REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pn 364/22-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Anti Udovičiću, odvj. u Splitu protiv tuženika HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Martićeva 71, zastupanog po pun. iz odvj. društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 6. studenog 2025. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 5. veljače 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 800,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 3. listopada 2022. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 74,32 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 3. listopada 2022. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 37,68 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 1.594,88 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. veljače 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužiteljica je ustala tužbom pred ovim sudom dana 3. listopada 2022. g. u kojoj je navela da je dana 11. rujna 2021. g. imala prometnu nezgodu u Splitu na križanju Vukovarske ulice s Ulicom slobode koju da je skrivio državljanin Slovenije i koja se dogodila na način da je štetnik oduzeo prvenstvo prolaza tužiteljici na križanju, ušao u njenu traku i udario je izguravši tužiteljicu s ceste uz napomenu da to vozilo nije smjelo ući u smjer kojim se je kretala tužiteljica bez da je propusti. Tuženik da je pasivno legitimiran temeljem odredbe čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a budući da je šteta počinjena vozilom stranih registarskih oznaka. Tužiteljica da je odmah po nezgodi prevezena na HKP KBC-a Split, gdje joj je utvrđena tzv. trzajna ozljeda vrata i stavljen Schantzov ovratnik. U nalazima je liječnik neurolog naveo da je tužiteljica zadobila oštećenje živčanih vratnih korijenova C6 i C7, a u zaključnom neurološkom nalazu od 19. svibnja 2022. g. navedeno je da je stanje kronično. Ograničenu pokretljivost vrata da je utvrdio i liječnik fizijatar. Tužiteljica je provodila fizikalnu terapiju u dva navrata, a liječila se i kod liječnika psihijatra. Navedeno je da tužiteljica radi zadobivenih ozljeda trpi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je na ime pravične novčane naknade zatražen ukupan iznos od 22.000,00 kn. Tužiteljica da radi ozljeda trpi i imovinsku štetu i to s osnova tuđe pomoći i njege te troškova liječenja te je s te osnove zatražena isplata ukupnog iznosa od 2.000,00 kn. Tužiteljica da je bila prisiljena fizikalnu terapiju provesti u privatnoj ustanovi. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata navedenih iznosa s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik nije osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, priznao je nastanak štete te osnovu odgovornosti te naveo da se tužiteljica nije obratila tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete, čime da bi bili izbjegnuti nepotrebni troškovi postupka. Tuženik da je, bez padanja u zakašnjenje, dana 13. veljače 2023. g. isplatio tužiteljici iznos od 18.000,00 kn odnosno 2.389,01 EUR čime da je tužiteljici naknađena imovinska i neimovinska šteta u cijelosti radi čega je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 10. travnja 2025. g. te je tužiteljica s osnove naknade neimovinske štete zatražila isplatu iznosa od 800,00 EUR, a s osnove naknade imovinske štete radi potrebe tuđe njege i pomoći isplatu iznosa od 112,00 EUR, sve s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom potvrde Postaje prometne policije Split od 29. listopada 2021. g., zapisnika od 11. rujna 2021. g. i medicinske dokumentacije za tužiteljicu i njenog zdravstvenog kartona. Sud je izveo dokaz vještačenjem po vještacima dr. AJ, spec. ortopedije, dr. Ireni Pintarić, spec. neurologije i dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatrije.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela radi ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koju je doživjela 11. rujna 2021. g., upravljajući automobilom Renault Clio, [registarska oznaka], a koju je skrivio vozač vozila stranih registarskih oznaka.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

Naime, tužiteljica je u tužbi zatražila isplatu ukupnog iznosa od 24.000,00 kn odnosno 3.185,35 EUR s pripadajućim kamatama, a u podnesku od 10. travnja 2025. g. isplatu ukupnog iznosa od 912,00 EUR s pripadajućim kamatama, pa je trebalo primijeniti odredbu čl. 464. st. 2. ZPP-a prema kojoj: ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama tog Zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR daljnji postupak provest će se prema odredbama tog Zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

