REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
71. Povrv-874/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sutkinji Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja DREN d.o.o., Otočac, Kralja Zvonimira 73, OIB: 77740772091, kojeg zastupa punomoćnica Ana Bobinac, odvjetnica iz Zagreba, Ljudevita Gaja 22, protiv tuženika BAUFILL d.o.o., Duga Resa, Lišnica 1B, OIB: 84065120591, kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 5. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-116/2025 (UPP/OS-Ovrv-14/2025) koje je dana 5. ožujka 2025. donio javni bilježnik Snježana Plavetić Zrnić iz Karlovca, Domobranska 6, a kojim se nalaže tuženiku BAUFILL d.o.o., Duga Resa, Lišnica 1B, OIB: 84065120591, da tužitelju DREN d.o.o., Otočac, Kralja Zvonimira 73, OIB: 77740772091:
- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, Račun 1195/01, namiri tražbinu u iznosu od 1.639,34 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 11.10.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1195,
- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, Račun 1196/01/01, namiri tražbinu u iznosu od 472,95 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 11.10.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1196,
- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, Račun 1093/01/01, namiri tražbinu u iznosu od 5.018,80 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 13.08.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1093,
- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, Račun 1339/01/01, namiri tražbinu u iznosu od 6.385,30 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 21.09.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1339,
- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, Račun 1523/01/01, namiri tražbinu u iznosu od 1.935,16 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 22.10.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1523,
kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 760,65 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR, s pozivom na broj 1195-1523, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.132,49 EUR-a, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Snježana Plavetić Zrnić iz Karlovca, donio je dana 16. prosinca 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj broj Ovrv-116/2025 (UPP/OS-Ovrv-14/2025) radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 15.451,55 EUR, te nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 760,65 EUR , sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik (tada ovršenik) je dana 5. ožujka 2025. izjavio prigovor slijedom čega je Općinski sud u Karlovcu rješenjem poslovni broj Povrv-134/2025 od dana 11. srpnja 2025. godine navedeno rješenje o ovrsi stavio van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog nalog, te se oglasio stvarno nenadležnim i predmet dostavio ovom sudu na odlučivanje.
3. U prigovoru tuženik (tada ovršenik) osporava rješenje o ovrsi u cijelosti kako po osnnovi tako i po visini, osporava da bi dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu predstavljala vjerodostojne isprave, te osporava da je preuzeo robu koja je navedena u utuženim računima, te osporava odluku o ovršnom trošku.
4. Tužitelj na ročištu dana 13. listopada 2025. godine i u daljnjem tijeku postupka navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji da je roba preuzeta i da su svi računi ostavljeni tuženiku, dok je tuženik ustrajao kod navoda iz prigovora.
5. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08; 96/08,123/08, 47/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023, dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
6. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.
8. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
9. Tijekom postupka sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. ZPP-a izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to izvod iz račune ( list 11-19 spisa), karticu partnera ( list 52-53 spisa), Izvod iz otvorenih stavki ( list 54 spisa) račune sa izdatnicam, potvrdama o slanju, potvrde o primitku i narudžbe ( list 52 do 80 i 83-112 spisa), dopis Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac ( list 114-132 spisa) te iskaze svjedoka ĆF, Ć i TF ( list 140-142 spisa).
Raspravnim rješenjem od 13. siječnja 2026. godine sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem direktora tuženika BF i svjedoka KF, budući je sud zaključio da u spisu postoji dovoljno dokaza temeljem kojih sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari, a svako daljnje provođenje dokaza ne bi bilo svrsishodno i samo bi pridonijelo odugovlačenju postupka.
10. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP-a) te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, sporno je predstavljaju li računi priloženi uz prijedlog za ovrhu vjerodostojne isprave u skladu sa čl. 31. Ovršnog zakona.
12. Prije svega valja istaknuti da su neosnovane tvrdnje tuženika da računi priloženi uz prijedlog za ovrhu ne predstavljaju vjerodostojne ispravu iz čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona. Ovo stoga jer je sud uvidom u predmetne račune utvrdio da isti sadrži sve što je potrebno , odnosno u njoj su naznačeni vjerovnik, dužnik, predmet ,vrsta opseg i vrijeme ispunjenja obveze.
