REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-898/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Staniću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1465/2024-7 od 5. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 1465/2024-7 od 5. veljače 2025. godine, tako da se sudi:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.327,30 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe tj. od dana 30. rujna 2020. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije za refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, dok se za više presuđeno do iznosa od 2.654,46 eura (za 1.327,16 eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 447,35 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, računajući od presuđenja pa do konačne isplate dok se za više dosuđeno do iznosa od 957,75 eura (za 510,40 eura) zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 2.654,46 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe tj. od dana 30. rujna 2020. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da mu u istom roku od 15 dana nadoknadi i trošak parničnog postupka u iznosu od 954,75 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu kamatu od dana presuđenja pa do konačne isplate".

2. Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, nastalu usred objave tuženika na društvenoj mreži Facebook, budući da je, prema njegovoj tvrdnji, 24. srpnja 2015. na stranici, "tražim posao/nudim posao" objavljen tekst u kojem je tuženik iznio tvrdnje kojima je povrijeđena čast i ugled tužitelja.

4. U ovom postupku sporan je osnov i visina štete, odnosno je li objavom na društvenoj mreži Facebook povrijeđena čast i dostojanstvo tužitelja u tolikoj mjeri da bi to moglo izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, što bi onda predstavljalo osnov dosude naknade neimovinske štete.

5. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je isti prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, odnosno ista sadrži razloge odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP-a jer sud nije protivno odredbama toga Zakona donio presudu zbog ogluhe. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice;

- da je tužitelj tužitelj zbog objave na društvenoj stranici Facebook podigao privatnu tužbu protiv MŽ zbog počinjenja kaznenog djela uvrede. Taj postupak vodio se na Općinskom sudu u Splitu te je po završetku postupka donesena presuda 21. svibnja 2019. pod poslovnom oznakom i brojem K-898/2015 da bi MŽ bio kriv jer je na društvenoj stranici u namjeri da omalovaži ugled i dostojanstvo GŽ napisao: "Riješia bi ja njega ali je problem šta je srbin ŠŽ al ga ne smiš zvat ŠŽ nego braco da ljudi ne skuže...ma kreten svoju ženu ponižava, baca joj mobitel u smeće, dere se na nju nasred ulice, žena mu se boji svoje sjene...ne da je smrad. To je vrag u ljudskom obliku...a hostese šta reklamiraju duhan kad dolaze kod njega idu pod muškom pratnjom jer je onda pristojniji...pa je bilo da on nepriča mojin tonom osim kad maltretira onu jadnu ženu...ovaj dobije batine digne se i nastavi po istom...jer ko idući uđe tamo najeba je ka i mi bivši. a debilu ne mogu ništa...bolesno da ne može bolesnije". Na opisani način tuženik je dakle upravo koristeći prostranstva internetskog prostora svoje vrijeđanje i uvrede izrečene prema tužitelju učinio pristupačnim većem broju osoba odnosno svih onih koji su iz bilo kojeg razloga pregledavali vrlo traženu stranicu TRAŽIM POSAO/NUDIM POSAO- DALMACIJA. Vjerojatno velika većina od njih i sa željom da pronađu posao, a nakon ovakve objave tužitelj se svakako nikome od njih, tko je objavu pročitao, nije učinio poželjnim poslodavcem. Loš glas koji prati nekoga, pogotovo ukoliko je on na tržištu kao poslodavac lako se proširi, a teško se ispravi,

- da je tužitelj neko vrijeme radio kod tuženika te je bio ljut na njega što mu nije htio udovoljiti na način da mu plaću nije isplaćivao na njegov račun već na račun njegove supruge,

- da je saznao od prijatelja i supruge kako je objavljeno više uvrjedljivih, gore citiranih informacija te je trpio nelagodu radi čega je posegnuo za tabletama za smirenje koje je koristio njegov otac,

- da dugi niz godina tužitelj drži trgovinu i nikada nije imao nikakvih neugodnosti, a nakon ovog događaja da je u nekoliko navrata čuo od klijenata kako govore "idem ja kod G",

- da je tuženik u svom iskazu potvrdio kako je doista objavio navedene informacije što je bio rezultat njegove trenutačne gluposti i nepromišljenosti. Smatrao je da je kod tužitelja bio prevaren jer je došao raditi na mjesto grafičara, a radio je kao trgovac,

- da je tuženik doista teško povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti i bez obzira na to koliki broj ljudi je mogao vidjeti sve te uvrede i ružne riječi koje mu je uputio. Upućene riječi, isticanje nacionalnosti tužitelja te iznošenje navoda o njegovom odnosu prema supruzi ili hostesama koje su dolazile reklamirati duhan u trgovinu tužitelja, a što je sve opisano na stranici koja nudi posao i traži posao, odnosno služi za pronalaženje posla nezaposlenim osobama da je posebno stigmatizirao tužitelja kao poslodavca. Nadalje, da je na sve navedeno tužitelja označilo lošom osobom, nasilnikom, općenito osobom koja koristi svoju poziciju poslodavca za iskorištavanje žena-hostesa. Stoga, da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti, nacionalnosti i ugled i da mu zbog toga mora naknaditi štetu.