Pasivna legitimacija tuženika među strankama nije bila sporna. Tuženikova odgovornost temelji se na odredbi čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), prema kojoj oštećena osoba kojoj je u RH nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st. 1. tog Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

Osim pasivne legitimacije među strankama nije bila sporna ni osnova odgovornosti tuženika te je kao spornu trebalo raspraviti samo visinu štete. Treba navesti da se radi o primjeni odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, prema kojoj, ako je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Što se tiče koncepcije neimovinske štete, potrebno je primijeniti odredbe novog ZOO-a koji je uveo objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Prema riječima vještaka specijaliste ortopedije dr. AJ tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, postavljena joj je imobilizacija Schanzovim ovratnikom, nakon zbrinjavanja na HKP KBC Split odlazila je na kontrolne preglede kod fizijatra te je prema nalazu zabilježena napeta vratna muskulatura, rotacija i laterofleksija u terminalnom zaostajanju te je obavila fizikalnu terapiju i višekratno pretragu EMNG. Prema posljednjem nalazu EMNG od 19. svibnja 2022. g. kod tužiteljice je zabilježen bol u vratu, srednje teška radikulopatija spinalnih korjenova C6 i C7 obostrano više lijevo te je navedeno da je stanje kronično te je i dalje preporučena fizikalna terapija. Vještak je naveo da je zbog posljedica navedenih ozljeda s ortopedske strane kod tužiteljice ostala ograničena pokretljivost vratne kralježnice lakog stupnja koju je procijenio s 2 % umanjenja životne aktivnosti što da se odnosi na potrebu ulaganja dodatnih napora za rad u prisilnom položaju glave, primjerice rad s kompjuterom, pri obavljanju poslova s uzdignutim rukama te pri naglim okretajima glave. Naveo je i da je tužiteljica trpjela jake bolove jedan dan, dva tjedna bolove srednjeg intenziteta i dva mjeseca bolove lakog intenziteta. Tuđa njega i pomoć da je tužiteljici bila potrebna za vrijeme nošenja imobilizacije Schanzovim ovratnikom i to za obavljanje osobne higijene i oblačenje u periodu od dva tjedna jedan sat dnevno.

Sud je proveo i dokaz vještačenjem po vještakinji neurologu dr. Ireni Pintarić koja je ponovila da je tužiteljica u nezgodi 11. rujna 2021. g. zadobila istegnuće mišića vrata te je tjedan dana nosila Schanzov okovratnik, da se tužila na bol i trnjenje ruku pa je 2. studenog 2021. g. napravljen neurološki pregled i elektromioneurografija (EMNG) te je kod tužiteljice na pregledu kod neurologa konstatirana slabija motorika lijeve šake, bolovi u vratu uz oslabljenu rotaciju vrata, a u nalazu EMNG utvrđeno postojanje srednje teškog oštećenja korjenova C 6 i C7 kao i svježe oštećenje lijevog korijena C6. Tužiteljica je provela fizikalnu terapiju nakon koje je prilikom kontrolnog pregleda konstantirana napetost mišića trapezijusa i ograničenost rotacije vrata. Nadalje, da je četiri mjeseca nakon ozljede napravljen još jedan EMNG koji je verificirao uz srednje teško oštećenje korijena C6 i C7 od ranije tada već subkroničnu leziju C6 koja je 19. svibnja 2021. g. verificirana kao kronična lezija C6. Zaključila je da je tužiteljica nakon istegnuća mišića vrata zadobila trajno oštećenje lijevog korijena C6 uz postojanje oštećenja od ranije korjenova C6 i C7, a prema EMNG pretrazi. To oštećenje da se očituje slabijom finom motorikom posebno palca lijeve šake kao i nekih malih mišića lijeve šake te mišića lijeve podlaktice. Opisana oštećenja procijenila je kao umanjenje životnih aktivnosti od 4 %, a s obzirom na dob tužiteljice i stupanj opisanih ograničenja. U odnosu na trajanje i intenzitet bolova koje je trpjela tužiteljica, vještakinja se suglasila s procjenom vještaka ortopeda. Dodala je da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 10 dana dok je nosila ovratnik, a sve kako je procijenio vještak ortoped.

