Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-186/2025

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DB, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 4. veljače 2025. br. K- 123/2024, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DB kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-123/2024 od 4. veljače 2025. optuženi BB proglašen je krivim zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, pa mu je na temelju tog zakonskog članka za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju po šest mjeseci. Zatim je na temelju odredbe članka 51. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako isti u roku tri godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 152. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11.- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: „ZKP/08“) određeno je da se oštećenik sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

3. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 100,00 EUR i trošak braniteljice po službenoj dužnosti u visini od 100,00 EUR sukladno članku 145. stavku 2. točki 6. ZKP/08 u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude te trošak punomoćenika oštećenika o visini kojih troškova će se donijeti posebno rješenje sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08 .

4. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je optuženi BB osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je optuženik podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, a kako iz žalbe proizlazi s prijedlogom da ga se oslobodi od optužbe da bi počinio predmetna kaznena djela.

5. Na žalbu nije podnesen odgovor.

6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba nije osnovana.

8. Optuženik u žalbi postavlja pitanje „da li žena može biti svjedok svome mužu?“ čime zapravo upire na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Međutim, u članku 284. ZKP/08 propisano je da se ne može ispitati kao svjedok: osoba koja bi svojim iskazom povrijedila zakonom ustanovljenu obvezu čuvanja tajnosti podataka, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze, branitelj okrivljenika, osim ako to sam okrivljenik ne zahtijeva, okrivljenik u postupku u kojem su primijenjene odredbe članka 25. ZKP/08 i vjerski ispovjednik o sadržaju ispovjedi. Prema tome, nedvojbeno je da bračni drug ne spada u osobe koje se ne mogu ispitati kao svjedoci, pa nema zakonske zapreke da bračni drug svjedoči u korist svoga bračnog druga, zbog čega nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

8.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka, te povezujući inkriminirano postupanje optuženika s provedenim dokazima, valja istaći da žalitelj pogrešno ocjenjuje provedene dokaze, subjektivno zauzima stav u pogledu istih, a posebno analize iskaza svjedoka i oštećenika te medicinske dokumentacije oštećenika od 4. listopada 2023. Međutim, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je dana 17. siječnja 2023. i 4. listopada 2023. optuženik postupio na način kako ga se i tereti. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje.

9.1. Potpuno neosnovano i neutemeljeno optuženik u žalbi tvrdi da 17. siječnja 2023. godine nije uputio oštećeniku inkriminirane riječi prijetnje. Pri tome u žalbi preocjenjuje iskaz svjedokinje EB i medicinsku dokumentaciju oštećenika od 4. listopada 2023.

9.2. Protivno žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika, cijeneći ga istinitim, iskrenim i vjerodostojnim koji je djelomično potvrđen iskazom svjedokinje EB i medicinskom dokumentacijom oštećenika od 4. listopada 2023. Naime iz iskaza oštećenika proizlazi da mu je optuženik 17. siječnja 2023., dok je bio sa svojom maloljetnom kćeri ispred njihove zgrade uputio riječi prijetnje „Ne bojim se ja nikoga, likvidirat ću te, ubit ću te.“ Naprijed navedeno potvrđuje svjedokinja EB koja je iskazala da je bila na prozoru, iznad mjesta gdje se zbio inkriminirani događaj, kada je prvo čula raspravu između optuženika i oštećenika, zatim je optuženik „podigao glas“ na njenog supruga i počeo mu prijetiti da će ga likvidirati i da će to „biti naš kraj“. Nadalje, u odnosu na događaj od 4. listopada 2023. oštećenik je iskazao da je u kasnim večernjim satima na ulazu u zgradu zatekao optuženika koji ga je prvo počeo vrijeđati, a zatim ga je oštećenik nekoliko puta nogama udario u predio nogu i genitalija, od kojih udaraca je oštećenik zadobio ozljede u vidu kontuzija na obje potkoljenice te mu je na posljetku prijetio „ja se samo sebe bojim, ne znaš ti s kim imaš posla, ja ću te riješiti“ te je gestikulirajući svojom rukom prolazio ispod svoga vrata. Naprijed navedeno potvrđuje medicinska dokumentacija oštećenika od 4. listopada 2023. iz koje proizlazi da je oštećenik zadobio kontuziju drugih i nespecifičnih dijelova potkoljenice te iskaz svjedokinje EB koja je iskazala da joj je suprug 4. listopada 2023. rekao da se sukobio s optuženikom koji ga je udario u potkoljenicu i prepone te da su oštećeniku bile vidljive modrice na nogama. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja obranu optuženika iz koje proizlazi da 17. siječnja 2023. i 4. listopada 2023. nije uputio inkriminirane riječi prijetnje oštećeniku cijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti.

9.3. Imajući u vidu naprijed navedeni kontekst odnosa optuženika i oštećenika, a posebno imajući u vidu da je optuženik oštećeniku u dva navrata prijetio, da su susjedi te da je optuženik u jednom navratu oštećenika udario u predio noge i potkoljenice, od čega je oštećenik zadobio kontuzije na obje potkoljenice, tada su predmetne riječi prijetnje koje je optuženik uputio oštećeniku u vrijeme inkriminiranih događaja te što je kritične prilike optuženik gestikulirajući prešao svojom rukom ispod svoga vrata, u svemu podobne da na strani oštećenika izazovu strah i bojazan za vlastiti život, što se uostalom i dogodilo budući je oštećenik podnio kaznenu prijavu za oba kaznena djela prijetnje. U tako opisanim ponašanjima optuženika, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

10. Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi sukladno članku 478. ZKP/08 to je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu.

10.1. Naime, kod odlučivanja o kaznenoj sankciji pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio da je optuženik neosuđivan, dok je otegotnim cijenio izraženu nekritičnost prema učinjenom. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazneno pravne sankcije, težinu kaznenih djela i stupanj krivnje, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno za počinjena kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci za svako kazneno djelo, zatim je na temelju odredbe članka 51. KZ/11 pravilno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci koja se na temelju članka 56. KZ/11 neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo takva kaznenopravna sankcija je po stajalištu ovog drugostupanjskog suda adekvatna izraženom stupnju kriminalne količine i primjerena pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

11. Naposljetku, optuženik u žalbi tvrdi da „nema mjesta u ovom sporu da se mene novčano kazni za troškove suda, odvjetnika oštećenika i odvjetnice po službenoj dužnosti“ čime se zapravo žali na troškove kaznenog postupka. Međutim, sud prvog stupnja je i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, s obzirom da je optuženika proglasio krivim za učin predmetnih kaznenih djela, pravilno na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, istog presudio na platež troškova kaznenog postupka i to trošak paušala u visini od 100,00 eura, trošak braniteljice po službenoj dužnosti u visini od 100,00 eura te trošak opunomoćenika oštećenika o visini kojih troškova će se donijeti posebno rješenje. Ukoliko imovno stanje optuženika, u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka, postane takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika, predsjednik vijeća može na obrazloženi zahtjev osuđenika, posebnim rješenjem ga osloboditi dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, osim troškova opunomoćenika oštećenika za koje optuženik nema zakonsku mogućnost oslobađanja od plaćanja.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, temeljem članka 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 5. veljače 2026. godine

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš