Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-202/2022-5
Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Šimac, u kaznenom predmetu protiv optuženog LZ, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2022. posl. br. K-2208/20-37, u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Zvonka Ivića, i branitelja optuženika, Ante Burića odvjetnika iz OD Olujić, Pezić & partneri iz Zagreba
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2022. posl. br. K-2208/20-37 na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen je od optužbe optuženik LZ zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik LZ, po branitelju Franu Olujiću, odvjetniku iz OD Olujić, Pezić & partneri iz Zagreba, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, na traženje optuženika i njegova branitelja u odgovoru na žalbu. Sjednici vijeća u javnom dijelu nazočili su zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Zvonko Ivić, i branitelj optuženika, Ante Burić odvjetnik iz OD Olujić, Pezić & partneri iz Zagreba, dok sjednici nije pristupio uredno izviješteni optuženik LZ, pa je sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je oštećenik SZ u svom iskazu rekao da mu je optuženik zaprijetio riječima da će ga "riješiti džentlmenski" jer da iz zapisnika o ispitivanju oštećenika u svojstvu svjedoka na raspravi održanoj 13. siječnja 2022., na listu 7 zapisnika, izričito stoji da je oštećenik naveo da mu je optuženik rekao da će ga riješiti, te da se sjeća riječi džentlmenski. Stoga, po stajalištu žalitelja, iz naprijed navedenog ne proizlazi da je oštećenik SZ na spomenutoj raspravi rekao da mu je optuženik prijetio da će ga riješiti džentlmenski, već da mu je rekao da će ga riješiti i da se sjeća riječi džentlmenski, te pojasnio za riječ "riješiti" da zna što ta riječ na ulici znači te da se osjećao ugroženim. Državni odvjetnik smatra da je oštećenik u svome iskazu o prijetnjama koje bi mu uputio optuženik, suprotno stavu prvostupanjskog suda, bio dosljedan i da se svih detalja nije mogao sjetiti zbog proteka vremena, ali da je svakako na raspravi kazao i toga se sjeća, da mu je optuženik kazao da će ga riješiti, a da je općepoznata činjenica, navodi državni odvjetnik u žalbi, da taj frazem u žargonu znači prijetnju usmrćivanjem, pogotovo kada, suprotno utvrđenju suda, nije rečeno da će ga "riješiti džentlmenski".
6.1. Protivno ovakvim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza zaključio da nije jasno i pouzdano, odnosno s dostatnom sigurnošću utvrđeno da bi se u postupanju optuženika ostvarilo bitno obilježje kaznenog djela za koje se optuženik tereti optužnicom državnog odvjetnika, te da eventualno postojanje drugog kaznenog djela iz druge glave Kaznenog zakona s različitim zaštitnim objektom nije ovlašten ulaziti jer bi prekoračio optužbu.
6.2. U zapisniku s ročišta rasprave održanom 13. siječnja 2022. (list 192-195 spisa), na stranici 4. zapisnika (ne na listu 7. kako pogrešno navodi žalitelj), posljednji pasus, stoji, citat: "Također mi je rekao tu riječ zagorčiti život, kao drugo mi je rekao da će me riješiti on i L, i sjećam se riječi đentlmenski.". Neposredno prije toga, u pretposljednjem pasusu na istoj stranici zapisnika, oštećeni SZ u svom iskazu kazao je da mu je optuženik rekao da će mu zagorčiti život.
6.3. Prvostupanjski sud je pravilno detektirao ključno sporno pitanje predmetnog postupka, je li optuženik s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi doista zaprijetio oštećeniku da će izravno napasti na njegov život i tijelo i tako ga prisilio da trpi na štetu svoje imovine, u konkretnom slučaju da trpi neisplatu plaće, a prvostupanjski sud je utvrdio da je oštećenik plaće primio, što državni odvjetnik u svojoj žalbi i ne osporava ili neprijavljivanje i neuplatu za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, u kojem dijelu utvrđenje prvostupanjskog suda državni odvjetnik također ne osporava.
