Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-209/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OŽ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 114/22., 133/23. i 145/24.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 4. studenoga 2025., broj: Pp-4305/2025, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar kao osnovana i preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okr. OŽ za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče kazna zatvora u trajanju 20 (dvadeset) dana, u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode 13. kolovoza 2025. u 12:05 do 14:59 sati, kao 1 (jedan) dan zatvora, pa je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 19 (devetnaest) dana zatvora.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. OŽ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 20 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna zatvora.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 13. kolovoza 2025. u 12:05 do 14:59 sati uračunato kao 1 (jedan) dan zatvora.

1.2. Na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona u svezi čl. 229 st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama naloženo je vraćanje privremeno oduzetog predmeta motocikla marke Honda Forza, reg. oznake [registarska oznaka] s ključem okrivljeniku, koji predmeti su oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, Postaje prometne policije broj 00259516 dana 13. kolovoza 2025.

1.3. Okrivljenik je istom odlukom na temelju čl. 138. i čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka suda u paušalnom iznosu od 14,00 (četrnaest) eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući navode žalbe u pogledu odluke o kazni i ovaj sud je mišljenja da je u pravu žalitelj kada ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne za počinjeni prekršaj nije pravilno cijeno ranije ponašanje okrivljenika, težinu i opasnost djela, a precijenio je utvrđene olakotne okolnosti. Iako je prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio kao otegotnu okolnost raniju pravomoćnu kažnjavanost zbog prometnih prekršaja, tu okolnost nije pravilno vrednovao kod odmjeravanja vrste i visine sankcije. U pravu je žalitelj da je okrivljenik specijalni povratnik teških prometnih prekršaja i da ga ranije blaže sankcije nisu spriječile u opetovanom protupravnom postupanju u prometu na cestama. Iz mjerodavne prekršajne evidencije nadležnog Ministarstva proizlazi da je prethodno tri puta u kratkim vremenskim razmacima pravomoćno kažnjavan zbog istog djela prekršaja, dakle bez potrebnih znanja i vještina za samostalno upravljanje vozilom za koji prekršaj je već bila primijenjena uvjetna osuda te je izricana blaža vrsta kazne, pa pri takvom utvrđenju u pravu je žalitelj da u ovom predmetu nisu ostvareni uvjeti za ponovnu primjenu mjere upozorenja (uvjetne osude) jer se očito može zaključiti da ranije sankcioniranje nije utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, već pokazuje ustrajnost i bezobzirnost, pa je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku trebalo izreći strožu vrstu kazne. Stoga je prihvaćanjem žalbe, imajući na umu posebnim zakonom propisanu kaznu za počinjeni prekršaj (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana) izrekao kaznu zatvora u trajanju 20 dana, kako je to i označeno u točki I izreke ove presude. Naime i ovaj sud je mišljenja da se u predmetnom slučaju samo izricanjem strože vrste kazne može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, s time da se u trajanje kazne uračunava vrijeme oduzimanja slobode, pa je preostalo za izdržati 19 dana zatvora.

6. Bez uspjeha žalitelj upire da se okrivljeniku opozove uvjetna osuda koja je prethodila ovom prekršaju u predmetu Općinskog sud Gospiću poslovni broj: Pp- 803/2023 kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana, uvjetno na 12 mjeseci, budući da opoziv uvjetne osude nije obligatoran, a ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da zbog u velikoj mjeri proteklog vremena kušnje te ukupnosti okolnosti konkretnog slučaja isto nije opravdano.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je okrivljeniku uz kaznu trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, budući da je ista fakultativne naravi, a iz pobijane odluke i stanja prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih svih okolnosti od utjecaja na prekršajno pravnu sankciju izveo na zakonu osnovan zaključak da predložena mjera nije svrhovita u ovom slučaju, s obzirom na izostanak praktičnog značenja, budući da počinitelj nije niti stekao pravo na upravljanje i po prirodi stvari ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti.

8. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio i prijedlog tužitelja za oduzimanje vozila kojim je počinjen prekršaj, a privremeno je oduzeto od počinitelja. Suprotno tvrdnji žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja prekršaja, ovaj sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, na koje upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio izricanjem strože vrste sankcije primjerenog trajanja, u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za protupravno postupanje, jer se na temelju ranijeg sankcioniranja ne može zaključivati da su poduzete sve mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od činjenja prekršaja. Slijedom navedenog, i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.