8. Sud prvostupanjski je smatrao da je tužitelju bilo opravdano dosuditi pravičnu naknadu u iznosu od 2.654,46 € (ranijih 20.000,00 kuna) pritom imajući u vidu da je naknada neimovinske štete način da se djelomično umanje nastale posljedice duševnih patnji, da na neki način budu ekvivalent za povrijeđeno dobro, a ujedno djeluju i prevencijski i to na način da će tuženik ubuduće i te kako paziti kada bude komunicirao sa drugim ljudima u iznošenju svojih stavova. Uz iznos dosuđene pravične novčane naknade sud je tužitelju priznao i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos teku od dana podnošenja tužbe jer to tako uostalom propisuje i odredba čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) a koja propisuje da obveza pravične naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

8.1. Slijedom svega naprijed navedenog prihvaćen je zahtjev tužitelja u cijelosti, a posebno je istaknuto tuženiku svojim kazivanjem nije uvjerio sud u niti jednu od izrečenih tvrdnji na račun tužitelja. Posebno se to odnosi na tuženikov navod o dijelom uskraćenoj plaći, na navod o tome da tužitelj ponižava i fizički zlostavlja svoju suprugu, na navod o ugroženim hostesama koje su u trgovini nudile duhanske proizvode i posebno na navod o tome da je tužitelj inzistirao da ga zovu S kako bi prekrio svoje srpsko porijeklo. Nasuprot tome tužitelj je bio vjerodostojan, iskren, istinit i logičan u svojem kazivanju o tome kako je doživio i proživio sve one uvrede koje mu je tuženik nanio odnosno izrekao putem društvene stranice i time ih učinio dostupnim velikom broju ljudi.

9. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a visina je određena pozivom na Tbr.7. i Tbr.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje u tekstu: Tarifa).

10. Ovaj žalbeni sud, prihvaća stav prvostupanjskog suda da je objavom navedenih informacija na način kako je gore navedeno, doista tužitelju prouzročena povreda prava osobnosti jer su navedenom objavom navedene takve kvalifikacije koje su svakako tu povredu mogle prouzročiti.

11. Nadalje, nedvojbeno je da je tuženik zbog predmetne objave na društvenoj stranici Facebook, po privatnoj tužbi tužitelja u predmetu toga suda broj K-898/2015 od 21. svibnja 2019. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela kako je opisano u predmetnoj presudi. Međutim, činjenica da je tuženik na štetu tužitelja počinio kazneno djelo protiv ugleda, časti – uvredom sama za sebe ne znači da tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu.

12. Međutim, s obzirom na sve gore navedeno, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo – odredbu članka 1100. ZOO-a na štetu tuženika kada je tužitelju s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos od 2.654,46 eura. Naime, iznos od 1.327,30 eura ukazuje se primjerenim okolnostima konkretnog slučaja. Dakle, niti sporna objava niti sadržaj komentara pojedinačno niti njegovoj ukupnosti nije takav da je tužitelju mogla nastati šteta u opsegu kako je to zaključio prvostupanjski sud, odnosno koja bi opravdavala dosuđene pravične novčane naknade u navedenom iznosu. Dakle, iznos od 1.327,30 eura ukazuje se primjerenim okolnostima u konkretnog slučaja.

13. Stoga je primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti presudu prvostupanjskog suda te naložiti tuženiku isplatu navedenog iznosa, a za više presuđeno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate temeljem odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a.

14. Kako je povodom žalbe tuženika preinačena presuda prvostupanjskog suda u odluci o glavnoj stvari, valjalo je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučiti o trošku cijelog postupka.

15. Prvostupanjski sud primjenom Tarife je pravilno utvrdio da ukupan trošak tužitelja u parnici iznosi 954,75 eura. Međutim, kako je tuženik uspio u sporu istom je valjalo priznati trošak sastava žalbe sa pripadajućim PDV-om. Kako su, međutim, stranke djelomično uspjele u parnici odluku o troškovima postupka valjalo je utemeljiti na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, jer je tužitelj uspio u sporu sa 75 % svojih zahtjeva (u odnosu na osnov i visinu), a tuženik sa 25 % zahtjeva. Stoga je tužitelju valjalo obistiniti 50 % od ukupnih troškova što iznosi 447,35 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16. S obzirom na sve navedeno, suđeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić