Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-589/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja IA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Krešimiru Ćurković, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. siječnja 2026. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 isplatiti tužitelju IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.301,81 € (pettisućatristojedaneuroiosamdesetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to tekućim:

- na iznos od 63,25 € od 2.2.2011. do isplate

- na iznos od 73,90 € od 2.3.2011. do isplate

- na iznos od 65,80 € od 2.4.2011. do isplate

- na iznos od 82,26 € od 2.5.2011. do isplate

- na iznos od 101,50 € od 2.6.2011. do isplate

- na iznos od 121,28 € od 2.7.2011. do isplate

- na iznos od 129,38 € od 2.8.2011. do isplate

- na iznos od 120,48 € od 2.9.2011. do isplate

- na iznos od 101,64 € od 2.10.2011. do isplate

- na iznos od 100,77 € od 2.11.2011. do isplate

- na iznos od 94,71 € od 2.12.2011. do isplate

- na iznos od 104,68 € od 2.1.2012. do isplate

- na iznos od 110,37 € od 2.2.2012. do isplate

- na iznos od 110,64 € od 2.3.2012. do isplate

- na iznos od 107,06 € od 2.4.2012. do isplate

- na iznos od 108,12 € od 2.5.2012. do isplate

- na iznos od 111,83 € od 2.6.2012. do isplate

- na iznos od 106,39 € od 2.7.2012. do isplate

- na iznos od 108,38 € od 2.8.2012. do isplate

- na iznos od 96,17 € od 2.9.2012. do isplate

- na iznos od 101,88 € od 2.10.2012. do isplate

- na iznos od 106,53 € od 2.11.2012. do isplate

- na iznos od 103,47 € od 2.12.2012. do isplate

- na iznos od 107,99 € od 2.1.2013. do isplate

- na iznos od 100,02 € od 2.2.2013. do isplate

- na iznos od 105,20 € od 2.3.2013. do isplate

- na iznos od 103,47 € od 2.4.2013. do isplate

- na iznos od 95,11 € od 2.5.2013. do isplate

- na iznos od 94,18 € od 2.6.2013. do isplate

- na iznos od 94,71 € od 2.7.2013. do isplate

- na iznos od 95,78 € od 2.8.2013. do isplate

- na iznos od 103,21 € od 2.9.2013. do isplate

- na iznos od 101,22 € od 2.10.2013. do isplate

- na iznos od 105,46 € od 2.11.2023. do isplate

- na iznos od 106,53 € od 2.12.2013. do isplate

- na iznos od 101,63 € od 2.1.2014. do isplate

- na iznos od 106,70 € od 2.2.2014. do isplate

- na iznos od 108,96 € od 2.3.2014. do isplate

- na iznos od 105,77 € od 2.4.2014. do isplate

- na iznos od 104,71 € od 2.5.2014. do isplate

- na iznos od 103,65 € od 2.6.2014. do isplate

- na iznos od 105,11 € od 2.7.2014. do isplate

- na iznos od 108,69 € od 2.8.2014. do isplate

- na iznos od 110,55 € od 2.9.2014. do isplate

- na iznos od 112,81 € od 2.10.2014. do isplate

- na iznos od 114,93 € od 2.11.2014. do isplate

- na iznos od 114,27 € od 2.12.2014. do isplate

- na iznos od 115,33 € od 2.1.2015. do isplate

- na iznos od 115,33 € od 2.2.2015. do isplate

- na iznos od 115,33 € od 2.3.2015. do isplate

- na iznos od 114,67 € od 2.4.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana

II. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

1.581,81 € (tisućupetstoosamdesetjedaneuroiosamdesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od presuđenja, tj. 5. veljače 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 169,44 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tužene banke, Slavonskom bankom d.d. Osijek 01.04.2005. zaključio Ugovor o kreditu 5140030242- 62000141220/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama temeljem kojega je koristio kredit u iznosu od 50.000,00 CHF, s rokom otplate kredita od 10 godina u jednakim mjesečnim anuitetima. Prema Ugovoru o kreditu prvi anuitet dospijeva do 1.6.2005., a dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Predmetni Ugovor o kreditu je ugovoren u valuti (CHF) sa isplatom u kunskoj protuvrijednosti (valutna klauzula), a što je također imalo za posljedicu povećanje anuiteta kredita temeljem tečaja CHF u odnosu na nacionalnu valutu – kunu stavljajući ga kao potrošača korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na ovdje tuženika.

1.1. Ističe kako je presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž- 6632/2017 od 14.06.2018. utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007.g. do 31. prosinca 2008.g. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj. 79/07, 125707, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Očita je neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe koja nedvojbeno ide na štetu potrošača. Takvom ugovornom odredbom neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Iz svega naprijed navedenog, nesporno je kako su odredbe citiranog ugovora koji je zaključio s tuženikom, a koje se odnose na način promjene valutne klauzule nepoštene, a time i ništetne.

1.2. Stoga zahtijeva od tuženika da mu isplati na ime razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu iznos od 6.651,15 €/50.112,84 kn te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 18. kolovoza 2025. (list spisa 457-459) specificirao je tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude sukladno nalazu i mišljenju predlažući da sud tako postavljeni tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare i nedostatak aktivne legitimacije jer je uplate za predmetni ugovor vršila Veterinarska stanica Mihael d.o.o. Ističe da pravni prednik tuženika, Slavonska banka d.d. s kojim je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu, banka koja nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, što znači da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, obzirom da za Slavonsku banku d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF.

3.1. Smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Navodi da su sporne ugovorene odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužitelj i Slavonska banka d.d. sklopili 01.04.2005. Ugovor o kreditu uz depozita br. [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, a koji je potvrđen 07.04.2005. od strane javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz

[adresa] pod br. OU.-106/05-1;

- da je prednik tuženika tužitelju odobrio stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 50.000,00 CHF odn. u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita uz rok vraćanja od 10 godina;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d Osijek za devize na dan plaćanja.

- da je kredit otplaćen.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li je osnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja;

- da li tužitelj ima pravo na restituciju temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli;

- da li je osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije tuženika.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke HA, ĆA i tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Svjedokinja HA iskazala je da je od 2004. do 2020. bila zaposlenica najprije Slavonske banke, pravnog sljednika te banke Hypo Alpe Adria Bank, a nakon toga pravnog sljednika te banke Addiko Bank. Obavljala je poslove administratora, a jedno vrijeme je radila na kreditima. Od 15.3.2005. do 1.1.2008. radila je kao administrator i nije imala nikakvih kontakata s klijentima vezano uz kredite. U odnosu na predmetni ugovor o kreditu navela je da joj uopće nije poznat, a ne pozna ni tužitelja jer u to vrijeme je radila kao administrator. Uvidom u predmetni ugovor, navela je da ga je samo parafirala, a to znači da ga je samo ispunila odn. popunjavala je eventualno podatke u tzv. šprancu ugovora, ali nije pregovarala s klijentom banke vezano za uvjete, visinu kredita jer su to radili drugi djelatnici banke. Djelatnici koji su radili na kreditima pregovarali su s klijentima, a kada bi se kreditni savjetnici dogovorili s klijentima o kreditu (visini, rok otplate kredita, uvjeti i mogućnost plaćanja, valuti) ona bi vršila kopiranja dokumentacije, slagala kreditne mape i arhivirala. Nije joj poznato što su djelatnici banke govorili tužitelju vezano za kredit ni da li su ga upozoravali na rizike. Sjeća se da su u svako vrijeme počev od Slavonske banke pa do današnje Addiko bank bile mogućnosti minimalno dvije valute za podizanje kredita.

8. Svjedok ĐA iskazao je da ga je 2005. zamolio tužitelj da mu bude sudužnik po stambenom kreditu koji je trebao podići za kuću. Naveo je da nije išao u banku vezano za pregovaranje oko uvjeta ostvarivanja kredita. Ne sjeća se koji iznos kredita je ostvario tužitelj niti da li je išao na ovjeru kod javnog bilježnika, a što je vjerojatno morao s obzirom da je bio sudužnik. Tužitelj mu nije objašnjavao pojedine detalje vezano za kredit koji je ostvario. Zna da je tužitelj uredno otplaćivao rate kredita, ali ne zna u kojim iznosima ni kada. Zna jedino da je kredit otplaćen jer je dobio obavijest od banke. Misli da nije dobivao obavijesti od banke vezano za ev. povećanje rata kredita. Nikada nije bio u banci vezano za predmetni kredit. Zajedno s tužiteljem radi kao veterinar u Veterinarskoj stanici Mihael u D. Miholjcu.

9. Tužitelj, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2005. podigao stambeni kredit u poslovnici bivše Slavonske banke u D. Miholjcu. Misli da je pregovarao vezano za kredit s bivšim direktorom te banke gosp. FA, a ne sjeća se da li je pregovarao i s djelatnicom banke HA koju zna iz viđenja. U to vrijeme bio je u izgradnji obiteljske kuće i došao je u bivšu Slavonsku banku i zatražio kredit koji mu banka može odobriti u odnosu na njegova primanja kao veterinara. Pribavio je sve podatke o visini primanja i popunio zahtjev za kredit i dobio podatak da mu se kredit može odobriti u visini od 50.000 CHF. Nitko ga od djelatnika banke nije upozoravao da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Nije tražio kredit u određenoj valuti, ali mu je rečeno da kredit u CHF može dobiti odmah. Ne razumije se u pojmove promjenjive kamatne stope, tečaje i valute i nije mu pri ostvarenju kredita rečeno da rate kredita ovisno o promjeni tečaja, valute i kamatne stope mogu biti veće ili manje. Banka je sačinila ugovore isključivo po svojim uvjetima i nije mogao utjecati niti na jednu odredbu. U to vrijeme je bilo teško dobiti kredit, a kako je bio u izgradnji kuće, prihvatio je uvjete banke. Pročitao je ugovor i zanimao ga je iznos kredita, rok otplate i visina rate. Ne sjeća se da li je ugovore nosio kod javnog bilježnika ili je banka imala suradnju s bilježnikom ali na ovjeri ugovora kod javnog bilježnika s njim su bili njegova supruga kao prikriveni vlasnik i sudužnik ĐA. Kredit mu je ubrzo odobren i plaćao je kredita koje je mogao pokrivati svojom plaćom obustavom na plaći koju je ostvarivao u Veterinarskoj stanici. Nakon otprilike godinu dana, rata kredita mu se znatno povećala. Ne sjeća se da li je dobivao obavijesti iz banke o povećanju rata, a nije išao u banku da bi tražio razloge povećanja rata, a o problemima sa CHF sve je saznao iz medija. Plaćao je povećane rate kredita i kredit u cijelosti otplatio 2015. kada mu je banka izdala brisovno očitovanje. Sav kredit je utrošen u izgradnju obiteljske kuće i podigao ga je kao fizička osoba. U kući i dan danas živi sa svojom obitelji, a kuća nikada nije iznajmljivana niti se u njoj obavljala bilo kakva trgovačka ili druga pravna djelatnost. Da je znao da će mu rate kredita biti povećane, ne bi podizao takav kredit u toj valuti. Zna da je rate kredita plaćao bivšoj Slavonskoj banci, nakon toga Hypo Alpe Adria Bank koju je naslijedila današnja Addiko banka. Nikada nije bio vlasnik bilo kakvog obrta ili trgovačkog društva.

10. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da tečajna razlika iznosi 5.301,81 € i to je razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike kao i povrat više plaćenih sredstava.

11. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je u podnesku od 2. rujna 2025. naveo da ne prigovora matematičkom izračunu vještaka te ne traži saslušanje vještaka, ali i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.

12. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

13. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu, iskaze svjedoka i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.

14. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda, tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03.).

15. Sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin-potrošač.

15.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za banku kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

16. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

18. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je: "…petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 01.06.2004.godine do 31.12.2008.godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima…".

20. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 2221/2018 od 3. rujna 2019.

21. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na navedene presude da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

22. Zbog svega navedenog, sud je naložio tuženoj banci vratiti iznos tužitelju koji je naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora.

22.1. Navedeni iznosi utvrđeni su vještačenjem, utvrđen je iznos svakog anuiteta, kao i vrijeme njegovog plaćanja. Na dosuđene iznose tuženik treba tužitelju platiti zateznu kamatu od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.

23. Iz predmetnog ugovora o kreditu je razvidno kako je isti u svojstvu korisnika kredita zaključio tužitelj u svojstvu fizičke osobe. Tužitelj je iskazao da mu je poslodavac Veterinarska stanica Mihael d.o.o. svakomjesečno od početka otplate kredita vršio obustavu na plaći po osnovu otplate kredita, a što je razvidno iz obračunskih lista plaće tužitelja. Osim toga iz ugovora o kreditu razvidno je kako je riječ o stambenom kreditu za adaptaciju kuće u kojoj živi tužitelj s obitelji i koju, kako je naveo tužitelj u svom iskazu, nikada nije iznajmljivao niti se u njoj obavljala bilo kakva trgovačka ili druga pravna djelatnost. Stoga je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovan.

24. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama.

25. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

25.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

26. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim jer sud prihvaća stav tužitelja da je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužitelja ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim tužiteljica se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev-2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njena potraživanja.

26.1. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača.

28. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

29. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

30. Tužitelj zahtijeva troškove u iznosu od 1.751,25 €, a priznati su mu troškovi u iznosu od 1.581,81 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23. dalje: Tarife), dva iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 16.01.2024. i 18.08.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, dva iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 21.05.2025. i 14.01.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 250,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.000,00 €, iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja, a sve u skladu s važećom Tarifom.

31.1. Sud je odbio tužitelja s dijelom zahtjeva na ime sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 169,44 € i to na tužbu u iznosu od 56,48 € i presudu u iznosu od 112,96 € jer je sukladno čl. 11.toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

32. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 5. veljače 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika