Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11501/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MN, zastupanog po branitelju Krešimiru Biočiću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Zakona o žigu (NN 14/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 6. listopada 2025., broj: Pp-6539/2025, na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MN i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), u roku od 60 (šezdeset) dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 eura, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Zakona o žigu, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Uz kaznu okrivljeniku je određeno oduzimanje predmeta prema potvrdi o privremenom oduzimanju klasa: 471-01/23-09/253, ur.br: 513-02-8036/28-23-1.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

4. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je izdavatelj prekršajnog naloga povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo činjenično opisano u izreci prekršajnog naloga nije prekršaj. Prvostupanjski sud je izmijenio činjenični opis prekršaja iz optužnog akta. Prekršajnim nalogom okrivljeniku se stavlja na teret sasvim drugi opis prekršaja, te je u postupku tužitelj izmijenio optužni akt, to sudac u oslobađajućoj presudi nije mogao izmijeniti činjenični opis prekršaja, kao što je navedeno u izreci prvostupanjske presude. Nadalje, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, budući da je u obrazloženju presude u potpunosti izostala razložna analiza izvedenih dokaza u odnosu na robu, te izjava nositelja prava. Međutim, odgovornost okrivljenika za ovo djelo prekršaja ne proizlazi iz provedenog dokaza i rezultata dokaznog postupka. Okrivljenik nije imao svijest, ni saznanja o mogućoj povredi žiga na artiklima – robi koju je stavljao u promet, a kamo li namjeru da počini povredu, niti je postupala u lošoj vjeri na bilo koji način. Nema nikakvog razloga za kažnjavanje okrivljenika. Visina kazne je previsoko odmjerena i nije srazmjerna težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti počinitelja. Određujući visinu novčane kazne okrivljeniku, sud nije uzeo u obzir i nije vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Iako je otegotna okolnost što je isti kažnjen zbog počinjenog istog prekršaja iz Zakona o žigu, sud nije uzeo u obzir olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

8. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Zakona o žigu.

9. Navodi žalitelja da je izdavatelj prekršajnog naloga povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo činjenično opisano u izreci prekršajnog naloga nije prekršaj, te je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis prekršaja iz optužnog akta, a prekršajnim nalogom okrivljeniku se stavlja na teret sasvim drugi opis prekršaja, te je u postupku tužitelj izmijenio optužni akt, to sudac u oslobađajućoj presudi nije mogao izmijeniti činjenični opis prekršaja, kao što je navedeno u izreci prvostupanjske presude, neosnovani su.

10. Naime, odredbom članka 138. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Zakona o žigu propisan je prekršaj fizičke osobe obrtnika ako bez suglasnosti nositelja registriranog žiga vrijeđa pravo žiga tako da znak koji je istovjetan sa žigom rabi u trgovačkom prometu u vezi s proizvodima i uslugama koji su istovjetni s onima za koje je žig registriran (članak 11. stavak 2. točka 1.), a kako se okrivljeniku prekršajnim nalogom, kao optužnim aktom, s dopunom, stavlja na teret da je kritične zgode nudio na prodaju i prodavao proizvode bez suglasnosti nositelja žiga, te su navedeni proizvodi s naznakom o kojem žigu se radi, koji je verbalno i figurativno istovjetan sa zaštićenim žigom, kao i s detaljnom naznakom registracije žiga, to takav činjenični opis sadrži sva bitna obilježja navedenog prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, te je pravilno prvostupanjski sud za takav činjenični opis iz optužnog akta, s dopunom ovlaštenog tužitelja, okrivljenika proglasio krivim.

11. U vezi navoda žalitelja da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, budući da je u obrazloženju presude u potpunosti izostala razložna analiza izvedenih dokaza u odnosu na robu, te izjava nositelja prava, ističe se da je prvostupanjski sud valjano obrazložio presudu te su detaljno ocijenjeni provedeni dokazi, na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika, kao i prvostupanjski sud je pravilno ocijenio obranu okrivljenika suprotnom svim provedenim dokazima.

12. Neosnovani su navodi žalitelja da odgovornost okrivljenika za ovo djelo prekršaja ne proizlazi iz provedenog dokaza i rezultata dokaznog postupka, te okrivljenik nije imao svijest, ni saznanja o mogućoj povredi žiga na artiklima – robi koju je stavljao u promet, a kamo li namjeru da počini povredu, niti je postupala u lošoj vjeri na bilo koji način, pa da nema nikakvog razloga za kažnjavanje okrivljenika.

13. Naime, okrivljenik kao vlasnik obrta bio je dužan upoznati se sa svim odredbama koje reguliraju njegovu djelatnost, a posebno o zaštiti prava žiga, te je bio dužan postupati s dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika, a što nije činio, posebno uzevši u obzir da je okrivljenik već kažnjavan za istovrsni prekršaj, te je trebao biti svjestan povrede prava zaštićenog žiga.

14. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio krivnju okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je isti prodavao robu navedenu u izreci pobijane presude, a koji proizvodi su sadržavali zaštićene žigove nositelja prava, a iz provedenog postupka vidljivo je da okrivljenik nije posjedovao dokumentaciju o nabavi robe od nositelja prava žiga ili ovlaštenog predstavnika, čime nije imao suglasnost nositelja prava žiga za prodaju takvih proizvoda.

15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, jer je za prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Zakona o žigu propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna (663,61 do 6.636,14 eura), te nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, što neosnovano traži žalitelj, posebno imajući u vidu raniju kažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj.

16. Također, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno odredio oduzimanje predmeta kojima je prekršaj počinjen u smislu odredbe članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.