6.4. Dakle, u odnosu na ključno sporno pitanje predmetnog postupka, prema navodima oštećenika prilikom prvog iskazivanja u prethodnom tijeku postupka, optuženik je oštećeniku uputio riječi prijetnje navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje se optuženik tereti. Međutim, kako to prvostupanjski sud osnovano zaključuje, kod takvog iskaza kojeg je oštećenik dao u prethodnom stadiju postupka, nije ostao na raspravi. Prvostupanjski sud pojašnjava u obrazloženju pobijane presude da takav svoj zaključak ne izvodi zbog navoda oštećenika na raspravi da se više ne sjeća događaja kao ranije, jer da je životno i logično da se ljudi s protekom vremena slabije sjećaju nekog događaja, pogotovo detalja, nego iz razloga što oštećenik koji je na raspravi kazao da mu je optuženik rekao par rečenica koje je on opisao u svojem iskazu prilikom prethodnog ispitivanja, kada mu je pročitan taj njegov raniji iskaz, ustvrdio da ne može sjetiti je li točno to što je pročitano. Takav odgovor, odnosno tvrdnju optuženika, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio kao životno neuvjerljivim i nelogičnim, uz objašnjenje da ljudi kada i zaborave neke detalje, a pogotovo točno izgovorene riječi, istih se sjete kada čuju što su istinito iskazivali da su doživjeli jer im čitanje ranijeg iskaza osvježi sjećanje. Dakle, prvostupanjski sud prihvaća da je uobičajeno i nesporno da sjećanje ljudi s vremenom slabi, ali isto tako ispravno zaključuje da to ne mijenja istinu i ukoliko kod čovjeka ne nastupi amnezija on se može podsjetiti događaja pa i detalja kada se čita ono što je doživio. Nadalje, tvrdnju oštećenika da se više ne sjeća predmetnog događaja i da stoga na raspravi kako tvrdi o događaju iskazuje samo "generalno", a s druge strane istovremeno na raspravi se prisjeća posve novih detalja koje nije spominjao u svom ranijem iskazu, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da takav način iskazivanja oštećenika, kako navodi "generalno", oštećenik zapravo izbjegava dati konkretne odgovore na konkretna pitanja suda i obrane.
6.5. Stoga je i za ovaj drugostupanjski sud prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da na nedosljednom iskazu oštećenika u bitnom pitanju nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je optuženik zaprijetio oštećeniku inkriminiranim riječima u optužnici "ako te ikada vidim pred ... ispalit ću ti metak u glavu, ja sam capo di tutti capi, ja sam šef mafije", dok za ostale riječi kojih se oštećenik sjeća i za koje tvrdi da mu je optuženik rekao, dakle da će mu zagorčiti život i riješiti ga džentlmenski, opravdano prvostupanjski sud, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nalazi da ne predstavljaju prijetnje izravnim napadom na život ili tijelo oštećenika i da te riječi ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju kojom bi se oštećeniku u izgled stavljalo neko zlo.
6.6. Ni za ovaj sud nije prihvatljiva tvrdnja državnog odvjetnika u žalbi da je iskaz oštećenika SZ potvrđen iskazom svjedokinje AZ. Naime, prvostupanjski sud iskaze ove svjedokinje ocjenjuje u bitnom dosljednima (za razliku od iskaza oštećenika, kojeg je ocijenio nedosljednim), a koja svoja saznanja o komunikaciji optuženika s oštećenikom crpi iz onoga što joj je ispričao oštećenik, a neposredno joj je poznato samo da je na njezin telefon zvao optuženik i tražio da mu se javi oštećenik te da je jedan put čula optuženika kako se dere, ali nije čula što govori, odnosno nije čula riječi, pa zaključuje da takvo deranje sigurno predstavlja prijetnju, imajući u vidu ono što joj je ispričao oštećenik. Međutim, obrazlaže prvostupanjski sud, iz njena iskaza proizlazi da joj je oštećenik ispričao da mu je optuženik govorio "kome se ti prijetiš, znaš li tko sam ja, kako ti to možeš sa mnom razgovarati" i da je optuženik pitao oštećenika što mu je bilo da ga se usudi prijaviti i zna li tko je on te kada je oštećenik presreten na ulici da mu je optuženik prijetio, ali da ne zna kojim riječima, pa kada se takvi navodi ove svjedokinje o prijetnjama dovedu u vezu s oštećenikovim ranijim iskazom kako mu je optuženik govorio "znaš li tko sam ja" i "ti ćeš meni prijetiti inspekcijom", ne izazivaju efekt i dojam kao riječi da će netko nekome ispaliti metak u glavu i da je šef mafije, jer takve prijetnje doista predstavljaju ozbiljne prijetnje na život i tijelo osobe kojoj su upućene, za razliku od prethodno spomenutih koje upućuju na "pozivanje na red" ili jednostavno svađu između dvije osobe.
6.7. Dakle, budući da državni odvjetnik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravna utvrđenja odlučnih činjenica, to žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.
7. Slijedom svega izloženog, a obzirom na to da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Šibeniku 5. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Jakoliš