REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-280/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Grada Vodnjana – Dignano, OIB: 15554218499, Vodnjan, Trgovačka ulica 2, kojeg zastupa opunomoćenik Tiziano Sošić, odvjetnik u Puli, G. Tartini 15, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, OIB: 93993757343, Rovinjska 2a, radi utvrđivanja statusa imovine, 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942- 01/23-01/97, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 4. prosinca 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od u iznosu od 2.500,00 € (dvije tisuće pet stotina) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I- 942-03/21-01/56, URBROJ: 2163-24-02/11-22-19 od 21. lipnja 2022. u toč. 1. izreke utvrđeno je da su dana 18. prosinca 1954., nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], voćnjak, 2464 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu osobe na ime BL udv. Antonia rod. ŽL, suvlasnica u 2/8 dijela, nekretnina kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, štala, dvorište, 18 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu osobe na ime BL udv. Antonia rod. ŽL, suvlasnica u[1] /4 dijela, nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR, kuća, podul. 289 KPU, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu osobe na ime BL udv. Antonia rod. ŽL, suvlasnica u 1/4 dijela, temeljem odredbe čl. 1. Sporazuma između SFRJ i Republike Italije od 3. srpnja 1965. o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954., kao imovina optanta postala društveno vlasništvo, sada s pravom vlasništva Republike Hrvatske. Toč. 2. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli da nakon pravomoćnosti ovog rješenja provede po službenoj dužnosti prOmjenu zemljišnoknjižnog stanja na k. č. br. [katastarska čestica], voćnjak, 2464 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanjem prava suvlasništva na ime BL udv. Antonia rod. ŽL u dijelu od 2/8 uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime Republika Hrvatska, k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, štala, dvorište, 18 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanjem prav a suvlasništva na ime BL udv. Antonia rod. ŽL dijelu Od[1] /4 uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime Republika Hrvatska i k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR, kuća, podul. 289 KPU, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanjem prava suvlasništva na ime BL udv. Antonia rod. ŽL u dijelu Od 1/4 uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime Republika Hrvatska. Toč. 3. izreke utvrđeno je da u ovom postupku nije bilo troškova postupka.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/23-01/97, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 4. prosinca 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj tužbom osporava rješenje tuženika navodeći kako smatra da je tuženik pogrešno utvrdio kako se u odnosu na predmetnu nekretninu ustvari primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15

- službeni pročišćeni tekst), koji propisuje da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz st. 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Tužitelj ističe da se predmnjevu iz čl. 362. st. 3. ZV-a treba dovesti u vezu s čl. 388. st. 2. istog Zakona, kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Iz prethodno navedene odredbe čl. 362. st. 3. ZV-a jasno proizlazi da će se smatrati vlasništvom Republike Hrvatske samo one nekretnine za koje se ne može utvrditi čije su vlasništvo, odnosno tko je bio nositelj prava korištenja na tim nekretninama po propisima koji su važili do stupanja na snagu ZV-a, odnosno po pravilima u trenutku stjecanja prava. Tužitelj ističe da su nekretnine čiji se status utvrđivao osporenim rješenjem nesporno kao optantska imovina prešle u društveno vlasništvo na dan 18. prosinca 1954. Pravna osnova stjecanja ex lege od strane Općine Bale – Valle jesu Uredba o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini ("Službeni list" FNRJ broj 58/1947) odnosno Zakon o uknjižbi nekretnina u društveno vlasništvo ("Službeni list SFRJ" broj 12/1965). Naime, u vrijeme nacionalizacije predmetnih nekretnina bila je na snazi Uredba o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini ("Službeni list" FNRJ broj 58/1947), koja je predviđala u čl. 1. da je državnu nepokretnu imovinu trebalo uknjižiti u zemljišnim knjigama kao općenarodnu imovinu s oznakom organa kome je ova imovina predana na upravljanje (organ upravljanja). Stupanjem na snagu Zakona o uknjižbi nekretnina u društveno vlasništvo ("Službeni list SFRJ" broj 12/1965) prestala je važiti navedena Uredba, te je u čl. 3. navedenog Zakona bilo propisano da će se uknjižba nekretnina u društvenom vlasništvu izvršiti na osnovi pravomoćne odluke suda ili drugog nadležnog organa, kojom se utvrđuje da je nekretnina prešla u društveno vlasništvo. Čl. 4. st. 2. Zakona o uknjižbi nekretnina u društveno vlasništvo ("Službeni list SFRJ" broj 12/1965) bilo je propisano da ako se iz isprava na osnovi koje se uknjižuje nekretnina u društvenom vlasništvu ne može ustanoviti tko je nosilac prava korištenja, uknjižiti će se kao nosilac prava korištenja općina na čijem se teritoriju nalazi ta nekretnina. Upravo navedenu odredbu je tuženik trebao primijeniti pravilnom primjenom načela iz čl. 388. st. 2. ZV-a, kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Polazeći od gore navedenih odredaba, u ovom se slučaju ne može primijeniti predmnjeva iz čl. 362. st. 3. ZV-a, jer je na dan stupanja na snagu ZV-a (i čl. 362. st. 3. ZV-a) nositelj prava korištenja već bio utvrđen temeljem samog zakona i to primjenom čl. 4. st. 2. Zakona o uknjižbi nekretnina u društveno vlasništvo ("Službeni list SFRJ" broj 12/1965). Prema tome, pravni učinak čl. 4. st. 2. Zakona o uknjižbi nekretnina u društveno vlasništvo ("Službeni list SFRJ" broj 12/1965) i stjecanje prava korištenja ex lege od strane bivše Općine Rovinj (kao prednika zainteresirane osobe Općine Bale – Valle) izvršeno je prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima, pa time i prije stupanja na snagu predmnjeve iz čl. 362. st. 3. ZV-a, na koje se pogrešno poziva tuženik u drugostupanjskom rješenju. Čl. 388. st. 2. ZV-a je temelj zakonitosti i pravne sigurnosti te je istog potrebno pravilno primijeniti, pa se ne može zanemariti pravni učinak čl. 4. st. 2. Zakona o uknjižbi nekretnina u društveno vlasništvo ("Službeni list SFRJ" broj 12/1965), pa je na predmetnoj nekretnini potrebno uknjižiti upravo Općinu Bale – Valle, odnosno pravnog slijednika bivše Općine Pula. Nekretnine u ovom postupku su zgrade (građevine) pa se nikada na tu imovinu nije primjenjivao Zakon o građevinskom zemljištu. Tuženik se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja izravno poziva na odredbe Zakona o građevinskom zemljištu te navodi da pravo upravljanja koje su imale općine slijedom čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu, nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), već da se radi o pravu na gospodarenje tim zemljištem, i to do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva. Tužitelj smatra da je pogrešan pravni pristup tuženika kada se referira na odredbe Zakona o građevinskom zemljištu, iz nastavno navedenih razloga. Naime, uvidom u isprave koje je prvostupanjsko upravno tijelo pribavilo po službenoj dužnosti te koje se nalaze u spisu predmeta, vidljivo je da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišnim knjigama kao štala, dvorište (edificio), dok je k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišnim knjigama kao kuća (edificio), a uvidom u kopiju katastarskog plana vidljivo je da je riječ o zgradi (građevini) koja se nalazi unutar jezgre Grada Vodnjana – Dignano.

4. Obzirom na navedeno, tuženik se pogrešno poziva na čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu jer prednik tužitelja nije uopće stekao prava temeljem navedenog zakona, a niti se taj zakon mogao primijeniti na zgrade (građevine), koje su predmetom ovog postupka. Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj: 54/80, dalje: ZGZ) stupio je na snagu 8. siječnja 1981. te je potom bio predmetom više izmjena i dopuna ("Narodne novine" broj 42/86 i 41/88). Člankom 1. ZGZ-a propisano da se istim uređuje prijenos građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo u gradovima i naseljima gradskog karaktera te drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, i prava u pogledu korištenja i raspolaganja građevinskim zemljištem. Predmetom ovog postupka su zgrade (građevine), koje su kao takve već bile izgrađene u trenutku stupanja na snagu ZGZ-a, pa nisu mogle predstavljati "građevinsko zemljište" čiji bi prijenos, korištenje ili raspolaganje u društveno vlasništvo trebalo uređivati primjenom ZGZ-a. Stoga je pogrešan pravni pristup tuženika koji smatra da u nazočnom slučaju dolazi do primjene čl. 9. ZGZ (ili drugih odredbi ZGZ-a) koji tumači narav i doseg "prava upravljanja" koje su imale općine slijedom čl. 9. ZGZ, te navodi da to nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja).

5. Slijedom svega navedenog tužitelj je predložio da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati potonjem tijelu na ponovni postupak.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te predložio odbiti tužbeni zahtjev.

7. Županijsko državno odvjetništvo u Puli, kao zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu pridružilo se navodima i utvrđenjima osporenog rješenje slijedom čega je predloženo odbiti tužbeni zahtjev.

8. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 21. siječnja 2026. čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanih rješenja sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Prvenstveno valja reći kako stranke ne čine spornim da je u konkretnom slučaju riječ o optantskoj imovini, odnosno da su predmetne nekretnine u vlasništvu ŽL rođene **.**.1881. u [adresa], od Ž, udana za FL dana 4. veljače 1907., na temelju sklopljenog sporazuma između SFRJ i Italije od 18. prosinca 1954. s tim danom prenesene u društveno vlasništvo. Slijedom navedenog, pravilno utvrđuju upravna tijela da je pitanje naknade za predmetnu imovinu riješeno međunarodnim sporazumom, što tužitelj također ne osporava.

12. Donoseći pobijano rješenje tuženik se u istom poziva na odredbu čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu kojim je nakon novele 1990. ("Narodne novine" broj 53/90) propisano je da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi zemljište, ako tim zemljištem na temelju ustava i zakona ne upravlja druga društveno politička zajednica ili druga društveno pravna osoba. Zakon o građevinskom zemljištu je stavljen izvan snage stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno 1. siječnja 1997., a prema odredbama čl. 359 - 365 potonjeg Zakona trebao je izvršiti preostalu pretvorbu društvenog vlasništva jer je do 1. siječnja 1997. dio nekretnina prešao u status vlasništva na temelju posebnih propisa koji su regulirali pretvorbu određene vrste nekretnine. Pretpostavke za provođenje pretvorbe i stjecanje prava vlasništva prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima su da je određena stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, da pretvorba nije propisana posebnim zakonom i da je pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja stečeno na valjanom pravnom osnovu prema propisima koji su važili u vrijeme stjecanja. Čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 1.). Smatra se da je osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 2). Smatra se da su u vlasništvu Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.). Što je u stavku 1. do 3. ovoga članak određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st. 4.). Predmnijevu iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima treba dovesti u vezu s čl. 388. st. 2. Zakona kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona presuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se smatrati vlasništvom Republike Hrvatske samo one nekretnine za koje se ne može utvrditi čije su vlasništvo (odnosno tko je bio nositelj prava korištenja na tim nekretninama) niti po propisima koji su važili do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno po pravilima u trenutku stjecanja prava. Polazeći od naprijed utvrđenog činjeničnog stanja koje nije sporno, ovo drugostupanjsko tijelo ističe da se u ovom postupku ne može zanemariti pravno stajalište izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 671/09-3 od 12. svibnja 2010. koje se odnosi na nekretnine koje predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište, a koje je u zemljišnim knjigama upisano kao društveno vlasništvo. U tom rješenju Vrhovni sud upućuje na odredbu čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa ocjenjuje da pravo upravljanja koje imaju općine slijedom odredbe čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), već se radi o pravu na gospodarenje tim zemljištem, a do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva. To i, stoga, što potonji Zakon kada govori o društvenom vlasništvu i pravima koji izviru iz tog prava koristi formulaciju "prava korištenja" (npr. čl. 4. a Zakona o građevinskom zemljištu) pa je razvidno da se pod pravom upravljanja općine ne smatra da bi time općina bila titular prava koji izviru iz društvenog vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu. U konkretnom slučaju u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama nije upisan nositelj prava korištenja društvenog vlasništva (neizgrađenog građevinskog zemljišta), a pravo upravljanja iz čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu ne može se poistovjetiti s pravom korištenja iz čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa je stoga neosnovan prijedlog žalitelja, ovdje tužitelja, za upis prava vlasništva Grada Vodnjana na predmetnim česticama.

13. Sud prihvaća navedeno stajalište tuženika, a koje je izraženo i u presudi ovog suda poslovni broj UsI-1321/2023-13 od 8. travnja 2025., međutim u odnosu na tužbom osporavane k. č. br. [katastarska čestica] ZGR i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, obje k. o. [katastarska općina], koje su postojale i u vrijeme oduzimanja sud ocjenjuje da je sporno koga treba utvrditi vlasnikom. Naime, u zemljišnim knjigama je na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] upisana kako suvlasnica BL udv. F, a u posjedovnici je nekretnina označena kao "g.zgr. i dvor" dok je na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] upisana kako suvlasnica BL udv. F, a u posjedovnici je nekretnina označena kao "kuća". Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, može se zaključiti, ali nije nesporno utvrđeno, da se i sada radi o izgrađenom građevinskom zemljištu (građevinama) pa je u tom pravcu za istaknuti da se takva imovina koja je kao optantska imovina prešla u društveno vlasništvo sa danom 18. prosinca 1954. na temelju Sporazuma zaključenog između bivše SFRJ i Republike Italije, u to vrijeme prenosila u korištenje tadašnjim općinama.

14. Tužitelj, stoga, u tom dijelu osnovano upućuje na Zakon o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu ("Službeni list SFRJ" broj 12/65 i "Narodne novine" broj 52/71) u kojem je odredbom čl. 3. propisano da će se uknjižba društvenog vlasništva izvršiti na osnovi pravomoćne odluke suda ili drugog nadležnog tijela kojom se utvrđuje da je nekretnina prešla u društveno vlasništvo, na osnovi ovjerenog ugovora koji sadrži odredbu da se nekretnina može uknjižiti kao društveno vlasništvo i na osnovi jednostrane isprave kojom se vlasnik nekretnina odriče prava vlasništva u korist društvene zajednice. Prema odredbi čl. 4. toga Zakona, ako se iz isprave na osnovi koje se uknjižuje nekretnina u društvenom vlasništvu ne može ustanoviti tko je nositelj prava korištenja uknjižit će se kao nositelj prava korištenja općina na području koje se nalazi nekretnina.

15. Dakle, osnovani su tužbeni navodi da se nije moglo odlučiti o predmetnim česticama k. č. br. [katastarska čestica] ZGR i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ako nije utvrđeno o kakvoj se imovini radi, pa se prije odluke o istome treba utvrditi stvarno stanje predmetnih nekretnina i potom utvrditi stjecatelja imajući u vidu naprijed iznesena stajališta, kao i stajališta tuženika izražena u prethodno donesenim istovjetnim predmetima, koje je tužitelj priložio uz tužbu (KLASA: UP/II-942-01/22-01/70, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-23-02 od 11. travnja 2023., KLASA: UP/II-942-03/23-01/02, URBROJ: 514-04- 02-01-01-/07-23-02 od 27. studenog 2023., KLASA: UP/II-942-03/22-01/03, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24/02 od 12. srpnja 2024. i dr.).

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao što je to opisano u točki I. izreke presude.

17. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2., Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosima od po 1.000,00 eura, uvećanim za PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška (dakle tuženik) ne podmiri u ostavljenom roku. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sastava podneska od 22. prosinca 2025. budući se u istom podnesku ne iznose navodi koje tužitelj nije mogao istaknuti već u tužbi te stoga sud smatra kako se ne radi se o opravdanom trošku koji se može prevaliti na teret druge strane sukladno odredbi čl. 144. st. 1. ZUS-a. Nastavno, tužitelju nije priznat kao opravdan zatraženi putni trošak opunomoćenika na relaciji Pula-Rijeka-Pula radi pristupa na ročišta te trošak cestarine, a vođen razlozima ujednačenog postupanja u odnosu na priznavanje troškova postupka strankama koje zastupa odvjetnik. Naime, stav suda, izražen u nizu odluka ovog prvostupanjskog suda kao i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske je da trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi spor na teret protustranke može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda koji vodi spor. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 5. veljače 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv toč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv toč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjerka u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Tizianu Sošiću, odvjetniku u Puli, Tartini 1

- Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Pula, Rovinjska 2a