Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-480/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČV zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K- 119/2024 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog ČV odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku na temelju čl. 544. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje: ZKP/08) kazneni nalog ovog suda poslovni broj K-119/2024 od 14. lipnja 2025. stavlja se izvan snage.
1.1. Optuženi ČV proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - u daljnjem tekstu KZ/11).
1.2. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 optuženik ČV se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
1.3. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku ČV se izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25
- dalje u tekstu: ZKP/08), troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, iznosi 200,00 eura (dvjestoeura), nagrada i nužni izdaci punomoćnika oštećenika EV u iznosu od 437,50 eura (četristotridesetsedameura i pedesetcenti) padaju na teret optuženika ČV koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe i to iznos od 200,00 (dvjestoeura eura) uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-11924 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K- 119/2024), a iznos od 437,50 eura (četristotridesetsedameura i pedesetcenti) uplatom oštećeniku MV na njegov račun.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi ČV putem braniteljice Marijane Temali, odvjetnice u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Optuženik predlaže da nadležni županijski sud uvaži ovu žalbu, ukine pobijanu presudu i optuženika ČV oslobodi optužbe, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Predlaže se i ukidanje odluke o troškovima postupka. Stoga se predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine presudu i optuženika oslobodi optužbe.
3. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku u odgovoru na žalbu predlaže da županijski sud odbije žalbu braniteljice okrivljenika.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba optuženog ČV nije osnovana.
6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi ČV navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka posebno ne obrazlaže. Sadržajno iz obrazloženja žalbe proizlazi da smatra kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su razlozi nejasni, proturječni zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Suštinski u obrazloženju upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iskaz oštećenog BV i svjedoka SV te svjedoka DV.
6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog ČV pobijana presuda sadržava razloge o odlučnim činjenicama te su dani razlozi potpuno jasni, argumentirani, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da pobijana presuda ne trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženog ČV povrijeđen Kazneni zakon.
8. Optuženi ČV žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu ne navodi u čemu bi se očitovalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Obrazlažući naprijed navedenu žalbenu osnovu optuženi ČV polemizira sa utvrđenjima prvostupanjskog suda sugerirajući preocjenu izvedenih dokaza, upirući u iskaz ispitanog svjedoka DV i svjedoka SV. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je proizvoljno prihvatio iskaz oštećenika BV i svjedoka SV te odbacio dosljednu i logičnu obranu optuženog ČV i svjedoka DV koji je iskazao kako nije čuo nikakve prijetnje upućene od strane optuženog ČV, već da je upravo oštećenik provocirao optuženog ČV.
8.1. Takvim žalbenim navodima optuženi ČV nije osporio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, optuženi ČV ne osporava da u vrijeme i mjesto inkriminacije bacao predmete (uteg i još nešto) kako bi oštećenika potjerao jer nije mogao gledati kako oštećenik reže šipak koji je posadio i o kojem se brinuo, a osporava inkriminirane izrečene riječi prijetnje opisane u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude. Pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika ocijenio nevjerodostojnom, usmjerenu izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti te suprotnu iskazu oštećenog BV koji je detaljno opisao dinamiku događaja, izgovorene riječi prijetnje kritične zgode koje mu je optuženik uputio kao i da ga je tada gađao s dvije cigle. Obranu optuženog ČV podupire iskaz ispitanog svjedoka SV koji je neposredno opažao da je optuženik bacio neki predmet i rekao oštećeniku prebit ću te ili zgazit ću te s time da nije sasvim siguran u točno izrečene riječi ali su riječi imale taj smisao. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio i zaključio da je optuženi ČV počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te da su izrečene riječi "zgazit ću te, zakopat ću te" uz činjenicu koju optuženik u obrani ne osporava da je bacio dvije cigle u smjeru oštećenika bile objektivno podobne da kod oštećenika izazovu strah, uznemirenost, osobnu ugroženost i nesigurnost pri čemu je optuženik postupao s izravnom namjerom kako bi zastrašio oštećenika te je i htio da navedenu prijetnju shvati ozbiljno.
9. Optuženi ČV žali se zbog pogrešne primjene materijalnog prava a koju žalbenu osnovu ne obrazlaže.
9.1. S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi shodno članku 478. ZKP/08 ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u navedenom dijelu. Pravilno je prvostupanjski sud od olakotnih okolnosti na strani optuženog ČV cijenio činjenicu da je optuženi ČV osoba starije životne dobi, neosuđivan te odsutnost otegotnih okolnosti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 može ostvariti kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci bez njezinog izvršenja dakle izricanjem uvjetne osude s vremenom provjeravanja od dvije godine. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne je dostatna da može utjecati na optuženog i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženi počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. KZ/11).
10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice glede obveze optuženog ČV o obvezi plaćanja troškova kaznenog postupka pri čemu je cijenio prilikom odmjere visine paušalne svote trajanje i složenost postupka i imovinske prilike optuženika te obvezao ga na plaćanje nagrade i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika BV.
11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 5. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
