Poslovni broj Pr-42/2024-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Matulić Sumić i partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Pravni fakultet u Splitu, Domovinskog rata 8, OIB: 03541568700, zastupanog po punomoćniku Josipu Mrkliću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 05. veljače 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.263,69 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 497,55 Eura od 10.11.2019.,

- na iznos od 497,55 Eura od 10.12.2019.,

- na iznos od 497,55 Eura od 10.01.2020.,

- na iznos od 507,50 Eura od 10.02.2020.,

- na iznos od 507,50 Eura od 10.03.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.04.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.05.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.06.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.07.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.08.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.09.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.10.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.11.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.12.2020.,

- na iznos od 509,67 Eura od 10.01.2021.,

- na iznos od 530,26 Eura od 10.02.2021.,

- na iznos od 530,26 Eura od 10.03.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.04.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.05.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.06.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.07.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.08.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.09.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.10.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.11.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.12.2021.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.01.2022.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.02.2022.,

- na iznos od 532,52 Eura od 10.03.2022.,

- na iznos od 534,77 Eura od 10.04.2022.,

- na iznos od 534,77 Eura od 10.05.2022.,

- na iznos od 534,77 Eura od 10.06.2022.,

- na iznos od 534,77 Eura od 10.07.2022.,

- na iznos od 534,77 Eura od 10.08.2022.,

- na iznos od 534,77 Eura od 10.09.2022.

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 2.381,25 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 05. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 2.885,34 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u visini od 625,00 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj RH iz [adresa] (dalje: tužitelj) 07. rujna 2022. Općinskom sudu u Splitu podnosi tužbu protiv tuženika Pravni fakultet u Splitu (dalje: tuženik) u kojoj navodi da među strankama neće biti sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 5. srpnja 1991. do 30. rujna 2006., kada se zapošljava kao prorektor za pravne, kadrovske i opće poslove Sveučilišta u Splitu. Među strankama da neće biti sporno niti to da je tužitelj na radnom mjestu prorektora Sveučilišta u Splitu bio zaposlen u vremenskom razdoblju od 1. listopada 2006. do 30. rujna 2014. Za vrijeme rada na Sveučilištu u Splitu, tužitelj da je kao vanjski suradnik Pravnog fakulteta obavljao nastavu iz nastavnih predmeta Pomorsko i opće prometno pravo i Pomorsko osiguranje na temelju Ugovora o djelu sklopljenih za svaku akademsku godinu između tuženika (kao naručitelja) i tužitelja (kao izvođača). Odlukom Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta u Splitu broj: 01-32/3-2009 od 10. veljače 2009. tužitelj da je izabran u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora - (trajno zvanje) u području društvenih znanosti, znanstveno polje pravo, za znanstvenu granu Pomorsko i opće prometno pravo, za nastavni predmet Pomorsko i opće prometno pravo. Odlukom Senata Sveučilišta u Splitu od 27. veljače 2009. Ur.broj: 01-1-31/6a-2009 da je potvrđen izbor tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora - trajno zvanje. U toj odluci da je izostavljena riječ „naslovno“, no, da nema nikakve sumnje da je riječ o potvrdi odluke Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta u Splitu od 10. veljače 2009. broj: 01-32/3-2009 o izboru tužitelja, jer da je upravo ta odluka bila podloga za stavljanje navedene točke na dnevni red i predmetne odluke Senata. Ovu odluku Senata kao ni Fakultetskog vijeća da nitko nikada nije osporio u bilo kojem postupku niti je tražio njezin ispravak, niti tadašnji dekan, a ni njegovi nasljednici. U svrhu pojašnjenja pojma „naslovno zvanje“, tužitelj navodi da se razlika između „naslovnog“ znanstveno-naslovnog zvanja i zvanja bez odrednice „naslovno“ sastoji samo u radno-pravnom statusu osoba koje se u ta zvanja biraju. U naslovna znanstveno-nastavna zvanja da se biraju osobe koje ne zaključuju ugovor o radu sa sastavnicom u kojoj su izabrani u naslovno zvanje već sklapaju poseban ugovor (o djelu ili ugovor o vanjskoj suradnji), ovo sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je bio na snazi u vrijeme izbora tužitelja, a čl. 92. st. 2. danas važećeg Zakonu („Narodne novine“ br. 3/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17). Osobe koje imaju ugovor o radu na odgovarajućem radnom mjestu na Sveučilištu ili sastavnici da se ne mogu birati u naslovna zvanja. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju da ne sadrži nikakva ograničenja u vezi takvog izbora, stoga da se priznavanje izbora stečenog naslovnog znanstveno-nastavnog zvanja kod izbora u zvanje i na odgovarajuće radno mjesto provodi jednako na svim sveučilištima u Republici Hrvatskoj, ukoliko nisu propisani dodatni uvjeti na nekoj od sastavnica sveučilišta, a ukoliko jesu, kod izbora u zvanje i na odgovarajuće radno mjesto da se provjeravaju samo dodatni uvjeti. Dodatno pojašnjenje ovog pojma da je dala KH, načelnica Samostalnog sektora za pravne poslove Ministarstva znanosti i obrazovanja kao svjedokinja na ročištu 24. studenog 2021. u parnici koja se vodi između tužitelja i tuženika pred Općinskim sudom u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020, kada je iskazala: „na upit suca što znači naslovno zvanje mogu reći da su to zvanja koja su identična nastavnim zvanjima u koje se osobe biraju prilikom izbora na radno mjesto, samo što ovdje nema sklapanja ugovora o radu, već se sklapa ugovor o djelu jer se radi o vanjskoj suradnji.“ te dalje „…ali sam iz dokumentacije vidjela kako postoji odluka Senata iz koje je vidljivo kako izvršen izbor prof. RH u znanstveno nastavno zvanje redovnog profesora u trajnom zvanju u vrijeme kada je obnašao dužnost prorektora.„ U Ugovorima o djelu sklopljenim između tužitelja i tuženika, u odredbi članka 7. izričito da je navedeno: „Ugovorne strane su suglasne da se izvođač, po prestanku dužnosti prorektora za pravne i kadrovske poslove Sveučilišta u Splitu, ima pravo vratiti na Pravni fakultet u Splitu u radni odnos s punim radnim vremenom na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na Katedri za pomorsko i opće prometno pravo, za koje je imao zaključen ugovor o radu prije izbora na dužnost prorektora i za koje radno mjesto nije izvršena supstitucija financiranja, te izvoditi nastavu u skladu sa studijskim programom i izvedbenim planom nastave na Pravnom fakultetu u Splitu“. Tuženik da nije postupio u skladu s navedenom odredbom, da je odbio izvršiti svoju obvezu te da je tek nakon više od mjesec dana odugovlačenja, točnije 4. studenog 2014. s tužiteljem potpisao ugovor o radu, ali na radnom mjestu redovitog profesora – I. izbor, umjesto na radno mjesto redovitog profesora – trajno zvanje, iako se na to obvezao i iako je tužitelj imao sve potrebne uvjete za to radno mjesto. Tužitelj da je nakon više od mjesec dana neizvjesnog statusa i pritiska pristao na zaključenje ugovora za to radno mjesto jer u tom trenutku nije imao druge mogućnosti, odnosno u protivnom bi ostao bez posla. Činjenica da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor za navedeno radno mjesto kako bi smanjio štetu nastalu neispunjenjem ugovorne obveze tuženika, da ga ne lišava prava na naknadu štete zbog toga što tuženik nije ispunio svoju obvezu. Tužitelj da je protiv tuženika podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu za isplatu iznosa od 124.431,00 kn s kamatama na ime razlike između plaće koju je dobivao u razdoblju od 10. listopada 2014. do 10. rujna 2019. i plaće koja bi mu pripadala da je Pravni fakultet ispunio svoju ugovornu obvezu i s njim sklopio ugovor o radu na radnom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju. Na njegov prijedlog da je određen Općinski sud u Šibeniku kao drugi mjesno nadležni sud. Tužbom u ovom predmetu tužitelj pak traži naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze tuženika da s njim sklopi Ugovor o radu na radnom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju u iznosu od 2.109,00 kn mjesečno, koliko iznosi razlika plaće između dva navedena radna mjesta od 10. rujna 2019. pa do dana podnošenja ove tužbe. Tuženik da ne raspolaže podacima o isplatama plaća za radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, pa da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke. Pravna osnova ovog tužbenog zahtjeva da je odgovornost za štetu koju tužitelj trpi zbog neispunjenja ugovorne obveze tuženika. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 75.924,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje pobliže specificira u tužbenom zahtjevu. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 28. listopada 2022. tuženik osporava tužbu u cijelosti. Prvenstveno ističe da je tužba tužitelja nejasna u cijelosti te da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Navodi da nije jasna pravna osnova zahtjeva dok da je samu visinu tužbenog zahtjeva tužitelj odredio jednostrano, bez ikakve dokumentacije temeljem koje bi sud mogao izvršiti provjeru. Osim toga, u točci 11. tužbe tužitelj da sam navodi da ne raspolaže podacima o isplatama plaća na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, tako da je očito da osnovanost zahtjeva tužitelja u pogledu visine ne može ni proizlaziti iz činjenica navedenih u tužbi. Tužitelj da navodi da je pravna osnova ovog zahtjeva odgovornost za štetu koju trpi zbog neispunjenja obveze tuženika iz Ugovora o djelu, a u tužbi isti ne tvrdi da je uopće tražio sklapanje ugovora o radu na neko drugo radno mjesto niti da je ikada tražio ispunjenje ugovora o djelu na kojeg se poziva, već da je u sporazumu s tuženikom sklopio Ugovor o radu od 01. listopada 2014. S obzirom na to da je tužitelj u sporazumu s tuženikom sklopio navedeni Ugovor o radu da ne postoje osnovne pretpostavka za naknadu štete, da nema oštećenika, štetnika ni protupravnosti. Kao što tužitelj navodi u točci 9. tužbe, isti da je već podnio tužbu protiv tuženika i vodi spor po istoj pravnoj osnovi, za naknadu štete koja mu je navodno nastala za ranije razdoblje od 10. listopada 2014. do 10. rujna 2014. i to pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem Pr-62/2020 koji je u završnoj fazi. S obzirom na to da je tužitelj podnio zahtjev za svrsishodnu delegaciju, predlaže da sud prvenstveno odluči da li će taj zahtjev uputiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. U slučaju da sud zahtjev uputi Vrhovnom sudu te Vrhovni sud isti usvoji, logičnim smatra spajanje predmeta s postupkom koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem Pr-62/2020.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1-220/2024-2 od 10. svibnja 2024. je za postupanje u ovom predmetu određen Općinski sud u Zadru.

4. U odnosu na navod tuženika da je tužba u cijelosti nejasna sud ističe da takav navod nije osnovan. Naime, sud je prilikom prethodnog ispitivanja tužbe ispitao da li je tužba sastavljena sukladno čl. 186. ZPP i čl. 106. ZPP te je ocijenio da predmetna tužba sadrži sve što sukladno čl. 186. ZPP i čl. 106. ZPP tužba treba sadržavati da bi se po istoj moglo postupiti kao i da je ista razumljiva.

5. Nakon što je u postupku provedeno financijsko vještačenje, tužitelj je podneskom od 09. srpnja 2025. tužbeni zahtjev uredio sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju društva ovlaštenog za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja financija, a na koji nalaz i mišljenje ni tužitelj ni tuženik nisu imali prigovora, na način da sada od tuženika potražuje isplatu iznosa od 18.263,69 Eura sa zakonskim zateznim kamatama. Kako je početno tužbom tužitelj od tuženika (po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi) potraživao isplatu iznosa od 10.076,85 Eura (75.924,00 kn), to podneskom od 09. srpnja 2025. tužitelj u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) vrši preinaku tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, međutim, kako se ovdje radi o preinaci tužbe koju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao izvršiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (budući je preinaka izvršena sukladno nalazu i mišljenju vještaka koje se kao dokaz u parničnom postupku provodi tek u tijeku dokaznog postupka, dakle, u fazi glavne rasprave) poradi čega je ova preinaka sukladno čl. 190. st. 2. ZPP dopuštena, a tuženik se nije niti protivio ovako izvršenoj preinaci tužbe budući se upustio u raspravljanje o tako preinačenoj tužbi bez da se prethodno usprotivio preinaci, to je sud u ovom postupku odlučivao o tako preinačenoj tužbi (pri čemu nije donosio posebnu odluku kojom dopušta preinaku budući nije bilo protivljenja preinaci tužbe pa o izvršenoj preinaci nije niti bilo potrebno odlučivati posebnim rješenjem).

6. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao Odluku Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Splitu broj: 01-32/3-2009 od 11. veljače 2009. (list spisa 8), Odluku Sveučilišta u Splitu ur.broj: 01-2-31/61-2009 (list spisa 9), Ugovor o djelu od 30. rujna 2011. (list spisa 10-11), Ugovor o djelu od 28. rujna 2012. (list spisa 12-13), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. listopada 2014. (list spisa 14-15), zapisnik Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020 od 24. studenog 2021. (list spisa 16-199), izjavu prof. dr. sc. JH i ČH (list spisa 20), presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž R-12/2024-3 od 11. ožujka 2024. (list spisa 26-35, 36-45), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd-2883/2024-2 od 03. rujna 2024. (list spisa 57-59), spis Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020 (prileži predmetnom spisu), presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske Zahtjev br. 42009/10 (list spisa 70-83), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 600,00 Eura (list spisa 96) i nalaz i mišljenje društva ovlaštenog za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja financija Vještačenja Bijelić d.o.o. Šibenik od 30. lipnja 2025. (list spisa 103-111). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi s tim što sud ističe da je po prijedlogu tužitelja sud prvotno odredio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĆH, JH i ZH te saslušanjem parničnih stranaka, međutim, kako su tužitelj i tuženik (u zajedničkom podnesku od 07. ožujka 2025. te opetovano kasnije tijekom postupka) predložili da sud umjesto saslušanja označenih svjedoka i parničnih stranaka pročita njihove iskaze dane u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem označenih svjedoka i parničnih stranaka te je pročitao njihove iskaze dane pred Općinskim sudom u Šibeniku u predmetu poslovni broj Pr-62/2020 koji se vodio među strankama ovog postupka u svezi činjenični i pravno identičnog tužbenog zahtjeva, samo za ovdje utuženom prethodno razdoblje. Također je za istaknuti da sud radi ostvarenja načela ekonomičnosti i vodeći da se ovdje radi o radnom sporu koji je hitne naravi, a i obzirom su stranke koje nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka na ročištu glavne rasprave 21. siječnja 2026. navele da nije potrebno pozivati sudskog vještaka da usmeno pred sudom iznese pisani nalaz i mišljenje, nije pozivao sudskog vještaka na sudsko ročište radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja koje je prethodno dano u pisanom obliku.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.1. Isplatu iznosa u visini od 18.263,69 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj od tuženika potražuje po osnovi naknade štete koja mu je nastala zbog toga što tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu i s tužiteljem sklopio ugovor o radu za radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, posljedično čemu je tužitelju nastala šteta u visini razlike bruto plaće koju bi ostvario radom na radnom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju i bruto plaće koju je ostvario radom na radnom mjestu redovitog profesora – I. izbor u periodu od listopada 2019. do uključno kolovoza 2022.

7.2. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

7.3. Odredba čl. 336. st. 1. ZOO propisuje da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

7.4. Odredba čl. 342. st. 1. ZOO propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi pri čemu st. 2. tog članka propisuje da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

7.5. Konačno, odredba čl. 346. st. 1. ZOO propisuje da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnim u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

8. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj u razdoblju do 30. rujna 2006. bio u radnom odnosu s tuženikom i to temeljem ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta redoviti profesor – I. izbor.

8.1. Nadalje, u postupku među strankama nije sporno niti to da je tužitelj od 01. listopada 2006. u radnom odnosu sa Sveučilištem u Splitu na kojem sve do 30. rujna 2014. obavlja dužnost prorektora za pravne, kadrovske i opće poslove Sveučilišta u Splitu.

8.2. Pri tome, sud uvidom u Ugovor o djelu od 30. rujna 2011. (list spisa 10-11) utvrđuje da je tužitelj kao izvođač za ovdje tuženika kao naručitelja u akademskoj godini 2011./2021. izvodio nastavu iz nastavnih predmeta Pomorsko i opće prometno pravo na IV. godini (VII. i VIII. semestar) i Pomorsko osiguranje na IV. godini (VII. semestar) Integriranog sveučilišnog diplomskog studija prava. Nije pri tome sporno da je tužitelj ovu nastavu izvodio kao vanjski suradnik tuženika.

8.3. Nadalje, sud uvidom u Ugovor o djelu od 28. rujna 2012. (list spisa 12-13) utvrđuje da je tužitelj kao izvođač za ovdje tuženika kao naručitelja u akademskoj godini 2012./2023. izvodio nastavu iz nastavnih predmeta Pravo osiguranja na IV. godini (VII. semestar), Pomorsko i opće prometno pravo na IV. godini (VIII. semestar), Pravo zaštite morskog okoliša (IX. Semestar) i Pravo unutarnje plovidbe (IX. Semestar) u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora u trajnom zvanju Integriranog sveučilišnog diplomskog studija prava. Nije pri tome sporno da je tužitelj ovu nastavu izvodio kao vanjski suradnik tuženika.

8.4. Istaknimo u svezi navedenog da iz Odluke Senata Sveučilišta u Splitu klasa: 003- 08/14-05/0013, urbroj: 2181-202-14-0015 od 18. rujna 2014. (prileži spisu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020) proizlazi da nastavnik ili znanstvenik tijekom obavljanja javne dužnosti na koju je imenovan ili izabran odnosno radi čijeg je obavljanja sklopio odgovarajući ugovor, može obavljati nastavu i baviti se znanstvenim radom na Sveučilištu u Splitu ili njegovim sastavnicama tako da sa Sveučilištem u Splitu ili njegovom sastavnicom zaključi odgovarajući ugovor; da se nastavnik ili znanstvenik koji obnaša javnu dužnost ima pravo, sukladno ugovoru sa Sveučilištem u Splitu ili njegovom sastavnicom, vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije odlaska na javnu dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno članku 103. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju; da se Rektor i prorektori Sveučilišta u Splitu po prestanku mandata imaju pravo vratiti na radno mjesto na kojem su radili prije odlaska na rektorsku odnosno prorektorsku dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto; te da se Rektor i prorektori Sveučilišta u Splitu izabrani odnosno imenovani prije donošenja ove Odluke, imaju pravo vratiti na radno mjesto na kojem su radili prije odlaska na rektorsku odnosno prorektorsku dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto; te da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja.

9. Nadalje, iz sadržaja Ugovora o djelu od 30. rujna 2011. (list spisa 10-11) kao i Ugovora o djelu od 28. rujna 2012. (list spisa 12-13) proizlazi da su (člankom 7. Ugovora) tužitelj i tuženik kao ugovorne strane ugovorile da se tužitelj ima pravo po prestanku dužnosti prorektora za pravne i kadrovske poslove Sveučilišta u Splitu vratiti kod tuženika u radni odnos s punim radnim vremenom na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na Katedri za pomorsko i opće prometno pravo, za koje je imao zaključen ugovor o radu prije izbora na dužnost prorektora i za koje radno mjesto nije izvršena supstitucija financiranja te izvoditi nastavu u skladu sa studijskim programom i izvedbenim planom nastave kod tuženika.

9.1. Dakle, i Ugovorom o djelu od 30. rujna 2011. kao i Ugovorom o djelu od 28. rujna 2012. tužitelj i tuženik ugovaraju pravo tužitelja odnosno obvezu tuženika sklopiti ugovor o radu s punim radnim vremenom na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na Katedri za pomorsko i opće prometno pravo.

9.2. Međutim, usprkos tako ugovorenoj obvezi za zasnivanje radnog odnosa za radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. listopada 2014. (list spisa 14-15) proizlazi da su tužitelj kao zaposlenik i tuženik kao poslodavac 01. listopada 2014. sklopili ugovor o radu za obavljanje poslova redovitog profesora – I. izbor na predmetima Pomorsko i opće prometno pravo i Pravo osiguranja Integriranog sveučilišnog diplomskog studija prava s početkom rada 01. listopada 2014. Nesporno je pri tome među strankama da od 01. listopada 2014. na dalje, dakle, i kroz cijelo ovdje utuženo razdoblje, tuženik tužitelju obračunava i isplaćuje plaću za radno mjesto redovitog profesora – I. izbor, a osim što nije sporna ova činjenica proizlazi i iz rješenja Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu klasa: 120-02/11-01/0071 od 01. listopada 2014. (list 12 spisa Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020).

9.3. Kao relevantno se ovdje ističe to da je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 01. listopada 2014. (list spisa 14-15) ugovoreno (člankom 1.) da se sklapanjem tog Ugovora reaktivira radni odnos između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao zaposlenika nakon povratka tužitelja s dužnosti prorektora za pravne i kadrovske poslove Sveučilišta u Splitu, koju je dužnost tužitelj obnašao od 1. listopada 2006. do 30. rujna 2014.

9.4. Nadalje se kao relevantno ističe i to da je ovdje tuženik 11. veljače 2009. donio Odluku broj: 01-32/3-2009 od 11. veljače 2009. (list spisa 8) kojom se ovdje tužitelj bira u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) u području društvenih znanosti – polje prava, za znanstvenu granu pomorsko i opće prometno pravo, za nastavni predmet Pomorsko i opće prometno pravo. Iako pri tome iz Odluke Sveučilišta u Splitu ur.broj: 01-2-31/61-2009 (list spisa 9) proizlazi da je na 31. sjednici Senata Sveučilišta u Splitu održanoj 27. veljače 2009. jednoglasno donesena odluka kojom se potvrđuje izbor tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora – trajno zvanje za područje društvenih znanosti, polje pravo, grana pomorsko i opće prometno pravo na Pravnom fakultetu u Splitu, cijeneći sadržaj ovih dviju Odluka sud kao nedvojbeno utvrđuje da je Odlukom Senata Sveučilišta u Splitu od 27. veljače 2009., usprkos tome što je iz iste izostavljena riječ „naslovno“, potvrđen upravo izbor tužitelja izvršen Odlukom tuženika od 11. veljače 2009. odnosno upravo izbor tužitelja u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora – trajno zvanje.

10. Iskazujući pred Općinskim sudom u Šibeniku u predmetu poslovni broj Pr-62/2020 (list tog spisa 59-60) tužitelj navodi da je on redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Splitu postao u lipnju 2004. godine, da je dužnost dekana obavljao od 01. listopada 2004. do kraja rujna 2006., a od 01. listopada 2006. pa slijedećih deset godina da je bio zaposlenik Sveučilišta u Splitu na radnom mjestu prorektor za pravne i kadrovske poslove; da je Pravni fakultet u Splitu 2009. godine raspisao natječaj za radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju i da je Vijeće Pravnog fakulteta donijelo odluku 2009. godine koju je potvrdio Senat u veljači 2009. godine o njegovom izboru, ističući da je donesena odluka o njegovom izboru u naslovno zvanje jer je bio zaposlenik Sveučilišta u Splitu, a ne Pravnog fakulteta u Splitu; on da se je na fakultet vratio 01. listopada 2014., a u 8 godina mandata prorektora 7 godina da je radio na Pravnom fakultetu kao vanjski suradnik na temelju ugovora o djelu i onog trena kada je dobio naslovno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju da je u njegov ugovor o djelu unesena klauzula da se ima pravo vratiti na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, ali problem da je nastao u zadnjoj akademskoj godini 2013./2014. kada ga je rektor JH obavijestio da ga Pravni fakultet neće primiti nazad odnosno kada mu je rečeno da je on u pravu, ali dok to dobije na sudu će proći 4-5 godina. Dalje tužitelj iskazuje i to da je njemu dekan HH dao ugovor 04. studenog 2014., on da je bio u velikoj neprilici jer je svaki mjesec otplaćivao stambeni kredit u visini 16.500,00 kn pa kada mu je dekan ponudio ugovor na radno mjesto redovitog profesora on da je to prihvatio, ali da su se oni dogovorili da se raspiše natječaj za radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju jer je on to zvanje već imao, što da je i učinjeno krajem 2015. godine, ali na Fakultetskom vijeću u ožujku 2016. godine da izvješće stručnog povjerenstva nije prihvaćeno i njemu da je bilo jasno o čemu se tu radi, o tome što su u Odluci Senata ispuštene riječi „naslovno zvanje“, ali to da uopće u ovom slučaju nije bitno jer da jeste li redoviti profesor u trajnom zvanju zavisi od ispunjavanja jednog propisa koji se zove Uvjeti rektorskog zbora iz kojeg da se mora ispuniti 6 od predviđenih 12 uvjeta, a on da je ispunio 8. Sud nije našao razloga poradi kojeg ovakav iskaz tužitelja ne bi prihvatio kao istinit, a obzirom je isti u bitnom potvrđen sadržajem spisu priležećih materijalnih dokaza, kao i uostalom iskazima svjedoka KH, ZH i JH.

10.1. Naime, svjedokinja KH u postupku koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio pod poslovnim brojem Pr-62/2020 iskazuje (list tog spisa 29-30) da je ona zaposlenica Ministarstva znanosti i obrazovanja, da poznaje tužitelja i da u svezi predmeta ovog spora može iskazati to da je tužitelj bio prorektor u dva mandata u vrijeme kada su prorektori bili državni dužnosnici i tada da je postojala mogućnost da se državni dužnosnici po prestanku dužnosti vrate na svoje prethodno radno mjesto prema sklopljenom sporazumu sa svojom matičnom ustanovom gdje su prethodno imali ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dakle, ono s čime se tužitelj obratio Ministarstvu da je upravo njegov povratak na svoje staro radno mjesto, a nakon čega da su oni dali tumačenje da s obzirom je postojala jedna klauzula u njegovom ugovoru oni smatraju da je to sporazum dvije strane temeljem kojeg se tužitelj može vratiti na prethodno radno mjesto, ali u konkretnom slučaju da je tužitelj vraćen na drugo radno mjesto u odnosu na ono za koje su se stranke sporazumjele, a razlika između ta dva radna mjesta da je ta što je to radno mjesto redovitog profesora – prvi izbor manje od ovog koje je tužitelj prije radio i tu da je manja plaća i manji koeficijent, dalje iskazujući da kad je tužitelj otišao na radno mjesto prorektora on jeste bio redoviti profesor prvi izbor, ali u međuvremenu za vrijeme dok je obnašao dužnost prorektora da je radio temeljem ugovora o djelu kao vanjski suradnik na Pravnom fakultetu te je ispunio uvjete za izbor u trajno zvanje redovitog profesora, koji da je izbor i izvršen. Na upit suda što znači „naslovno zvanje“ svjedokinja KH je pojasnila da su to zvanja koja su identična nastavnim zvanjima u koje se osobe biraju prilikom izbora na radno mjesto, samo što ovdje nema sklapanja ugovora o radu već se sklapa ugovor o djelu jer se radi o vanjskoj suradnji, dalje na upit da li su uvjeti za izbor u naslovno zvanje i ono koje nema tu odrednicu jednaki iskazujući da su uvjeti za izbor u nastavno-znanstvena zvanja identični i za naslovno i za ona koja se biraju kada se osoba zapošljava odnosno ne naslovna. Nadalje, svjedok ZH u postupku koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio pod poslovnim brojem Pr-62/2020 iskazuje (list tog spisa 31) da je on prije umirovljenja bio glavni tajnik Sveučilišta u Splitu pa da mu je poznat tužitelj koji je bio prorektor u vrijeme kada je on otišao u mirovinu, da se on sjeća sjednice Senata koja je bila početkom 2009. godine mada se ne sječa točnog datuma, misli da je to bilo početkom 2009. godine i na toj sjednici da je bila potvrda izbora profesora u trajno zvanje, pojašnjavajući da je najprije taj izbor izvršen na Pravnom fakultetu i onda je dostavljeno Senatu Sveučilišta u Splitu na potvrdu i na toj sjednici da je prof. RH potvrđen u redovitog profesora trajno zvanje, dodajući da je toj sjednici nazočio i dekan Pravnog fakulteta prof. R, da nitko nije reagirao na tu potvrdu i ni na koji način reagirao na ovaj izbor pa da bi se reklo da su ono što su tražili i dobili. Konačno, svjedok JH je u postupku koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio pod poslovnim brojem Pr-62/2020 iskazao (list tog spisa 31) da je on čuo da su se pojavili stanoviti problemi kada se prof. RH vratio sa mjesta prorektora u matičnu ustanovu i da postoje stanoviti problemi vezano za taj izbor, da je pitanje hoće li se moći priznati izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora kao trajno zvanje, da je čuo da su tužitelja vratili na radno mjesto redovitog profesora prvi izbor, dodajući da on misli da je 2.500,00 kn razlika u plaći između ta dva zvanja, ali i da je razlika u kriterijima za izbor, konačno navodeći da on nije čuo da bi se itko tko se vraćao sa mjesta prorektora na radno mjesto koje je ranije obnašao imao ovakav problem kao prof. RH. Kako su iskazi svih troje svjedoka u bitnom potvrđeni sadržajem materijalnih dokaza izvedenih u ovom postupku, a svjedoci nisu niti osobno zainteresirani za ishod spora pa sud ne nalazi razloga poradi kojih bi u postupku u kojem su saslušani lažno iskazivali izlažući se time opasnosti od kaznenog progona za učin kaznenog djela (davanja lažnog iskaza pred sudom) za koje je zapriječena kazna zatvora, sud je ove iskaze ocijenio vjerodostojnima i prihvatio ih kao istinite.

10.2. Što se pak tiče iskaza dekana tuženika CH (list 60-61 spisa Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020), isti je iskazao da treba razlikovati izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje od izbora na radno mjesto te da tužitelj dok je bio prorektor nije zadržao ugovor s Pravnim fakultetom, a da je trebao ostati 10% na Pravnom fakultetu, međutim, on da je bio 100% zaposlenik Sveučilišta i to da je jedan detalj koji nije zanemariv. Taj dio iskaza sud prihvaća kao vjerodostojan jer je potvrđen sadržajem materijalnih dokaza u spisu, identično kao što je materijalnim dokazima u spisu potvrđen i onaj dio iskaza u kojem upitan da li je tužitelj obavljao nastavu na Pravnom fakultetu u Splitu za vrijeme prorektorske dužnosti dekan tuženika CH odgovara da samo iz ugovora može zaključiti da jest i da on vjeruje da jest, te na daljnji upit da li mu je poznato da bi se prorektori i rektori Sveučilišta nakon završenog mandata imali pravo vratiti na ranije ili odgovarajuće radno mjesto u sastavnici Sveučilišta s koje su otišli, odgovara da je on negdje pročitao da je bila takva odluka, ali da je tužitelj praktički vraćen na radno mjesto na kojem je bio prije odlaska na Sveučilište, a to da je mjesto redovitog profesora – I. izbor. Međutim, daljnji dio iskaza dekana tuženika CH, onaj u kojem isti iskazuje da ugovori o djelu nikad nisu sadržavali klauzulu da bi nekog bili dužni primiti na radno mjesto vezano uz naslovno zvanje koje ugovaratelj ima, oni da sklapaju ugovore o vanjskoj suradnji s mnogim vanjskim ugovarateljima od kojih su neki u tim naslovnim zvanjima, ali nikad da se ne navodi da će im se omogućiti kad se ispune neke okolnosti rad na fakultetu u punom radnom vremenu, sud nije cijenio istinitim ovo jer je taj dio iskaza protivan sadržaju i Ugovora o djelu od 30. rujna 2011. (list spisa 10-11) i Ugovora o djelu od 28. rujna 2012. (list spisa 12-13) kojim su tužitelj i tuženik ugovorili obvezu tuženika sklopiti ugovor o radu s tužiteljem s punim radnim vremenom na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na Katedri za pomorsko i opće prometno pravo. Preostali dio iskaza dekana tuženika CH, onaj u kojem on iznosi svoje pravno tumačenje odredbi predmetnih Ugovora o djelu te u kojem iznosi tumačenje koje u svezi ove konkretne situacije daje nadležno Ministarstvo, su za ovaj sud irelevantni jer isti ne predstavljaju stvarne činjenice, a jedini nadležan za tumačenje ugovornih kao i primjenjivih zakonskih odredbi za potrebe donošenja odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu je sud.

10.3. Uvidom u dokumentaciju nastalu povodom natječaja pod brojem klasa: 112-01/11- 01/0095, Ur.broj: 2181-207-01-04-16-000 od 7. siječnja 2016. (koja prileži spisu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020) proizlazi da je Sveučilište u Splitu, Pravni fakultet objavilo natječaj za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) u području društvenih znanosti – polje pravo, za znanstvenu granu pomorsko i općeprometno pravo, za nastavni predmet Pomorsko i općeprometno pravo, te za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) u području društvenih znanosti – polje pravo, za znanstvenu granu upravno pravo i uprava, za nastavni predmet Upravno pravo, te da pristupnici trebaju ispunjavati uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

10.4. Nadalje, uvidom u Odluku Pravnog fakulteta u Splitu broj Klasa: 003-08/11-06/0308, Ur.broj: 2181-207-01-01-16-0001 od 25. travnja 2016. (koja prileži spisu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2020) proizlazi da je na sjednici Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta u Splitu održanoj 22. ožujka 2016., a vezano uz Natječaj za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) u području društvenih znanosti – polje pravo, za znanstvenu granu pomorsko i općeprometno pravo, za nastavni predmet Pomorsko i općeprometno pravo, donesena Odluka kojom se ne prihvaća mišljenje i prijedlog Stručnog povjerenstva za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) u području društvenih znanosti – polje pravo, za znanstvenu granu pomorsko i općeprometno pravo, za nastavni predmet Pomorsko i općeprometno pravo, te se navedeni natječaj okončava bez izbora, uz obrazloženje da iako je Stručno povjerenstvo dalo mišljenje da jedini prijavljeni kandidat prof.dr.sc. RH ima proveden izbor u znanstveno- nastavno zvanje redovitog profesora – trajno zvanje, slijedom čega je i predložilo da se isti izabere na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje), nakon provedene rasprave Fakultetsko vijeće većinom glasova nije usvojio mišljenje i prijedlog Stručnog povjerenstva, uz pouku da se protiv te Odluke može pokrenuti upravni spor. U svezi s navedenim, a kako to utvrđuje Općinski sud u Šibeniku u presudi poslovni broj Pr-62/2020-40 od 15. studenog 2023. te to utvrđenje kao pravilno potvrđuje i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-12/2024-3 od 11. ožujka 2024. (list spisa 26-35), tužitelj RH je 3. lipnja 2016. ustao tužbom protiv tuženika Sveučilište u Splitu, Pravni fakultet, pred Upravnim sudom u Splitu radi poništenja Odluke Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta u Splitu klasa: 003-08/11-06/0308, Ur.broj: 2181-207-01-01-16-001 od 25. travnja 2016., međutim, po provedenom je postupku Upravni sud u Splitu rješenjem od 19. siječnja 2018. odbacio tužbu tužitelja, nakon čega je takvu odluku o odbacivanju tužbe potvrdio Visoki upravni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Usž-2470/18-2 od 5. veljače 2020. kojim je odbio žalbu tužitelja, uz obrazloženje da je pravilno utvrđeno da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

10.5. Dakle, i ocjenom iskaza stranaka i svjedoka, samostalno i u međusobnoj svezi, a što je u ovom sporu pravno relevantno, proizlazi da je tužitelj do 31. rujna 2006. kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu redoviti profesor – I. izbor; da se je potom 01. listopada 2006. tužitelj zaposlio na Sveučilištu u Splitu gdje je sve do 31. kolovoza 2014. obavljao dužnost prorektora; da je tijekom obavljanja dužnosti prorektora na Sveučilištu u Splitu tužitelj sa ovdje tuženikom imao sklopljene ugovore o djelu za izvođenje nastave iz određenih nastavnih predmeta Integriranog sveučilišnog diplomskog studija prava tuženika kao vanjski suradnik; da je tužitelj 2009. godine po provedenom natječaju od strane tuženika izabran u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) u području društvenih znanosti – polje prava, za znanstvenu granu pomorsko i opće prometno pravo za nastavni predmet Pomorsko i opće prometno pravo; da je izbor tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora – trajno zvanje 2009. godine potvrdio Senat Sveučilišta u Splitu; te konačno da je tužitelj dužnost prorektora na Sveučilištu u Splitu prestao obavljati 31. rujna 2014. kada je zatražio vraćanje na rad kod tuženika, kod kojeg se potom ponovno i zapošljava.

11. Ono što je među strankama u ovom sporu sporno, a što je prema ocjeni suda ključno za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, je to da li je tuženik bio u mogućnosti, a samim time i u obvezi, ispuniti obvezu koju je prema utvrđenju ovog suda nedvojbeno preuzeo sklapanjem Ugovora o djelu od 30. rujna 2011. (list spisa 10-11) i Ugovora o djelu od 28. rujna 2012. (list spisa 12-13), obvezu da tužitelja, nakon što tužitelju prestane dužnost prorektora na Sveučilištu u Splitu, vrati u radni odnos s punim radnim vremenom na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na Katedri za pomorsko i opće prometno pravo.

11.1. Za utvrđenje sporne činjenice da li je tuženik bio u mogućnosti, a samim time i u obvezi ispuniti obvezu preuzetu Ugovorima o djelu sklopljenim 30. rujna 2011. i 28. rujna 2012., a kako to ističe i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi u presudi poslovni broj: Gž R-12/2024-3 od 11. ožujka 2024. (list spisa 26-35) koja je u istovrsnom pravnom i činjeničnom sporu donesena među strankama ovog spora, nužno je takvu obvezu sagledati u svjetlu odredbe čl. 103. st. 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17), prema kojoj se nastavnik ili znanstvenik ima pravo sukladno ugovoru s visokim učilištem ili drugom znanstvenom organizacijom, vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije odlaska na javnu dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto, te nadalje i u svjetlu Odluke Senata Sveučilišta u Splitu klasa: 003-08/14-05/0013, urbroj: 2181-202-14-0015 od 18. rujna 2014., koja Odluka stupa na snagu danom njena donošenja, prema kojoj se nastavnik ili znanstvenik ima pravo, sukladno ugovoru sa Sveučilištem u Splitu ili njegovom sastavnicom, vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije odlaska na javnu dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno članku 103. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju; da se Rektor i prorektori Sveučilišta u Splitu po prestanku mandata imaju pravo vratiti na radno mjesto na kojem su radili prije odlaska na rektorsku odnosno prorektorsku dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto; te da se Rektor i prorektori Sveučilišta u Splitu, izabrani odnosno imenovani prije donošenja ove odluke, imaju pravo vratiti na radno mjesto na kojem su radili prije odlaska na rektorsku, odnosno prorektorsku dužnost, ili drugo odgovarajuće radno mjesto. Cijeneći u svezi s navedenim činjenice da je tužitelj prije stupanja na dužnost prorektora za pravne, kadrovske i opće poslove Sveučilišta u Splitu bio zaposlen na Pravnom fakultetu u Splitu kao redoviti profesor – I. izbor na predmetima Pomorsko i opće prometno pravo i Pravo osiguranja Integriranog sveučilišnog preddiplomskog i diplomskog studija Prava tuženika, ali i činjenicu da je Odlukom tuženika broj: 01-32/3-2009 od 11. veljače 2009. donesenom na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 10. veljače 2009. tužitelj za vrijeme obavljanja dužnosti prorektora i izvršavanja Ugovora o djelu od strane tuženika izabran u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora – trajno zvanje u području društvenih znanosti – polje prava za znanstvenu granu pomorsko i opće prometno pravo, za nastavni predmet pomorsko i opće prometno pravo, te činjenicu je Odlukom Sveučilišta u Splitu Ur.br.: 01-1-31/66-2009 od 27. veljače 2009. potvrđen izbor tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora – trajno zvanje u području društvenih znanosti – polje prava za znanstvenu granu pomorsko i opće prometno pravo na Pravnom fakultetu u Splitu, to je utvrđenje ovog sada da je obveza tuženika ugovorena člankom 7. Ugovora o djelu od 30. rujna 2011. i Ugovora o djelu od 28. rujna 2012., obveza da tužitelja, nakon što tužitelju prestane dužnost prorektora na Sveučilištu u Splitu, vrati u radni odnos s punim radnim vremenom na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na Katedri za pomorsko i opće prometno pravo – određena, moguća i dopuštena činidba. Naime, tužitelj je prije sklapanja Ugovora o djelu od 30. rujna 2011. i 28. rujna 2012. od strane Fakultetskog vijeća samog tuženika izabran u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora – trajno zvanje u području društvenih znanosti – polje prava za znanstvenu granu pomorsko i opće prometno pravo, za nastavni predmet pomorsko i opće prometno pravo, i upravo je taj izbor nedvojbeno potvrđen Odlukom Sveučilišta u Splitu od 27. veljače 2009. pa unatoč tome što na naknadno raspisanom i provedenom natječaju za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) u području društvenih znanosti – polje pravo, za znanstvenu granu pomorsko i općeprometno pravo, za nastavni predmet Pomorsko i općeprometno pravo, na koji se javio jedino tužitelj, a koji je i predložen za izbor od strane Stručnog povjerenstva, Fakultetsko vijeće većinom glasova nije usvojio mišljenje i prijedlog Stručnog povjerenstva, a iz čega je razvidno da je tuženik čak i proveo natječaj na kojem je imao mogućnost izabrati tužitelja koji je čak i bio jedini kandidat na natječaju; a imajući u vidu čl. 103. st. 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Odluku Senata Sveučilišta u Splitu od 18. rujna 2014. prema kojima se tužitelj ima pravo vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije odlaska na rektorsku odnosno prorektorsku dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto, sud utvrđuje i to da ugovorne odredbe članka 7. Ugovora o djelu od 30. rujna 2011. i članka 7. Ugovora o djelu od 28. rujna 2012. nisu protivne niti Ustavu Republike Hrvatske niti prisilnim propisima, a niti moralu društva, pa da bi iste bile ništetne.

11.2. Kao nedvojbeno je tako utvrđeno da ugovorna odredba članka 7. Ugovora o djelu od 30. rujna 2011. odnosno ugovorna odredba članka 7. Ugovora o djelu od 28. rujna 2012. nisu ništetne kao i da je obveza tuženika da tužitelja, nakon što tužitelju prestane dužnost prorektora na Sveučilištu u Splitu, vrati u radni odnos s punim radnim vremenom na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na Katedri za pomorsko i opće prometno pravo, a koja je ugovorena člankom 7. Ugovora o djelu od 30. rujna 2011. i 28. rujna 2012. – određena, moguća i dopuštena činidba. Sama činjenica da je tužitelj prihvatio i sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2014. za obavljanje poslova redovitog profesora – I. izbor, a u kojem je navedeno da se tim Ugovorom reaktivira radni odnos nakon povratka s dužnosti prorektora za pravne i kadrovske poslove Sveučilišta u Splitu zasnivanjem, ne oslobađa tuženika od odgovornosti za ispunjenje obveze preuzete Ugovorima o djelu, a obzirom sklapanjem Ugovora o radu od 1. listopada 2014. nedvojbeno tuženik tužitelja nije zaposlio na radnom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju.

11.3. Podvođenjem tako utvrđenih činjenica pod odredbu čl. 336. st. 1. ZOO u svezi čl. 342. st. 1. i st. 2. ZOO sud dalje utvrđuje i to da je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je u utuženom razdoblju nastala zbog toga što tuženik nije ispunio svoju (ugovornu) obvezu vraćanja tužitelja u radni odnos s punim radnim vremenom na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju na Katedri za pomorsko i opće prometno pravo, a koja se šteta prema utvrđenju ovog suda, ovo sukladno čl. 346. st. 1. ZOO, sastoji u tome što je u utuženom periodu tužitelju tuženik obračunavao i isplaćivao (nižu) plaću, onu za radno mjesto redovitog profesora – I. zvanje, od one plaće koja bi mu u tom razdoblju bila obračunata za radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, koeficijenti za obračun plaća kojih su radnih mjesta nesporno različiti.

11.4. Koji je pri tome točno iznos razlike između bruto plaće koju je tuženik obračunao tužitelju za rad u utuženom razdoblju za radno mjesto redovitog profesora – I. zvanje i bruto plaće koja bi tužitelju bila obračunata u tom razdoblju za radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja društva ovlaštenog za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja financija Vještačenja Bijelić d.o.o. Šibenik od 30. lipnja 2025. (list spisa 103-111) na koje niti jedna stranka nije imala prigovora, a sud je isto cijenio objektivnim, detaljnim, obrazloženim, preglednim te izrađenim sukladno pravilima struke te primjenom relevantnih parametara vezanih za rad tužitelja u utuženom razdoblju (koji proizlaze iz obračunskih lista plaće za tužitelja koje je sudski vještak pribavio od tuženika za potrebe izrade ovog nalaza i mišljenja), sve poradi čega je ovaj nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kao pravilan i relevantan. Iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da razlika između tužitelju za rad u utuženom razdoblju od 01. listopada 2019. do 31. kolovoza 2022. obračunatih bruto plaća za radno mjesto redovitog profesora – I. izbor (koje su obračunavane primjenom koeficijenta 2,570) i bruto plaća koje bi mu u tom razdoblju bile obračunate da je plaća obračunava primjenom koeficijenta za radno mjesto redovitog profesora – trajno zvanje (koeficijent 3,007) iznosi ukupno 18.263,69 Eura, mjesečno u iznosima prikazanim u Prilogu 1 nalaza i mišljenja (tablica na listu spisa 111).

11.5. Slijedom svega navedenog je sud tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu štete upravo u iznosu od 18.263,69 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose kako su obračunati i prikazani u Prilogu 1 nalaza i mišljenja (tablica na listu spisa 111) ocijenio osnovanim te je ovom presudom tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 18.263,69 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u izreci presude, odluka o kojoj je utemeljena na odredbama čl. 29. st. 1. ZOO te čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) pri čemu je tijek zatezne kamate određen sukladno čl. 349. ZOO u svezi čl. 1086. ZOO prema kojem se obveza naknade (imovinske) štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a šteta koja odgovara manje obračunatom iznosu bruto plaće nedvojbeno nastaje onog dana kada je plaća dospjela na isplatu, što je u konkretnom slučaju 10ti u mjesecu za prethodni mjesec.

12. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi u parnici dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Temeljem citirane je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tuženika kao stranke koja je u cijelosti izgubila u ovom sporu za naknadu parničnih troškova u visini od 625,00 Eura dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao stranke koja je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom ocijenio osnovanim, međutim, ne u punoj zatraženoj visini već u visini koja je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora važećeg u vrijeme poduzimanja pojedine radnje u sporu (do podneska od 09. srpnja 2025. prema vrijednosti predmeta spora određenom visinom tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi 10.076,85 Eura, a od tog podneska prema vrijednosti predmeta spora određenom visinom uređenog tužbenog zahtjeva 18.263,69 Eura); kao i ne za sve zatražene radnje već za one koje su sukladno čl. 155. ZPP bile nužne za vođenje postupka. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava tužbe podnesene sudu 07. rujna 2022. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska od 10. travnja 2024. u kojem iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 17. listopada 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava drugog obrazloženog podneska od 06. veljače 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 09. srpnja 2025. kojim uređuje tužbu sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka (1 x 25% od 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 21. siječnja 2025. (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi plaćanja predujma za provođenje financijskog vještačenja (600,00 Eura) iznosi ukupno 2.381,25 Eura. Nije sud kao osnovan priznao zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 04. listopada 2024. budući u istom tužitelj ponavlja navode već ranije iznesene tijekom postupka, a poradi čega sastav ovog podneska nije bio nužan za vođenje postupka pa tužitelju u smislu čl. 155. ZPP ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav ovog podneska. Nadalje, nije sud priznao kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 09. srpnja 2025. u visini prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife već prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife budući se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife već o podnesku u kojem tužitelj (samo) sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka uređuje tužbeni zahtjev na isplatu. Također, sud nije priznao kao osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 17. ožujka 2025. budući se radi o podnesku u kojem tužitelj navodi samo to da u prilogu dostavlja dokaz o uplati predujma, a kako je sud tužitelju naložio u spis dostaviti (samo) potvrdu o plaćenom predujmu to nije bilo potrebe i za sastav pratećeg podneska uz tu potvrdu poradi čega tužitelju sukladno čl. 155. ZPP ne pripada pravo na naknadu troška za sastav ovog podneska. Konačno, nije kao osovan priznat niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe za tužbu u visini od 229,09 Eura, ovo obzirom tužitelj kao radnik nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za tužbu poradi čega mu takva obveza tijekom ovog spora nije nastala, a niti spisu prileže dokazi o tome da je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu i to upravo u iznosu od 229,09 Eura. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) pripada pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate.

U Zadru, 05. veljače 2026. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.