 2026. navodi da je 13. studenog 2025. zaprimio zahtjev za naplatu od Financijske agencije, Zagreb ovrhovoditelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15 a, Zagreb temeljem osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi na vjerodostojne isprave Ovrv-1252/2012 javnog bilježnika Mladena Bureca s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti protiv ovršenika pokojnog FO, [adresa] koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 26. kolovoza 2014. godine te je time s njegovog računa zaplijenjen iznos od 1.149,15 EUR. Također ovršenik navodi da je zaprimio rješenje o nasljeđivanju O- 376/2020-15 koje je postalo pravomoćno i ovršno 26. ožujka 2022. kojim je utvrđena ostavina pokojnog FO i raspoređena ošasnom nasljedniku ovršeniku odnosno gradu Čazmi, ovdje, te specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje po Ovrv- 1252/2012. Ovršenik ističe kako je 6. lipnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske na 4. sjednici Građanskog odjela u točki 4. iznio sljedeće pravno shvaćanje koje se analogno može primijeniti i na ovaj podnesak te predlaže da se pruži pravna zaštita ovršeniku neovisno o nazivu podneska. Nadalje, ovršenik navodi da pored navedenoga shvaćanja, analogno se može primijeniti i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz točke 2. doneseno 4. prosinca 2023. godine na 5. sjednici Građanskog odjela. Ovršenik protiv kojeg je postupak izravne naplate prema odredbama PONS-a pokrenut na temelju obveznog prekršajnog naloga ima pravo na pravnu zaštitu predviđenu odredbom čl. 210. OZ-a.“ Također, ovršenik u svome prijedlogu ističe prigovor zastare tražbine iz rješenje o ovrsi Ovrv-1252/2012, jer je zastara počela teći 27. kolovoza 2014., a nastupila je 27. kolovoza 2024. Iz očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate za ošasnog ostavitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj] proizlazi da u tom razdoblju nije prekinuta zastara podnošenjem zahtjeva za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na vjerodostojne isprave Ovrv-1252/2012. Uz navedeno, ovršenik naglašava da niti prema njemu kao ošasnom nasljedniku nisu poduzimane pravne radnje vezano za naplatu sporne tražbine koja je zaplijenjena. Uz navedeno, ovršenik osobito navodi da predmet ovrhe mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Naime, novčana sredstva ovršenika nisu bila sastavni dio ostavine koju je kao ošasnu imovinu ostavitelja naslijedio ovršenik. Nadalje, ovršenik ističe da je po računima ošasnog ostavitelja naslijedio novčani iznos od 133,28 EUR na umirovljeničkom računu FO, dok ne postoje novčana sredstva na računu Hrvatske poštanske banke d.d. Ovršenik ukazuje da je odredbom članka 139. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a odredba stavka 6. istoga članka propisala je da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prenijela ošasna ostavina, mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Slijedom navedenoga, ističe se da zaplijenjeni iznos prelazi iznos naslijeđene imovine. Stoga, ovršenik smatra da je pljenidba i prijenos temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-1252/2012 nedopušten, a podredno predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i obustaviti ovrhu.
2. Odredbom članka 37. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/2024. dalje: OZ) propisano je da su općinski sudovi stvarno nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.
3. Člankom 43. stavkom 1. i 2. OZ-a propisano je da su za provedbu ovrhe stvarno nadležni općinski sudovi, ako zakonom nije drukčije određeno kao i to da je sud provedbe ovrhe ovlašten odlučivati o svim pitanjima koja se tiču provedbe ovršnoga postupka te o svim pitanjima koja se jave u povodu provedbe ovršnoga postupka o kojima se prema ovom Zakonu odlučuje u tom postupku te o zahtjevu za naknadu troškova postupka koji naknadno bude podnesen tijekom postupka (članak 14. stavak 6.).
4. Prema odredbi članka 210. stavka 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. Iz prijedloga proizlazi da ovršenik u konkretnom slučaju predlaže sudu donošenje rješenja kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, te podredno predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i obustaviti ovrhu.
6. Imajući u vidu odredbe članka 37. stavka 1. OZ-a i članka 43. stavka 1. i 2. OZ-a prema kojima su općinski sudovi stvarno nadležni određivati ovrhu, te su i nadležni za pitanja provedbe ovrhe kao i to da u konkretnom slučaju nije riječ o predmetu čije rješenje je izrijekom povjereno trgovačkim sudovima, sud smatra da nije stvarno ni mjesno nadležan za odlučivanje o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te o njegovom podrednom prijedlogu za ukidanjem rješenja o ovrsi i obustavom ovrhe odnosno da nije nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
7. Slijedom navedenog, a pri tome uzimajući u obzir da se ovršenik nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, sud je na temeljem odredbe članka 17. stavka 1., članka 21. stavka 1., članka 46. stavka 1. i članka 48. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/2025.), u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a odlučio kao u izreci rješenja.
U Bjelovaru 5. veljače 2026.
Sutkinja
Sanjana Zorinc
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.
