REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj: P-1757/2019-45

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mileni Blagonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženice GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik CŠ, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ĆŠ, mag.iur. iz [adresa] i zamjenika punomoćnika tuženika UŠ, odvjetničkog vježbenika u Puli, dana 5. veljače 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 3.904,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19.3.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu radi isplate glavnice u iznosu od 14.112,49 EUR (106.330,56 HRK).

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za isplatu iznosa od 950,07 EUR (7.158,28 HRK).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem br. 8234 od 20.6.2012. tuženici kao korisnici invalidske mirovine utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje od 1.1.2000. do 30.4.2012. u iznosu od 126.710,08 HRK. Predlaže da sud obveže tuženicu da mu isplati iznos od 113.488,84 HRK sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5.11.2013. do isplate. U podnesku od 24.2.2020. navodi da je tražbina djelomično namirena pa snižava tužbeni zahtjev na iznos od 112.950,79 HRK sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5.11.2013. do isplate. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom nakon provođenja financijskog vještačenja potražuje isplatu iznosa od 18.017,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19.3.2024. do isplate. Navedeni iznos sastoji se od glavnice u iznosu od 106.330,56 HRK (14.112,49 EUR) i zakonske zatezne kamate obračunate na glavnicu do 8.11.2022. u iznosu od 29.419,58 HRK (3.904,65 EUR).

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Ističe da se na temelju predmetnog rješenja HZMO već provodi ovrha kod FINE na 1/3 njezine mirovine, da je tužitelja pravovremeno obavještavala o stupanju u radni odnos u Republici Italiji, no da tužitelj nije tu promjenu nije sproveo, već joj je i dalje isplaćivao punu mirovinu, da je odmah čim je saznala za nepripadnu isplatu mirovine obavijestila HZMO da obustavi isplatu mirovine i podmirila iznos od 1.297,99 HRK. Ne osporava obvezu plaćanja predmetnog duga, no predlaže da se otplata duga nastavi i dalje ovrhom. Tijekom postupka navodi da je neosnovan dio tužbenog zahtjeva radi isplate glavnice jer tužitelj za to već ima ovršnu ispravu na temelju koje provodi ovrhu

3. U dokaznom postupku pročitani su: spis HZMO, broj 8234, rješenje HZMO - Područne službe u Puli od 20.6.2012. (3,4), banka podataka do značajnih mirovinskih primanja (6), analitika regresa (7-12), izvansudska korespondencija stranaka (13, 14, 18), nalozi klijenta (19), analitika regresa (20), dokumentacija FINA-e (21-23), rješenje HZMO – Područne službe u Puli od 8.11.1999. (29-31), od 27.4.2012. (32-34), analitika regresa (35-41), dokumentacija FINA-e (57-59), upit na podatke OIB-a (60), analitika regresa (62-70), korespondencija stranaka iz mirovinskog predmeta (81-83), iskaz tuženice, analitika regresa (99-108), nalaz i mišljenje vještaka Marina Rameše od 18.3.2024. (123-134).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je u djelomično osnovan, a djelomično nedopušten.

5. Među strankama nije sporno da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem u predmetu br. 8234 od 20.6.2012. tuženici kao korisnici invalidske mirovine utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje od 1.1.2000. do 30.4.2012. u iznosu od 126.710,08 HRK, te da tužitelj na temelju tog rješenja protiv tuženice provodi ovrhu kod FINE.

6. Sporno je pripada li tužitelju pravo na zakonsku zateznu kamatu na glavnicu iz predmetnog rješenja, kao i je li dopušten tužbeni zahtjev radi isplate glavnice s obzirom da u odnosu na glavnicu već postoji pravomoćno i ovršno rješenje na temelju kojeg se protiv tuženice provodi ovrha kod FINE.

7. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u mirovini od 1.1.1998., da je 1998. i 1999. dolazila kod tuženika u službu za besplatne informacije informirati se može li kao umirovljenik sa invalidskom mirovinom raditi vani, s obzirom da je 1.7.1997. počela raditi vani. Tamo joj je rečeno da može raditi u inozemstvu, jedino da ne smije raditi posao sa kojeg je otišla u mirovinu, a to je bio posao elektrozavarivača koji u inozemstvu nisam radila. HZMO-u nije prijavila da sam zasnovala radni odnos u Republici Italiji, jer nije smatrala da treba. Poslije 2009. je dostavljala podatke o zaposlenju u Italiji. Ne znam je li se žalila na rješenje HZMO od 20.6.2012. kojim joj je utvrđena isplata nepripadne mirovine u iznosu od 126.710,08 kuna, vjerojatno nije, jer nije imala za to novaca, a i smatrala je da u postupku protiv države neće uspjeti. HZMO-u, odnosno tom zaposleniku HZMO- a za besplatne pravne savjete obraćala 1998. i 1999. godine, te mu je rekla da sam 1. srpnja 1997. zasnovala radni odnos u Republici Italiji, sezonski radni odnos, no ne sjeća se je li u vezi toga sastavljen zapisnik.

8. Sud ne prihvaća iskaz tuženice jer je subjektivan i usmjeren na ostvarivanje povoljnijeg pravnom položaja u ovome sporu. Navodi tuženice da je pravovremeno obavijestila tužitelja o zasnivanju radnog odnosa u Republici Italiji su nedokazani, s obzirom da iz sadržaja mirovinskog predmeta proizlazi da tuženica o tome nije obavijestila HZMO, već je to utvrđeno na temelju anonimne prijave iz 2009. godine. Također, te činjenice uopće nisu od značaja za donošenje ove presude, jer je kraj činjenice da je tuženici izvršena nepripadna isplata mirovine, što je utvrđeno u pravomoćnom i ovršnom rješenju donesenom u pravnom postupku, protiv kojeg tuženica nije izjavila žalbu, tuženica dužna vratiti ono što joj je nepripadno isplaćeno.

9. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Marinu Rameši, na okolnost visine glavnice, visine zakonske zatezne kamate na glavnicu i uračunavanja plaćenih iznosa.

10. Iz pisanog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 14.3.2024. utvrđeno je da visina glavnice do dana izrade nalaza i mišljenja iznosi 106.330,56 HRK, odnosno 14.112,49 EUR, dok zakonska zatezna kamata s uračunatim otplatama do 8.11.2022., kada je izvršena posljednja uplata, do dana izrade nalaza i mišljenja iznosi 29.419,58 HRK, odnosno 3.904,65 EUR.

11. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje, te ga i sud prihvaća jer je u potpunosti objektivno i stručno.

12. Odredbom iz 166. st. 1. čl. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, dalje u tekstu ZOMO) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Prema st. 2. istog članka obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Prema st. 3. istog članka Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi. Prema st. 5. istoga članka to je rješenje ovršna isprava. Prema odredbi čl. 170. ZOMO na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ZOMO.

13. Tužbeni zahtjev radi isplate glavnice u iznosu od 14.112,49 EUR (106.330,56 HRK) nije dopušten jer je odlučivanje o navedenom prema odredbi iz čl. 166. st. 3. ZOMO u upravnoj nadležnosti HZMO-a, a ne u sudskoj nadležnosti općinskog suda. Osim toga, o obvezi isplate glavnice u upravnom postupku je već doneseno pravomoćno rješenje pa se radi i o pravomoćno presuđenoj stvari. Stoga je u ovome dijelu tužbu valjalo odbaciti, sve u skladu sa odredbom iz čl. 16. i čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu ZPP).

14. Odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

15. S obzirom da tuženica nije tužitelju vratila iznos nepripadno isplaćene mirovine iz upravnog rješenja od 20.6.2012. od 126.710,08 HRK u roku koji je određen tim rješenjem, a koje je rješenje postalo ovršno 5.11.2013., to od navedenog dana pa sve do isplate, tuženica tužitelju duguje i zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos, koja prema provedenom financijskom vještačenju iznosi 29.419,58 HRK, odnosno 3.904,65 EUR, pa je valjalo tuženicu obvezati na isplatu navedene zakonske zatezne kamate tuženiku i odlučiti kao u točki. I. izreke, sve na temelju odredbe iz čl. 29. st. 1. ZOO-a. Tužitelju je na osnovi odredbe iz čl. 29. st.2. i čl. 31. st. 2. ZOO-a dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od 19.3.2024.

16. S obzirom da je konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva radi isplate glavnice u iznosu od 950,07 EUR (7.158,28 HRK), to je na temelju odredbe iz čl. 193. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki II. Izreke rješenja.

17. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) i odredbi Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/13, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, u daljnjem tekstu Tarife). S obzirom da je tužitelj s osnovom i visinom djelomično uspio u sporu, sud kvalitativno i kvanititativno uspjeh tužitelja u sporu cijeni sa 61%, a tuženice sa 39%. Stoga tuženica ne ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška, dok tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije tražio naknadu parničnog troška.

18. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Puli 5. veljače 2026.

Sudac

Milena Blagonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

- Pun. tužitelja

- Tuženiku