13. U podnesku od 13. listopada 2025. ( i na ročištu 13. listopada 2025.) tužitlej je dostavio izvod iz otvorenih stavki, sve utužene račune i za svaki račun pripadajuću izdatnicu, potvrdu o slanju i dostavi računa kao i narudžbe tuženika
Uvidom u predmetne račune sud je utvrdio da se radi o isporuci robe iz asortimana tužitelja , koja roba je također navedena u izdatnicama koje se nalaze uz svaki račun, kao i potpis osobe koja je robu zaprimila, te potvrda o slanju odnosno primitku svakog računa i narudžbe.
Predmetna dokumentacije dostavljena je tuženiku, no tuženik nije osporio navode tužitelja o postojanju poslovnog odnosa niti je osporio vjerodostojnost i istinitost predmetnih računa- izdatnica narudžbenica i potvrda o primitku računa niti je dokazao da je predmetne račune osporavao ili ih ukoliko je smatrao da isti nije ništa dužan, da ih je vratio tužitelju
Iz iskaza svjedoka ĆF , zaposlenika tužitelja proizlazi da on radi na mjestu prodavača robe iz asortimana tužitelja, a što se tiče predmetnih računa svjedok potvrđuje da je tuženik naručio predmetu robu pisano ili telefonskim putem, da je tužitelj svu robu obuhvaćenu predmetnim računima isporučio tuženiku, a robu su preuzimali djelatnici tuženika KF i BF. Nije mu poznato koju funkciju je BF obavljao kod tuženika, te navodi da je roba nekada preuzimana direktno u dućanu tužitelja, a nekad je tužitelj robu direktno isporučivao na gradilište koje je označio tuženik. Što se tiče slanja računa, predmetne račune je računovodstvo tužitelja slalo računovodstvu tuženika.
Iz iskaza svjedoka TF zaposlenika tužitelja koji radi na mjestu voditelja prodaje proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog putem telefona ili emaila i to na način da je tuženik naručivao određenu robu iz asortimana tužitelja tužitelj je naručenu robu isporučivao na gradilišta tuženika tako na svakom računu piše na koje gradilište je tužitelj robu isporučivao i tko je robu preuzeo. Za tuženika je robu naručivao uglavnom direktor tuženika CF i KF, Računi su slali putem emaila s tim da naglašava da je tuženik sve račune zaprimio, ni jedan račun nije osporio niti je prigovorio bilo kojem računu, te d je prilikom preuzimanja robe potpisivana izdatnica.
Iz iskaza svjedoka NF zaposlenika tužitelja proizlazi da isti radi na radnom mjestu prodavača, da je tuženik je od tužitelja naručivao određenu robu iz asortimana tužitelja i to telefonski ili pisanim putem. Tužitelj je robu isporučivao tuženiku na način da je robu isporučivao na gradilište koje je odredio tuženik ili bi djelatnici tuženika robu preuzeli direktno od tužitelja. Robu su od tužitelja preuzimali BF i KF. Što se tiče predmetnih računa, računovodstvo tužitelja je račune za isporučenu robu slalo računovodstvu tuženika. Nema saznanja o tome da bi tuženik izjavio prigovore vezane za isporučenu robu i izdane račune, da su robu isporučivali on osobno, TF i UF.
14. Iz predmetne dokumentacije i iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o kupoprodaji iz čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO.) za koji ugovor nije potreba pisana forma.
15. Nadalje, uvidom u obavijest Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac ( list 115-115 spisa) sud je utvrdio da u vrijeme slanja dopisa proizlazi kako računi broj 1195/01/01 od 30. rujna 2023. godine na iznos od 1.639,347 eur i 1196/01/01 od 30. rujna 2023. na iznos od 472,25 eur nisu dostavljeni u knjigovodstveni servis. Nadalje iz obavijesti Porezne uprave proizlazi da je tuženik račune 1093/01/01 od 31. srpnja 2024. na iznos od 5.018,80 eur, račun 1339/01/01 od 20. rujna 2024. te račun 1523/01/01 od 21. listopada 2024 na iznos od 1.935,16 eur zavedeni u poslovnim knjigama tuženika, ali da isti nisu plaćeni i po istima nije odbijen pretporez, budući tuženik obračunava PFV po naplaćenim naknadama.
