REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-43/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GU, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog GU podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-777/2025 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog GU odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon donošenja nepravomoćne osuđujuće presude zbog kaznenih djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.
– pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 – dalje: ZKP/08.), protiv optuženog GU produljen istražni zatvor iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. listopada 2025. pa nadalje. Pod točkom III. izreke je određeno da istražni zatvor produljen tim rješenjem može trajati do pravomoćnosti presude odnosno do upućivanja na izdržavanje kazne po pravomoćnosti presude, ali ne dulje od isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 3. ZKP/08.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi OU, po branitelju po službenoj dužnosti Davoru Marčecu, odvjetniku iz Velike Gorice, zbog "svih zakonom dopuštenih razloga", dok sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se mjera istražnog zatvora ukine.
2.1. Pravodobnu žalbu podnio je i optuženi OU osobno, bez navođenja konkretnih žalbenih razloga, a prijedlogom da se ukine istražni zatvor.
2.2. Žalba optuženika i žalba njegovog branitelja biti će razmatrane kao jedna žalba.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog GU nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi da ne postoje one osobite okolnosti koje bi upućivale na konkretnu i razborito predvidivu bojazan od ponavljanja kaznenog djela. Žalitelj navodi i da odluka kojom se određuje istražni zatvor, posebno zbog iteracijske opasnosti, mora imati jasne, određene i potpune razloge. Naime, žalitelj ističe da se zaključak o postojanju reiteracijske opasnosti svodi na prognozu budućeg vladanja optuženika koje u trenutku donošenja takvog zaključka nije niti započeto. Također, žalitelj smatra da bi sud prilikom donošenja odluke kojom se određuje istražni zatvor, istu trebao utemeljiti na predviđanjima konkretne, specifične i dostatne jakosti, individualiziranim konkretno u odnosu na osobu optuženika, a uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja. Isto tako, žalitelj ističe mlađu životnu dob optuženika te činjenicu da je izrazio iskreno žaljenje zbog činjenično opisanog postupanja, kao i loše fizičko zdravlje koje se pogoršalo zbog boravka u istražnom zatvoru. Stoga žalitelj smatra da se postupanje optuženika može smatrati izoliranim, verbalnim ekscesom u ponašanju.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog GU iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su valjani i dostatno konkretizirani.
7. Nadalje, iako se u tom dijelu rješenje ne pobija, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a ta sumnja proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali donošenjem nepravomoćne presude, kojom je optuženi OU proglašen krivim zbog počinjenja tri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude, na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti deset mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
7. Nadalje, protivno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, slijedom čega je protiv optuženika ispravno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7.1. Navedeno prvenstveno proizlazi iz činjenice da je optuženi OU već prekršajno osuđivan, između ostalog i zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao i da je pravomoćno kazneno osuđivan, i to zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, ali i kaznenog djela tjelesne ozljede, dakle kaznenog djela s elementima nasilja, a sada je nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje. Stoga je razvidno da se optuženik nije spreman suzdržati od protupravnog postupanja i da do sada izricane kazne očito nisu odgojno utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja, već je kaznena djela za koja je sada nepravomoćno proglašen krivim počinio za vrijeme roka provjeravanja iz ranije pravomoćne presude. Također, pravilno je, uz način počinjenja kaznenih djela, cijenjen i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, iz kojega proizlazi kako je optuženiku dijagnosticiran poremećaj ličnosti s dominantno dissocijalnim i emocionalno nestabilnim obilježjima te štetna uporaba više psihoaktivnih tvari, što bi, po mišljenju vještaka, s obzirom na karakteristike optuženika, njegovu smanjenu samokontrolu i mogućnost agresivnog reagiranja, moglo poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela, a zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, što mu je nepravomoćnom presudom i izrečeno.
7.2. Cijeneći sve navedeno, prigovor žalitelja da "u trenutku donošenja zaključka o iteracijskoj opasnosti nije niti započelo prognozirano počinjenje budućeg kaznenog djela", nema odlučan značaj na pravilnost pobijane odluke, a žalitelj očito neopravdano zanemaruje ukupnost svih navedenih pravilno utvrđenih okolnosti kada paušalno tvrdi kako ne egzistiraju one osobite okolnosti iz kojih bi proizlazila konkretna i razborito predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenog djela. Također, žalbeni prigovori, kojima se ističu mlađa životna dob optuženika, njegovo iskreno žaljenje zbog počinjenog te loše zdravstveno stanje, ne predstavljaju odlučne okolnosti koje bi imale utjecaj na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti. Stoga je razvidno da postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo pa je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, u svrhu prevencije iteracijske opasnosti te je pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Imajući u vidu sve gore navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, pravilno je utvrđeno da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 5. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
