Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-153/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dobrila Primorac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5588/2021-7 od 27. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5588/ 21- 7 od 27. rujna 2022. potvrđuje.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5588/ 21- 7 od 27. rujna 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ovrha određena temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj OVR -2461/ 20 od 17. studenog 2020. nedopuštena.

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere od 25. srpnja 2022. na način da se tuženiku zabrani da protiv tužitelja poduzima bilo kakve radnje sa svrhom prisilne naplate potraživanja na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj P-42/03 od 26. rujna 2003. (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.875,00 kn u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda i rješenje preinače te tužitelja obveže naknaditi mu troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj OVR- 2461/ 20 od 17. studenoga 2020. nije dopuštena.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje, te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- presudom Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj P-42/ 03 naloženo je, ovdje tužitelju platiti ovdje tuženiku iznos od 30.677,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2001. do isplate kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 20.697,30 kn;

- rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj OVR PL- 5284/07 od 14. prosinca 2007., temeljem navedene presude kao ovršne isprave, doneseno je rješenje o ovrsi radi naplate navedene tražbine tuženika, tamo kao ovrhovoditelja i to pljenidbom 1/3 plaće koju tužitelj, tamo ovršenik prima kod trgovačkog društva kod kojeg je tada bio u radnom odnosu;

- 5. travnja 2013. tuženik je podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe uz navode da potraživanje nije podmireno te predložio ovrhu na pokretninama ovršenika, koji prijedlog je izdvojen iz tog spisa i formiran spis broj OVR- 2944/16 te rješenjem od 8. ožujka 2017. određena ovrha na pokretninama tužitelja;

- tuženik je ponovo 7. prosinca 2018. predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe na nekretnini ovršenika, koji prijedlog je odbijen rješenjem poslovni broj OVR- 4013/19 od 6. prosinca 2019. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: GŽ Ovr-85/20 od 4. svibnja 2020. uz obrazloženje da je za sada preuranjena tvrdnja da se ovrha na pokretninama ne može provesti, s time da sve do zaključenja glavne rasprave u predmetnom postupku se i dalje vodi ovršni postupak na pokretninama ovršenika (uredovanje sudskog ovršitelja radi zapljene i procjene pokretnina ovršenika zakazano za dan 14. rujna 2022.).

8. Sud prvog stupnja utvrđujući navedeno, što je i neprijeporno te proizlazi iz sadržaja preslike priloženih ovršnih predmeta, zaključuje kako je u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 388. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje ZOO/91) pogrešno navodeći da bi se radilo o Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO/05), jer se u konkretnom slučaju temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO/05 primjenjuje ZOO/91, došlo do prekida zastare najkasnije 5. travnja 2013. kada je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, jer je takav prijedlog podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka s obzirom da je navedena presuda kao ovršna isprava stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti u rujnu 2006. Kako ovršni postupak na pokretninama ovršenika, ovdje tužitelja još uvijek traje, zaključuje kako traje i prekid zastare potraživanja, pa da je takav prigovor tužitelja neosnovan, na kojim tvrdnjama temelji tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

9. Prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere navodima da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva šteta, jer da nekretnina predstavlja njegov dom, pa da se tuženiku zabrani poduzimanje bilo kakvih radnji sa svrhom prisilne naplate potraživanja na temelju navedene presude, smatra neosnovanim. Utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da bi imao bilo kakvu novčanu ili nenovčanu tražbinu prema tužitelju, odnosno da je to učinio vjerojatnim, kao i da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu. Međutim, smatra kako i kroz institut privremene mjere nije moguće zabraniti ovrhovoditelju da na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude poduzima bilo kakve radnje sa svrhom prisilne naplate svoje tražbine koja, kako je prethodno navedeno nije niti zastarjela. Stoga zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 344. i članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), te odbija prijedlog za donošenje privremene mjere kao neosnovan.

10. Odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa), te dosuđuje tužitelju troškove zastupanja uvećane za PDV, kako je to odlučeno točkom II. izreke rješenja.

11. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu pobijane odluke, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njihovim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

12. Protivno uopćenim tvrdnjama tužitelja, činjenično stanje relevantno za donošenje odluke po zahtjevima tužitelja, pravilno je utvrđeno, koja utvrđenja tužitelj žalbenim navodima niti ne dovodi u dvojbu, te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

13. Naime, tužitelj potvrđuje da je ovršna isprava temeljem koje je tuženik pokrenuo predmetni ovršni postupak pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Jastrebarskom od 26. rujna 2003., ovršna dana 30. studenoga 2006. Smatra da je sud prvog stupnja kod ocjene osnovanosti prigovora zastare, pogrešno vezao potpuno novi prijedlog za ovrhu na nekretninama podnesen dana 20. svibnja 2020. uz prijedlog za ovrhu na pokretninama, iako ova dva prijedloga nisu vezana, što je dalje rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava kod donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, kao i kod ocjene osnovanosti prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. Neosnovani su naprijed izneseni žalbeni navodi.

15. Naime, mjerodavno pravo u konkretnom slučaju predstavlja odredba čl. 379. st. 1. ZOO/91, kojom je propisan desetogodišnji zastrani rok, između ostalog, za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, kao i odredba čl. 388. ZOO/91 koja propisuje prekid zastare podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, te odredba čl. 392. st. 1. 3., 4. i 5. toga Zakona prema kojoj nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, s time da kada je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili osiguranja, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka.

16. Protivno tvrdnjama tužitelja do podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu posl. br. Ovr-2461/20 radi naplate novčane tražbine ovdje tuženika određena na temelju pravomoćne presude posl. br. P-42/03 od 26. rujna 2003., ovršne 30. studenoga 2006. nije protekao desetogodišnji rok zastare. Naime, zastara tražbine ovdje tuženika koja se temelji na navedenoj ovršnoj ispravi, ponovno je počela teći najkasnije 5. travnja 2013. kada je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, kojim prijedlogom je u smislu odredbe čl. 388. ZOO/91 prekinuta zastara, pa valja zaključiti da do dana podnošenja prijedloga posl.br. Ovr- 2461/20 od 20. svibnja 2020. koji je tuženik podnio radi naplate ostatka tražbine uz navode da je do tada provedenim ovršnim radnjama namiren dio njegove tražbine, nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 379. st. 1. ZOO/91. Kako postupak ovrhe radi naplate tražbine ovdje tuženika na pokretninama ovdje tužitelja, je i dalje u tijeku, to je pravilan stav suda prvog stupnja da prekid zastare i dalje traje.

16.1. Kako neprijeporno tuženik nije platio cjelokupnu tražbinu utvrđenu temeljem citirane presude kao ovršne isprave, to niti ovrha koju je tuženik pokrenuo pod poslovnim brojem Ovr-2461/20. na drugom predmetu ovrhe, nije nedopuštena iz razloga koje navodi tužitelj, odnosno da bi ista bila u zastari.

17. Stoga je sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

18. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za donošenje privremene mjere na način kao što je to isti predložio, odbio kao neosnovan, jer i prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 344. i čl. 346. OZ-a.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i čl. 155. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

20. Stoga je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 5. velljače 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak