REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-168/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AE, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog, odvjetnika Tonija Marinkovića, iz Odvjetničkog društva Ivančević, Marinković i partneri iz Splita i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 4. travnja 2025. br. K- 306/2025-7, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog AE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se ukida odluka o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

II. Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog AE kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-306/2025-7 od 4. travnja 2025. optuženi AE proglašen je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, iz članka 190. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 52. KZ/11, te je na temelju članka 190. stavak 2. i članka 52. KZ/11 optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

1.1. Primjenom odredbe članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od osam mjeseci izvršiti dok se preostali dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženom AE je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. siječnja 2025. do 4. travnja 2025..

1.2. Temeljem odredbe članka 40. stavak 5. u vezi s člankom 42. KZ/11 optuženiku je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu od 150 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 20,00 eura, što iznosi ukupno 3.000,00 eura koju kaznu, u smislu odredbe članka 42. stavak 6. KZ/11, je optuženik dužan platiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude. Ukoliko optuženi ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom prvostupanjskom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

1.3. Na temelju članka 43. KZ/11 određeno je da ukoliko novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11, ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora. Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.

1.4. Na temelju odredbe članka 190. stavak 8. u vezi s odredbom članka 79. stavak 6. KZ/11 određeno je da se od optuženog AE trajno oduzima droga kokain, konoplja i smola konoplje, dvije digitalne vage za precizno mjerenje, uređaj za vakumiranje, tri pakiranja plastičnih vrećica za vakumiranje, tisućudevetsto „zip“ vrećica i deset plastičnih rukavica, što je od njega privremeno oduzeto po djelatnicima ..., ..., uz potvrde serijskog broja [serijski broj], [serijski broj] sve od 16. siječnja 2025. godine, a što će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.5. Na temelju odredbe članka 77. KZ/11, članka 557. i 560. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 2.000,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik AE ostvario kaznenim djelom iz članka 190 stavak 2. i 1. KZ/11, opisanim u točki I. izreke presude, a koji novčani iznos je privremeno oduzet od optuženika i uplaćen u korist državnog proračuna Republike Hrvatske te postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

1.6. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 određeno je da je optuženik dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.037,11 eura od čega iznos od 2.537,11 eura predstavlja trošak toksikološkog vještačenja dok iznos od 500,00 eura predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da presudu preinači u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi i okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Žalbu je podnio i optuženik po svome branitelju Toniju Marinkoviću, zbog povrede kaznenog zakona i to zbog odluke o kazni i sporednoj novčanoj kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku izreče blažu sankciju.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je, po službenoj dužnosti, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi kako je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje po pitanju otegotnih okolnosti, dok je olakotnim okolnostima dao preveliki značaj. To stoga jer da je prvostupanjski sud, imajući na umu količinu pronađene droge i činjenicu da se optuženik tereti zbog dviju radnji izvršenja kaznenog djela, propustio cijeniti otegotnim optuženikovu upornost i visoki stupanj kriminalne volje pri izvršenju kaznenog djela. Ujedno ističe da se u ovom slučaju radi o kaznenom djelu s višim stupnjem društvene opasnosti, kao i da je sud trebao dati veći značaj utvrđenoj otegotnoj okolnosti koja se odnosi na raširenost ovakvih kaznenih djela na području Republike Hrvatske, kao i činjenici da je optuženik od 2022. do 2024. tri puta prekršajno osuđivan, među ostalim i zbog počinjenja prekršaja iz članka 54. stavak 1. točka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine br. 107/2001, 87/2002, 163/2003, 141/2004, 40/2007, 149/2009, 84/2011, 80/2013, 39/2019), a što da su sve okolnosti koje opravdavaju određivanje kazne zatvora bez izricanja djelomične uvjetne osude.

6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, žaleći se zbog odluke o kazni optuženik u bitnom ističe kako je prvostupanjski sud podcijenio utvrđene olakotne okolnosti, dok da je pri tome otegotnim okolnostima pridao puno veći značaj. U tom pravcu žalitelj ističe kako je optuženik priznao kazneno djelo što da je pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku, kao i da je izrazio kajanje i žaljenje i na kraju svoje obrane dao obećanje da u budućnosti neće činiti ista ili slična kaznena djela. Nadalje, navodi i da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na njega pozitivno utjecalo, kao i da se radi o mladoj osobi koja se brine o svojim roditeljima koja je nezaposlena i bez imovine, ali da ima mogućnost zaposliti se nakon izlaska iz istražnog zatvora. Ujedno žalitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio u smislu stupnja krivnje cijeniti i sam način počinjenja kaznenog djela jer da se s obzirom na sve moguće zakonom propisane modaliteta počinjenja kaznenog djela ima govoriti u prilog postojanja olakotnih okolnosti kod odmjeravanja kazne, posebno jer se žalitelj ne tereti za izrazito veliku i dugotrajnu kriminalnu količinu, a što su sve u svojoj ukupnosti okolnosti koje opravdavaju blaže kažnjavanje optuženika.

7. Međutim, protivno suprotstavljenim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio na strani optuženika sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. U tom pravcu, pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio optuženiku iskreno priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela čime je optuženik doprinio ekonomičnosti vođenja kaznenog postupka, izraženo kajanje i žaljenje, dosadašnju kaznenu neosuđivanost, činjenicu da će se zaposliti, te osobne i obiteljske prilike, odnosno da se brine o bolesnim roditeljima, kao i da se radi o osobi mlađe životne dobi, dok je od otegotnih cijenio optuženikovu prethodnu prekršajnu osuđivanost, okolnost da je predmetno djelo počinjeno radi stjecanja brze i lake zarade, pogibeljnost i društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela, kao i činjenicu da se radi o kaznenom djelu čije počinjenje je u porastu.

7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud vrednovao utvrđene olakotne i otegotne okolnosti kada je optuženika za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a potom izrekao optuženiku djelomičnu uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, izrečena kazna je u svemu primjerena težini djela i krivnji optuženika te će se istom postići svrha kažnjavanja u smislu odredbe članka 41. KZ/11, odnosno izrečenom kaznom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i istovremeno utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, kao i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a ujedno i utjecati na druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela, te o opravdanosti kažnjavanja. Ovo posebice imajući u vidu da je optuženik, iako je prethodno prekršajno kažnjavan, osoba mlađe životne dobi, te da je priznao kazneno djelo, izrazio žaljenje i kajanje, i ujedno dao obećanje da u budućnosti neće činiti ista ili slična kaznena djela. Kraj navedenih okolnosti, po ocjeni ovog suda doista postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela.

8. Optuženik u žalbi ističe i kako, kada se uzmu u obzir činjenični opis i dokazi u spisu, je nepotrebno optuženiku izreći novčanu kaznu kao sporednu. To stoga jer da je novčani iznos od 3.000,00 eura previsoko određen posebice jer je od optuženika već oduzet iznos od 2.000,00 eura koji su pronađeni u njegovu stanu prilikom pretrage, a imajući u vidu pri tom osobne i obiteljske prilike optuženika.

8.1. Protivno navodima žalbe, ovdje svakako valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu kojem je motiv koristoljublje, s izrazito naglašenom društvenom opasnosti pa je, i uz uvažavanje činjenice da optuženik uzdržava svoje teško bolesne roditelje, kraj činjenice da se radi o mladoj radno sposobnoj osobi koja očekuje zaposlenje, novčana kazna kao sporedna kazna u visini 150 dnevnih iznosa, uz utvrđeni dnevni iznos od 20,00 eura, koji prema članku 42. stavak 4. KZ/11 ne može biti manji od 5 eura niti veći od 2.500,00 eura, primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja i osobi optuženika te svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9. Međutim ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi optuženog i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud donošenjem odluke o oduzimanju imovinske koristi prekoračio ovlasti koje ima po zakonu i time povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika u smislu odredbe članka 469. točka 5. ZKP/08. Navedeno iz razloga jer činjeničnim opisom optužnice nije bio označen, niti je optuženiku bio stavljen na teret iznos imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Stoga kada iznos imovinske koristi nije sadržan u opisu kaznenog djela, nije bilo uvjeta za oduzimanjem imovinske koristi, bez obzira na suspektno podrijetlo novca pronađenog kod optuženika.

10. Slijedom navedenog, valjalo je povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženika po službenoj dužnosti, shodno članku 486. stavak 1.ZKP/08, preinačiti pobijanu presudu kao pod točkom I. izreke, a kako žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane valjalo je iste odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Šibeniku, 5. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić