REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Samobor, Obrtnička 2
Pn-57/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice MOE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 1. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednicima iza pok. VO, svi zastupani po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu, te umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. studenog 2025. u nazočnosti Nine Jakobfi, odvjetnice u Zagrebu kao zamjene za punomoćnika tužitelja, te punomoćnika 1. do 4. tuženike, sukladno čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07
- Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 81/15, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP-a), 5. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženicima 1. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednicima iza pok. VO, iz [adresa], isplatiti tužiteljici, KOE, , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 10.418,74 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom kako slijedi:-na iznos od 1.924,48 EUR od 16.08.2013. pa do isplate;-na iznos od 8.228,81 EUR od 02.12.2014. pa do isplate; -na iznos od 265,44 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi od navodi da je tijekom kolovoza 2013. u ordinaciji dentalne medicine tuženika ugradila tri zubna implantata. Ugradnju predmetnih implantata obavila je djelatnica tu tuženikove ordinacije na nestručni način kojom je prilikom došlodo liječničke pogreške. Nadalje, djelatnici tuženikove ordinacije tužiteljici su 6 mjeseci nakon ugradnje implantata ugradili i krunicu što je bilo preuranjeno obzirom da od ugradnje implantata do ugradnje krunice mora proći 7-8 mjeseca. Tužiteljica ističe kako su joj zubni implantati ugrađeni previsoko u odnosu na zubno meso uslijed čega je tužiteljici hrana stalno ostajala između zubnog mesa. Uslijed nestručne ugradnje zubnih implantata tužiteljica je ujedno počela osjećati trnce u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku. Zbog smetnji vezanih uz ugradnju zubnih implantata i krunice tužiteljica se obratila tuženiku koji je smatrao da je sa ugradnjom sve u redu, te da su sve smetnje uobičajene jer se tužiteljici povlači zubno meso. No, kako tužiteljici smetnje nisu prestajale tuženik je zatražio od nje da ode na odjel za paradentologiju Stomatološkog Fakulteta i donese mu potvrdu da nema paradentozu, te je ona tu potvrdu i donijela. Dr. ZO pregledom tužiteljice utvrdio da je kod tužiteljice došlo do povlačenja sluznice (mukoze) i nedostataka keratinizirane sluznice. Nakon toga tuženik je u rujnu 2014. pristupio sanaciji, i to vrlo agresivno, na način je izvadio implantate. Opisana liječnička pogreška ostavila je posljedice na zdravstveno stanje tužiteljice, što je razvidno iz dostavljene medicinske dokumentacije, osobito uzevši u obzir i daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja u vidu bolova u donjoj čeljusti, bolova u zubima, te trnjenja donje čeljusti, usnica i jezika, Navedene posljedice kod tužiteljice su dovele do pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom.Slijedom naprijed navedenog, tužiteljica predlaže da joj naslovni sud, imajući u vidu vrstu povreda i sve okolnosti slučaja, dosudi pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku Štetu zbog povrede njezinog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i naknadu imovinske štete traži iznos od 78.500,00 kn, i to za pretrpljene fizičke bolove 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah 20.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 20.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kn, ukupno 62.000,00 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekuća od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Potražuje i naknadu imovinske štete u iznosu od 16.500,00 kn. Naime, tužiteljica zahtijeva povrat iznosa isplaćenog tuženiku radi ugradnje zubnih implantata i krunice. Tako je tužiteljica 16. kolovoza 2013. isplatila tuženiku na ime akontacije za ugradnju zubnih implantata iznos od 14.500,00 kn, na koji iznos potražuje i kamatu od dana plaćanja do isplate, dok mu je kasnije na ruke isplatila još 2.000,00 kn.
2.U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističući kako je ugradnja zubnih implantanata tužiteljici provedena po pravilima struke, te nije došlo do komplikacija tijekom liječenja. Tuženik ističe kako između postupka ugradnje zubnih implantanata tužiteljici i navodnih komplikacija koje opisuje, nema uzročno posljedične veze. Točni su navodi tužiteljice da je djelatnica tuženikove ordinacije, točnije dr. BO tužiteljici ugradila krunicu 6 mjeseci nakon ugradnje implantata, međutim ne stoj tvrdnja tužiteljice da bi ugradnja krunice bila preuranjena, te je netočno da bi od ugradnje implantata do ugradnje krunice moralo proći 7-8 mjeseci. Ističe se kako se krunica ugrađuje onda kada to dopušta stanje kosti i oseointegracija (odnos spojnice kosti i samog implantata), te se navedeno procjenjuje prema rengenskoj snimci. U konkretnom slučaju rengenska snimka je pokazala da je krunicu moguće ugraditi, slijedom čega je irelevantno vrijeme koje je proteklo od ugradnje implatanta. Netočni su navodi da bi tužiteljici zubni implantati bili ugrađeni previsoko u odnosu na zubno meso, kao i da je tužiteljici stalno ostajala hrana između zubnog mesa, te je netočno da bi uslijed ugradnje zubnih implantanata tužiteljica počela osjećati trnce u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku. Naime, implantati su tužiteljici ugrađeni u gornjoj čeljusti, pa je potpuno nelogično i neutemeljeno da bi tužiteljica osjećala trnce u donjoj čeljusti, te nije u nikakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa ugradnjom implantanata. Točno je da se tužiteljica nakon ugradnje zubnih implantata i krunice obratila tuženiku, te ju je tuženik uputio da ode na odjel za paradentologiju Stomatološkog fakulteta gdje nisu utvrdili nikakve nedostatke u ugradnji implantanata i krunice. Upravo to što je tuženik tužiteljicu uputio da obavi pregled na Stornatološkom fakultetu, upućuje na to da je tuženik postupio profesionalno, sve je obavio sukladno pravilima struke i nije zaobišao ni jedan protokol. Također, tuženik je tužiteljicu uputio i kod prof.dr.sc. GO, koji suprotno navodima tužiteljice nije utvrdio da bi tuženik netočno odredio položaj ugradnje implantata, a niti je utvrdio da bi tuženik na bilo koji način odradio posao protivno pravilima struke. Tužiteljica je potom od tuženika zatražila da joj se skine most i da joj se napravi sve nanovo. Tuženik je skinuo implantate te joj stavio provizorij -privremene zube i rekao joj da dođe kroz tri mjeseca kako bi joj se ponovno ugradili implantati međutim, tužiteljica se više nije javila, već je podnijela tužbu u gore navedenom predmetu. Tuženik ističe kako je u cijelosti postupao sukladno pravilima struke, sve je rađeno sa najnaprednijim materijalima, te joj je ugrađena i umjetna kost, iz razloga da ne dođe do komplikacija. Tuženik napominje kako je tužiteljica prije obavljanja predmetnog zahtjeva upoznata sa činjenicom da uspjeh zahvata ovisi o reakciji organizma i vrsti zahvata, o ponašanju bolesnika neposredno prije, za vrijeme zahvata i nakon zahvata, te da se završni rezultat zahvata može ocijeniti šest mjeseci do godinu dana nakon zahvata, te je navedeno potvrdila svojim potpisom na lzjavi. Ističe se kako tužiteljica ničim nije dokazala da bi trpjela štetu po osnovi fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, te po osnovi tuđe pomoći i njege, te je tužbeni zahtjev u svakom slučaju postavljen previsoko i nema nikakvog utemeljenja u činjeničnim navodima tužbe i priloženim dokazima.
3.U postupak se na strani tuženika umiješala Croatia osiguranje d.d. kod koje tuženik ima sklopljenu policu za profesionalnu odgovornost iz djelatnosti stomatološke ordinacije.
4.Tijekom postupka umro je tuženik VO, te je postupak prekinut, a nastavljen rješenjem od 1. travnja 2025. u odnosu na njegove nasljednike, sada tuženike, koji su preuzeli postupak.
5.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u: rtg snimku (list 5), Povijest bolesti od 8. rujna 2014. (list 6), uplata od 14.500,00 KN (list 7) odštetni zahtjev (list 8-12), Izjavu od 16. kolovoza 2013. (list 27), Polica odgovornosti (list 28), nalaz i mišljenje vještaka Zite Blažić Potočki od 2. srpnja 2018. (list 81-86), nalaz i mišljenje Stomatološkog fakulteta od 23. siječnja 2023. (list 211-213), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Krešimira Bege od 2. travnja 2024. (list 331-334), pročitana je izjava Zite Blažić Potočki (list 97-98), svjedoka GO (list 115).
5.1. Nalaz i mišljenje Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 23. siječnja 2023. sud nije uzeo u obzir, jer vještak dr. Darko Božić, na ročištu nije mogao usmeno obrazložiti pisani nalaz i mišljenje. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja za usmenim saslušanjem vještaka Krešimira Bege obzirom da je taj dokaz predložen godinu i po dana nakon što su stranke primile nalaz i mišljenje, te su smatra da na nalaz nema primjedbi.
6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Nije sporno da je:
-tužiteljici u ordinaciji Rotim tijekom kolovoza 2013. u donjoj čeljusti ugrađen implantat na poziciji zuba 34 a na gornjoj čeljusti na poziciji zuba 15 i 17, ugrađena i umjetna kost sa membranom za pojačanje baze učvršćenih implantata.
-šest mjeseci nakon ugradnje implantata izvršena je ugradnja trajnih keramičkih krunica 28. ožujka 2014.
-na desnoj strani gornje čeljusti ugrađen je most od četiri člana- za zube 14,15,16 i 17
-na donjoj čeljusti izrađena je samostalna keramička krunica na postavljeni implantat regije 34.,
- tužiteljica potpisala Izjavu o pristanku na liječenje, te informirana o rizicima zahvata,
- zahvat platila 14.500,00 Kn, dok je na ruke uplatila 2.000,00 kn.
-da se nekoliko mjeseci nakon zahvata obratila tuženiku, navodeći da joj hrana ostaje između zubnog mesa, te je počela osjećati trnce u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku.
- na traženje tuženika pribavila potvrdu Stomatološkog fakulteta da nema paradentozu.
- da ju je tuženik uputio na Kliniku za stomatologiju, gdje je nalazom od **.**.2014. prof. ZO utvrdio da je kod tužiteljice došlo do povlačenja sluznice (mukoze) koja je posljedica bukalnog položaja implantanta i nedostatka keratinizirane sluznice.
- u rujnu 2014. tuženik pristupio sanaciji na način da je izvadio implantat gore desno na poziciji zuba 17 na traženje tužiteljice.
8.Predmet ovog postupka je utvrditi je li uslijed tuženikove radnje- medicinskog zahvata ugradnje tri implantata, te potom vađenje jednog, tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti fizičkog zdravlja (uzročno posljedična veza), odnosno odgovara li tuženik za tu štetu.
9.Zbog tuženikovog prigovora nedostatka uzročno posljedične veze između štetnog događaja i opisanih ozljeda provedeno je i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Ziti Blažić Potočki, sudskom vještaku iz područja dentalne medicine, spec. dentalne i oralne patologije s parodontologijom.
10.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zite Blažić Potočki od 2. srpnja 2018. proizlazi da je tijekom kolovoza 2013., na bezubom dijelu desne strane gornje čeljusti, tužiteljica je dala ugraditi dva zubna implantata, a na lijevoj strani donje čeljusti jedan, unutar zubnog niza. Dana 16.08.2013., prije početka radova, tužiteljica je potpisala Izjavu o pristanku za ugradnju dentalnih implantata (strana 27 spisa) u navedenoj ordinaciji i upoznavanje sa ostalim parametrima vezanim uz takav zahvat.U donjoj čeljusti je ugrađen implantat na poziciji zuba 34 (lijevo dolje četri) a na gornjoj čeljusti na poziciji zuba 15 i 17 (desno gore pet i sedam). Paralelno je ugrađena i umjetna kost (Bio-Oss) sa membranom (Bio-Gide) za pojačanje baze učvršćenih implantata (strana 27 spisa). Šest mjeseci nakon ugradnje implantata izvršena je i protetska opskrba na implantatima- postavljanjem trajnih keramičkih krunica 28.03.2014. Na desnoj strani gornje čeljusti protetska opskrba na implantatima je izvršena izradom mosta od četiri člana- za zube 14,15,16 i 17 (RTG snimak orthopan od
15.07.2014. na strani
pet spisa). Na donjoj čeljusti izrađena je samostalna keramička krunica na postavljeni implantat regije 34. Tijekom vremena tužiteljicu je smetalo što joj je hrana „zaostajala" između zubnog mesa na desnoj strani gornje čeljusti pa se obratila tuženiku jer je imala pojavu trnjenja u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku. Tuženik je nakon pregleda izjavio da je sa radovima sve u redu i uputio tužiteljicu (kako je osobno izjavila ) da si kupi tuš za lakše održavanje oralne higijene ispod mosta kao i da treba masirati zubno meso. Tužiteljica nije bila zadovoljna takvim uputama. Budući se nije ništa bolje osjećala ponovno se obratila tuženiku, te je od strane tuženika, prema pravilima struke, upućena specijalisti paradentologu. Dana 08.09.2014.obavila je pregled kod specijaliste GO na Klinici za stomatologiju Zagreb, a njegov nalaz pokazuje da nema znakova upale oko ugrađenih implantata kod tužiteljice. Utvrđeno je povlačenje zubnog mesa kao posljedica bukalnijeg položaja implantata. Pregledom je kod tužiteljice uočen nedostatak keratinizirane gingive. Specijalist je preporučio kao terapiju za rješenje, promjenu fiksne suprastrukture (krunica). Fotografski snimak stanja u ustima tužiteljice, desno gore na gornjoj čeljusti (strana 24 spisa), pokazuje stanje zubnog mesa i krunica na zubima 14,15,16 i 17 Kada se tužiteljica vratila tuženiku od specijaliste 30.09.2014. (13 mjeseci po završetku radova), skinuo joj je desno gore most i izvadio implantat desno gore na poziciji zuba 17, na njen zahtjev, prema medicinsko-stomatološkoj dokumentaciji ordinacije. Tužiteljica je inače kod tužitelja radila prema svom zahtjevu -radove bez anestezije, ali joj je vađenje implantata 17 bilo bolno, osjećala ga je kao čupanje - pa je tražila anesteziju koju je i dobila. Postavljen je provizorni nadomjestak na zube 14 i 15. Rečeno joj je da za oko tri mjeseca dođe za izradu novog implantata i keramičkog mosta. Zbog bolnosti tog zahvata više nije htjela ići tužitelju. Kada je puknuo provizorij radila je novi u drugoj ordinaciji. Iz medicinske dokumentacije Ordinacije dentalne medicine tuženika (dostavljene u spis) proizlazi da je tužiteljica sama ”tražila vađenje implantata 17 jer je smještan previsoko na zubno meso". Kliničkim pregledom usne šupljine tužiteljice na desnoj gornje čeljusti utvrđeno je postojanje provizorija zuba 14,15. Bezubi je prostor regije 16 i 17, a zub 18 je prisutan- prirodni zub sa plombom. Na lijevoj strani gornje čeljusti ima sve prirodne zube. U donjoj čeljusti lijevo u regiji 34 prisutan je implantat sa solo keramičkom krunicom. Nedostaju zubi lijevo dolje šest i sedam i desno dolje šest i sedam. Prisutni su prirodni zubi 31, 32, 33, 35 i 38 lijevo dolje a 31, 42, 43, 44, 45 i 48 desno dolje. Nema znakova neuroloških smetnji niti ispada lijeve niti desne strane čeljusti, jezika i usnica.
10.1. Mišljenje je vještakinje da se implantati postavljaju i ugrađuju u čeljust, na bezubom dijelu čeljusti, prema stanju čeljusne kosti. Stanje čeljusne kosti se određuje po RTG snimci. Na osnovu toga se određuje mjesto postavljanja implantata tj. implantat postavlja bukalnije (prema obrazu) ili palatinalnije. Kada bi se implantati postavili previsoko u odnosu na zubno meso bio bi vidljiv metal prostim okom. Implantati regije 15 i 17 desno gore i 34 lijevo gore, kod tužiteljice, ugrađeni su prema pravilima struke (RTG snimak od 15.07.2014 godine strana 5 spisa). Ugrađena umjetna kost pojačava koštani dio čeljusti oko implantata gdje je potrebito za poboljšanje debljine kosti i nije previsoko ugrađena. Nema nikakvih pokazatelja da bi kod tužiteljice, obzirom na stanje spojnice kosti i samog implantata, bile preuranjeno postavljene krunice na implantate - šest mjeseci nakon njihove ugradnje. O stanju čeljusne kosti ovisi kada je završen prirodni proces cijeljenja-koji određuje mogu li se ili ne nastaviti protetski radovi izrada krunica na implantatima. Krunice su postavljene sukladno pravilima struke prema fiziološkom stanju zacjeljenja rana. Kod tužiteljice nema nikakvih kliničkih znakova postojećih neuroloških smetnji koje se navode da su postojale u obliku — trnjenja usnice, jezika i donje čeljusti po ugradnji implantata regije desno gore 15 i 17 na gornjoj čeljusti. Komplikacije - estetske prirode povlačenje zubnog mesa - vidljivo je po priloženoj dokumentaciji (strana 24 spisa ) izrazito na desnoj strani gornje čeljusti - na zubu 14 koji je prirodni zub okrunjen keramičkom krunicom, a nešto malo i regiji 15, keramička krunica gdje je postavljen implantat. Nedostatak keratinizirane sluznice na nekom zubu može nastati zbog više čimbenika. Za povlačenje mukozne sluznice prof. GO utvrđuje da je posljedica bukalnijeg položaja implantata -ali ne precizira na regiju kojeg zuba ili implantata se to odnosi kod tužiteljice. Povlačenje sluznice desno gore na gornjoj čeljusti tužiteljice, kao promjena koja je nastala izrazito na okrunjenom prirodnom zubu 14 i nešto malo iznad krunice na implantatu regije 15- u okviru sanacije, rješava se, kao što je prof. ZO rekao izradom novih krunica. U navedenom slučaju, radilo se o preporučenoj izradi pet novih krunica, mosta, za zube 14,15,16 i 17. Uzročno posljedična veza sa ugradnjom implantata odnosi se kod tužiteljice sa smetnjama:- smetnji sa održavanjem njege oko krunica u mostu na implantatima budući je prvi puta dobila takvu protetsku nadoknadu u usnoj šupljini; - smetnji pri navikavanju na pojačani zagriz desne strane usne šupljine (”trnjenje” čeljusti, usna ,jezik ) nakon izrade mosta na ugrađenim implantatima budući tužiteljica nije prije imala fiksiranu centralnu okluziju, zbog nedostatka distalnih zubi - žvačnih centra obostrano u donjoj čeljusti. Iz postojeće priložene dokumentacije nema drugih pokazatelja o komplikacijama koje navodi tužiteljica u periodu od ugradnje implantata do uklanjanja implantata ugrađenog desno gore na gornjoj čeljusti - regiji zuba 17.
11. Po prigovorima tužiteljice, ispitana na ročištu za glavnu raspravu 25. travnja 2019. sudski vještak Zita Blažić Potočki navela je da na osnovu analize medicinske dokumentacije tužiteljice kao i provedenog kliničkog pregleda nije utvrdila trajanje fizičkih bolova, straha, te potrebe za tuđom pomoći i njegom kao ni o smanjenju životne aktivnosti i zaostalo naruženje kod tužiteljice. Nakon što je tuženik prvo ugradio na desnoj strani gornje čeljusti 2 implantata, na koje je izgradio most, tužiteljica je imala smetnje, kao što je izjavila pri obavljanju kliničkog pregleda, u vidu neugode kod zagriza na desnoj strani obje čeljusti te postojanju neugodnog mirisa koji iz usta se stvarao oko implantata. Kada se obraćala tuženiku nije smatrao za potrebno ništa raditi nego ju je uputio specijalisti. Specijalist je prema dokumentaciji (parodentolog) zaključio da tužiteljica treba promijeniti most na toj strani čeljusti a zbog vidljivih promjena na zubnom mesu te pri tom naveo da je ta promjena medicinski izrečeno – pomanjkanje zubnog mesa, nije spominjao u svom nalazu o koji se implantat na desnoj strani gornje čeljusti, tj. zubu 15 ili 17 to odnosi. Kada se tužiteljica vratila svom stomatologu nije se spominjalo skidanje mosta i izradu novog već je dogovorno vađenje implantata na poziciji stražnjeg zuba-zubu 17 na traženje tužiteljice. Kod vađenja tog implantata, budući je tužiteljica u startu odbijala anesteziju (kao i kod ugrađivanja) zahvat je bio bolan pa je naknadno tražila anesteziju.
11.1.Ugrađivanje i vađenje implantata su dva kirurška zahvata koji se nikada uobičajeno ne provode bez anestezije. Sigurno je da je tužiteljica imala bolove pri tom zahvatu što je sama doživjela kao traumu i kao što je izrekla "da joj je stomatolog hotimično silom čupao implantat". No izvedba ta dva zahvata bez anestezija bila dogovorna između liječnika i pacijenta a što iz medicinske dokumentacije nije uočeno da bi bio opravdano med. razlozima, pa stoga ti bolovi nisu mogli biti pripisani neadekvatnom i nestručnom obavljanju zahvata kod tužiteljice. Fotografijama koje su priložene od strane tužiteljice kao dokaz promjena na zubnom mesu vezana uz desnu stranu gornje čeljusti isključivo su vezane uz zub 15, a zub 17 (regija implantata), nije uočeno da bi to bile promjene zbog koje je trebalo pristupiti vađenju implantata. Iz komunikacije s tužiteljicom, vještak je utvrdila da je njezina osobna interpretacija bila da je zbog problema koje je imala nakon završene terapije, smatrala da će njezini problemi biti riješeni vađenjem tog implantata. Iz povijesti bolesti spec. paradontologa nije vidljivo da je postojala ikakva potreba za vađenjem tog implantata osim osobnog stava tužiteljice. Zbog svega navedenog- međusobnih dogovora između stomatologa i tužiteljice vještak nije utvrdio liječničku pogrešku, smanjenju životne aktivnosti i druge oblicike štete.
11.2.Bukalni položaj implantata znači da je implantat više prema obrazu no paradontolog prof. ZO, nije naveo o kojem implantatu je riječ, 15-om ili 17-om. Iz dokumentacije nije vidljiva debljina i širina čeljusne kosti u koju su se implantati ugrađivali, pa s obzirom na tu prirodnu debljinu može ispasti da je implantat postavljen obrazno zbog toga jer je debljina čeljusne kosti mala-tanka, pa ona vremenom, može se i rastopiti-nestati. Uz krivo četkanje, u takvim slučajevima dolazi do vidljivog povlačenja zubnog mesa. Vještak navodi da prihvaća nalaz paradontologa koji je usmjerio terapiju za tužiteljicu da se izvrši promjena fiksne protetske strukture-mosta, jer je to adekvatan stručan način protetske opskrbe kod povučenog zubnog mesa.
11.3. Ne može se sa sigurnošću utvrditi je li povlačenje zubnog mesa posljedica posljedica bukalno ugrađenog položaja implantata bez rengenske snimke, ali je jedna od mogućih opcija. Rengenske snimke nisu dovoljne da bi se moglo utvrditi je li implantat se mogao postaviti drugačije nego što je postavljen, debljina kosti vidjela bi se jednom posebnom kompjuterskom pretragom koja u konkretnom slučaju nije činjena. Na osnovu postojećih snimaka (tri ortopana) ne može se odrediti da li se je implantat mogao postaviti više nepčano.
11.4.U razgovoru s tužiteljicom vještak Blažić Potočki utvrdila je da je sama tužiteljica tražila skidanje implantata, iako to nije preporučeno, jer je po mišljenju specijaliste. parodontologa bila uputa da se izradi novi most na postojećim implantatima.
11.5.Po mišljenju vještaka Blažić Potočki, iz medicinske dokumentacije i osobnom stavu, nije bilo indikacije da se dotični implantat 17 vadi. Povlačenje zubnog mesa isključivo je individualna posljedica koja može nastati vezano uz: način četkanja, anatomski-debljinom stjenki čeljusti, odnosom gornjih i donjih zubi pri žvakanju kao najučestalijim uzrocima, svaki od ovih uzroka pridonosi od prilike u 30 %. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi implantat doveo do povlačenja zubnog mesa sam po sebi. U stručnoj praksi vještakinje mogu reći da takve komplikacije su isključivo individualne prirode ovisne o svim prethodno navedenim faktorima, ali na inzistiranje u kojem broju slučajeva u odnosu na broj od 100 ugrađenih implantata se tako nešto može desiti, vezano za postavljanje implantata, navela je da je to jedan slučaj. Pacijentica je trpila fizičku bol kod započetog vađenja implantata regije 17 bez anestezije, što je bio intenzitet srednje jake boli u roku 60 minuta, a vađenje implantata kod zdrave čeljusti je veći kirurški zahvat nego što je ugradnja implantata. Isto je osjećala smetnje u obliku bolova nakon što je počela žvakati na desnoj strani čeljusti u obliku srednje jakih bolova u roku 7 dana, a laganih povremenih u roku 30 dana. Ovi bolovi nastali su isključivo zbog njezine nenaviknutosti na fiksaciju zagriza na desnoj strani glave-stabilan odnos gornje i donje čeljusti dobivanjem žvačnih centara na regiji zuba 16, budući da na lijevoj strani nije imala tako fiksirani zagriz. Vještak nije utvrdila strah kod tužiteljice obzirom je pristupila zahvatima bez anestezije ali je pri započetom zahvatu koji je slijedom navedenog bio drugačiji nego je bila njezina pretpostavka, trpila strah u roku sat vremena. Kod tužiteljice nije nastupilo smanjenje životne aktivnosti uslijed ugrađene fiksne protetike-mosta koji je postavljen na njezinim zubima, a ne na implantatima, važno je da će se taj most morati mijenjati cca svakih 15 godina a sama kvaliteta žvačne funkcije i estetike time nije narušena. Tužiteljica u svakom trenutku ponovno može ugraditi implantat jer je njezina čeljusna kost zdrava. Za vrijeme tih radova odnosno zahvata nije trebala niti je koristila tuđu pomoć i njegu. Po mišljenju vještaka, a što slijedi iz dokumentacije, vađenje implantata regije 17, nije bilo medicinski uvjetovano, no prema iskustvu vještaka, liječnik stomatolog čini sve da zadovolji pacijenta, a ovdje je upravo tužiteljica tražila vađenje, što je kolega poštovao.
12.Iz izjave svjedoka dr. med. GO, paradontologa, a nakon što je pogledao medicinsku dokumentaciju, naveo da je kod tužiteljice došlo do povlačenja zubnog mesa što je isključivo stvar estetike a nema utjecaj na zdravlje. Kod tužiteljice je implantat postavljen bukalno što znači više prema obrazu odnosno usnici, a što je diktirala kost. Navodi da je tužiteljica kod njega došla isključivo zbog povlačenja zubnog mesa, što je on i utvrdio te joj predložio promjenu fikse suprastrukture odnosno ugradnju novog mosta a sve zbog estetskih razloga, dok kod tužiteljice nije postojala upala ili drugi zdravstveni problem.
13.Iz dopunskog usmenog mišljenja vještaka Zite Blažić Potočki proizlazi da je prilikom sačinjavanja nalaza i mišljenja, s tužiteljicom razgovarala tijekom kliničkog pregleda, uzela njezinu anamnezu (povijest bolesti) te je iz iskaza tužiteljice proizlazilo da je obavljala terapiju kod stomatologa uglavnom bez anestezije. Također, od tužiteljice dobiven je podatak, a isti je potkrijepljen analizom medicinske dokumentacije, da je tužiteljica od dana dobivanja suprastrukture na implantatu u desnoj strani gornje čeljusti, imala problema koje je iskazivala željom da joj se ukloni implantat. Vještak ne mogu reći da je tužiteljica točnom izrekom "maknite mi implantat" to izrekla, ali je njezina želja bila kroz nezadovoljstvo da joj se "navedeno makne". Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi implantat bio pogrešno postavljen a niti to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, te vještakinja decidirano navodi da prilikom izrade navedenih zahvata nije bilo odstupanja od pravila struke. Izvođenje vađenja implantata, kako je i izrekla tužiteljica, vještak i potvrdila, bilo je bolan zahvata, pa je stoga i dobila naknadno anesteziju kao što je iskazala potrebu. Vještakinja je navela da iz medicinske dokumentacije i u razgovoru s tužiteljicom nisam shvatila da bi između nje i tuženika bilo bilo kakvog nesporazuma, osim tih neugodnih simptoma koje je imala u gornjoj desnoj čeljusti i nikako nije htjela prihvatiti uputu tuženika o pojačanoj posebnoj higijeni desni. Vađenje implantata nije uobičajen i standardan postupak, no izvođenje ovog postupka može se tumačiti zbog osebujnog odnosa i komunikacije između tužiteljice i stomatologa s obzirom na neugodne simptome koje je ona osjećala cijelo vrijeme na toj desnoj strani gornje čeljusti. Vađenje implantata broj 15 nije imalo svoju medicinsku indikaciju. Povlačenje zubnog mesa je proces koji može nastati bilo iz medicinskih, ili standardnih nestručnih, uobičajenih postupaka pri održavanju zdravlja usne šupljine i samo po sebi nije uzrokovano nekom med. indikacijom. Između ostalog može biti izazvan i medicinskim postupkom. U ovom slučaju povlačenje zubnog mesa nije bilo ničime bitno za tužiteljicu i ne može se reći koji je točno tome bio uzrok. Tužiteljica uopće nije imala povlačenje zubnog mesa. Povlačenje zubnog mesa nije bolest nego je posljedica anatomskih, fizioloških ili bilo kakvih drugih utjecaja da do njega dođe. Kod tužiteljice nije ustanovljeno da se povuklo zubno mjesto na mjestu gdje su vršeni zahvati. Tužiteljica je imala krunicu na gornjim zubima, desno gore 14,15,16 i 17, i lijevo dolje zub 34.Tužiteljica je potpisala informirani pristanak prije ugradnje implantata uz koji je dobila informacije o svoj problematici koja je moguć, odnosno uputama, dok nije uobičajeno da se više puta potpisuje novi informativni pristanak ako se vrše radnje vezane za jedan te isti zahvat. U konkretnom slučaju ugradnja i vađenje smatra se jednim radom na zahvatu. Kod pristupa liječenja u stomatologiji pacijent potpisuje informativni pristanak no međutim ne postoji obrazac niti indikacija da bi tužiteljica kao pacijentica potpisala obrazac "o odbijanju anestezije" jer takav obrazac niti ne postoji, ali u informiranom pristanku koji se potpisuje na početku pristupanja zahvatu, postoji jedna točka koja pita da li pacijent prihvaća anesteziju. Na pitanje da li se vađenje implantata radi s anestezijom, vještak navodi da to nije uobičajeni zahvat, a svaki kirurški zahvat se nastoji raditi uz anesteziju s obzirom da je potrebno bezbolno područje rada za izvršavanje zahvata. Zahvati se rade bez anestezije samo u slučajevima ako za to postoji posebna želja pacijenta. Ugradnja i vađenje implantata su kirurški zahvati.
14.Tužiteljica je smatrala da je potrebno provesti dokaz novim medicinskim vještačenjem, te je sud prihvatio ovaj prijedlog.
15.Iz nalaza i mišljenja Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 23. Siječnja 2023. koji je u ime fakulteta sačinio prof. dr. Darko Božić proizlazi: lz isprava u spisu (loš, taman ortopan gdje se jasne strukture zuba, implatata i ostalih anatomskih struktura slabo vide, zubi i implantat u donjoj čeljusti se gotovo uopće ne vide, nalaza prof. GO od 8.9.2014 godine te jedne kliničke fotografije gdje se vide zub od desnog očnjaka, zuba 13 do zuba 17) nije moguće utvrditi točnost tužiteljičine izjave da su radovi nestručno izvedeni. Na ortopanu (strana 5 spisa) se vide implantati na položajima 15 i 17 koji su pozicionirani paralelno sa susjednim zubima u razini s kosti, implantat na poziciji 34 se jedva vidi i nije moguće odrediti njegov odnos prema kosti. Što se tiče priložene kliničke fotografije (strana 24 spisa) na njoj se vidi debela, široka keratinizirana gingiva (debeli fenotip) oko zuba i implantata, oko implantata se ne vide recesije, a oko zuba 14 postoji recesija. Meko tkivo je roza boje, što klinički ukazuje na zdrav parodont oko zuba i implantata bez znakova upale. Temeljem nalaza prof. GO od 8.9.2014. o bukalno postavljenim implantatima, potrebno je napomenuti da je to uobičajena normalna klinička praksa da se uslijed gubitka i atrofije kosti implantati ponekad anguliraju u bukalnom smjeru. Zbog kompenzacije nagiba tako postavljenog implantata postoje nadogradnje koje mogu kompenzirati nagib do 30%. Na kliničkoj fotografiji zuba 13-17 ne vide se bukalno postavljeni implantati, a dužina krunica je normalne visine koja odgovara uobičajenom Stanju u kliničkoj praksi kod pacijenata s atrofijom grebena. Nije se moguće očitovati, obzirom na prethodno navedeno,istinitost tvrdnje da zbog toga tužiteljica ima za posljedicu trpljenje u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku; postoji li uzročno posljedična veza između komplikacija koje navodi tužiteljica i ugradnje implantata odnosno radnje tuženika; trajanju i jačini fizičkih bolova koje je pretrpjela tužiteljica u periodu od ugradnje 2013 do uklanjanja implantata 2014 odnosno eventualno i kasnije; je li trajno smanjena njezina životna aktivnost i u kojoj mjeri će morati ulagati pojačane napore u životu i radu i u čemu se isti očituju ; je li tužiteljica pretrpjela strah, ako jest, u kojoj jačini i trajanju - je li zaostalo naruženje potrebi tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja. lz isprava u spisu se vide navodi da je krunica ugrađena nakon 6 mjeseci od ugradnje implantata i rekonstrukcije kosti pomoću ksenogene kosti i kolagene membrane. Kako umjetnoj kosti treba 20-24 tjedna da u potpunosti zacijeli, tih 6 mjeseci je standardno vremensko razdoblje koje se čeka do ugradnje krunice kod navedenog zahvata gdje je napravljena rekonstrukcija kosti. Potrebno je napomenuti da postoje i drugi različiti obrasci postavljanja krunice kod ugradnje implantata, a to su imedijatna opterećenja gdje se krunica postavlja odmah po ugradnji implantata, ali se većina krunica postavlja na implantate već nakon 2-3 mjeseca jer je proces oseointegracije (sraštavanje kosti i implantata) gotov nakon 6-8 tjedana. lz svega je vidljivo da je razdoblje od 6 mjeseci i više nego dovoljan vremenski period do postavljanja krunice na implantat. S obzirom na protok vremena od 9-10 godina od kada su implantati ugrađeni i protetski opskrbljeni, a kako je u međuvremenu došlo do promjena u usnoj šupljini od početka terapije, eksplantiran implantat na poziciji 17 i odstranjen predmetni protetski rad, osobni pregled tužiteljice ne bi mogao pružiti dodatne dokaze o očitovanju o postavljenim pitanjima
16.Iako je tužiteljica tražila izuzeće ovog vještaka navodeći da je pristran, da je kolega VO i da surađuju, ispitan na ročištu vještak Darko Božić je naveo da poznaje sve kolege stomatologe, no da se s VO privatno ne druži. te sud nije našao razlog za izuzeće vještaka, međutim sud nije prihvatio kao stručno ovo vještačenje, jer vještak Božić na ročištu za glavnu raspravu uopće nije mogao usmeno obrazložiti pisani nalaz i mišljenje, te se prihvaćen prijedlog tužitelja da se odredi novo stomatološko vještačenje.
17.Provedeno je novo (treće) vještačenje u ovom postupku, po sudskom vještaku izvan područja Osijeka (jer je VO rođen na području Slavonije), Zagreba (gdje živi i radi), te Rijeke (gdje predaje na fakultetu) a sve po traženju tužiteljice a radi objektivnosti odnosno sumnje u liječničku solidarnost, i to po dr. med EO iz [adresa].
18. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da pacijenticu nije pregledao obzirom na slijed protoka vremena i prethodna vještačenja te je mišljenja da kliničkim pregledom ne bi bolje utvrdio činjenično stanje niti bi time vještačenje bilo drugačije. Na pitanje da li je tijekom kolovoza 2013. godine došlo do nestručne ugradnje 3 zubna implantata i umjetne kosti gornje čeljusti i to na način da su isti ugrađeni previsoko u odnosu na zubno meso navodim da je to, nakon skoro 10 godina od vađenja implantata s pozicije 17 te skoro 11 godina od ugradnje vještak navodi da je to iz ovako manjkave medicinske dokumentacije gotovo nemoguće ustanoviti. Smatram da je izraz u tužbi „previsoko u odnosu na zubno meso" laička procjena tužiteljice, koja ničim nije potkrijepljena u medicinskoj dokumentaciji. Na pitanje u zadatku vještačanja je li zbog toga tužiteljica ima za posljedicu trnjenje u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku, navodi da je, uvidom u spis tužiteljici izvađen implantat u području stražnjeg dijela gornje čeljusti, te je anatomski malo vjerojatno da bi postojale komplikacije tog tipa u području donje čeljusti, usnice ili jezika. Ako je takvo što i postojalo, misli da je bilo potrebno dostaviti neki nalaz o tome. Na pitanje je li kod tužiteljice preuranjeno ugrađena krunica obzirom na stanje spojnice kosti samog implantata navodi da implantoprotetski protokoli unatrag dvadesetak godina navode opterećenje implantata protetskim radom već nakon 8 tjedana. Ranije je taj period bio od 4-6 mjeseci, nikad 7-8 mjeseci kako tvrdi tužiteljica. Na pitanje postoji li uzročno posljedična veza između komplikacija koje navodi tužiteljica (ako postoje komplikacije) i ugradnje implantata odnosno radnje tuženika navodi da u spisu ne nalazi medicinsku dokumentaciju koja bi poduprla ovu tvrdnju. Ujedno navodi da se postava implantata ne može vještačiti nakon što je isti izvađen. Na pitanje o trajanju i jačini fizičkih bolova koje je trpjela tužiteljica u periodu od ugradnje 2013. do uklanjanja implantata 2014., odnosno eventualno i kasnije i do kada navodi da isti nisu nigdje evidentirani. Ne nalazi medicinsku dokumentaciju u kojoj se navodi da je tužiteljica tražila pomoć u otklanjanju bolova kod tuženika ili u bilo kojoj drugoj ordinaciji. Na pitanje da li bi bila smanjena životna aktivnost tužiteljice i u kojoj mjeri je morala ulagati pojačane napore u životu i radu i u čemu se isti očituju, odnosno u budućnosti (ukoliko takva postoji) navodi da je životna aktivnost mogla biti reducirana prvih 7 dana te uzimanja mekane kašaste hrane kroz taj period. Na pitanje da li je pretrpjela strah, ako jest, u kojoj jačini i kojem trajanju navodi da su strah i nelagoda obično prisutni radi samog dolaska na oralno-kirurški zahvat. Strah je tužiteljica mogla osjećati u većoj mjeri prilikom vađenja implantata, no navodi da nije niti znala da će biti izvađen. Tužiteljicu nije pregledao, no kod ovakve vrste zahvata obično nema naruženja, niti u spisu nalazim ikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi se odnosila na isto.
19. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, sud je temeljem suglasnih stavova vještaka Zite Blažić Potočki i Krešimira Bege, ali i svjedoka GO, medicinske dokumentacije u spisu, i kliničkog pregleda tužiteljice i anamneze uzete od strane vještaka Zite Blažić Potočki, kao nesporno utvrdio:
- da je tijekom kolovoza 2013., na dijelu desne strane gornje čeljusti, tužiteljica je dala ugraditi dva zubna implantata, a na lijevoj strani donje čeljusti jedan, unutar zubnog niza, dana 16.08.2013., prije početka radova, tužiteljica je potpisala Izjavu o pristanku za ugradnju dentalnih implantata (strana 27 spisa) u navedenoj ordinaciji i upoznavanje sa ostalim parametrima vezanim uz takav zahvat, te je u donjoj čeljusti ugrađen implantat na poziciji zuba 34 (lijevo dolje četiri) a na gornjoj čeljusti na poziciji zuba 15 i 17 (desno gore pet i sedam), da je paralelno ugrađena i umjetna kost (Bio- Oss) sa membranom (Bio-Gide) za pojačanje baze učvršćenih implantata (strana 27 spisa ).
-da su šest mjeseci nakon ugradnje implantata postavljene trajne keramičke krunice (28.03.2014.), i to na desnoj strani gornje čeljusti izradom mosta od četiri člana- za zube 14,15,16 i 17, a na donjoj čeljusti izrađena je samostalna keramička krunica na postavljeni implantat regije 34;
-da je protetski nadomjestak ugrađen na vrijeme u odnosu na ugradnju implantata odnosno nakon 6 mjeseci, a da da implantoprotetski protokoli unatrag dvadesetak godina navode opterećenje implantata protetskim radom već nakon 8 tjedana, ranije je taj period bio od 4-6 mjeseci, nikad 7-8 mjeseci kako tvrdi tužiteljica;
-da je kod tužiteljice došlo do povlačenja zubnog mesa što je isključivo stvar estetike a nema utjecaj na zdravlje, da je kod tužiteljice implantat postavljen bukalno što znači više prema obrazu odnosno usnici, a što je diktirala kost, da je predložena ugradnju novog mosta a sve zbog estetskih razloga, dok kod tužiteljice nije postojala upala ili drugi zdravstveni problem;
- da je uvidom u medicinsku dokumentaciju (strana 85.) proizlazi da je izvađen samo jedan implantat i to u regiji 17 (od ukupno postavljena 3 implantata, od toga dva u gornjoj čeljusti i jedan u donjoj).
- da je vađenje izvršeno na zahtjev i inzistiranje tužiteljice, koja je tražila skidanje mosta i vađenje implantata 17 jer je tvrdila da je „smješten previsoko u odnosu na zubno meso, to ta okolnost ne proizlazi iz medicinske dokumentacije a niti iz povijesti bolesti prof. GO (kako to pogrešno tvrdi tužiteljica tijekom postupka) no da iz medicinske dokumentacije, nije bilo indikacije da se dotični implantat 17 vadi.;
-da je nemoguće je nakon vađenja i protoka vremena od 10 godina vještačiti da li je on bio dobro postavljen, tim više jer je izvađen, te i zbog manjkavosti medicinske dokumentacije u konkretnom slučaju;
-da je vještakinja Zita Blažić-Potočki provela klinički pregled i razgovor s tužiteljicom, te je mišljenja da je implantat izvađen isključivo na zahtjev tužiteljice a ne zato što je bio loše ili pogrešno postavljen, da je bila u vrlo dobrim odnosima s dr. VO, te je on pristao na vađenje implantata na njezin zahtjev, jer prema mišljenju vještaka " stomatolog čini sve da bi pacijent bio zadovoljan";
-da je tužiteljica iz osobnih razloga odbijala anesteziju tijekom cijelog procesa, no da je ugradnju implantata i moguće odraditi bez anestezije ali vađenje ne, stoga je tužiteljica naposlijetku prilikom čupanja implantata 17 ipak uzela anesteziju;
-da je nakon vađenja implantata i izrađenog provizorija na zubu 14 i 15 pacijentica naručena na ponovnu ugradnju implantata u regiji 17 za 3 mjeseca, i nakon toga izradu novog protetskog nadomjeska a sve u garancijskom roku - bez dodatnog plaćanja, no ista više nije došla kod tuženika.
-da osim izjave tužiteljice o trnjenju u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku nema dokaza u vidu medicinske dokumentacije tim više jer je tužiteljici izvađen implantat u području stražnjeg dijela gornje čeljusti, te je anatomski malo vjerojatno da bi postojale komplikacije tog tipa u području donje čeljusti, usnice ili jezika.
- da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi uzročno posljedična veza između komplikacija koje navodi tužiteljica (ako postoje komplikacije) i ugradnje implantata odnosno radnje tuženika;
-da nema medicinske dokumentacije da bi tužiteljica od ugradnje 2013. do uklanjanja implantata 2014., odnosno i kasnije tražila pomoć u otklanjanju eventualnih bolova kod tuženika ili u bilo kojoj drugoj ordinaciji.
- da su povrede prava osobnosti isključivo voljne uzrokovane željom za estetskim poboljšanjem, pa je u tom smislu životna aktivnost mogla biti reducirana prvih 7 dana zbog uzimanja mekane kašaste hrane kroz taj period; da su strah i nelagoda obično prisutni radi samog dolaska na oralno-kirurški zahvat, da je tužiteljica trpila bol prilikom vađenja implantata bez anestezije koju nije prihvatila, dok je strah tužiteljice moguć prilikom vađenja implantata, a naruženje vještaci nisu utvrdili, niti o tome postoje medicinski zapisi, te su naveli da kod ovih zahvata obično nema naruženja.
20.Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, te zbog svega utvrđenog u ovom postupku sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva.
20. Sud nije našao dokaza da bi tužiteljica uopće trpila štetu, dok iz stručnih, detaljnih i opsežnih nalaza i mišljenja sudskih vještaka Zite Blažić Potočki i Krešimira Bege, ali i izjave svjedoka GO, nije utvrđena ni uzročno posljedična veze između radnji VO i možebitne štete koju tužiteljica trpi, jer o tome nema u medicinskoj dokumentaciji dokaza.
20.1.Prigovori na nalaz Zite Blažić Potočki otklonjeni su tijekom dva usmena ispitivanja, dok na nalaz Krešimira Bege stranke nisu imale primjedbe. Na glavnoj raspravi punomoćnik tužiteljice zatražio je usmeno očitovanje Krešimira Bege, međutim sud je odbio taj dokazni prijedlog obzirom da je od dostave njegovog nalaza i mišljenja strankama na očitovanje, pa do glavne rasprave proteklo više od godine i po dana, te je i sud i suprotna strana smatrala da na nalaz tužiteljica nema primjedbi.
21. Nije prihvaćen stav tužiteljice da je došlo do liječničke pogreške na strani VO, jer to nije utvrđeno tijekom postupka, pa pravni prednik tuženika ne može odgovarati niti po principu objektivne odgovornosti, jer nije utvrđeno da je došlo do bilo kakve komplikacije za koju bi pravni prednik tuženika odgovarao.
22. Također da iz povijesti bolesti prof . GO, ne proizlazi zaključak da bi zubni implantati bilo nestručno ugrađeni, a kako to tvrdi tužiteljica, potvrdio je pred sudom osobno prof. ZO, KBC Zagreb. Također, tužiteljica je upoznata (Izjava) da garancija na zahvat ne vrijedi ukoliko se redovito ne održava regija u kojoj je zahvat rađen, no time nije bila zadovoljna, kako je to sama izjavila vještakinji Blažić Potočki.
23.Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08 i 78/15, 78/15, dalje u tekstu ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
24.Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
25.Obzirom da kod tužiteljice niti nakon provedenih tri vještačenja (od kojih jedno nije uopće prihvaćeno ali je zaključak i tog vještačenja identičan kao u dva prihvaćena vještačenja) nisu utvrđene povrede zdravlja a posebno ne kao posljedica radnji tuženika, to nema uvjeta iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, za dosuđenje pravične novčane naknade.
26.Stoga je sud temeljem stanja spisa, i pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, te odlučio kao u izreci presude, točka I.
27. Temeljem ovlaštenja iz čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je uvažavajući okolnosti ovog slučaja odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, a to iz razloga jer je tužiteljica legitimno pokušavala dokazati da je pretpjela štetu, koju subjektivno i osjeća (međutim za istu pravni prednik tuženika ne odgovara), da je imala troškove za više vještačenja, zastupanja na više ročišta, te da postupak zbog svoje složenosti dugo traje, stoga je odlučeno kao u izreci, točka II.
U Samoboru, 5. veljače 2026.
Sudac:
Mirela Crnjak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a ako stranka ima punomoćnika žalba se predaje putem elektroničke komunikacije (čl.106.a.ZPP-a). Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
RJ
Tužitelj po pun
Tuženik po pun.
Kal. 30 dana