Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-478/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog ČO i II. optuženog AO, zbog kaznenih djela iz članka 234. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i I. optuženog ČO podnesenih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-16/2020 od 6. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 557. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) i člankom 77. stavak 1. KZ/11 utvrđuje se da iznos od 3.453,18 eura (26.018,00 kuna) predstavlja imovinsku korist koju su I. optuženi ČO i II. optuženi AO ostvarili počinjenjem kaznenog djela iz članka 232. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 za koje su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, te se utvrđuje da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske. Nalaže se I. optuženom HO i II. optuženom AO da Republici Hrvatskoj uplate novčani iznos od 3.453,18 eura u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

II/ Žalba I. optuženog ČO odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 - dalje ZKP/08) i to I. okrivljeni ČO zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju protiv imovine - neovlaštenom uporabom tuđe pokretne stvari – opisano i kažnjivo po članku 234. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje KZ) i utajom

- opisano i kažnjivo po članku 232. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, a II. okrivljeni AO počinio kazneno djelo protiv imovine – utajom - opisano i kažnjivo po članku 232. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona.

1.1. I. okrivljenom ŽO za kazneno djelo pod točkom 1) temeljem članka 234. stavka 2. Kaznenog zakona utvrđuje pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseca, a za kazneno djelo pod točkom 2) temeljem članka 232. stavak 3. Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, te je I. okr. ČO, temeljem čl. 51 st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.2. Temeljem čl. 56. KZ/11, I. okr. NO izrečena je uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine ne počini kazneno djelo.

1.3. II. okrivljeni AO je, temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

1.4. Temeljem čl. 56. KZ/11, II. okr. VO je izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko II. okrivljeni u roku od 2 ( dvije) godine ne počini kazneno djelo.

1.5. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. obvezuje se I. okrivljeni ŽO da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom SO isplati iznos od 3.452,00 eura (26,018,00 kuna).

1.6. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP/08 nalaže se I. okrivljenom da na ime paušalnog troška ovog postupka uplati iznos od 100,00 eura, a II. okrivljeni iznos od 70,00 eura, sve u korist državnog proračuna RH , u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o imovinskoj koristi (članak 471. stavak 2. ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se od okrivljenika oduzme imovinska korist pribavljena počinjenjem kaznenog djela.

3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio i I. optuženi ČO po branitelju Ivi Baica Skert, odvjetnici u Šibeniku, zbog svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da županijski sud usvoji žalbu I. okrivljenika i preinači presudu Općinskog suda u Šibeniku broj K–16/2020 od dana 6. veljače 2024. na način da oslobodi I. okrivljenog, odnosno podredno, ukine navedenu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba I. optuženog ČO neosnovana.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

6. Osnovano u žalbi upire državni odvjetnik da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio donijeti odluku o oduzimanju imovinske koristi i upire na žalbenu osnovu iz članka 471. stavak 2. ZKP/08 u kojoj je propisano da se odluka o oduzimanju imovinske koristi može pobijati ako ne postoji povreda zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08 ali sud nije izrekao oduzimanje imovinske koristi iako su za navedeno postojali zakonski uvjeti. Naime, osnovano u žalbi upire državni odvjetnik da je prvostupanjski sud propustio u pobijanoj presudi oduzeti imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 kada je nedvojbeno utvrdio da su I. optuženi ČO i II. optuženi AO uzeli od oštećenika UO iznos od 8.560,62 eura, otišli sa navedenim novcem u Automat klub Šibenik gdje su igrali igre na sreću te prilikom kockanja na igrama na sreću izgubili 1.725,40 eura. Na temelju isplatnog listića koji je oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 20 spisa) razvidno je da je od I. optuženog ČO oduzet isplatni listić serijskog broja [broj listića lutrije]-3843-2721-8666-7960 od 29. svibnja 2019. na iznos od 26.038,00 kuna (3.453,18 eura). Nastavno navedenom, nesporno je od I. optuženog ČO uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 20 spisa) oduzet novac u iznosu od 25.300,00 kuna (3.357,89 eura) i vraćen oštećeniku UO te je I. optuženi ČO tijekom postupka oštećenom UO vratio iznos od 1.725,40 eura. Pravilno je prvostupanjski sud I optuženog ČO obvezao da na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva isplati oštećenom iznos od 3.452,00 eura. Međutim, prvostupanjski sud je propustio od I. optuženog ČO i II. optuženog AO oduzeti imovinsku korist koju su imenovani ostvarili počinjenjem kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 u iznosu od 3.453,18 eura a koji iznos novca su "oplodili" nakon što su od oštećenika UO prisvojili novac u iznosu od 8.560,62 eura s kojim novcem su u Automat klubu Šibenik igrali igre na sreću i ostvarili dobitak u iznosu od 3.453,18 eura. Navedeni iznos novca predstavlja neizravnu imovinsku korist nastalu počinjenjem kaznenog djela utaje, dakle pribavljenu kaznenim djelom. Nastavno navedenom shodno članku 87. točka 22. KZ/11 imovinskom koristi od kaznenog djela smatra se neposredna imovinska korist (u konkretnom slučaju novac u iznosu od 8.560,00 eura) ostvarena počinjenjem kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. u vazi sa stavkom 2. KZ/11 te svaka druga korist ostvarena od neposredne imovinske koristi od kaznenog djela. Naime, jedno od temeljnih načela je načelo oduzimanja imovinske koristi iz članka 5. KZ/11 kojim je propisano da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu kao pod I/ izreke a shodno članku 486. stavak 1. ZKP/08.