Dakle, nesporno je da je tuženi račune 1093/01/01, 1339/01/01 te račun 1523/01/01 zaveo u svoje poslovne knjige, znači da su mu računi dostavljeni, a ukoliko je smatrao da stranke nisu bile u poslovnom odnosu predmetne račune je trebao osporiti i vratiti tužitelju, a što tuženik nije učinio, iz čega dakle proizlazi da je tužitelj po navedenim računima robu naručio i da mu je ista isporučena, a što su potvrdili naprijed navedeni svjedoci. Što se tiče računa broj 1195/01/01 i 1196/01/01 od 30. rujna 2023. godine , sama činjenica da predmetne račune tuženik nije knjižio u svoje poslovne knjige ne znači da usluga po predmetnom računu nije izvršena, jer iz iskaza svjedoka ĆF, TF i NF proizlazi da je tuženik robu obuhvaćenu navedenim računima naručio od tužitelja i da je roba isporučena tuženiku. Činjenica da tuženik predmetne račun nije knjižio u svojim poslovnim knjigama ni na koji način ne ekskulpira tuženika da predmetnu uslugu plati, a takvo postupanje može predstavljati samo porezni prekršaj.
Ukoliko je tuženik smatrao da stranke temeljem navedenih računa nisu bile u poslovnom odnosu, ili da obveza tužitelja preuzeta u tom poslovnom odnosu nije izvršena, tuženik je bio dužan najkasnije po primitku računa isti osporiti i vratiti ga tužitelju, a tuženik niti je tvrdio niti je dokazao da je osporavao predmetne račune, stoga sud zaključuje da tuženik iznesenim prigovorima bezrazložno izbjegava plaćanje dospjele obveze, te zaključuje da je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 15.451,55 EUR osnovan u cijelosti.
Ovdje također valja napomenuti da je tužitelj na ročištu 13. siječnja 2026. godine dostavio u spis e mail korespondenciju između stranaka ( list 143 spisa), od 8. siječnja 2026. godine, a koju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao dostaviti do do zaključenja prethodnog postupka a iz čega proizlazi kako tuženik zapravo priznaje da je roba i po računima 1195/01/01 i 1196/01/01 naručena i isporučena te predlaže sporazum o nagodbi.
16. Primjenom pravila o teretu dokazivanja sud gore navedeno činjenično stanje smatra utvrđenim, a visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u račune i ostalu knjigovodstvenu dokumentaciju koje je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu i u tijeku postupka čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, stoga se utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos.
17. Zaključno treba istaknuti kako su temeljem odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni za izvršenjem obaveze dužan je platiti zateznu kamatu.
18. Slijedom navedenih utvrđenja, temeljem odredbe čl. 376. i čl. 9. ZOO-a te primjenom čl. 29. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a presuđeno je kao u točki I izreke ove presude.
19. Pobijanim javnobilježničkim rješenjem određen je trošak ovrhe u iznosu od 760,65 EUR, koji se sastoji od sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 625,00 EUR s uračunatim PDV-om i troška javnog bilježnika u iznosu od 135,65 EUR, a sud je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a navedeni trošak našao osnovanim, stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke.
20. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14,144/14 i 126/22, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama, prema zahtjevu za naknadu troškova (list 155 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta te vrijednost boda iznosu od 2,00 EUR.
21. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.
22. Tužitelju je tako kao potreban priznat sljedeći trošak: trošak:, trošak pristupa na ročišta dana 13. listopada 2025., 9. prosinca 2025. i 13. siječnja 2025., u iznosu od po 500,00 EUR-a, svako ( Tbr.9.1. Tarife, dakle 1.500,00 EUR-a što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.875,00 EUR.
Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,49 EUR-a kao i trošak pristupa svjedoka TF u iznosu od 157,00 EUR. Dakle ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.132,49 EUR-a, stoga je odlučeno kao u točki II izreke.
U Zagrebu, 5. veljače 2026.
Sudac
Marija Krajnović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu 100,49 eur
-tuženiku po odvj.
-kal. 30 dana