Na pitanje suda da li se procijenjeno umanjenje životnih aktivnosti tužiteljice radi oštećenja jednog živčanog korijena ima pribrojiti procijenjenom umanjenju od strane vještaka ortopeda vještakinja je odgovorila da se ukupan zbroj ima umanjiti i procijeniti kao jedinstveno umanjenje od 5% jer se radi o istom sustavu.

Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja sudskih vještaka ortopeda i neurologa.

Proveden je i dokaz vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Nikoli Sikirici koji je, nakon pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, naveo da je tužiteljica tri dana poslije nezgode pregledana na hitnom psihijatrijskom prijemu te da joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i preporučeno uzimanje lijekova iz klase anksiolitika i hipnotika. Izrazio je mišljenje da je tužiteljica u trenutku događaja doživjela primarni strah u trajanju od oko pola minute, da se nakon toga nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 do 4 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 3 tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 10 tjedana. Što se tiče dijagnoze akutne reakcije na stres odgovorio je (na pitanje pun. tužiteljice) da kod tužiteljice nema trajnih posljedica na psihičko zdravlje tužiteljice te da, prema kliničkoj praksi i literaturi, akutna reakcija na stres može teoretski trajati najduže mjesec dana, a u konkretnom slučaju, s obzirom da je tužiteljica pregledana tri dana nakon nezgode te da poslije toga nije pronašao psihijatrijskih nalaza, pretpostavio je da se tužiteljičino psihičko stanje stabiliziralo.

Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada tužiteljici sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, jer su to upravo osnovne kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina novčane satisfakcije. Tako je sud vodio računa o duljini i intenzitetu fizičkih bolova kojima je bila izložena tužiteljica, o tome da se radi o mladoj osobi stradaloj u dobi od 35 godina, da će tužiteljica u daljnjem životu povremeno ali neizostavno osjećati posljedice ove nezgode jer će imati tegobe prilikom rada u prisilnom položaju glave (rad s kompjuterom primjerice), pri obavljanju poslova s uzdignutim rukama ili pri naglim okretajima glave te će imati oslabljenu finu motoriku palca lijeve šake kao i nekih od malih mišića lijeve šake kao i mišića lijeve podlaktice. Sud je vodio računa i da je tužiteljica morala proživjeti strah u trenutku nezgode i kasnije tijekom liječenja.

Radi svega navedenog tužiteljici bi, po ocjeni ovog suda, pripadao iznos od 3.700,00 EUR na ime novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a uzimajući u obzir da je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. g. na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50%. Od tog iznosa trebalo je oduzeti iznos koji je tužiteljici isplaćen u mirnom postupku od 18.000,00 kn, što odgovara iznosu od 2.389,01 EUR i tako dobiti iznos od 1.310,99 EUR, što po ocjeni suda predstavlja preostali dio s osnove neimovinske štete koji tuženik duguje tužiteljici i što znači da je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zatražen u visini od 800,00 EUR u cijelosti osnovan.

Tuženik je, naime, u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos od 18.000,00 kn, čime da je u cijelosti naknađena i imovinska i neimovinska šteta. Tužiteljica je u podnesku od 8. listopada 2023. g. potvrdila da joj je isplaćen dio štete u iznosu od 2.389,01 EUR s tim da nije nikad zaprimila specifikaciju uplate pa da je za uplaćeni iznos umanjila iznos zatražene neimovinske štete. S tim se postupkom u cijelosti slaže ovaj sud jer tuženik do kraja raspravljanja nije obrazložio detalje uplate, pa je prihvaćeno da se uplata odnosila samo na pretrpljenu neimovinsku štetu jer je to za tužiteljicu najpovoljnije.

Na dosuđeni iznos tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate i to počevši od 3. listopada 2022. g. pa do isplate.

Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Kako je tužiteljica isplatu zatezne kamate zatražila od dana podnošenja tužbe, te kako tuženik nije prigovorio da je šteta nastala nakon toga, proizlazi da je zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete u cijelosti osnovan.

Tužiteljica je pravilno zatražila isplatu zatezne kamate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako je sud odlučio u izreci.

Tužiteljica je, nadalje, navela da joj pripada i imovinska šteta radi toga što joj je bila potrebna tuđa njega i pomoć u ukupnom trajanju od 14 sati. Iz Cjenika Doma za starije i nemoćne osobe Lovret o cijeni pružanja tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera u kući koji je objavljen na Internetu proizlazi da je u spornom razdoblju cijena sata takve njege i pomoći iznosila 40,00 kn, što bi ukupno iznosilo 560,00 kn, odnosno 74,32 EUR.

Prema stajalištu sudske prakse, naime, cijenu nemedicinske kućne pomoći potrebno je utvrditi pribavljanjem podataka od osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći trećima, primjerice od ustanova koje pružaju nemedicinsku skrb osobama kojima je takva pomoć potrebna i to ponajprije na području na kojem oštećenik živi. Tužiteljica je uz podnesak od 10. travnja 2025. g. dostavila Odluku o cijenama usluga u Domu za starije i nemoćne osobe Lovret od 28. travnja 2023. g. iz koje proizlazi da je cijena pružanja tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera u kući po satu 8,00 EUR. Cjenik koji je dostavila tužiteljica nije bilo moguće primijeniti jer su te cijene u primjeni od 1. svibnja 2023. g., a tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna tijekom nošenja Schanzovog ovratnika nakon nezgode od 11. rujna 2021. g.

Kako tužiteljici iz ovog osnova prije podnošenja tužbe nije ništa isplaćeno, te kako je tužiteljica u uređenom tužbenom zahtjevu iz ovog osnova zatražila isplatu iznosa od 112,00 EUR proizlazi da je njen zahtjev djelomično osnovan za iznos od 74,32 EUR, dok je u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 37,68 EUR s pripadajućim kamatama zahtjev tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan.

Na dosuđeni iznos glavnice iz ovog osnova tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 3. listopada 2022. g. do isplate odnosno od podnošenja tužbe, što je po ocjeni ovog suda u cijelosti osnovano, jer tužiteljici zatezna kamata na iznos koji joj je bio potreban radi toga što joj je trebala tuđa njega i pomoć pripada od dana kad je prestala potreba za pružanjem takve pomoći što je nesumnjivo prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

U uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljica nije zatražila naknadu imovinske štete radi troškova liječenja.

U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka treba navesti da je sud odlučio dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva iako je do preinake došlo nakon zaključenja prethodnog postupka. Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema st. 2. ove odredbe iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Treba navesti da je u sudskoj praksi izražen stav da u sporovima za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja jer u trenutku podnošenja tužbe kao i u trenutku zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je na pripremnom ročištu u pravilu i predloženo provođenje medicinskog vještačenja u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a. U protivnom provedeno vještačenje ne bi imalo smisla, jer, ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250. ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao sastaviti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga je zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u parnicama radi naknade štete radi povrede prava osobnosti nakon provođenja dokaza medicinskim vještačenjima dopuštena, s kojim se stavom u cijelosti slaže ovaj sud.

Odluka o troškovima postupka donesena je pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženika trebalo obvezati na plaćanje cjelokupnog troška kojem je bila izložena tužiteljica vodeći spor. Tužiteljici je trebalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima od 25. travnja i 6. studenog 2024. g. i 9. travnja i 6. studenog 2025. g. po 75 bodova (ukupno 375 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 28. siječnja 2025. g. i sastava podneska od 10. travnja 2025. g. po 18,75 bodova (ukupno 37,5 bodova).

Ukupan broj bodova od 412,5 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (825,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, za zatraženu pristojbu tužbe (78,31 EUR) i presude (39,82 EUR) te za trošak koji je tužiteljica platila za vještačenja (445,50 EUR) i tako dobiti iznos od 1.594,88 EUR, što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužiteljici i koji je dužan podmiriti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 9. listopada 2022. g. i 8. listopada 2023. g. kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer je sud ocijenio da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice (odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te je sud u izreci presude odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 5. veljače 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).