U odnosu na žalbu I. optuženog ČO

7. I. optuženi ČO pobija prvostupanjsku presudu uvodno u žalbi zbog svih zakonskih razloga. Iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana presuda ne trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. I. optuženi ČO žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što žalbom upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te tvrdi da je I. optuženi ČO dobio na uporabu pokretnu stvar- motor oštećenika, a u odnosu na novac da se radilo o pozajmici s obzirom da je sa oštećenikom dugogodišnji prijatelj.

9.1. Takvim žalbenim navodima I. optuženi ČO nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, dostatne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, I. optuženi ČO u žalbi ponavlja navode obrane kako je pozajmio motor i novac od oštećenika, dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza, tražeći njihovu preocjenu a koja bi odgovarala probicima obrane. Suprotno žalbenim navodima I. optuženog ČO prvostupanjski sud je nakon pozorne i savjesne ocjene obrane I. optuženog ČO, iskaza oštećenika UO, svjedoka ŠO koji iskaz podupiru isprave u spisu pravilno utvrdio i zaključio da je I. optuženi ČO dana 28. svibnja oko 23,30 sati s ciljem da neovlašteno uporabi motorno vozilo Piaggo Beverly registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenog UO nakon što mu je oštećenik dao da se navedenim odveze do benzinske postaje Petrol u Šibeniku po cigarete i vrati se, navedeno nije učinio već se motorom odvezao do Automat kluba u Šibeniku, gdje ga je parkirao i gdje je zatečen 29. svibnja 2019. oko 04,45 sati po policijskim službenicima. Dakle, I. optuženi ČO bio je svjestan da je oštećenik dao predmetni motor radi kupovine cigareta pri čemu je htio radi privremene uporabe i neovlašteno oduzeti motor oštećenika, otišao je u Automat klub Šibenik i na pozive oštećenika nije se javljao. Stoga je pravilno prvostupanjski sud I. optuženog ČO proglasio krivim za učin kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavak 2. KZ/11.

9.2. Neosnovano u žalbi upire I. optuženi ČO da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio na temelju izvedenih dokaza da je I. optuženi ČO zajedno sa II. optuženim AO počinio kazneno djelo utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, dakle kada tvrdi da se radilo o pozajmici. Naime, suprotno proizlazi iz iskaza ispitanog oštećenog UO i svjedoka ŠO koji je iskazao kako je oštećeni UO nazvao između 3- 4 iza ponoći plačući kako mu je optuženi MO ukrao motor i novac. Stoga je pravilno prvostupanjski sud obranu I. optuženog ČO ocijenio nevjerodostojnom, nelogičnom kada tvrdi da je oštećenik njemu dao motor na korištenje, pozajmio novac koji se nalazio u sjedištu motora. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza oštećenog UO koji je iskazao da je nakon pola sata nakon što se nije vratio kupivši cigarete cijelu noć zvao I. optuženog ČO i II. optuženog AO sve do zatvaranja caffe bara u kojem su prethodno zajedno igrali bilijar te kada se nisu javljali događaj prijavio policiji. Stoga je pravilno prvostupanjski utvrdio i zaključio da su I. optuženi ČO i II. optuženi AO postupali sa izravnom namjerom svjesni da im oštećeni UO nije dao svoj novac kako bi s njime igrali igre na sreću u Automat klubu Šibenik, već su obojica radi stjecanja nepripadne imovinske koristi, igrali igre na sreću te prisvojili novac oštećenika u iznosu od 8.560,00 eura koji im je oštećenik povjerio kada je iz sanduka na motoru predavao kacigu i izričito rekao da novac ne smiju dirati. Stoga ih je pravilno prvostupanjski sud proglasio krivima za učin kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 s obzirom da je vrijednost utajene stvari velika sukladno članku 87. točka 29. KZ/11.

10. I. optuženi ČO kako slijedi iz obrazloženja žalbe a s obzirom na uvodno istaknute "sve žalbene razloge" žali se zbog povrede kaznenog zakona a koju sadržajno u žalbi obrazlaže time što smatra da kod optuženika nije postojala namjera za učin kaznenog djela neovlaštenog oduzimanja vozila kao niti namjera za počinjenje kaznenog djela utaje, radilo se o posudbi novca optuženik je oštećeniku vratio dio novca koji je prokockao i u prijateljskim su odnosima.

10.1. Međutim, žalbeni navod I. optuženog ČO zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju I. optuženog ČO sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 počinjenih u stjecaju, dakle u vezi s člankom 51. KZ/11.

11. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist optuženika shodno odredbi članka 478. ZKP/08 u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u navedenom dijelu. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio olakotne okolnosti na strani I. optuženog ŽO dosadašnju neosuđivanost te odsutnost otegotnih okolnosti. Stoga polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti kaznenog djela i svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 a unutar granica propisane kazne za kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavak 2. KZ/11 I. optuženom ŽO utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci te za kazneno djelo utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te primjenom odredbi za odmjeravanije kazne kod stjecaja kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 I. optuženog ŽO osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanja od deset mjeseci te smatrajući kako se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može ostvariti uvjetnom osudom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako I. optuženi ČO u vrijeme provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je jasne, provjerljive, argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne je dostatna da može utjecati na optuženog i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženi počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. KZ/11).

12. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te preinačiti prvostupanjsku presudu kako je to opisano pod I/ izreke presude (članak 486. stavak 1. ZKP/08), te odbiti žalbu I. optuženog ČO kao neosnovanu te u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu kao pod II/ izreke (članka 482. ZKP/08).

Osijek, 5. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač