Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P Ob-351/2025-8
U IM E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Jasmini Drageljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Veri Kovač-Manjkas, odvjetnici u Bjelovaru, protiv 1. tužene DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te 2. tuženika VČ, [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osporavanja očinstva, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 04. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, i 1. tužene, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), dana 05. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da 2.tuženik VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije otac tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg je rodila 1.tužena DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 14.studenog 2000.g. i čije je rođenje upisano u maticu rođenih za područje Matičnog ureda Bjelovar, pod red.brojem 00986 za godinu 2000.g.
II.Nalaže se Matičnom uredu Bjelovar da po pravomoćnosti ove presude izvrši upis brisanja 2. tuženika VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao oca tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji upis je proveden u matici rođenih Matičnog područja Bjelovar za godinu 2000., pod rednim brojem 00986.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv I. i II. tuženika podnio tužbu radi osporavanja očinstva. U tužbi navodi da je 1.tužena DČ rodila je tužitelja ĐČ dana 14.studenog 2000.g. u Bjelovaru. Kao otac tužitelja u maticu rođenih upisan je II- tuženik VČ, koji se po zakonu smatrao ocem tužitelja.I i II-tuženi su zaključili brak dana 22.ožujka 1997.g. Taj brak je razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-100/00-5 od 18.veljače 2000.g. No I-tužena, majka tužitelja napustila je bračnu zajednicu s II-tuženikom nešto više od godinu dana prije no što je došlo do razvoda braka s II-tuženikom te je u to vrijeme kontinuirano živjela u izvanbračnoj zajednici s drugom muškom osobom i to s LČ iz [adresa]. I-tužena, nakon napuštanja bračne zajednice s II-tuženikom krajem 1998.g., s IItuženikom nije kontaktirala niti održavala intimne odnose te između njih nije moglo doći do začeća djeteta tj. tužitelja. Stoga, iako je II-tuženik upisan u matici rođenih kao otac tužitelja, on nije njegov biološki otac. I-tužena je nakon rođenja tužitelja zaključila drugi brak s GČ te je tužitelj odrastao u obitelji GČ te je s poočimom GČ imao, a i danas ima dobar odnos zbog čega je I-tužena kao majka i z.z. tada maloljetnog tužitelja zatražila da se promijeni prezime tužitelja „ VČ“ u prezime „ GČ“. Taj zahtjev je i odobren rješenjem Ureda za državnu upravu Bjelovarsko-bilogorske županije, Službe za opću upravu broj Klasa:UP/I-222-02-01/46, Urbroj: 2103-06-05-2 od 18.studenog 2005.g. Sve gore navedene činjenice nikada nisu bile sporne između stranaka no zbog financijskih razloga tuženici nisu u zakonskim rokovima pokrenuli sudski postupak radi osporavanja očinstva.
2. 2. tuženik je je podneskom od 19.01.2026. u svom odgovoru na tužbu naveo da što se tiče tužbe tužitelja su svi navodi tužbe točni te da on nije biološki otac tužitelja, te da je brak između majke DČ sada udane GČ i njega razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-100/00 od 18.02.2000. međutim da je njegova tadašnja supruga DČ napustila njihovu bračnu zajednicu godinu i pola prije nego što je došlo do razvoda braka, i da je za to vrijeme živjela s drugom muškom osobom, te da u to vrijeme nije s njom imao intimne odnose te između njih nije moglo doći do začeća tužitelja. Navodi da u cijelosti priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
3.Na raspravi održanoj 04.02.2026. 1. tužena je dala svoj odgovor na tužbu u kojem navodi kako potvrđuje navode koje je tužitelj istaknuo u tužbi, te činjenicu da 2. tuženik nije otac tužitelja. Nadalje navela je kako smatra da nije potrebno provoditi medicinsko vještačenje u ovom predmetu s obzirom da su oba tuženika priznali tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Iz iskaza 1. tužene danog na ročištu održanom dana 04.02.2026. proizlazi da su ona i 2. tuženik sklopili brak 22.03.1997. i do faktičnog prestanka njihove bračne zajednice došlo je 1999. godine, a formalno su razvedeni presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 18.02.2000., dakle faktično su prestali živjeti zajedno puno prije donošenja same presude. Nadalje navodi da je tužitelj rođen **.**.2000. poslije formalne rastave braka sa 2. tuženikom međutim da II. tuženik nije njegov otac, sve kako je i navela u odgovoru na tužbu obzirom da oni od 1999. godine nisu imali apsolutno nikakve odnose, a pogotovo ne intimne.
5. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su temeljem odredbe čl. 8. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23).
6. Uvidom u rodni list iz matice rođenih Matičnog ureda Bjelovar utvrđeno je da je tužitelj rođen **.**.2000., a kao roditelji upisani su otac VČ i majka ČČ, koja činjenica je upisana u maticu rođenih matičnog područja Bjelovar, za godinu 2000., pod rednim brojem 00986 (list 3).
7. Između stranaka nije sporna činjenica da je tužitelj rođen u razdoblju od 300 dana nakon prestanka braka 1. i 2. tuženika, slijedom čega je 2. tuženik i upisan kao otac tužitelja sukladno čl. 61. st. 1. Obiteljskog zakona.
8. Budući da tužitelj smatra da mu 2. tuženik nije biološki otac, a sami 1. tužena i 2. tuženik su u potpunosti priznali tužbeni zahtjev tužitelja i činjenicu da 2. tuženik nije biološki otac tužitelja, to je tužitelj je osnovano podnio tužbu sukladno odredbi čl. 79. st. 1., čl. 400. st. 1. i čl. 406. st. 1. Obiteljskog zakona.
9. Odredbom čl. 7. Konvencije o pravima djeteta propisano je kako dijete ima pravo znati za svoje roditelje i uživati njihovu skrb, pa je stoga u interesu djeteta da se provede postupak radi osporavanja očinstva kako bi se biološki otac djeteta mogao upisati u matične knjige.
10. Pri poduzimanju svih aktivnosti i donošenju svih odluka koje se odnose na dijete, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.
11. Obzirom iz provedenih dokaza, a prvenstveno i iz samog priznanja 1. i 2. tuženika proizlazi da 2. tuženik nije biološki otac tužitelja, sud je stajališta da nije bilo ekonomično, niti svrhovito, niti potrebno provoditi daljnje dokaze i to medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja ove činjenice koja nije sporna, a imajući u vidu i činjenicu da je medicinsko vještačenje DNA analizom jedan od načina utvrđivanja ili osporavanja majčinstva ili očinstva, koji dokaz se provodi u nedostatku drugih dokaza, sukladno odredbi čl. 390. st. 1. u vezi čl. 399. Obiteljskog zakona, a u ovom postupku drugim dokazima je na nesumnjiv način utvrđeno da II. tuženik nije biološki otac tužitelja, slijedom čega je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu za utvrđenje da 2. tuženik nije tužitelja, kojeg je 14.11.2000. rodila 1. tužena, pa je odlučeno kako je to navedeno u toč. I. i II. izreke ove presude.
Bjelovar, 05. veljače 2026.
Sudac
Jasmina Drageljević
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.
